Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 24.12.2010., 21:56   #1
Sitnice (i nesitnice) koje život znače

Božić me nekako uvijek podsjeti koliko sam tu neprilagođena jer je sav u nekoj besmislenoj simbolici - čestitke, borovi, darovi, kolači, sarma. Mislim objektivno radi se o danu ko i svakom drugom.

I tako... Gledam ljude oko sebe i većina ih se trudi oko razno raznih sitnica, uređuju sebe, svoje domove, živote po nekim čudnim pravilima. Dižu se rano da bi otišli na plivanje, da bi nafenirali kosu, žele se na poslu dokazati (i oni više i oni manje sposobni). Imaju potrebu baviti se nekim sportom, nekim hobijem. Imaju energije i volje za stvarima kojima ja ne mogu vidjeti svrhu. Svađju se i prepiru, uzbuđuju i vesele. A ja sam nekako u svim tim situacijama ravna. Ne znači mi uspjeh, ne znači mi neuspjeh. Ništa mi se ne da i ništa me ne dotiče.

Ne bih to nazvala poremećajem raspoloženja tipa depresije, prije odstupanjem ličnosti od nekakvog prosjeka. I teško mi se pomirti s tom čudnošću. Teško mi se pomiriti s tim da sam jednostavno troma ličnost. Teško mi je biti među ljudima koji se stalno izgleda bore za nešto, a ja ne kužim ni da je rat ni da je kriza niti za što bih se trebala boriti. Ne diraju me novci, ne dira me izgled, ne diraju me ideali, ne dira me intelektualnost. Totalno se ne mogu uživiti niti u jedan društveni film i zbog toga se osjećam neprilagođeno i ne mogu se povezati s ljudima.

Nije da ne funkcioniram u životu. Funkcioniram sasvim OK, ništa specijalno, ali OK. Nemam apsolutno ništa u životu na što sam ponosna, apsolutno ništa čega se sramim. Doslovce. To je najbolji opis mog stanja. Totalno sam indiferentna spram svog života, svojih postignuća i sebe. Osjećaj nije dobar, nije osobito loš, osim što je prazan.

Što je to i kako prihvatiti takvo stanje kao trajno obilježje svoje ličnosti?
patak is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 22:11   #2
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Što je to i kako prihvatiti takvo stanje kao trajno obilježje svoje ličnosti?
A pogledao bih prednosti takvog stanja.
Sigurno ih ima, barem njih par i pokušao ih iskoristiti najviše što mogu.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 22:28   #3
Quote:
patak kaže: Pogledaj post

Ne bih to nazvala poremećajem raspoloženja tipa depresije, prije odstupanjem ličnosti od nekakvog prosjeka. I teško mi se pomirti s tom čudnošću.
I što sad, želiš da te uvjeravamo kako si posebna?
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 22:34   #4
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Osjećaj nije dobar, nije osobito loš, osim što je prazan.
popuni ga

zezam se, brijem da znam točno o čemu pričaš, ali (naravno) ne znam koji pametan savjet bi ti dala, iskreno. možda je baza u tome da još nisi spazila ništa što bi te toliko zaintrigiralo, oduševilo, prodrmalo da bi bilo motivacija za izlijetanje iz tog monotono praznog kolosijeka.

explore
__________________
oh, bože, baš je lipo kad je sve lipo!
.aquarius. is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 22:34   #5
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
I što sad, želiš da te uvjeravamo kako si posebna?
Joj ne, nisam na to ciljala.
Htjela sam reći da ne smatram to stanje dovoljno ekstremnim da bi bilo poremećaj, ali ga smatram neuobičajenim dovoljno da je nepoželjno s gledišta nekakvog društva u kojem je prosjek mjera normalnosti. I također htjela sam reći da mislim da je to karakteristika ličnosti, a ne neko akutno stanje.
A posebna sam ko i svi drugi. Niš posebno.
patak is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 23:40   #6
Pa ono, ne vidiš smisla u životu, rekla bih. To se i ja ponekad pitam, jer čemu sve to kad ionako umremo na kraju? Pa svejedno se i dalje bavim onim što me zanima/dira.

