Tiranija vremena

[adriatic]

. . PISMO NAŠIM EVROPSKIM PRIJATELJIMA

Ovih dana nije lako biti državljanin USA. Istina još ima onih koji nam zavide na našim velikim kućama, monstruoznim automobilima, a imamo i najveći BNP.

Ali izgubili smo ugled i kod prijatelja i kod neprijatelja. Imamo naveći jaz između bogatih i siromašnih i najkraće očekivano trajanje života, najgore zdravstveno stanje i najveću stopu kriminaliteta.

Naši su ljudi workoholici: rade u prosjeku 350 sati više od onih u Zapadnoj Evropi. To je svake godine 9 tjdana više.

Kada nismo na poslu radimo na drugi način, što je Ivan Illich nazvao «rad u sjeni» (shadow work): gubimo vrijeme u kupovini, mučeći se izaberemo između stotina vrsta (suštinski jednakih) istog proizvoda, pokušavajući izabrati između tucet ili više gotovo jednakih ponuda za telefonske usluge, mirovinske ili zdravstvene fondove; čisteći smeće iz kompjutora, vozeći u prometnim gužvama.

Toliko smo siromašni vremenom da mo pokrenuli kampanju «TAKE BACK YOUR TIME» (www.timeday.org).

Mi u Evropi vidimo alternativu. Pitamo se kako vi možete imati šest tjedana odmora, a mi, u prosjeku, samo dva?
Kako to da svi, osim nas, imaju plaćeni dopust za njegu djeteta ili bolesnih srodnika?
Kako ste postigli da je propisan maksimalni 48- satni tjedan ? Naši poslodavci mogu prisiliti svoje radnike da rade koliko god je potrebno, samo ako im plate prekovremeno, a ponekad ni to.

Vi ste izabrali raditi da biste živjeli, dok mi živimo da bismo radili.

Kako reče bivši konzervativni premijer Nizozemske Ruud Lubbers: Mi Holanđani ne težimo maksimalnom BNP, nego visokoj kakvoći života, pravičnom i održivom društvu»

Zavidimo vam jer ne možemo ni zamisliti da bi neki naš visoki političar uopće mogao nešto takvo izreći.

Kako se Božić približava milijuni ljudi će pojuriti u kupovinu poklona za obitelj i prijatelje. Ti se darovi brzo zaboravljaju. Bolje bi bilo da ne jurimo i da se sjetimo da nema boljeg poklona od vremena koje nekome posvetimo.


John de Graaf is the US co-ordinator for the Take Back Your Time campaign and co-author of Affluenza. [email protected]
http://resurgence.gn.apc.org/readhome.htm


Ovaj sam članak iz Resurgence-a skraćeno preveo/prepričao. Tko hoće cijelu izvornu priču može je naći na gornjoj adresi.

[Nemruth Dagi]

Bio jednom jedan Čovjek koji je štedio svoje vrijeme......da u pričama se može i to.
Svaki dan je ušteđeno svoje vrijeme, odvajao i stavljao u vremensku kasicu. Minutu po minutu, sate i sate.
Mic po mic, kasica se debljala, vrijeme je i bez kamata u njemu raslo.
Čovjek je bio sretan zbog toga. Osjećao se bogatijim, a s time mu se poraslo i samopouzdanje.

No bogatstvo je u njega tražilo da učini sve da ga još više poveća.
Štedio je nemilosrdno na svojem vremenu, kasica se debljala, postao je škrtac.

Žena ga je napustila, umrla je....skrhana tugom i njegovom štednjom vremena, djeca prezrela i odselila, prijatelji netragom nestali od tog škrtice...
Ostao Čovjek sam, gleda tužno svoje vrijeme u kasici i plače.
Sjeo na kućni prag kuće koja se odavno počela raspadati jer je i na njoj štedio. Gleda kasicu koja je prepuna njegovog neiskorištenog vremena.

Ulicom prolazi starica......suha, izborana.

Pita čovjeka da zašto plače. On joj ispriča svoju priču.
Starica se sažali nad njime.

Kaže da je i ona tako štedila na vremenu, štedila dok nije shvatila da je sama na svijetu....godine prošle, tuga ostala i cijelo bogatstvo u vremenu.......štedjela je vrijeme na svojima i na sebi.......a sad tako "bogata" sama ga ne može potrošiti do kraja života.....sada bezglavo luta bez cilja.



