Uspjeh u školi

[Denys]

tonka kaže:


Mi imamo interni dogovor... ako je skola dobra... moze na trening.. Ako skola kiksa... nis od nogaca.
Kako je on lud za loptom... rezultati su tu!!

Joj, pa ovo je ucjena!
A sta kad ne bude vise palilo?
Sport je jedno a skola drugo i po meni nikad ne bi smjelo biti uvjetovano jedno sa drugim.

[UnExpected]

Moji sa mnom nisu nis učili, ni zadaće pisali, niti me kontrolirali. Štoviše, nisu išli ni na informacije, a za roditeljski sam ih morala natjerivati da odu i podsjećati ih koji sam razred i koja škola (ne ona pred zgradom, ona iza...

Imala sam 5,0 prvih 6 razreda, po dvije četvorke u 7. i 8.

Osobno, mislim da je najveći promašaj ukidanje prijemnih za upis u srednju. Kao, zbog stresa?! Ja sam pisala prijemni i to je jedino objektivno.

A djeci nije stres kad se upišu u gimnaziju na temelju napuhanih ocjena, pa padnu razred samo tako?

Stres je ići u zahtjevnu školu, pa ako nisi za to, bolje pasti na prijemnom, nego pasti razred ili mijenjati školu.

[manc]

gospa Noris kaže:


Stres je ići u zahtjevnu školu, pa ako nisi za to, bolje pasti na prijemnom, nego pasti razred ili mijenjati školu.

Slazem se

[ornella]

[QUOTE]Denys kaže:
Meni je zao tih malih bica kad postanu zrtve roditeljskih bolesnih ambicija, pogotovo jer sam i ja bila jedna od njih. [/

Q
UOTE]

Ne radi se o roditeljskoj ambiciji..uostalom ,ako je moguće i realno zašto ne postići maksimalno..zar ne težimo svi tome u životu?
Ocjene su u životu realne,kriteriji različiti..ali one išak nešto govore.Potvrda su truda i rada..bar bi tako trebalo biti.
I djeci treba stvarati pozitivne radne navike, jer ne mogu se cijeli život furati na inteligenciju i snalažljivost.
I tko će ih poticati..a ponekad i tjerati,ako ne mi roditelji?!
Ili okretati glavu i govoriti im da uče za sebe...a to će shvatiti tek jednom kad odrastu ...

[dersu]

nemam dece ali bas se pitam zasto su ocene toliko vazne.

kao dijete nikad me moji nisu terali da ucim i nikad nisu pisali zadatke sa mnom. uvek sam imala sve petice, isla na jezik, balet, klavir... evo danas zavrsavam i doktorat, govorim 5 jezika jer sam ucila u stranim zemljama...

ipak kad se sad okrenem natrag, vidim da mi ta ambicioznost puno puta zatvorila oci. nije me naucila da relativiziram u zivotu. najveci dio znanja iz hemije, matematike, mi je sasvim zaboravljen, jer mi nikad zatrebao nije. ustvari puno stavri koje se uce u skoli nece ti u realnom zivotu pritrebati.
danas mozes zavrsiti sa najvisokim ocenama i opet ne naci posao u struci. puno se mladi ljudi sa ovim suocavaju. uloze najveci dio svog zivota za dobre ocene, kad ono zavrse i uvide da im to nece posluziti. jos im je teze da prihvate da ce moraju da rade nesto drugo kako bi nesto zaradili.

zato dijete ne treba da se forsira po svaku cijenu da bude skroz odlicno. bolje je da prihvati da ne mora sve biti savrseno, jer i onako nikad nece ni biti.

[Elektra]

hoja kaže:
Djeca mojih kolegica su odlični učenici i ponekad me nako ispod oka pogledaju kad kažem da je vrlo dobra.
Meni je to malo čudno..neki roditelji prenose i rade djeci ono što oni nisu...Moje je slogan"ŠTO RADIŠ SEBI RADIŠ i UČI JER ČE TI TREBATI"

KO sad griješi ja ili ONE?