(ne, nisam vjernica )
__________________
Sramota forum.hr-a::::Dalmacija
Beta ženka is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 23:40   #7
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Božić me nekako uvijek podsjeti koliko sam tu neprilagođena jer je sav u nekoj besmislenoj simbolici - čestitke, borovi, darovi, kolači, sarma. Mislim objektivno radi se o danu ko i svakom drugom.

I tako... Gledam ljude oko sebe i većina ih se trudi oko razno raznih sitnica, uređuju sebe, svoje domove, živote po nekim čudnim pravilima. Dižu se rano da bi otišli na plivanje, da bi nafenirali kosu, žele se na poslu dokazati (i oni više i oni manje sposobni). Imaju potrebu baviti se nekim sportom, nekim hobijem. Imaju energije i volje za stvarima kojima ja ne mogu vidjeti svrhu. Svađju se i prepiru, uzbuđuju i vesele. A ja sam nekako u svim tim situacijama ravna. Ne znači mi uspjeh, ne znači mi neuspjeh. Ništa mi se ne da i ništa me ne dotiče.

Ne bih to nazvala poremećajem raspoloženja tipa depresije, prije odstupanjem ličnosti od nekakvog prosjeka. I teško mi se pomirti s tom čudnošću. Teško mi se pomiriti s tim da sam jednostavno troma ličnost. Teško mi je biti među ljudima koji se stalno izgleda bore za nešto, a ja ne kužim ni da je rat ni da je kriza niti za što bih se trebala boriti. Ne diraju me novci, ne dira me izgled, ne diraju me ideali, ne dira me intelektualnost. Totalno se ne mogu uživiti niti u jedan društveni film i zbog toga se osjećam neprilagođeno i ne mogu se povezati s ljudima.

Nije da ne funkcioniram u životu. Funkcioniram sasvim OK, ništa specijalno, ali OK. Nemam apsolutno ništa u životu na što sam ponosna, apsolutno ništa čega se sramim. Doslovce. To je najbolji opis mog stanja. Totalno sam indiferentna spram svog života, svojih postignuća i sebe. Osjećaj nije dobar, nije osobito loš, osim što je prazan.

Što je to i kako prihvatiti takvo stanje kao trajno obilježje svoje ličnosti?

Ja sam za takve društvene zanimacije nezainteresirana iz jednostavnog razloga što su mi - dosadne.
bubabuba is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 00:29   #8
Quote:
bubabuba kaže: Pogledaj post
Ja sam za takve društvene zanimacije nezainteresirana iz jednostavnog razloga što su mi - dosadne.
A što je zanimljivo vama kojima su te društvene zanimacije dosadne? Pogotovo hobiji i sportske aktivnoti? Ne mislim na ravnanje kose i slično.
Pitam, zanima me
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 00:32   #9
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Joj ne, nisam na to ciljala.
Htjela sam reći da ne smatram to stanje dovoljno ekstremnim da bi bilo poremećaj, ali ga smatram neuobičajenim dovoljno da je nepoželjno s gledišta nekakvog društva u kojem je prosjek mjera normalnosti. I također htjela sam reći da mislim da je to karakteristika ličnosti, a ne neko akutno stanje.
A posebna sam ko i svi drugi. Niš posebno.
Ček, ne razumijem zapravo zašto je onda problem to prihvatiti jednostavno kao dio sebe?
Mislim, ako si ti okej s time, ne vidim gdje bi trebao biti problem. Ima li ga uopće?
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 01:11   #10
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Ništa mi se ne da i ništa me ne dotiče.


"Ništa me se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče.. " - Morala sam, Đole
Gle, jednostavno si takva osoba, ja ih poznajem mnogo takvih, a i sama sam djelomično takva. To je jednostavno tak, prihvati se da si takva. Pa što ako se ne baviš ničim? Ne bavim se ni ja nit sam se ikad bavila, jednostavno nemam ni volje ni želje.. Problem nastaje ako tebi to jako smeta, ako ti smeta ta praznina.. u tom slučaju pokušaj pronaći nešto što bi te zanimalo. Ne mora to biti nešto što svi rade, nego pokušaj naći nešto što u potpunosti odgovara tebi. Odgovor znaš samo ti, mi ovdje ti ga ne možemo dati, no možemo te malo usmjeriti
liquid_ice is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 01:29   #11
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Ček, ne razumijem zapravo zašto je onda problem to prihvatiti jednostavno kao dio sebe?
Mislim, ako si ti okej s time, ne vidim gdje bi trebao biti problem. Ima li ga uopće?
Zato jer takav problem uzrokuje probleme na drugim područjima koje želi ostvariti ali joj baš to stanje onemogučava, ne na posredan već na neposredan način.
Recimo voli slušati glazbu i želi ići na koncert ali zbog stanja u kojem je ne postoji mogučnost da otiđe na taj koncert (recimo sluša punk, a nema taj lifestyle jer to smatra nebitnim) i nema ekipe da spali tamo.
Ljudi svoju pripadnost nečemu moraju i nekako dokazati a to je teško ako dokazivanje pripadnosti smatraš sranjem već smatraš da je važno ono što nosiš u sebi.

