Hare Krišna

[Beljki]

otpadnik kaže:

heheheh, znao sam, nekako zvucis kao neko ko bi njega odabrao

da, al bih radije "pucao" na neke tradicionalnije.. ako bi naso nekog tamo da me impresionira.. a osim gaudya svidja mi se nimbarakina sampradaya.. ma svidjaju se meni svi, diskvalifikacija za krishnijevca

A zasto si zakljucio da je Sacinandana?

[otpadnik]

Beljki kaže:

da, al bih radije "pucao" na neke tradicionalnije.. ako bi naso nekog tamo da me impresionira.. a osim gaudya svidja mi se nimbarakina sampradaya.. ma svidjaju se meni svi, diskvalifikacija za krishnijevca

A zasto si zakljucio da je Sacinandana?

zvucao si kao njegovi ucenici
temeljan, nenametljiv i pristojan
harikesovi su bili susta suprotnos

[Beljki]

otpadnik kaže:

zvucao si kao njegovi ucenici
temeljan, nenametljiv i pristojan
harikesovi su bili susta suprotnos

zakon

[Beljki]

otpadnik kaže:

na exYU prostorima najvise potresa je izazvalo napustanje ISKCON od strane Harikes Swamija

e da spomenem.. nakon Prabhupadine smrti razvio se sistem tzv "Zonal Acharaya". Tj inicirajuci gurui su medju sobom svijet podjelili na zone u kojima su samo oni inicirali i bili "Bog i batina". Djelom to nije kriv samo ISKCON jer su se savjetovali sa nekom Prabhupadinom guru-bracom koji su rekli da nije u redu da guru nekome odgovara, vac mora biti neovisan u svom djelovanju. Medjutim to se pretvorilo u sektaski despotizam pa se nakon onih potresa promjenilo te sad gurui nisu nuzno teritorialno vezani (iako u praksi cesto prirodno vise djeluju na nekom podrucju) i mislim da nemaju "prakticnu" vlast, tj time sto su inicirajuci gurui (a i to odobrava GBC, vladajuce tijelo) ne postaju automastki vrhovni upravitelji organizacije.
Tj mislim da je tako, ali za ovaj dio nisam siguran pa bi volio ako ima neki krishnijevac da pojasni.

otpadnik kaže:

licno medju njima svima su mi najvise bili sipmtaicni Rohini Prabhu, koji je zanimljiv sagovornik, mada i njega optutuju za devijaciju od pravovernosti ucenja -

Na zalost znam ga samo po imenu, nije mi poznato djelovanje.

no, moj krajnji utisak je da, ne ulazeci u to ko u sta veruje i koliko se s tim slazem, ISKCON naneo nemerljivu stetu indijskoj duhovnosti
poznajem dosta ljudi koji su pretrpeli nemerljivu duhovnu, mentalnu i materijalnu stetu boraveci u tom pokretu
sto se tice ucenja ono je duboko, nije potpuno po mom ukusu, ali o ukusima se ne respravlja

slozio bih se. Mislim da je dosta nespretno inkorporirano na zapad. Iako se oni nece slozit mislim da je najveca razlika medju religijama upravo u razlici mentaliteta, klime isl pa takvo nasilno premjestanje ne samo tradicije i sadhane nego citave kulture i nacina ponasanja ima prilican potencijal postati nesto sto privlaci mlade zgubljene u svemiru sa interesom za egzotiku, koji medjutim s godinama i iskustvom cesto prodje.. pa bude svega.. a i stvara se taj "sektaski" psihicki moment tipa mi protiv svih...
Iako mi je sam (gaudya) vaishnavizam sam po sebi jedan od najljepsih duhovnih nasljedja..

[Fazlija]

GEISCHA kaže:

Zna li netko nesto o sljedbenicima hare krisne u zagrebu?

Zna stanoviti Google, a mozes pogledati i ovdje:

http://portal.vvz.hr/index.php

[Kartikeya]

GEISCHA kaže:

Zna li netko nesto o sljedbenicima hare krisne u zagrebu?

Osivač Hare Krišna pokreta, Swami Praphupada je preneo verodostojno vedsko monoteističko učenje. Definitivno jedno od tradicionalnih najdubljih i najkompleksnijih duhovnih nauka o Bogu. A pokret ko pokret i ljudi ko ljudi, ima svega u svim duginim bojama. I nema ga samo u Zagrebu, već i u Rijeci, Puli, Splitu... A od republika bivše YU ima ih u svim republikama.

[JankoX]

Taroth kaže:

probudish se ujutro...
prvo se malo , a onda i

onda krenes malo
sjednes na trg... i...
Hare Krishna Hare Krishna
Krishna Krishna Hare Hare
Hare Rama Hare Rama
Rama Rama Hare Hare

hare krishna, hare krishna
hare rama
rama i margarina

jedni ce , drugi ce :klap:, treci ce , no na kraju ces sigurno biti i i dobiti , ovaj.... prosvjetljenje

:klap:

[Fazlija]

Kartikeya kaže:

Swami Praphupada je preneo verodostojno vedsko monoteističko učenje. Definitivno jedno od tradicionalnih najdubljih i najkompleksnijih duhovnih nauka o Bogu.

