Bitka na Neretvi

[hevi]

Ivan Bajlo kaže:

................
Dosta materijala izdanih 50tih (znaci bas ih nije lako za nac) ima relativno malo propagande - .............
Preser**** pocinju 60tih i 70tih kada razni narednici, kapetani I klase zele od svojih ratnih puteva napraviti epopeje pa to izgleda debilno, zanimljivo da krajem 80tih je izaslo nekoliko prilicno kvalitetnih knjiga bez puno lupetanja s podosta podataka o drugoj strani koja vise nije samo povampirena neman koja kolje sve sto hoda.

Manjak literature mi je problem, a ne mogu stalno tražiti druge da mi tu kopiraju podatke pa te zato pitam u vezi ove stare poruke.
Pa gdje su ta izdanja 50tih i 80tih? Ja koju god bih knjigu našao u knjižnici to su ove tipa 60tih i 70tih pa već godinama ne čitam takve jer mi je preglupo. Sa NDH strane pak ima jedna jedina knjiga, Vrančićeva, ali tu nema o bitkama nego pretežno diplomacija jer se on tim bavio.

[hevi]

kiseli1 kaže:

[B]NAREĐENJE KOMANDANTA ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA....

Stvarno iscrpni podaci. Kako to da je ostala sačuvana tako važna arhiva? Jesu li je odnijeli u inozemstvo ili su je zaplijenili partizani?

[kiseli1]

hevi kaže:

Stvarno iscrpni podaci. Kako to da je ostala sačuvana tako važna arhiva? Jesu li je odnijeli u inozemstvo ili su je zaplijenili partizani?

zaplijenjena 1945 i dana odmah na kopiranje kod amerikanaca i engleza, koji su za uzvrat dali dijelove arhiva koje su oni zaplijeneli, a ticu se balkana

[gorran77]

kiseli1 kaže:

BTW,sruseni su svi mostovi, a ne samo ovaj jedan kod Jablanice.

Srušen je most kod Jablanice, i onaj kod Drežnice, ali onaj u Ostrošcu nije.

Na kraju krajeva, ta stvar sa rušenjem mostova i nije mi najjasnija.

[gorran77]

Ivan Bajlo kaže:

ne znam koje bi to švabe prelazile Neretvu, 7. SS je pretraživala planine, a 718. pješačka je dobila batine, a općenito su švabe bile iscrpljene višetjednim ratovanjem po bosanskim gudurama, zato su i pristali na pregovore kako bi dobili predah dok se ne srede i ponovno napadnu

7. SS imala je zadatak da obezbijedi Mostar - navodno iz operativnih i privrednih razloga, ali tu se krio i razlog utvrđivanja vojnog prisustva na pravcu koji su Nijemci smatrali najosjetljivijim u pogledu iskrcavanja na istočnoj obali Jadrana - naime od ušća Neretve uzvodno i prema Sarajevu.

Italijani su vrlo ljubomorno čuvali svoju zonu, ali ih je nakon poraza na Prozoru i Drežnici zahvatila panika, pa su insistirali na njemačkoj intervenciji sa sjevera. Također, odlučili su da se ogluše na prosvjede vlasti NDH u pogledu uvoza crnogoskih četnika, koje su (Stanišićevu grupu) dovezli vlakovima iz Nikšića pravo u Mostar. Štoviše, u drugoj polovici ožujka tražili su od Nijemaca da upadnu i u istočnu Hercegovinu, od Konjica prema Nevesinju.

Što su ovi iz očiglednih razloga odbili.

[Zavelim]

http://www.znaci.net/00001/30_60.htm

Međutim, pored učešća u Weiss II, Italijani su imali još jedan ambiciozan plan: da samostalno izvrše koncentričan udar protiv partizana, uz pomoć četnika. Borbena grupa XVIII korpusa sa oko 3.000 četnika Petra Baćovića trebalo je da nastupi od Splita i Dinare ka Imotskom, a borbena grupa VI korpusa sa crnogorskim četnicima od Prozora ka Livnu. Ovaj drugi plan privremeno je stopiran na zahtev Nemaca i vlade NDH, koja nije želela da "tuđi" (crnogorski) četnici operišu na "njenoj" teritoriji.