Uglavnom neke interese nosi u sebi ali je teško doći do njih jer je previše prepreka koje smatra nebitnim da ih savlada već odustane ili na neki način mora odustati.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 13:38   #12
Alohae je dobro shvatio/la. Problem je u toj simbolici na koju se ljudi kače i preko koje komuniciraju. Tipa, nije toliko važno kakav si kršćanin, važno je da ideš u crkvu i pričaš o Isusu. Nije dovoljno slušati neku glazbu, moraš se oblačiti u skladu s tim, izlaziti na mjesta gdje se pušta takva glazba i sl. I u poslu, nije ga dovoljno kvalitetno raditi, često moraš svoje držanje, izgled i manire uskladiti s tim poslom da bi ljudima bio uvjerljiv. Tipa, umjetnik mora biti zapušten i zamišljen, menadžer mora biti u odijelu i bar malo uobražen.

Prvo, nije uvijek tako, ne želim generalizirati, ali je često tako. Drugo, nije to nešto loše, olakšava komunikaciju. I meni je draže kad dođem kod nekog pa je spremio kolače i pospremio stan kao "znak" dobrodošlice, nego kad dođem u nečiji nered jer je njemu bitnija kvaliteta komunikacije nego nekakav red.

Očito se radi jednostavno o sredstvima komunikacije među ljudima. Ako si u tom smislu malo zakinut, da nemaš prirodnu potrebu na taj način komunicirati, to će ti logično malo otežati život. Ako se nemaš potrebu identificirati i prezentirati kroz neke aktivnosti, automatski s tim imaš i manju potrebu za tim aktivnostima jer je motivacija u ljudima dosta povezana s društvenom prezentacijom i afirmacijom, bla, bla.


EDIT: i tako dođeš do te neke trome, društveno neopipljive, nedefinirane persone.

Dakle, zanimaju me pogledi na taj vid socijalizacije i probleme koje sam navela. Što netko vidi tu kao pozitivno, negativno. Netko tko prepoznaje svoj problem, kako se s njime nosi, kako ga možda rješava i sl.

Zadnje uređivanje patak : 25.12.2010. at 13:53.
patak is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 19:31   #13
Pogledaj što to dobroga ili lošega donosi tvojem životu.
Naći barem jednu stvar, koji ćeš se moći držati i u čemu ćeš uživati raditi, a kasnije možda i nešto zaraditi.
I naći nešto za slobodno vrijeme, toliko da sve to ima neki cilj.
Recimo ja bih odabrao putovanja
Mislim da ne postoji neko univerzalno rješenje, najlakše reći, volonitraj, učlani se u grupe i što onda, blejiti u pod na tim grupama ili se siliti i sudjelovati u nečemu što te ne zanima.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 20:59   #14
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Alohae je dobro shvatio/la. Problem je u toj simbolici na koju se ljudi kače i preko koje komuniciraju. Tipa, nije toliko važno kakav si kršćanin, važno je da ideš u crkvu i pričaš o Isusu. Nije dovoljno slušati neku glazbu, moraš se oblačiti u skladu s tim, izlaziti na mjesta gdje se pušta takva glazba i sl. I u poslu, nije ga dovoljno kvalitetno raditi, često moraš svoje držanje, izgled i manire uskladiti s tim poslom da bi ljudima bio uvjerljiv. Tipa, umjetnik mora biti zapušten i zamišljen, menadžer mora biti u odijelu i bar malo uobražen.