Hare Krshna ne slijede vedsko ucenje u klasicnom smislu te rijeci. Naime, gotovo nitko vise (osim par ortodoksnih brahmanskih obitelji) u Indiji ili bilo gdje drugdje u svijetu ne slijedi vedsko ucenje u pravom smislu te rijeci (obnasanje vedskih zrtvenih obreda na otvornom prostoru, vjera u Oganj-Agni, Gromovnika Indru i sl.). Vedsko ucenje se pocelo postupno napustati vec u anticko doba, kada se pocela stvarati upanisadska vedanta. Nakon buddhistickog razdoblja (u prvim stoljecima Nove ere) nastaje novi obim mladjih tekstova (Purana) i danasnja puranska religija, poznatija i kao hinduizam. To je oblik religije koju slijede Hare Krshna. To je vrlo uvjetno "vedska" religija, jer se samo jos nacelno i vrlo formalno povezuje s klasicnim vedskim zbirkama (samhitama), obredima i kozmologijom, dok sadrzajno Hare Krshne kao i velika vecina suvremenog hinduizma vise ne provode vedske zrtvene obrede (npr. Ashvamedhu - konjsku zrtvu, ili Somamedhu - zrtvu biljke some), niti koriste vedske mantre (himne) u slavu veskih bogova (Indre, Agnija, Marutha, Ratri, Varune i sl.).

To je kao sto se i neki danasnji new age pravci (ili magijski) nacelno pozivaju na krscanstvo i Isusa, ali bi ih bili pretjerano nazvati Katolickom crkvom?!

[VladBlog]

ISKCONovci su, meni osobno, simpatični dok ne postanu fanatični, a onda izgledaju poput katoličke crkve - što "retorikom" što organiziranošću (iako ih zapravo KC tu šiša nadaleko).

Zapravo najviše im nedostaje metafizičke logike. Što god da im kažeš protivno njihovoj dogmi odmah ti nalijepe titulu mayavadij-filozofa u pejorativnom smislu. Mislim, većina njih ne zna ni što je filozofija(e), a kamoli što je mayavada.

Isto tako me smeta što ne prihvaćaju kritička izdanja svetih tekstova, a posebice Bhagavad Gite. Mislim, njihova "Bhagavad Gita Kakva Jest" je zapravo "ISKCON Gita", a o komentarima gosp. Abhay Charan Dea ću reći samo to da to nije niti za srednji vijek.

[Kartikeya]

Fazlija kaže:

Hare Krshna ne slijede vedsko ucenje u klasicnom smislu te rijeci. Naime, gotovo nitko vise (osim par ortodoksnih brahmanskih obitelji) u Indiji ili bilo gdje drugdje u svijetu ne slijedi vedsko ucenje u pravom smislu te rijeci (obnasanje vedskih zrtvenih obreda na otvornom prostoru, vjera u Oganj-Agni, Gromovnika Indru i sl.). Vedsko ucenje se pocelo postupno napustati vec u anticko doba, kada se pocela stvarati upanisadska vedanta. Nakon buddhistickog razdoblja (u prvim stoljecima Nove ere) nastaje novi obim mladjih tekstova (Purana) i danasnja puranska religija, poznatija i kao hinduizam. To je oblik religije koju slijede Hare Krshna. To je vrlo uvjetno "vedska" religija, jer se samo jos nacelno i vrlo formalno povezuje s klasicnim vedskim zbirkama (samhitama), obredima i kozmologijom, dok sadrzajno Hare Krshne kao i velika vecina suvremenog hinduizma vise ne provode vedske zrtvene obrede (npr. Ashvamedhu - konjsku zrtvu, ili Somamedhu - zrtvu biljke some), niti koriste vedske mantre (himne) u slavu veskih bogova (Indre, Agnija, Marutha, Ratri, Varune i sl.).

To je kao sto se i neki danasnji new age pravci (ili magijski) nacelno pozivaju na krscanstvo i Isusa, ali bi ih bili pretjerano nazvati Katolickom crkvom?!

Ne može svako davati vlastiti kriterijum šta je vedsko a šta nije. Ili je nešto autentično il nije autentično. Ako nije autentično - onda i ne vredi; a ako jeste onda vredi. A ima mnogo belosvetskih zamlata koje bi da sebe nametnu kao autentične autoritete za oblasti znanja za koje niti su opunomoćeni niti imaju onakvo znanje i razumevanje kakvo bi valjalo da imaju, a sve na osnovama propagandnog uticaja bilo sa stanovišta opunomoćenika trenutnih ustoličenih svetovnih vlastodržaca i njihovih materijalističkih (slepih) pogleda na duhovnost kojoj nisu ni blizu, bilo sa istorijskog stanovišta, antropološkog... ... ... Ako to nema, svoga duhovnog uporišta - onda iako u nekom vrlo ograničenom i fragmentiranom materijalnom smislu može imati antropološku, istorijsku, materijalno-naučnu osnovanost i vrednost i kao takvo (al samo kao takvo) biti i uvaženo ili razmatrano - onda ono nema svoju suštinsku, duhovnu, vrednost i na taj način predstavlja ili zabludu ili u najboljem slučaju vrlo relativan i fragmentiran, jednodimenzionalan pogled pogled na nešto što je multidimenzionalno i mora biti sagledano u svojoj sveukupnosti da bi se shvatilo ili spoznalo kakvo jeste.

Vedski žrtveni obredi (ašvamedha...) kao i aštanga yoga, iako autentični procesi su bili procesi koji su propisani i funkcionalni u svom krajnjem postignuću za ranija doba, ali u ovom dobu, za ogromnu većinu su nepraktični i nisu od pomoći. Prosto oni jesu OK, ali ne u ovom vremenu, generalno i za većinu populacije.

[Kartikeya]

VladBlog kaže:

ISKCONovci su, meni osobno, simpatični dok ne postanu fanatični, a onda izgledaju poput katoličke crkve - što "retorikom" što organiziranošću (iako ih zapravo KC tu šiša nadaleko).