Po karti i strelicama s ove stranice ispada da su četnici Petra Baćovića iz Posušja priko Širokoga stigli do Mostara. No u knjizi "Posuški žrtvoslov" Josip Jozo Suton tvrdi da su zbog protivljenja pukovnika Franje Šimića prolasku tim krajem ti isti četnici završili u Rakitnu di su ostali bar dvadesetak dana i po tom ispada da nisu mogli stić ni do Mostara ni do Neretve za vrime borbi. Zna li tko što je točno bilo s XVIII korpusom Petra Baćovića?

Tekst o gloženju Talijana i Šimića iz knjige Krunoslava Zujića:

7. ožujka, nedjelja – 701. dan rata / Bojna relacija 6. pj. divizije Mostar: Četnici su izvršili zlodjela u selima Sovići i Grude, ubijali hrvatsko pučanstvo, palili i pljačkali hrvatske kuće. Znade se da su ubili 7 osoba koje su unakazili tako da su im vadili oči, odsjekli nos i ostale dielove tiela. Na ultimatum, koji je pukovnik Šimić preko ovog stožera poslao tal. zapovjedniku, odgovoreno je: »Kažite pukovniku Šimiću da dok je on pukovnik, a ja general, ne primam nikakve prietnje niti izjave bezobzirne glede moje visoke vlasti i vlasti mojih generala kojima je on podložan, i spreman sam da mu utjeram rečeno poštovanje i stegu.« Četnički vojvoda Jevđević je izjavio da je zbog navedenih zlodjela dao javno izšibati 8 četnika. Talijanski zapovjednik i Jevđević obećali su da će opljačkanu stoku i ostalo vratiti. (B4/13, 692–695)

http://www.modrojezero.org/docs/hist...0I%20half.html

[gorran77]

Zavelim kaže:

[url]Po karti i strelicama s ove stranice ispada da su četnici Petra Baćovića iz Posušja priko Širokoga stigli do Mostara. No u knjizi "Posuški žrtvoslov" Josip Jozo Suton tvrdi da su zbog protivljenja pukovnika Franje Šimića prolasku tim krajem ti isti četnici završili u Rakitnu di su ostali bar dvadesetak dana i po tom ispada da nisu mogli stić ni do Mostara ni do Neretve za vrime borbi. Zna li tko što je točno bilo s XVIII korpusom Petra Baćovića?

Tekst o gloženju Talijana i Šimića iz knjige Krunoslava Zujića:

7. ožujka, nedjelja – 701. dan rata / Bojna relacija 6. pj. divizije Mostar: Četnici su izvršili zlodjela u selima Sovići i Grude, ubijali hrvatsko pučanstvo, palili i pljačkali hrvatske kuće. Znade se da su ubili 7 osoba koje su unakazili tako da su im vadili oči, odsjekli nos i ostale dielove tiela. Na ultimatum, koji je pukovnik Šimić preko ovog stožera poslao tal. zapovjedniku, odgovoreno je: »Kažite pukovniku Šimiću da dok je on pukovnik, a ja general, ne primam nikakve prietnje niti izjave bezobzirne glede moje visoke vlasti i vlasti mojih generala kojima je on podložan, i spreman sam da mu utjeram rečeno poštovanje i stegu.« Četnički vojvoda Jevđević je izjavio da je zbog navedenih zlodjela dao javno izšibati 8 četnika. Talijanski zapovjednik i Jevđević obećali su da će opljačkanu stoku i ostalo vratiti. (B4/13, 692–695)

http://www.modrojezero.org/docs/hist...0I%20half.html

Te su strelice povučene dosta slobodno, i ne odgovaraju sasvim. Baćović je sa svojom bandom 4. III ušao u Imotski, i ostao izvan gužve na Neretvi. Moja pretpostavka bila je da je to zbog pojave 7. SS divizije na pravcu od Livna ka Mostaru, sa kojom se nije želio susresti. Ali samo pretpostavka. Ovo nisam znao, i zanimljivo je.