Prvo, nije uvijek tako, ne želim generalizirati, ali je često tako. Drugo, nije to nešto loše, olakšava komunikaciju. I meni je draže kad dođem kod nekog pa je spremio kolače i pospremio stan kao "znak" dobrodošlice, nego kad dođem u nečiji nered jer je njemu bitnija kvaliteta komunikacije nego nekakav red.

Očito se radi jednostavno o sredstvima komunikacije među ljudima. Ako si u tom smislu malo zakinut, da nemaš prirodnu potrebu na taj način komunicirati, to će ti logično malo otežati život. Ako se nemaš potrebu identificirati i prezentirati kroz neke aktivnosti, automatski s tim imaš i manju potrebu za tim aktivnostima jer je motivacija u ljudima dosta povezana s društvenom prezentacijom i afirmacijom, bla, bla.


EDIT: i tako dođeš do te neke trome, društveno neopipljive, nedefinirane persone.

Dakle, zanimaju me pogledi na taj vid socijalizacije i probleme koje sam navela. Što netko vidi tu kao pozitivno, negativno. Netko tko prepoznaje svoj problem, kako se s njime nosi, kako ga možda rješava i sl.
Okej, koliko sam dakle shvatila, tvoj problem uopće nije u tvojoj ličnosti, nego u izražavanju iste?
Dakle, želiš biti dio mase, a ne znaš se postaviti na način da te ljudi razumiju?
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 21:02   #15
Quote:
alohae kaže: Pogledaj post
Ljudi svoju pripadnost nečemu moraju i nekako dokazati a to je teško ako dokazivanje pripadnosti smatraš sranjem već smatraš da je važno ono što nosiš u sebi.
Okej, dakle, ovo mi nije jasno. Dokazivanje pripadnosti smatraš sranjem, a opet želiš pripadati?

Nemojte mi zamjeriti, želim jednostavno bolje shvatiti
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 22:37   #16
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Dakle, želiš biti dio mase, a ne znaš se postaviti na način da te ljudi razumiju?
A prvo bi trebala naći na temelju ćega želi biti dio mase.

Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Okej, dakle, ovo mi nije jasno. Dokazivanje pripadnosti smatraš sranjem, a opet želiš pripadati?

Nemojte mi zamjeriti, želim jednostavno bolje shvatiti
Traži pripadnost za sebe, ne da uđe u neku socijalnu grupu i mjenja sebe da bi dokazala pripadnost drugima u toj grupi.
A da bi uopće bila nešto za sebe, odnosno pripadala nečem, jel mora početi mjenjati sebe.
I ako to ne želi, već prvi korak pri uspostavljanu kontakta s nekim s kim djeli interese je u minusu.

Zadnje uređivanje alohae : 25.12.2010. at 23:20.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2010., 20:06   #17
Ajmo to ovako opisati. Ti si prvenstveno flegmatičan tip osobe, a u psihologiji imamo par vrsta tipa osoba prema osobnosti. Pa to je sasvim ok ako si totalno neutralna u životu. S takvom osobnošću si se rodila. Problem ti najbolje može riješiti psiholog koji će te potaknuti razgovorom da se malo -trgneš-. Sve zavisi opet koliko imaš godina, kakvo ti je socijalno i društveno stanje u kojoj se nalaziš, koliko imaš iskustva u svom životu, i što si dosada sve prošla. Moja pretpostavka je da si vjerovatno još dosta mlada te da će s godinama tvoje trenutno stanje proći. Sigurno će te nešto drmnuti u tvom životu kasnije. Da li si ikada razmišljala o svom danas - sutra djetetu? Kakve emocije imaš kada pomisliš na to? Uglavnom, to su neka pitanja za koje sam dala samo primjer, a koja ti mogu pomoći da samu sebe preispitaš da li te to posebno -drma- ili ne. Tako da ti stvarno preporučujem da sama sebe malo preispitaš, i da razmisliš o nekim tragičnim ili sretnim scenama. Ako je tvoj odgovor NE, vrlo vjerovatno je da si sada još mlada i da vjerovatno ni nemožeš neke stvari sama sebi predočiti, ali ne brini, proći će. Samo osmijeh na lice, i dont worry be happy. Barem pokušaj. Puno sreće
__________________
Lady Madonna
divljaruza is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2010., 00:34   #18
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Božić me nekako uvijek podsjeti koliko sam tu neprilagođena jer je sav u nekoj besmislenoj simbolici - čestitke, borovi, darovi, kolači, sarma. Mislim objektivno radi se o danu ko i svakom drugom.