Zapravo najviše im nedostaje metafizičke logike. Što god da im kažeš protivno njihovoj dogmi odmah ti nalijepe titulu mayavadij-filozofa u pejorativnom smislu. Mislim, većina njih ne zna ni što je filozofija(e), a kamoli što je mayavada.

Isto tako me smeta što ne prihvaćaju kritička izdanja svetih tekstova, a posebice Bhagavad Gite. Mislim, njihova "Bhagavad Gita Kakva Jest" je zapravo "ISKCON Gita", a o komentarima gosp. Abhay Charan Dea ću reći samo to da to nije niti za srednji vijek.

Svugde imaš fanatika...

Može biti da tamo nekom "bhakti" nedostaje metafizičke logike (i ne samo metafizičke...) A ako ti je do metafizičke logike u vaišnavizmu, pročitaj pre svega šest sandarbhi od Srila Jive Gosamija, zatim "Jiva Dharmu" od Bhaktivinod Tahakura, zatim dela Madvacarye, Ramanujacarye... itd. itd...Oni imaju i tek kakvu metafizičku logiku, i mnogo više od nje...

Nema šta da se prihvataju ili ne prihvataju izdanja i tumnačenja Bhagavad Gite koja su neautentična, koja nemaju osnova u jednoj od četiri verodostojene vaišnavske sampradaje, kao što se ne mogu prihvatiti ni sektaška ili pak svetovna "naučna" tumačenja Biblije. Kao što rekoh predhodno, ili je nešto autentično il nije. Ne može biti oboje.

A to šta će neko prihvatiti za sebe kao autentično a šta neće je do slobode volje, sklonosti srca i sposobnosti zdravog rasuđivanja svakog pojedinca. Al to ni malo ne menja poentu da je princip autentičnosti u sticanju i prenošenju duhovnog znanja neprikosnoven.

[Beljki]

Kartikeya kaže:

Ne može svako davati vlastiti kriterijum šta je vedsko a šta nije. Ili je nešto autentično il nije autentično. Ako nije autentično - onda i ne vredi; a ako jeste onda vredi. A ima mnogo belosvetskih zamlata koje bi da sebe nametnu kao autentične autoritete za oblasti znanja za koje niti su opunomoćeni niti imaju onakvo znanje i razumevanje kakvo bi valjalo da imaju, a sve na osnovama propagandnog uticaja bilo sa stanovišta opunomoćenika trenutnih ustoličenih svetovnih vlastodržaca i njihovih materijalističkih (slepih) pogleda na duhovnost kojoj nisu ni blizu, bilo sa istorijskog stanovišta, antropološkog... ... ... Ako to nema, svoga duhovnog uporišta - onda iako u nekom vrlo ograničenom i fragmentiranom materijalnom smislu može imati antropološku, istorijsku, materijalno-naučnu osnovanost i vrednost i kao takvo (al samo kao takvo) biti i uvaženo ili razmatrano - onda ono nema svoju suštinsku, duhovnu, vrednost i na taj način predstavlja ili zabludu ili u najboljem slučaju vrlo relativan i fragmentiran, jednodimenzionalan pogled pogled na nešto što je multidimenzionalno i mora biti sagledano u svojoj sveukupnosti da bi se shvatilo ili spoznalo kakvo jeste.

Vedski žrtveni obredi (ašvamedha...) kao i aštanga yoga, iako autentični procesi su bili procesi koji su propisani i funkcionalni u svom krajnjem postignuću za ranija doba, ali u ovom dobu, za ogromnu većinu su nepraktični i nisu od pomoći. Prosto oni jesu OK, ali ne u ovom vremenu, generalno i za većinu populacije.

Spor je u tome sto pod vedskom literaturom podrazumjevate kompletni opus hindu spisa (tj ne kompletni nego vaishnavski) koji obuhvaca i vede i purane itd.

Vecinom medjutim kad se spomene vedska literatura ljudi pomisle na cetiri vede, a u tom slucaju je tocno sto je Fazz rekao da danas to nit se sljedi nit se u biti moze pravo sljediti (recimo vrlo je upitno danas sto je uopce soma i da li te biljke uopce vise ima itd.. ).

I u praksi danasnji hinduizam ukljucujuci i vaishnavizam sljedi Puranei tumaci vede cak i kad ih spominje (a to je izuzetno rijetko i vise formalno, da bi se nasla potvrda u zajednickom izvoru) tumaci ih iz te perspektive. SLicno kao sto krscanstvo tumaci iz svoje perspektive stari zavjet, iako je upitno bi li se zidovi s takvim tumacenjem slozili.

Ili kao sto recimo Prabhupada drukcije tumaci Bhagavatu nego sto bi to napravio neki autoritet iz neke od cetri klasicene sampradaye ili kao sto bi se te cetri medjusobno razlikovale u manjim ili vecim nijansama ili ne samo nijansama...

A ono ostalo je koristenje puno ljepih rijeci da bi se zaobilazno reklo kako je moja sekta jedino u pravu, a drugi u zabludi

[Beljki]

Kartikeya kaže:

Svugde imaš fanatika...

Može biti da tamo nekom "bhakti" nedostaje metafizičke logike (i ne samo metafizičke...) A ako ti je do metafizičke logike u vaišnavizmu, pročitaj pre svega šest sandarbhi od Srila Jive Gosamija, zatim "Jiva Dharmu" od Bhaktivinod Tahakura, zatim dela Madvacarye, Ramanujacarye... itd. itd...Oni imaju i tek kakvu metafizičku logiku, i mnogo više od nje...