[Zavelim]

Moguće da su četnici ko i partizani iz Rakitna otišli na Drežnicu pa do Neretve i tako zaobišli i Široki i Mostar, ali ne kužim zašto bi se vraćali nazad u Rakitno.

[milan98]

Poslije snimanja filma Bitka na Neretvi film se gledao u svim kinima u Hercegovini.Ljudi po selima su kupljeni da idu gledati film,i jedna anegdota prilikom gledanja filma jedan se čovjek ustao na pola filma i na glas rekao ljudi ovo nije bilo ovako ,jer je bio u domobranima kada je bila bitka na neretvi i znao je pravo stanje kako je bilo.

[kiseli1]

milan98 kaže:

Poslije snimanja filma Bitka na Neretvi film se gledao u svim kinima u Hercegovini.Ljudi po selima su kupljeni da idu gledati film,i jedna anegdota prilikom gledanja filma jedan se čovjek ustao na pola filma i na glas rekao ljudi ovo nije bilo ovako ,jer je bio u domobranima kada je bila bitka na neretvi i znao je pravo stanje kako je bilo.

i kako je bilo ? domobrani pobijedili? cetnici pobijedili? nitko nije pobijedio? nije bilo bitke?

[NikadIzvini]

milan98 kaže:

Poslije snimanja filma Bitka na Neretvi film se gledao u svim kinima u Hercegovini.Ljudi po selima su kupljeni da idu gledati film,i jedna anegdota prilikom gledanja filma jedan se čovjek ustao na pola filma i na glas rekao ljudi ovo nije bilo ovako ,jer je bio u domobranima kada je bila bitka na neretvi i znao je pravo stanje kako je bilo.

Anegdota je da je neko u Grahovu ustao i kod scene sa cetnicima rekao:
Nije istina, nismo imali ovako ljepe konje.

[Zavelim]

Anegdota iz mog razreda kad je profesor povijesti tumačijo petu ofenzivu. I kolega iz razreda viče iz zadnje klupe:

"I moj did je poginijo na Sutjesci!!!"

"A kako Ante, reci nam?"

"Kako, kako, pa hrabro stežući obruč"

bila je to 1982.

[sunshinestar]

Pet zanimljivosti o snimanju filma ‘Bitka na Neretvi’!

Film “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića iz 1969. najskuplje je ostvarenje snimljeno tokom trajanja SFR Jugoslavije. Film je sponzorisala vlada Jugoslavije, a u popunjavanju budžeta (koji je iznosio između 5 i 12 miliona tadašnjih dolara) učestvovalo je čak 58 državnih firmi.


Film “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića iz 1969. najskuplje je ostvarenje snimljeno tokom trajanja SFR Jugoslavije. Film je sponzorisala vlada Jugoslavije, a u popunjavanju budžeta (koji je iznosio između 5 i 12 miliona tadašnjih dolara) učestvovalo je čak 58 državnih firmi.

Plakat filma na kome je u prvom planu Vladimir Smirnov-Vlado Rus (Jul Briner), komandir inženjerijske čete koja je srušila most i ponovo ga osposobila za prelaz

Bitka na Neretvi početkom marta 1943. godine, poznata i kao bitka za oko 4.000 ranjenika i bolesnika, bila je najteža bitka Četvrte neprijateljske ofanzive u kojoj su jugoslovenski partizani probili obruč napadača i prešli na lijevu obalu rijeke kod Jablanice, povlačeći se tri mjeseca sa slobodne teritorije od Bihaća na jugoistok, ispred izrazito jačih koordiniranih snaga njemačkih SS i Vermaht divizija, italijanske divizije “Murđe” i ustaških i četničkih jedinica koje su s njima sadejstvovale.