Nemam sjece ali samo sam jednu stvar htjela navesti. Moji roditelji nikad nisu radili ni sa mnom ni s mojim bratom. Ok, pomoć oko matematike, fizike ili nečeg što je zapelo, ali da sa mnom ponavljaju moje gradivo ili da me ispituju i tome sl. sigurno ne.

Još onda je bilo djece čiji su roditelji čitali i pisali im lektire te čak pisali i zadaću u vježbenice.

I bez obzira na to što moji roditelji nisu radili ni sa mnom ni s bratom, ja sam oduvijek bila vrlodobar đak (s tim da sam prosjek uvijek imala oko 4.2) a brat je od 1. osnovne odlikaš. Evo, sad je završio 7. osnovne s odličnim.

Zaista ne vidim u čemu je ta fama danas da dosta roditelja toliko uči sa svojom djecom. Ok ako mu ne ide pa mu zaista treba pomoći. Ali visiti nad djetetom nek uči i tome slično mi je zaista Bespotreban pritisak jer djeca nisu glupa.

[ornella]

Zašto su važne ocjene?
E pa ovako,ako se osvrnemo na malo više razrede imamo dosta vrlo dobrih učenika....ali zar nije velika razlika
prosjek 4,3 ili 4,4
ili pak onaj navučeni sa 3,5.
Taj sa 3,5 vrvi dvojkama..često poklonjenim iz ključnih i bitnih predmeta,a onda prosjek navuče pomoću odgoja (likovni, tjelesni,glazbeni).
Moramo li navoditi razliku između takva dva đaka i njihova znanja i truda, a u konačnici su obadva tretirana kao vrlo dobra.
Ali to je nepravda našeg školstva..
Slažem se da nam ocjena ne uvjetuje sreću i uspjeh u životu,ali sigurno je da olakšava mnogo toga...jel priznali ili ne ipak je potvrda nečijeg truda i upornosti.

[Elektra]

ornella kaže:
Slažem se da nam ocjena ne uvjetuje sreću i uspjeh u životu,ali sigurno je da olakšava mnogo toga...jel priznali ili ne ipak je potvrda nečijeg truda i upornosti.

Heh, dalo bi se raspraviti o tome da li je ocjena potvrda nečijeg truda i upornosti. Ta svi smo išli u osnovnu i srednju.

No, slažem se s time da ocjene jesu važne, pogotovo za daljnji upis (srednje, fakultet).

I zašto bi netko sa 3.5 vrvio poklonjenim ocjenama? Kao da oni sa 4.5 nemaju toga

[ornella]

Oduvijek je bilo onih kojima se poklanjalo i onih koji su poklanjali...kroz svoje školovanje do faksa bila sam odlikaš i dobrano sam grijala stolicu...
Kroz faks bilo je svega...ali ocjene su bile prema zaslugama i uloženom trudu...ali da se ne udaljujem od teme...moje starije dijete završilo je 7 razred s odličnim uspjehom,prosjek je oko 4,7..a paradoks je da mu je najniža ocjena iz tjelesnog i to 3, što znači da vrvi odličnim i to iz predmeta koji iziskuju trud i učenje.

[Elektra]

ornella kaže:
Oduvijek je bilo onih kojima se poklanjalo i onih koji su poklanjali...kroz svoje školovanje do faksa bila sam odlikaš i dobrano sam grijala stolicu...
Kroz faks bilo je svega...ali ocjene su bile prema zaslugama i uloženom trudu...ali da se ne udaljujem od teme...moje starije dijete završilo je 7 razred s odličnim uspjehom,prosjek je oko 4,7..a paradoks je da mu je najniža ocjena iz tjelesnog i to 3, što znači da vrvi odličnim i to iz predmeta koji iziskuju trud i učenje.

Oduvijek sam mrzila tjelesni. Svrha tog i likovnog i sl. predmeta je samo da spuštaju prosjek. Mora da je iznimno bitno dal ja znam pjevati ili ne

Nego, moj brat tjelesni ima 4. Matematiku, kemiju, fiziku i sl. ima 5

[ornella]

Mnogo češće ti odgoji upravo podižu prosjek
Po mome ti predmeti bi trebali malo razbiti nastavu da se djeca opuste....a često se dešava baš suprotno .
Jer pjevanje,slikanje i trčanje...pa to su nečiji talenti i nečije sposobnosti..