Nema šta da se prihvataju ili ne prihvataju izdanja i tumnačenja Bhagavad Gite koja su neautentična, koja nemaju osnova u jednoj od četiri verodostojene vaišnavske sampradaje, kao što se ne mogu prihvatiti ni sektaška ili pak svetovna "naučna" tumačenja Biblije. Kao što rekoh predhodno, ili je nešto autentično il nije. Ne može biti oboje.

A to šta će neko prihvatiti za sebe kao autentično a šta neće je do slobode volje, sklonosti srca i sposobnosti zdravog rasuđivanja svakog pojedinca. Al to ni malo ne menja poentu da je princip autentičnosti u sticanju i prenošenju duhovnog znanja neprikosnoven.

to je zatvoreni krug gdje sami sebe dokazujemo samim sobom. Ko je autoritet? Cetiri vaishnavske sampradaye. Zasto? Jer to kazu autoriteti iz cetiri vaishnavske sampradaje. U vjeri nema konacnih i apsolutnih dokaza, zato i jest vjera.

To su argumenti za vaishnave, nevaishnavama ne znace puno, a za razliku od Bhagavate, Vishnu purane, Naradinih sutri ili jos vise CC i ostalih djela Goswamija isl koji su jasno vaishnavski, prvi opcenitije, a drug strogo gaudya tradicije Gita je daleko sira (i zato temeljna i osnovna) i dotice se velike vecine duhovnih metoda, pravaca i tradicija unutar indijske duhovne "scene" te je tako podlozna tumacenjima i koristenju svih tih tradicija, dok neko u Shankarinoj tradiciji recimo nece imat neku veliku potrebu komentirat Naradau ili Jiva Goswamija, Gitu hoce i moze. U njoj se govori i o jogi i o jnani itd.. i svako ju onda tumaci na svoj nacin i to redovno tako da i one djelove koji govore o drugim vrstama yoge objasnjava iz svog kuta, sto je i za ocekivati. tako da je pitanje ima li objektivnog komentara, pa cak i prevoda. Jedini nacin bi bilo vrlo, vrlo dobro nauciti csanskrit, procuciti detaljno gitu i sve poznate komentare itd.. a i onda je to opet relativan zakljucak.

Zato ne mislim da se ijedan komentar Gite moze uzeti kao apsolutno relevantan izvan same one tradicije u kojoj je nastao i u kojoj se proucava na takav nacin..

[otpadnik]

Beljki kaže:

to je zatvoreni krug gdje sami sebe dokazujemo samim sobom. Ko je autoritet? Cetiri vaishnavske sampradaye. Zasto? Jer to kazu autoriteti iz cetiri vaishnavske sampradaje. U vjeri nema konacnih i apsolutnih dokaza, zato i jest vjera.

To su argumenti za vaishnave, nevaishnavama ne znace puno, a za razliku od Bhagavate, Vishnu purane, Naradinih sutri ili jos vise CC i ostalih djela Goswamija isl koji su jasno vaishnavski, prvi opcenitije, a drug strogo gaudya tradicije Gita je daleko sira (i zato temeljna i osnovna) i dotice se velike vecine duhovnih metoda, pravaca i tradicija unutar indijske duhovne "scene" te je tako podlozna tumacenjima i koristenju svih tih tradicija, dok neko u Shankarinoj tradiciji recimo nece imat neku veliku potrebu komentirat Naradau ili Jiva Goswamija, Gitu hoce i moze. U njoj se govori i o jogi i o jnani itd.. i svako ju onda tumaci na svoj nacin i to redovno tako da i one djelove koji govore o drugim vrstama yoge objasnjava iz svog kuta, sto je i za ocekivati. tako da je pitanje ima li objektivnog komentara, pa cak i prevoda. Jedini nacin bi bilo vrlo, vrlo dobro nauciti csanskrit, procuciti detaljno gitu i sve poznate komentare itd.. a i onda je to opet relativan zakljucak.

Zato ne mislim da se ijedan komentar Gite moze uzeti kao apsolutno relevantan izvan same one tradicije u kojoj je nastao i u kojoj se proucava na takav nacin..

hehehhee, primeni ovo sto si napisao na nase caskanje na budizmu i to je to

[cp.tar]

SamoMaloSebe kaže:

hare krišna, hare rama, hare margarin

Tako im je ekipa pjevala na Lošinju neke godine

I onda se ti uvrijediš kad se netko smije ili ruga ili pljuje po katolicima.

Licemjerko.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

Spor je u tome sto pod vedskom literaturom podrazumjevate kompletni opus hindu spisa (tj ne kompletni nego vaishnavski) koji obuhvaca i vede i purane itd.

Ko to mi? Zatim, ne postoji nešto kao "hindu" ... spisi. Vedskoj literaturi je potpuno stran termin "hindu", nigde se taj termin u celoj (ogromnoj) vedskoj literaturi ne spominje...(da ne trabunim sada o poreklu i miskoncepcijama vezanim za taj termin).

To je vrlo opširna tema i za valjano razumevanje bilo bi potrebno sigurno napisati ovde (ili makar pročitati negde drugde) podebelu knjigu na temu vedske literature, al ukratko - Vedska literatura, obuhvata šruti (četri Vede i Upanišade), Nyaya (Vedanta sutru) i smriti literaturu (Purane, Mahabharatu i Bhagavad Gitu (koja je i deo Mahabharate).