1. Budžet odobrio Josip Broz, plakat za film crtao Pablo Pikaso. Budžet je lično odobrio Tito. Riječ je o petom najskupljem filmu svih vremena van engleskog govornog područja. Snimanje i postprodukcija trajali su 18 mjeseci. Pablo Pikaso dizajnirao je englesku verziju plakata za film. Prema Bulajićevoj tvrdnji, Pikaso nije tražio honorar, samo kutiju najboljih jugoslovenskih vina. Na premijeri 29. novembra 1969. u Sarajevu bili su i Sofija Loren i Omar Šarif.

2. Jul Briner i Orson Vels prvi put u istom filmu. Ovo je bio prvi i jedini zajednički film Jula Brinera i Orsona Velsa. Briner je tumačio partizana Vladimira Smirnova, zvanog Vlada Rus, a Vels četničkog komandanta – senatora. Obojica su umrli istoga dana, 10. oktobra 1985. godine. Osim njih, u filmu su učestvovale i druge, tada svjetske zvijezde Franko Nero, Hardi Kriger, Sergej Bondarčuk, Silva Košćina, Kurd Jirgens, Oleg Vidov, Špela Rozin i Entoni Doson s kojim se Tito sa zadovoljstvom družio. Uz njih, tu su, u zapaženim, a nekad i maestralnim ulogama, bili i naši Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Velimir Bata Živojinović, Boris Dvornik, Lojze Rozman, Nikola-Kole Angelovski, Stole Aranđelović, Miha Baloh, Faruk Begoli, Milena Dapčević, Dragomir Felba, Fabijan Šovagović, Pavle Vujisić, Abdurahman Šalja, Radko Polič, Branislav-Ciga Jerinić i mnogi drugi.


3. Prave eksplozije. Za scenu eksplozije mosta na Neretvi reditelj je htio da koristi pravi most. U Jablanici je izgrađena replika u prirodnoj veličini, ali je dim od eksplozije bio toliko gust da su snimci kamera bili neuporebljivi. Čitav postupak je ponovljen, ali sa istim rezultatima. Na kraju je za snimanje korišćen minijaturni model mosta.

4. Nominacija za Oskara. Konačni proizvod Veljka Bulajića i cijele glumačko-tehničke ekipe bio je nominovan za Oskara kao najbolji film van engleskog govornog područja 1969, ali ga je pobjedio film “Z” grčko-franuskog reditelja Koste Gavrasa. Godinu dana ranije u toj kategoriji je trijumfovao ruski reditelj i glumac Sergej Bondarčuk filmom “Rat i mir”, koji je u “Bici na Neretvi” igrao komandanta artiljerije Martina iz Slovenije.
5. Vojska kao statisti. U snimanju je učestvovao kombinovani puk tadašnje JNA sa 10.000 vojnika, uništena su četiri posebno konstruisana sela i jedna tvrđava. Sovjetski tenkovi T-34 “glumili” su njemačke tenkove “Tigar I”. Oni su se kasnije pojavili i u američkom filmu “Ratnici” sa Klintom Istvudom i Donaldom Saterlendom i u “Sutjesci”, takođe fescinantnom partizanskom filmu reditelja Stipe Delića iz 1973. godine.

http://balkanbreakingnews.com/pet-za...ka-na-neretvi/

[da37tic$3]