I tako... Gledam ljude oko sebe i većina ih se trudi oko razno raznih sitnica, uređuju sebe, svoje domove, živote po nekim čudnim pravilima. Dižu se rano da bi otišli na plivanje, da bi nafenirali kosu, žele se na poslu dokazati (i oni više i oni manje sposobni). Imaju potrebu baviti se nekim sportom, nekim hobijem. Imaju energije i volje za stvarima kojima ja ne mogu vidjeti svrhu. Svađju se i prepiru, uzbuđuju i vesele. A ja sam nekako u svim tim situacijama ravna. Ne znači mi uspjeh, ne znači mi neuspjeh. Ništa mi se ne da i ništa me ne dotiče.

Ne bih to nazvala poremećajem raspoloženja tipa depresije, prije odstupanjem ličnosti od nekakvog prosjeka. I teško mi se pomirti s tom čudnošću. Teško mi se pomiriti s tim da sam jednostavno troma ličnost. Teško mi je biti među ljudima koji se stalno izgleda bore za nešto, a ja ne kužim ni da je rat ni da je kriza niti za što bih se trebala boriti. Ne diraju me novci, ne dira me izgled, ne diraju me ideali, ne dira me intelektualnost. Totalno se ne mogu uživiti niti u jedan društveni film i zbog toga se osjećam neprilagođeno i ne mogu se povezati s ljudima.

Nije da ne funkcioniram u životu. Funkcioniram sasvim OK, ništa specijalno, ali OK. Nemam apsolutno ništa u životu na što sam ponosna, apsolutno ništa čega se sramim. Doslovce. To je najbolji opis mog stanja. Totalno sam indiferentna spram svog života, svojih postignuća i sebe. Osjećaj nije dobar, nije osobito loš, osim što je prazan.

Što je to i kako prihvatiti takvo stanje kao trajno obilježje svoje ličnosti?
Hm, a možda si, ono, samo.... normalna?!, za razliku od većine naizgled dobro prilagođenih pojedinaca koji misle da su normalni samo zato jer se trude bit prilogođeni. E, a sad kako prihvatit vlastitu normalnost, to je već teže pitanje.

Ako promatramo kulturu kao operativni sustav npr: Win Xp, 2000, Linux ili DOS, onda vidimo da je to zapravo hrpa pravila i smjernica koje manje ili više uspješno automatiziraju ljude. Osnovno je pitanje da li je takav čovjek-automatik zapravo sretan. Možda i jest ako mu je IQ 100, ali kaj je s onima s desnog kraja Gaussove krivulje...

Ono što sam primjetio je da problemi nastaju kada se svjesniji pojedinci pokušavaju ugurat u svijet koji je poštelan za prosjek, a nemaju nikakve reference ni ideje ko su i što su, tj. zabriju da su ružno pače.

Moja neka šema je da kad sam izložen nekakavom kulturnom pritisku jednostavno se stavim u poziciju bušmana ili neke životinje i zamislim kako bi ona odreagirala... u većini slučajeva dolazim do zaključka da ne bi bilo nikakvog uzbuđivanja već bi bušman nastavio svojim putem ne obaziruć se na ništa i to mi nekako daje duševni mir.

A i ovo što si spomenula indiferenciju spram života i sebe, mislim da je to poželjna stvar... emocije se i ne bi trebale aktivirati non stop već samo u primjerenim situacijama. Život ne bi smio bit sinusoida emocija, prije bi trebao bit, onak, smooth...
single coil is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2012., 07:03   #19
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Božić me nekako uvijek podsjeti koliko sam tu neprilagođena jer je sav u nekoj besmislenoj simbolici - čestitke, borovi, darovi, kolači, sarma. Mislim objektivno radi se o danu ko i svakom drugom.
...
Što je to i kako prihvatiti takvo stanje kao trajno obilježje svoje ličnosti?
Ovo je vjerojatno prezakašnjeli post, ali možda nekome bude koristan …

S ovakvim opisom karakteristika ličnosti se zasigurno mogu poistovjetiti. Uz navedene primjere kod mene su se te karakteristike manifestirale (a neke se još uvijek manifestiraju) u indiferentnosti prema ocjenama u školi, prema rezultatu u sportu kojim sam se bavio, statusu u društvu, praćenju trendova raznih vrsta, itd. Način života obilježen tim karakteristikama rezultirao je time da trenutno nitko niti ne zna da postojim (osim kolega s posla), da mi je položaj u društvu potpuno nedefiniran, da sam potpuno izvan bilo kakvih aktualnih događanja, itd.

