Giving up

[magic_tree]

Solaris kaže:
Odustajanje.

Treba li odustati kada smatramo da su sve opcije potrošene?
Sva snaga iscrpljena?
Kad više nema motiva ni želje, nakon 1000 bezuspješnih pokušaja.....

Kako odlučiti odustati ili ne ipak?

Vrijedi li i dalje se boriti u bitci za koju već znamo da je izgubljena?
zašto bi?

Ili treba pustiti sve.....

kako prepoznati granicu na kojoj treba stati i ostaviti sve, prepustiti se?

Što kada odustenemo, što iza toga slijedi.....?

Ovisi. Nekad treba odustati i puno prije nego što se potroše opcije. U nekim drugim situacijama čak ni onda ne treba odustati.
Nikad ne možemo znati jeli neka bitka izgubljena, iz jednostavnog razloga što nam nedostaje "šira slika" svega.

S druge strane, nekad je najbolje pustiti... Jer se možda samo radi tek o nekoj bezveznoj želji koja ionako nije važna koliko nam se čini...

Ako nas nakon odustajanja preplavi olakšanje, onda je vrijedilo odustati .

Treba odustati. I prepustiti se. Umrijeti.

baš zato da bi se ponovo rodili

[magic_tree]

Tako je.
Ali kad dođe vrijeme za to.
A ne onda kad nam dosadi borba, naznanje, bol i jad. I onda kad "mi" mislimo da je došlo vrijeme.

Kad zaista dođe vrijeme, treba se prepustiti , otpustiti i napustiti ...

[Dragonfly]

Malo yina, malo yanga, to je tao.

[danaye]

Morebitno sam ja mulac-ali o kojem odustajanju je tu riječ -jer ima odustajanja i odustajanja.
Kako netko već jednom reče: treba birati bitke koje ćeš se boriti-a kad izabereš borbu onda odustajanje ili prepuštanje nije opcija- jednako je porazu.
A i nije svaki zid toliko tvrd kao što se na prvi pogled čini.
Glava katkad zna bit i tvrđa.

Lijepo pitanje, nagoni na razmišljanje. Ako smo dovoljno dobri prema sebi, prepoznat ćemo onaj trenutak u kojem pretjerano ustrajavanje na nedostižnom i / trenutno možda / neostvarivom vodi u autodestrukciju. Tada treba stati, barem da se napravi predah ili smisli učinkovitiji način za dosezanje željenog cilja. Sve je stvar energije : opsjednuto grabljenje nekog cilja iz vana dovodi do gubitka unutrašnje budnosti i centriranosti, sa čime se energija rasipa nekontrolirano. Treba se znati zaustaviti prije nego li se pređe prag energetske iscrpljenosti, to znači poštivati vlastite granice, a samim time i sebe. Nijedan cilj ne bi trebao biti vrijedan našeg samouništenja.

"...Nikad, nikad, nikad, nikad...nikad nemojte odustati!"

Winston Churchill

[bipolar2000]

Gospodin x je konkretna osoba ili ti je tako lakse sumirati zbir svih osoba koje posmatras na njihovom putu odustajanja, ili (auto)destrukcije, ili gubitka sebe u cilju ponovnog nalazenja...?
Meni se cini da su ljudi uvijek i stalno u traznji i teznji ka necemu, cak i kad djeluje suprotno, tada je mozda, zapravo cesto taj nagon i pojacan. Ne znam sto znaci zapravo odustajanje. Ljudi koji se prepustaju sam se nagledala dosta, ali to je nesto sasvim drugo. Odustajanje je mozda samo rijec, nesto cime imenujemo momenat kad ili stupamo u odlucujucu bitku, ili padamo totalno kako je healer rekao, vapeci za pomoc (znaci ipak hocemo dalje, hocemo jos), ili opet skrecemo paznju na sebe gradeci takav neki imidz nihiliste (pubertet)...Ljudi mogu pricat da svjesno i samovoljno biraju put, u ovom slucaju put koji negira, ponistava, ako sam te dobro razumjela. Ali ako nema nicega sta se tu negira? Na kraju i postoji samo on, gospodin x, on je taj koji je u cetru svega, i sve sto moze da izabere jeste da negira ili potvrdi samog sebe. Pitanje je da li negira da bi potvrdio, a to po mom iskustvu jeste najcesci slucaj, samo sto se to ne radi svjesno i moze da bude opasno i moze da znaci upravo lupanje glavom o zid (pa se skrsis i sastavis ili se totalno skrsis i nema te vise)

[Roga Baba]

"...tako nam ne može biti a priori jasno zašto igrač biljara treba turpiju" Alistaro Crowlez


I odustajanje može biti alat.