Evo vidim da je ovaj topic malo zamro ali imam jedno pitanje pa ako netko zna neka odgovori. Ono što sam čuo od više izvora je da je nakon bitke na neretvi izbio razdor među partizanima i da su se dalmatinske brigade (ne sve ali neke) odvojile od glavnog štapa i umjesto na Sutjesku otišle na Biokovo i tamo bile do kraja pete ofenzive. Tako su partizani značajno oslabljini, jer su u to doba brojčanu većinu partizanskih snaga činile upravo dalmatinske brigade. Nakon Sutjeske, pošto je partizana bilo malo, glavni štap je odobrio amnestiju dezerterima tako da su se brigade sa Biokova ponovno priključile glavnini vojske, s tim da su ti borci neko vrijeme bili na crnoj listi. Kasnije, za vrijeme Jugoslavije, je bilo zabranjeno o tome govoriti da ne bi ispalo da je bilo nesloge među partizanima. Da li netko zna neke detalje oko toga, odnosno koliko je zapravo dio partizanske vojske za vrijeme bitke na Sutjesci bio na Biokovo i zašto su se odvojili. Pokušao sam naći nešto o tome na internetu, ali najviše što sma našao je da su 3. i 4. dalmatinska brigada bile rasformirane nakon bitke na Neretvi, ko fol zbog velikih gubitaka i da su poslije kapitulacije Italije(najesen) ponovno oformljene, ko fol od novih dobrovoljaca.

[Zoran Oštrić]

da37tic$3 kaže:

Ono što sam čuo od više izvora

Možeš navesti te izvore? Je li nekad negdje pisano o tome?

Ne da mi se sad kopati za točnim podacima, ali bilo je, koliko se sjećam, pet dalmatinskih brigada, osnovanih između kolovoza 1942. i veljače 1943.. Tri su spojene u 9. dalmatinsku diviziju, a dvije su pridružene drugima divizjama.

Osim toga, Dalmatinci, kojih je bilo nekih 10 do 12.000 i činili su oko četvrtine ljudstva vojske koja je bila na području "Bihaćke republike" u siječnju 1943., prije početka operacije "Weiss" (4. neprijateljska ofanziva), bili su upućivani u razne druge jedinice koje su imale veće gubitke pa trebale popunu - i u pet prvih proleterksih brigada i u druge.

nakon bitke na neretvi izbio razdor među partizanima i da su se dalmatinske brigade (ne sve ali neke) odvojile od glavnog štapa i umjesto na Sutjesku otišle na Biokovo

Nisam ništa takvo čuo. Teško da je moglo doći do "razdora među partizanama", odnosno u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Vrhovni štab, odnosno Tito kao vrhovni komandat, imao je dobru kontrolu nad jedinicama. Bilo je naravno dezertera, pa i cijelih grupa koje su prelazile na drugu stranu (npr. ekipa Huske Miljkovića, koja je u veljači 1943. odbila krenuti s drugim jedinicama na zapad. Ali oni su izašli iz NOVJ. Nidsam čuo da se nešto slično dogodilo, organizirano, s Dalmatincima.

No, bilo je onih koji su se odvajali kad bi brigada krenula u pohod, jer su željeli ostati u svojem kraju. Huska je sa svojom milicijom slijedećih godinu i pol muljao i sklapao sporazume i s Nijemcima i s ustašama i s NOVJ, ali drugi su ostajali u odredima, koji su bili vezani za određeni teritorij, ostajući u sastavu NOVJ.

Vjerojatno je takvih bilo, koji su se odvojili od svoje jedinice i ostali u odredima na području oko Biokova. Ali ne cijela brigada.

Da li netko zna neke detalje oko toga, odnosno koliko je zapravo dio partizanske vojske za vrijeme bitke na Sutjesci bio na Biokovo i zašto su se odvojili.

Manji dio, bili su jedan ili dva odreda, plus nešto mornarice. I svuda drugdje su ostajali odreti na svakom području koje su mogli držati, a također i brigade i divizije, koje nisu bile u onoj grupi oko Vrhovnog štaba, koju su Nijemci i Talijani progonili i koja je izdržala najžešće borbe. U toj grupi oko VŠ je, od početka druge faze operacije Weiss, bilo pet od devet divizija NOVJ; one kreću prema istoku, preko Neretve, pa kasnije preko Sutjeske na sjever u istočnu Bosnu.