[manc]

ornella kaže:
Mnogo češće ti odgoji upravo podižu prosjek
Po mome ti predmeti bi trebali malo razbiti nastavu da se djeca opuste....a često se dešava baš suprotno .
Jer pjevanje,slikanje i trčanje...pa to su nečiji talenti i nečije sposobnosti..

Slazem se.
Mislim da se ti predmeti ne bi trebali ocjenivat brojcano, ako bi se uopce trebali ocjenjivat. Mislim da bi bilo dovoljno ko nekad "ocjene" iz slobodnih aktivnosti: isticao se, zadovoljio (jel uopce bilo tak )

[chani]

Elektra kaže:
Oduvijek sam mrzila tjelesni. Svrha tog i likovnog i sl. predmeta je samo da spuštaju prosjek. Mora da je iznimno bitno dal ja znam pjevati ili ne

slazem se, meni su ti predmeti bili cisto gubljenje vremena jer me to nikad nije zanimalo

[ornella]

Nažalost oduvijek su se odgoji ocjenjivali..čini mi se da je bilo nekih prijedloga ,ali nisu usvojeni.
Što intenzivnije razmišljam i seciram situaciju to sam ljuća.
Ali sad idem do kraja...razgovor s razrednikom je bio neuspješan, tip je totalna ameba, pojma nema da mu učenik ima 3 iz tjelesnog i da mu je to najniža ocjena.
U redu savaki posao je vrijedan,svako zanimanje , ali čini mi se da se nastavnici ili pak profesori tih odgoja ponekad upravo iživljavaju na djeci

[alexxx]

Mali_Mirko kaže:
Tako da djete koje ima cetvorke ima problema pri upisu u pojedinim skolama gdje je navala, a bas ga to zanima.

da, ako hoće u gimnaziju. inače, moš mislit što se vrlo dobri učenici tako teško upisuju u srednju školu. nas je u osmom razredu bilo par što smo s 5 prošli. neš ti što su svi odlikaši.

Nemam sjece ali samo sam jednu stvar htjela navesti. Moji roditelji nikad nisu radili ni sa mnom ni s mojim bratom. Ok, pomoć oko matematike, fizike ili nečeg što je zapelo, ali da sa mnom ponavljaju moje gradivo ili da me ispituju i tome sl. sigurno ne.

Još onda je bilo djece čiji su roditelji čitali i pisali im lektire te čak pisali i zadaću u vježbenice.

da, ja znam da su vježbali sa mnom pisano slovo i jer sam radila preveliku zastavicu, i da su me ispitivali pjesmice i takoto. i plaćali mi instrukcije u srednjoj. to je to što su učili sa mnom. a cijelu osnovnu sam prolazila s 5. prva 4 i 6. razred s 5,o.

likovni i glazbeni kakvi su u osnovnoj mi idu na živce jer ni na matematici ti nitko ne da zadatak kakav prvi put vidiš da ga riješiš za ocjenu, a na likovnom ti da zadatak da nacrtaš čovjeka. bez da ti kaže makar otprilike kako se to radi. i onda sere. daj, odfak.

[Tinchi]

likovni i glazbeni kakvi su u osnovnoj mi idu na živce jer ni na matematici ti nitko ne da zadatak kakav prvi put vidiš da ga riješiš za ocjenu, a na likovnom ti da zadatak da nacrtaš čovjeka. bez da ti kaže makar otprilike kako se to radi. i onda sere. daj, odfak.

Glede likovnog upravo je taj "kako" pokazatelj kreativnosti. I tako treba raditi.

Ali ako profesor sere, onda je to druga priča, to je njegov problem a ne problem likovnog kao takvog.

Crtač sam i voljela sam likovni oduvijek ali se slažem da se ne bi trebao ocjenjivati, kao ni ostali predmeti toga tipa.