Pojedini empiričari a sa njima i savremene belosvetske zamlate spekulativno "misle" i "smatraju" da se kao vedska literatura mogu prihvatiti samo vedski šruti spisi (četri Vede i Upanišade) a ne i ostali vedski spisi (što će reći, Vedanta sutra(koja je komentar i sažetak četiri vede, od istog autora! - Dvaipayane Vyase), Purane, Mahabharata pa i Bhagavad gita. Te njihove spekulacije niti se slažu sa vedskim autoritetima i predanjima (Uključujući Ramanujacaryu, Madvacaryu pa čak i Šankaracaryu, kao predstavnika impersonalizma), niti same Vede podržavaju takvo, pogrešno, viđenje (Chandogya Upanišad (7.1.4) na primer spominje Purane pa čak i Itihase, kao petu Vedu. Na šta se kasnije poziva i Bhagavata Purana u stihu 1.4.20

Vecinom medjutim kad se spomene vedska literatura ljudi pomisle na cetiri vede, a u tom slucaju je tocno sto je Fazz rekao da danas to nit se sljedi nit se u biti moze pravo sljediti (recimo vrlo je upitno danas sto je uopce soma i da li te biljke uopce vise ima itd.. ).

Soma je biljka sa viših planeta, tako da ako je nema ovde, tamo je još uvek ima.

I u praksi danasnji hinduizam ukljucujuci i vaishnavizam sljedi Puranei tumaci vede cak i kad ih spominje (a to je izuzetno rijetko i vise formalno, da bi se nasla potvrda u zajednickom izvoru) tumaci ih iz te perspektive. SLicno kao sto krscanstvo tumaci iz svoje perspektive stari zavjet, iako je upitno bi li se zidovi s takvim tumacenjem slozili.

Purane (koje su smriti vedska literatura) i Vede (koje su šruti vedska literatura) se u pogledu sidante (krajnjeg zaključka) - ne razlikuju. Stoga slediti Purane na verodostojan način isto je što i slediti Vede na verodostojan način. A ako ne slediš na verodostojan način sasvim je svejedno šta slediš.

Ili kao sto recimo Prabhupada drukcije tumaci Bhagavatu nego sto bi to napravio neki autoritet iz neke od cetri klasicene sampradaye ili kao sto bi se te cetri medjusobno razlikovale u manjim ili vecim nijansama ili ne samo nijansama...

Pa Swami Praphupada je verodostojni predstavnik jedne od te četiri samparadaye (one, Brahma-Madhva...) i sve četiri spampradaye su verodostojne, potiču od Boga i vode Bogu i stoga su valjane, iako mogu postojati nesuštinske razlike u pogledu njenih pojedinih predstavnika na neka složena filosofska pitanja. A pored toga su sve te, nekad postojeće razlike filosofskog poimanja (u praksi te razlike nikada nisu ni postojale), pomirene i objedinjene kroz filosofiju Acintya-beda-abeda tattve, Sri Caitanye Mahaprabhua...

A ono ostalo je koristenje puno ljepih rijeci da bi se zaobilazno reklo kako je moja sekta jedino u pravu, a drugi u zabludi

Ne znam koja je tvoja sekta i jel najbolja, govorim o Bogom datoj verodostjonoj vedskoj literaturi i autentičnom predanju iste. Al neću da ti otimam slobodu volje, slobodno se ti drži onoga čemu ti je srce sklono.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

to je zatvoreni krug gdje sami sebe dokazujemo samim sobom. Ko je autoritet? Cetiri vaishnavske sampradaye. Zasto? Jer to kazu autoriteti iz cetiri vaishnavske sampradaje. U vjeri nema konacnih i apsolutnih dokaza, zato i jest vjera.

Nema šta da ti dokazujem, ja samo pokazujem. A dokazi su uvek isključivo lični, niko ne može da ti dokaže nešto bez tebe samog, bez tvog pozitivnog i konstruktivnog učešća. Tako da il imaš lični iskustveni dokaz i znanje ili ti ostaje da biraš hoćeš li biti vernik il nevernik čega. Razumi princip primanja i prenošenje duhovnog saznanja (to uopšte nije teško, samo ako ko ima dobre volje) pa ako si sklon nečem takvom onda se prihvati posla, ako nisi, slobodan si raditi šta te volja.

To su argumenti za vaishnave, nevaishnavama ne znace puno, a za razliku od Bhagavate, Vishnu purane, Naradinih sutri ili jos vise CC i ostalih djela Goswamija isl koji su jasno vaishnavski, prvi opcenitije, a drug strogo gaudya tradicije Gita je daleko sira (i zato temeljna i osnovna) i dotice se velike vecine duhovnih metoda, pravaca i tradicija unutar indijske duhovne "scene" te je tako podlozna tumacenjima i koristenju svih tih tradicija, dok neko u Shankarinoj tradiciji recimo nece imat neku veliku potrebu komentirat Naradau ili Jiva Goswamija, Gitu hoce i moze. U njoj se govori i o jogi i o jnani itd.. i svako ju onda tumaci na svoj nacin i to redovno tako da i one djelove koji govore o drugim vrstama yoge objasnjava iz svog kuta, sto je i za ocekivati. tako da je pitanje ima li objektivnog komentara, pa cak i prevoda. Jedini nacin bi bilo vrlo, vrlo dobro nauciti csanskrit, procuciti detaljno gitu i sve poznate komentare itd.. a i onda je to opet relativan zakljucak.

Zato ne mislim da se ijedan komentar Gite moze uzeti kao apsolutno relevantan izvan same one tradicije u kojoj je nastao i u kojoj se proucava na takav nacin..