Druge su ostale na području Zapadne Slavonije (12. divizija, koja je idržala jednu žestoku ofanzivu "Braun", brzo se oporavila od gubitaka i prikupila nove ljude i već u svibnju bila osnovna još jedna divizija), Zapadne Bosne, Banije, Korduna, Gorskog Kotara (te nravno jedinice u Sloveniji).

Ovi odredi i brigade, koji su bili van glavne operativne grupe, stalno su bili aktivni, prikupljali su novo ljudstvo i osnivali nove jedinice, od iskusnih boraca iz odreda kojii prelaze u brigade ili od novih boraca, tako da je u srpnju 1943. NOVJ imala 17 divizija.

najviše što sma našao je da su 3. i 4. dalmatinska brigada bile rasformirane nakon bitke na Neretvi, ko fol zbog velikih gubitaka i da su poslije kapitulacije Italije(najesen) ponovno oformljene, ko fol od novih dobrovoljaca.

Zašto misliš da je to "fol"? Pa da, imali su ogromne gubitke. Bilo je dosta kritika na njihov račun, rasformiranja je 9. dalmatinska divizija i dvije od tri njene brigade; zbog toga je nezadovoljstva bilo i 40-ak godina kasnije, ima u literaturi.

Velika nevolja je bila da su se dobrovoljci iz toplih krajeva iznenada našli u planinama zimi u najtežim borbama i marševima. Bilo je više gubitaka od iscrpljenosti, gladi, bolesti, nego u borbama; i normalno da su ti gubici bili veći među Dalmatincima, nego među već prekaljenim i žialvim borcima naviklim na planine. Osim toga, spominju se i politički problemi u Crnoj Gori, kad se dizala panika "dolaze Hrvati, sve će nas klati!"

To se, usput, može isčitati iz raznih monografija i memoarskih zapisa, kao jedan od ključnih problema partizanske vojske, naime, ogromni fizički napori vojske koja je stalno u pokretu, stalno vani, bijedno hranjena itd.. To je generalno, uz smrzavanje, tifus i druge boelsti, odnosilo više žrtava nego borbe. Fizički naproi koji se ne mogu inače zahtijevati od regularne vojske. Mnogi nisu izdržavali. Neki su dezertirali, neke su pak jednostavno i pustili neka idu, nek se snađu kako znaju ili pridruže nekom odredu.

Naravno da su ponovno oformljene od dobrovoljaca. Iako im je ponekad bilo i zapovjeđeno da budu dobrovoljci, ipak je to način kako se popunjavala NOVJ sve do jeseni 1944., kad počinje redovna mobilizacija u oslobođenim područjim, uključivo i Dalmaciju. Dalmatinci su se masovno javljali u NOVJ nakon pada Italije, također je priliv povećan i u drugim krajevima, a onda je bilo i koolebanja i osipanja tijeko mkasne jeseni i zime, jer mnogi su se nadali da će ratu brzo kraj, a onda su Nimeci doveli svneže divizije i pokrenuli seriju ofenzivnih operacija protiv NOVJ, opet zimi, opet po planinama (to je "Šesta neprijateljska ofanziva", a u njemačkoj oznaci, oko pet raznih "pothvata" u raznim područjima).

[Zagorski Križar]

Zoran Oštrić kaže:

No, bilo je onih koji su se odvajali kad bi brigada krenula u pohod, jer su željeli ostati u svojem kraju. Huska je sa svojom milicijom slijedećih godinu i pol muljao i sklapao sporazume i s Nijemcima i s ustašama i s NOVJ, ali drugi su ostajali u odredima, koji su bili vezani za određeni teritorij, ostajući u sastavu NOVJ.

I nakon što si bezbroj puta demantiran i prokazan kao lažov, ti i dalje krivotvoriš .