[Tinchi]

ornella kaže:
Mnogo češće ti odgoji upravo podižu prosjek
Po mome ti predmeti bi trebali malo razbiti nastavu da se djeca opuste....a često se dešava baš suprotno .
Jer pjevanje,slikanje i trčanje...pa to su nečiji talenti i nečije sposobnosti..

Jooooj, tjelesni sam pak mrzila u onoj formi u kojoj se u školama prakticirao.. Mrzila sam one skokove uvis i udalj za ocjenu (tko će dalje) i one glupe natjecateljske igre. Iako sam od petog razreda naviše uvijek imala 5 (i kasnije se godinama bavila sportom), nekako mi je taj tjelesni bio trauma, možda zato što sam bila buco i svima po defaultu smiješna u tajicama, koliko god da sam mogla trčat ili skočit.

Definitivno sam i za 5 sati sporta tjedno u školama, ali u formi daj djeci loptu i pusti ih na igralište, nek igraju graničara, gumi-gumi, tu i tam neko fora međurazredno natjecanje ali samo s klincima koji tome pokazuju sklonost. Fakat su traume kad te tjeraju da trčiš pa ti na štopericu mjere jesi li otrčo za 3,4 ili 5... Pa jebote štoperica

Isto je s likovnim i glazbenim... Slobodna aktivnost - nek se djeca zabavljaju

[alexxx]

Tinchi kaže:
Glede likovnog upravo je taj "kako" pokazatelj kreativnosti. I tako treba raditi.

na matematici te uče rješavat zadatke. zašto te na likovnom ne uče crtat, kad već ocjenjuju to crtanje? da sam ne znam kako kreativna, ta kreativnost će se bolje pokazati ako izvježbam perspektivu i ne znam što ne. a loša perspektiva mi je nepovoljna po ocjenu, naprimjer. ne smiješ brljat ko četverogodišnjak i igrat se bojom, na primjer, al ti nitko ne kaže kako trebaš napravit to što radiš. ako ti je kompozicija malo ulijevo, e onda dobiš ocjenu manje.

[alexxx]

što se tjelesnog tiče, tu smo imali nekog luđaka koji nas je masovno tjerao na rukomet. kao, ako ne ideš na rukomet, imat ćeš jedan iz tjelesnog. ja jedina u razredu nisam išla, i ostala sam apsolutan debil po pitanju tog sporta do dandanas, i imala sam tjelesni 4 čak, al kolko mi je mama samo sati provela na razgovorima zbog toga..

[Tinchi]

alexxx kaže:
na matematici te uče rješavat zadatke. zašto te na likovnom ne uče crtat, kad već ocjenjuju to crtanje? da sam ne znam kako kreativna, ta kreativnost će se bolje pokazati ako izvježbam perspektivu i ne znam što ne. a loša perspektiva mi je nepovoljna po ocjenu, naprimjer. ne smiješ brljat ko četverogodišnjak i igrat se bojom, na primjer, al ti nitko ne kaže kako trebaš napravit to što radiš. ako ti je kompozicija malo ulijevo, e onda dobiš ocjenu manje.

Ako imaš takva iskustva onda taj profesor nije pri sebi.

Osobno ne bih klince maltretirala s perpektivama, proporcijama i sličnim pizdarijama osim ako se eventualno ne bi odlučili odabrati likovni i razvijati sposobnosti (no dovraga, program je takav kakav jest). Ja crtam 23 godine i to mi donosi džeparac (nadam se da će i sredstva za život) pa se i dalje znam mučiti s perspektivom, čak i kolege sa završenom akademijom u nekim stvarima nisu besprijekorni. Prema tome, suludo je da se čovjek koji se naziva profesorom likovnog tako ponaša.

Naš profa je recimo, koliko se sjećam, po programu držao predavanja o dimenzijama, proporcijama i svemu a onda bi se bacili na posel.. Al da je ikome srao .. ajme, oprosti mi bože Tko je nacrtao imao bi pet bez obzira na talent, 3 ili 4 imali bi samo kada bi došli bez mape ili pola crteža u njoj