U vedskoj tradiciji postoji 6 verodostojnih filosofskih sistema (Nyaya, Vaišešika, Samkhya, Aštanga Yoga, Karma-mimamsa (purva-mimamsa) i Vedanta (uttara-mimamsa ili brahma-mimamsa). Vedanta ima ukupno 5 škola ili sampradaya od koje su četiri gorespomenute teističke-vaišnavske i jedna neteistička, impersonalistička, koja opisuje impersonalni aspekt Božijeg bića, sa svojim predstavnikom - Sankaracaryom. Budizam, Jainizam i Sikisam uopšte ne spadaju u oblast verodostojnih vedskih filosofskih sistema koji nastoje opisati, predstaviti i shvatiti Apsolutnu Istinu u njena tri vida i bezbroj oblika.

Tako nemoj da te zbunjuje što u Vedskoj literaturi postoji tolika raznolikost, komplkesnost, obimnost, širina pogleda, tolerantnost i neisključivost, jer sve to ima svoje mesto i ulogu u skladu sa određenim vremenima, mestima, okolnostima, osobama... a sve da bi se na neki način (neposredno, ili ako nije moguće to što je najbolje, najbrže, nabezbolnije - neposredno, onda, vrlo sporo, bolno i uz velike poteškoće - posredno) kako ko spasio....

[Fazlija]

Osobno vrlo sumnjam da Chandogya Up. spominje Purane jer je mnogo stariji text. Cesto Hare Krshne nesto iskonstruiraju, ali doista nemam sada ovdje text (izvornik ili prijevod) da bih znao o cemu se radi. Sjecam se da kada smo na seminarima radili prijevoda Rg-vedskih himana da sam primjetio jednu nelogicnost u HK prijevodima od Prabhupade.

Postoji jedan pridjev... cini mi se satyadharma (onaj kojega je priroda istinita, koji je istinit po svojoj prirodi, olicenje istine i sl.) je pridjev koji se cesto pridjeva raznim vedskim bozima u himnama koje ih slave. No, Prabhupada taj pojam prevodi kao "cisti bhakta". To je naravno vrlo nategnut i u konacnici vrlo netocan prijevod. Na taj nacin se stvara polaziste da se u samom tumacenja sadrzaj texta jos vise pokusa nategnuti ideoloskom obrascu koji autor zeli postici, ali bez neke velike uvjerljivosti. Takov prevodjenje ( a jos vise tumacenja tako lose prevedenog djela) je vrlo prozirno ideolosko bojanje i navlacenje vode na svoj mlin. Naravno, niti mi se sada dade traziti sve druge primjere, niti mi se dade na to trositi vrijeme, ali ostaje cinjenica da su Prabhupadini prijevodi ocijenjeni opcenito kao vrlo nekvalitetni.

Utmacenja su nazalost jos mnogo gora i ne zasluzuju niti osvrt bilo koga tko drzi do casti prosjecnog ljudskog razuma i intelekta.

Drugi problem koji je vrlo uocljiv jeste neskrivena namjera mladje brahmanske tradicije (od razdoblja nastanka Purana pa do danas, dakle u zadnjih jedno 1.300 godina) da asimilira sve druge tradicije i prikaze ih kao svoje. Takav pokusaj je neizvediv, jer nije moguce sve sto je napisano nakon upanishadskog razdoblja samo utrpati u tzv. petu vedu?! Ta ucenja prirodno predstavljaju izraze razlicitih tradicija, cesto medjusobno vrlo suprotstavljenih, pa na koncu dobivamo pseudo-sustav koji je prvo neodrziv, a drugo nije priznat niti od strane tih istih skola koje se pokusavaju utrpati od kapu vishnuizma.

Tako nastaju izvjestacena i vrlo neuvjerljiva pseudo-opravdanja, kao ono da je Buddha avatar Vishnua... poslan sa posve nevjerovatnom misijom da jos vise zavede i smuti umove onih koji su vec na krivom putu?! Divne li misije za jednog Boga!? Nije li takav stav potpuno u suprostnosti s onim iz BhG gdje Krshna (a Krshana je navodno po tome u svojem slijedecem zivotu bio nitko drugi do Buddha) izjavio da se s vremena na vrijeme radja da zastiti pravedne i kazni nepravdne te da obnovi i procisti ucenje koje se s vremenom izgubilo i zagadilo netoscnostima? To uci kao Krshna, a kao Buddha ima za cilj da jos vise smuti one koji su opijeni neznanjem (buddhiste?).

I tako ima jos mnogo slicnih primjera koj ruse cijeli taj mit o vishnuistickoj megalomaniji i pretencioznosti da cijelokupnu indijsku filozofiju i religiju prikazu kao prednatjecanje za veliko finale u kojem se onda tumaci Bhagavatam Purana i Gita onakvima kakvima ustvari mozda jesu ili nisu...

[Kartikeya]

[QUOTE=Fazlija;9891226]

Osobno vrlo sumnjam da Chandogya Up. spominje Purane jer je mnogo stariji text. Cesto Hare Krshne nesto iskonstruiraju, ali doista nemam sada ovdje text (izvornik ili prijevod) da bih znao o cemu se radi. Sjecam se da kada smo na seminarima radili prijevoda Rg-vedskih himana da sam primjetio jednu nelogicnost u HK prijevodima od Prabhupade.

Pa da, sumnja se javlja u nedostatku pravog znanja , kao što spomenuti empiričari i raznorazne belosvetske zamlate iznose tobož autoritativno tvrdnje kako smritiji nisu vedska literatura a same vede ih pobijaju u toj nerazumnosti, o vedskim verodostojnim predstavnicima i da ne pričam... A veliš da je razlog za tvoju sumnju to što su (navodno) Upanišade mnogo starije od Purana? A taj podatak da su mnogo starije odakle ti? Jel od istih onih koji tvrde da Purane nisu vedska literatura?