Nije Huska ništa "muljao" sa svojima, jer on "te svoje" nije ni imao dok je bio u partizanima.Miljković se borio u partizanima kao običan vojnik i nije imao nikakvu svoju miliciju.Miliciju je osnovao, tj. ne on, nakon zarobljavanja, kad je stupio u kontakt s Nardellijem.Tad je od strane Domobranstva osnovana domdo postrojba poznata kao Huskina legija.Kao i sve druge domdo postrojbe (Kupres, Fazlagića Kula, Hadžiefendićeva legija, Zeleni kadar, Avdagini jurišnici, itd.), radilo se o seoskoj miliciji dobrovoljačkog karaktera pod kapom Domobranstva.I ta je postrojba do svojega kraja bila dijelom OS NDH.Kako je završila, svi znaju.Huska je pred kraj rata pregovarao i s ustašama i s hrv. partizanima o prelasku svojih ljudi u Ustašku vojnicu, odnosno NOVH.Huska se na kraju odlučio za NOVH, a sama postrojba se raspala, gdje se dio ljudi ipak odlučio za prelazak u UV.Neki od tih su i na kraju ubili Miljkovića.

@da37tic$3

Partizani su tokom čitavog rata imali velike probleme sa masovnim dezertiranjima, pogotovo u jeku žestokih bitaka.Ovo tvoje uopće nije nevjerojatno, ali treba potkrijepiti izvorima.A ne na rekla-kazala, kao partizanska historiografija .

[egej]

Zagorski Križar kaže:

I nakon što si bezbroj puta demantiran i prokazan kao lažov, ti i dalje krivotvoriš .

Nije Huska ništa "muljao" sa svojima, jer on "te svoje" nije ni imao dok je bio u partizanima.Miljković se borio u partizanima kao običan vojnik i nije imao nikakvu svoju miliciju.Miliciju je osnovao, tj. ne on, nakon zarobljavanja, kad je stupio u kontakt s Nardellijem.Tad je od strane Domobranstva osnovana domdo postrojba poznata kao Huskina legija.Kao i sve druge domdo postrojbe (Kupres, Fazlagića Kula, Hadžiefendićeva legija, Zeleni kadar, Avdagini jurišnici, itd.), radilo se o seoskoj miliciji dobrovoljačkog karaktera pod kapom Domobranstva.I ta je postrojba do svojega kraja bila dijelom OS NDH.Kako je završila, svi znaju.Huska je pred kraj rata pregovarao i s ustašama i s hrv. partizanima o prelasku svojih ljudi u Ustašku vojnicu, odnosno NOVH.Huska se na kraju odlučio za NOVH, a sama postrojba se raspala, gdje se dio ljudi ipak odlučio za prelazak u UV.Neki od tih su i na kraju ubili Miljkovića.

@da37tic$3

Partizani su tokom čitavog rata imali velike probleme sa masovnim dezertiranjima, pogotovo u jeku žestokih bitaka.Ovo tvoje uopće nije nevjerojatno, ali treba potkrijepiti izvorima.A ne na rekla-kazala, kao partizanska historiografija .

Nemoj po Huski majke ti!

Huska je bio narodni covjek, legenda Krajine i njegova glavna politika je bila zastita Cazinske Krajine od ratnih razaranja, te je u tu svrhu sklapao
dogovore o nenapadanju kako sa vlastima NDH, Njemcima tako i sa cetnicima i partizanima. Stitio je npr. i srpska sela (Vrelo) od ustasa iz Bihaca. 1944 s njim je pregovarao i Veco Holjevac posljeratni gradonacelnik Zagreba, i kada je trebao formalno preci u partizane ubi ga na svu nasu nesrecu lesinar Bajro Baba. Cazinska Krajina ostala je na Sutjesci bez potpresjednika AVNOJ-a Dr. Nurije Puzderca, a huskin kadar je vise manje otpusten iz JA nakon rata.