Vrijeme je jedino što svaki ima unaprijed ima ali nikad ne zna koliko, ono je kao neispunjeni prazni listovi čekova. Malo ljudi je svjesno da je to ipak ograničeno bogatstvo...njega poklanjamo drugima i ono se samo povećava, drugi ljudi koji volimo uvećavaju mu značenje...... poklanjamo li ga sebi na pravi način dobivamo kamate.....štedimo li ga i pametno trošimo na sebe i druge dobivamo kredit sa trajnom odgodom plaćanja, štedimo li da ga imamo za crne dane....ono nestaje kao loša investicija i odbija se investitoru o glavu, baš kao i svi protekli dani u štednji...ostaje samo mogućnost da smo mogli nešto s njime napraviti.....kao čekovi su bezvrijedni ako ih ne dijelimo s dragim ljudima.......a ako ih dijelimo šakom i kapom onda smo kao pijani milioneri....otrežnjenje stvara mamurluk.
Vrijeme je bogatstvo mjereno količinom kojim se dajemo drugima i kojim se drugi daju nama.....a to je vrijednije od bilo kojeg novca.

[Pandora10]

adriatic kaže:
. . PISMO NAŠIM EVROPSKIM PRIJATELJIMA

Ovih dana nije lako biti državljanin USA. Istina još ima onih koji nam zavide na našim velikim kućama, monstruoznim automobilima, a imamo i najveći BNP.

Ali izgubili smo ugled i kod prijatelja i kod neprijatelja. Imamo naveći jaz između bogatih i siromašnih i najkraće očekivano trajanje života, najgore zdravstveno stanje i najveću stopu kriminaliteta.

Naši su ljudi workoholici: rade u prosjeku 350 sati više od onih u Zapadnoj Evropi. To je svake godine 9 tjdana više.

Kada nismo na poslu radimo na drugi način, što je Ivan Illich nazvao «rad u sjeni» (shadow work): gubimo vrijeme u kupovini, mučeći se izaberemo između stotina vrsta (suštinski jednakih) istog proizvoda, pokušavajući izabrati između tucet ili više gotovo jednakih ponuda za telefonske usluge, mirovinske ili zdravstvene fondove; čisteći smeće iz kompjutora, vozeći u prometnim gužvama.

Toliko smo siromašni vremenom da mo pokrenuli kampanju «TAKE BACK YOUR TIME» (www.timeday.org).

Mi u Evropi vidimo alternativu. Pitamo se kako vi možete imati šest tjedana odmora, a mi, u prosjeku, samo dva?
Kako to da svi, osim nas, imaju plaćeni dopust za njegu djeteta ili bolesnih srodnika?
Kako ste postigli da je propisan maksimalni 48- satni tjedan ? Naši poslodavci mogu prisiliti svoje radnike da rade koliko god je potrebno, samo ako im plate prekovremeno, a ponekad ni to.

Vi ste izabrali raditi da biste živjeli, dok mi živimo da bismo radili.

Kako reče bivši konzervativni premijer Nizozemske Ruud Lubbers: Mi Holanđani ne težimo maksimalnom BNP, nego visokoj kakvoći života, pravičnom i održivom društvu»

Zavidimo vam jer ne možemo ni zamisliti da bi neki naš visoki političar uopće mogao nešto takvo izreći.

Kako se Božić približava milijuni ljudi će pojuriti u kupovinu poklona za obitelj i prijatelje. Ti se darovi brzo zaboravljaju. Bolje bi bilo da ne jurimo i da se sjetimo da nema boljeg poklona od vremena koje nekome posvetimo.


John de Graaf is the US co-ordinator for the Take Back Your Time campaign and co-author of Affluenza. [email protected]
http://resurgence.gn.apc.org/readhome.htm


Ovaj sam članak iz Resurgence-a skraćeno preveo/prepričao. Tko hoće cijelu izvornu priču može je naći na gornjoj adresi.

nema sumnje da je tome tako a sve više i kod nas...
ali u cijeloj toj tužbalici postoji nešto što ukazuje na sistemsku grešku...
vrijeme ne može biti tiransko niti postoji vremeska policija...
sami odlučujemo...sami biramo...sami s vragom sklapamo sporazum...
ne postoji prisila da se živi na taj način i svaki čovjek je slobodan ODREĆI se nekog imanja u zamjenu za bivanje...
ali jok...mi želimo i ofce i nofce...i vrijeme i nofce...ne znajući o sudbo kleta i položaju teški moj...da u nofcima ničeg nema osim vremena....nofcima kupujemo tuđe vrijeme nofcima kupuju naše vrijeme...i tu nema ničega osim potpuno ludog sna iz kojeg se jako teško probuditi....bez budilice...
"neimanje vremena je neimanje ljubavi"