Evo transliteracije (forum ne podržava devanagari ) tog stiha (Chandogya Upanisad 7.1.4)

"nama va rg-vedo yajur-vedah sama-veda atharvanas caturtha itihasa-puranah pancamo vedana vedah."

Takođe Purane se spominju i u Atharva Vedi 11.7.24 u smislu zajedničkog božanskog porekla sa četiri vede.

"rcah samani chandamsi purana yajusa saha ucchistaj jajnire sarve divi deva divi-sritah"

A slično je rečeno i u Brhad-aranyaka Upanisadu 2.4.10

"asya mahato bhutasya nihsvasitam etad yad rg-vedo yajur-vedah sama
vedo’tharvangirasa itihasah puranam ityadina"

Slično kao i u stihovima Atharva Vede 15.6.10-12. gde se spominju pored Purana i Itihasa i neki drugi spisi....

"sa brhati disam anu vyacalat tam itihasas ca purana ca gathas ca itihasasya ca sa vai puranasya ca gathana ca narasamsina ca priya dhama bhavati ya eva veda."

Ili u Vyasa-smrti-ju 4.45

"mimansate ca yo vedan sadbhir angaih sa-vistaraih itihasa-puranani sa bhaved veda-para-gah" (Onaj ko studiozno proučava Vede zajeno sa njihovih šest ogranaka i Itihase i Purane postaje istinski poznavaoc Veda.

Postoji jedan pridjev... cini mi se satyadharma (onaj kojega je priroda istinita, koji je istinit po svojoj prirodi, olicenje istine i sl.) je pridjev koji se cesto pridjeva raznim vedskim bozima u himnama koje ih slave. No, Prabhupada taj pojam prevodi kao "cisti bhakta". To je naravno vrlo nategnut i u konacnici vrlo netocan prijevod. Na taj nacin se stvara polaziste da se u samom tumacenja sadrzaj texta jos vise pokusa nategnuti ideoloskom obrascu koji autor zeli postici, ali bez neke velike uvjerljivosti. Takov prevodjenje ( a jos vise tumacenja tako lose prevedenog djela) je vrlo prozirno ideolosko bojanje i navlacenje vode na svoj mlin. Naravno, niti mi se sada dade traziti sve druge primjere, niti mi se dade na to trositi vrijeme, ali ostaje cinjenica da su Prabhupadini prijevodi ocijenjeni opcenito kao vrlo nekvalitetni.

Utmacenja su nazalost jos mnogo gora i ne zasluzuju niti osvrt bilo koga tko drzi do casti prosjecnog ljudskog razuma i intelekta.

Ih, odkad su to pilići nadređeni i pametniji od pevaca? Pored literarnog i rečničkog značenja pojedinih reči, postoji i njihovo filosofsko značenje u okviru određenog filosofskog sistema - i ono je puno važnije od tamo neke definicije u nekakvom rečniku, koje je takođe bitno ali samo u konvencionalnom smislu, koji nije suštinski za prenošenje novih saznanja. Osoba ako je već jedanput čula jedno tumačenje neke reči smatra ga automatski jedinim valjanim - to je vrlo kruta, ograničena vizija upotrebe reči i prenošenja znanja. Glavna poenta u svim verodostojnim duhovnim tradicijama je pre svega predanje, ostalo je sekundarno. Konačno sve sekte se upravo pozivaju na logičko gramatičke mogućnosti značenja reči i na taj način svak može imati svoje tumačenje - što će reći -na taj način ne može postojati jedinstveno tumačenje - zato je guru-sadu-šastra (sveti spis i verodostojno predanje) - nerazdvojiva celina u primanju i prenošenju valjanog duhovnog znanja. Inače, preostaje spekulacija.

Tako nastaju izvjestacena i vrlo neuvjerljiva pseudo-opravdanja, kao ono da je Buddha avatar Vishnua... poslan sa posve nevjerovatnom misijom da jos vise zavede i smuti umove onih koji su vec na krivom putu?! Divne li misije za jednog Boga!? Nije li takav stav potpuno u suprostnosti s onim iz BhG gdje Krshna (a Krshana je navodno po tome u svojem slijedecem zivotu bio nitko drugi do Buddha) izjavio da se s vremena na vrijeme radja da zastiti pravedne i kazni nepravdne te da obnovi i procisti ucenje koje se s vremenom izgubilo i zagadilo netoscnostima? To uci kao Krshna, a kao Buddha ima za cilj da jos vise smuti one koji su opijeni neznanjem (buddhiste?).

Pa to je sasvim jasno rečeno i opisano (i mesto i vreme i svhra Bidine inkarnacije) u Bhagavata Purani (1.3.24) (poglavlje koje nosi naslov "Krišna je izvor svih inkarnacija".)

tatau kalau sampravatte
sammohaya sura-dvinam
buddho namnasijana-sutau
kikatesu bhavinyati

Neuverljivo je nastojanje da se to opanjka Osim toga, tvoje viđenje svrhe te inkarnacije koje si ovde predstavio je posve izvitopereno viđenje te svrhe i sa puno pretenciozne spekulacije. Mogu to detaljno da objasnim, al čini mi se da nema svrhe... Pored toga, Buddha je inkarnacija koja se pojavljuje u svakoj Kali-yugu, a u životu samo jednog Manua ima preko 72 kali-yuge...