[da37tic$3]

Svima

Hvala na odgovorima. Što se tiče izvora, nemam ih, to sam čuo od strica kojemu je to pričao njegov stric (preminuo) koji je bio na Neretvi ali ne i na Sutjesci, nego je bio na Biokovu. Zato sam i dao ovdje ovaj post ovdje da vidim da li netko to može da potvrdi ili demantira te da li postoje nekakvi izvori o tome. U svakom slučaju priča je bila da se nije radilo samo o planskom ostavljanju manjih odreda nego baš o odbijanju izvršenja naređenja (dezertiranju). Koliko je to bilo masovno ne znam, ali po priči nije se radilo samo o pojedinačnim slučajevima, čak je i dio tifusara otišao na Biokovo a oni nisu baš ni mogli samostalno se kretati već se ipak trebalo raditi o nekoj većoj jedinici koja bi bila u stanju vući sa sobom i dio ranjenika.

[Zoran Oštrić]

Zagorski Križar kaže:

I nakon što si bezbroj puta demantiran i prokazan kao lažov, ti i dalje krivotvoriš .

Oh, nije bezbroj. I nula je broj.

Napisao sam: »Huska je sa svojom milicijom slijedećih godinu i pol muljao i sklapao sporazume i s Nijemcima i s ustašama i s NOVJ«. I ti u svojem upisu točno to potvrđuješ. Kažeš da sam lažov jer

on "te svoje" nije ni imao dok je bio u partizanima

, ali ja to nisam ni napisao.

Međutim, Huska Miljković nije bio "običan borac". Bio je prvoborac, u lipnju i srpnju 1941. je sudjelovao u pripremanju ustanka na Kordunu (o tome piše Šukrija Bijedić u knjizi "Vojne slike iz Cazinske Krajine", dio te knjige imam u prevodu na slovenski, pod naslovom "Povest o Huski", Mladinska knjiga 1959.

Početkom 1943. bio je zamjenik komandanta Bihaćkog bataljona. Podaci o njemu objavljeni su u Zobrniku dokumenata NOVJ; a ja sam, kad sam se za njega zanimao, odgovarajući pasus našao u knjizi Izudin Čaušević: "Osma krajiška NOU brigada", Beograd: Vojnoizdavački zavod, 1981.
(Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knjiga 231., str. 23, fusnota 19..

Imao je i partijske funkcije, član Okružnog komiteta KPJ za Bosansku Krajinu.

[kiseli1]

da37tic$3 kaže:

Evo vidim da je ovaj topic malo zamro ali imam jedno pitanje pa ako netko zna neka odgovori. Ono što sam čuo od više izvora je da je nakon bitke na neretvi izbio razdor među partizanima i da su se dalmatinske brigade (ne sve ali neke) odvojile od glavnog štapa i umjesto na Sutjesku otišle na Biokovo i tamo bile do kraja pete ofenzive. Tako su partizani značajno oslabljini, jer su u to doba brojčanu većinu partizanskih snaga činile upravo dalmatinske brigade. Nakon Sutjeske, pošto je partizana bilo malo, glavni štap je odobrio amnestiju dezerterima tako da su se brigade sa Biokova ponovno priključile glavnini vojske, s tim da su ti borci neko vrijeme bili na crnoj listi. Kasnije, za vrijeme Jugoslavije, je bilo zabranjeno o tome govoriti da ne bi ispalo da je bilo nesloge među partizanima. Da li netko zna neke detalje oko toga, odnosno koliko je zapravo dio partizanske vojske za vrijeme bitke na Sutjesci bio na Biokovo i zašto su se odvojili. Pokušao sam naći nešto o tome na internetu, ali najviše što sma našao je da su 3. i 4. dalmatinska brigada bile rasformirane nakon bitke na Neretvi, ko fol zbog velikih gubitaka i da su poslije kapitulacije Italije(najesen) ponovno oformljene, ko fol od novih dobrovoljaca.

1,2, i 3 dalmatinska brigada su ucestvovale u bitci na Sutjesci (operacija Schwarz), i imale su strasne gubitke.Pogledaj sam tabelu:
http://i.imgur.com/r9fzLO3.jpg