I tako ima jos mnogo slicnih primjera koj ruse cijeli taj mit o vishnuistickoj megalomaniji i pretencioznosti da cijelokupnu indijsku filozofiju i religiju prikazu kao prednatjecanje za veliko finale u kojem se onda tumaci Bhagavatam Purana i Gita onakvima kakvima ustvari mozda jesu ili nisu...

Vedanta (šesta škola vedskog znanja, čiji su glavni teistički predstavnici četiri vaišnavske sampradaye) - znači - konačan zaključak Vedskog Otkrovenja

[otpadnik]

[QUOTE=Kartikeya;9899275]

Fazlija kaže:

Pa da, sumnja se javlja u nedostatku pravog znanja , kao što spomenuti empiričari i raznorazne belosvetske zamlate iznose tobož autoritativno tvrdnje kako smritiji nisu vedska literatura a same vede ih pobijaju u toj nerazumnosti, o vedskim verodostojnim predstavnicima i da ne pričam... A veliš da je razlog za tvoju sumnju to što su (navodno) Upanišade mnogo starije od Purana? A taj podatak da su mnogo starije odakle ti? Jel od istih onih koji tvrde da Purane nisu vedska literatura?

Evo transliteracije (forum ne podržava devanagari ) tog stiha (Chandogya Upanisad 7.1.4)

"nama va rg-vedo yajur-vedah sama-veda atharvanas caturtha itihasa-puranah pancamo vedana vedah."

Takođe Purane se spominju i u Atharva Vedi 11.7.24 u smislu zajedničkog božanskog porekla sa četiri vede.

"rcah samani chandamsi purana yajusa saha ucchistaj jajnire sarve divi deva divi-sritah"

A slično je rečeno i u Brhad-aranyaka Upanisadu 2.4.10

"asya mahato bhutasya nihsvasitam etad yad rg-vedo yajur-vedah sama
vedo’tharvangirasa itihasah puranam ityadina"

Slično kao i u stihovima Atharva Vede 15.6.10-12. gde se spominju pored Purana i Itihasa i neki drugi spisi....

"sa brhati disam anu vyacalat tam itihasas ca purana ca gathas ca itihasasya ca sa vai puranasya ca gathana ca narasamsina ca priya dhama bhavati ya eva veda."

Ili u Vyasa-smrti-ju 4.45

"mimansate ca yo vedan sadbhir angaih sa-vistaraih itihasa-puranani sa bhaved veda-para-gah" (Onaj ko studiozno proučava Vede zajeno sa njihovih šest ogranaka i Itihase i Purane postaje istinski poznavaoc Veda.




Ih, odkad su to pilići nadređeni i pametniji od pevaca? Pored literarnog i rečničkog značenja pojedinih reči, postoji i njihovo filosofsko značenje u okviru određenog filosofskog sistema - i ono je puno važnije od tamo neke definicije u nekakvom rečniku, koje je takođe bitno ali samo u konvencionalnom smislu, koji nije suštinski za prenošenje novih saznanja. Osoba ako je već jedanput čula jedno tumačenje neke reči smatra ga automatski jedinim valjanim - to je vrlo kruta, ograničena vizija upotrebe reči i prenošenja znanja. Glavna poenta u svim verodostojnim duhovnim tradicijama je pre svega predanje, ostalo je sekundarno. Konačno sve sekte se upravo pozivaju na logičko gramatičke mogućnosti značenja reči i na taj način svak može imati svoje tumačenje - što će reći -na taj način ne može postojati jedinstveno tumačenje - zato je guru-sadu-šastra (sveti spis i verodostojno predanje) - nerazdvojiva celina u primanju i prenošenju valjanog duhovnog znanja. Inače, preostaje spekulacija.




Pa to je sasvim jasno rečeno i opisano (i mesto i vreme i svhra Bidine inkarnacije) u Bhagavata Purani (1.3.24) (poglavlje koje nosi naslov "Krišna je izvor svih inkarnacija".)

tatau kalau sampravatte
sammohaya sura-dvinam
buddho namnasijana-sutau
kikatesu bhavinyati

Neuverljivo je nastojanje da se to opanjka Osim toga, tvoje viđenje svrhe te inkarnacije koje si ovde predstavio je posve izvitopereno viđenje te svrhe i sa puno pretenciozne spekulacije. Mogu to detaljno da objasnim, al čini mi se da nema svrhe... Pored toga, Buddha je inkarnacija koja se pojavljuje u svakoj Kali-yugu, a u životu samo jednog Manua ima preko 72 kali-yuge...



Vedanta (šesta škola vedskog znanja, čiji su glavni teistički predstavnici četiri vaišnavske sampradaye) - znači - konačan zaključak Vedskog Otkrovenja

Koliko se secam u Kali yugi se po vaisnavismu zabranjuje uzimanje sanyase.Svedoci smo da se to ne postuje.Kako to kometarises?

p.s. ne ulazeci u opredeljivanje za i protiv vaishnavisma, to je na kraju krajeva stvar uverenje, cinjenica je da se ISKCON ponasa kao hindu vehabije kako po svom odnosu prema "bratskim" samparadajama tako i u odnosu prema spoljnjem svetu koji nije u bhakti prici. Kazu da se cak mnogi hindusi stide slike koju je ISKCON stvorio o njihovoj autenticnoj religiji u svetu.
Kada neko poubija ljude i opjacka sledbenike trebao bi se samoukinuti a vodjstvo nad ljudima poveriti boljima od sebe. Nazalost koliko pratim ISKCON i dalje duva u istu tikvu.

p.s. 1 btw, prithu prabhu tvrdi da buda koji je pomenut u puranama nije sidarta vec neko sasvim treci.