Kao i autorica uvodnog posta također sam imao znatne poteškoće u definiranju svojeg stanja. Unatoč tome što sam bio svjestan svoje pozicije, nailazio sam na razne interne konflikte prilikom pokušaja bilo kakve površne promjene svog stanja, vjerojatno iz razloga što bi se te promjene protivile mojem karakteru.

No, nedavno sam naišao na knjigu “The Perennial Philosophy” od Aldous Huxley-a. U toj knjizi autor opisuje karakteristike osoba koje naziva “exponents of the Perennial Philosphy” što uključuje “sages, prophets, saints, enlightened ones”. Primjer tih osoba (koje autor često citira u knjizi) su: Eckhart, William Law, Shankara, Chuang Tzu, Fenelon, itd.

Neke od karakteristika koje autor opisuje su: non-attachment, holy-indifference, active resignation, self-mortification, disinterestedness, itd. Čitajući o tim stvarima, sve više dolazim do zaključka da u mnogočemu već duže vremena težim mnogim od navedenih karakteristika. Navedene karakteristike se opisuju i kao ideali mnogih religija s time da ta činjenica dodatno čini ideju da sam im ja težio nevjerojatnom pošto je moj kontakt sa religijom bio vrlo površan (zapravo, bio je intenzivan samo u razdoblju od par godina). Jesam li zaista neka vrsta perennial philospoher-a otvoreno je pitanje.

U drugoj knjizi “Ends and Means” Huxley navodi: “It is difficult to find a single word that will adequately describe the ideal man of the free philosophers, the mystics, the founders of religions. 'Non-attached' is perhaps the best. The ideal man is non-attached man. Non-attached to his craving for power and possesions. Non-attached to the objects of these varios desires. Non-attached to his anger and hatred; non-attached to his exlusive loves. Non-attached to wealth, fame, social position. Non-attached even to science, art, speculation, philantropy. Yes, non-attached even to these. For like patriotism, in Nurse Cavell's phrase, 'they are not enough'. Non-attachement to self and to what are called 'the things of this world' has always been associated in the teachings of the philosophers and the founders of religions with attachment to an ultimate reality greater and more significant than the self. … The ideal of non-attachment has been formulated and systematically preached again and again in the course of the last three thousand years. We find it (along with everything else!) in Hinduism. It is at the very hearth of the teachings of Buddha. For the Chinese the doctrine is formulated by Lao Tsu. A little later, in Greece, the ideal of non-attachment is proclaimed, albeit with a certain pharisaic priggishness by the Stoics. The Gospel of Jesus is essentially a gospel of non-attachment to 'the things of this world', and of attachment to God.”

Dakle, možda se u slučaju autorice uvodnog posta (i mojem slučaju) radi o težnji za spoznajom nečega što se naziva “the ultimate reality”.

Dodatno, ono što sam osobno našao vrlo korisnim u svojim poteškoćama sa “neprilagođenšću” je upoznavanje načina na koji razmišljaju ljudi iz drugih kultura. U tom kontekstu sam vrlo često došao do zaključka da je kultura u kojoj živimo (nazovimo je post-modernistička zapadna kultura) samo jedna od niza kultura i kao takva može biti neprikladna za osobe sa određenim karakteristikama. Naravno, vrlo je teško pobjeći iz vlastite kulture i uvijek je temeljno pitanje kako praktično funkcionirati u kulturi u slučaju neprilagođenosti, za što naravno nemam nažalost univerzalan odgovor.
Lix Kid is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2012., 09:58   #20
Quote:
patak kaže: Pogledaj post
Božić me nekako uvijek podsjeti koliko sam tu neprilagođena jer je sav u nekoj besmislenoj simbolici ......

I tako... Gledam ljude oko sebe i većina ih se trudi oko razno raznih sitnica, uređuju sebe, svoje domove, živote po nekim čudnim pravilima. Dižu se rano da bi otišli na plivanje, da bi nafenirali kosu, žele se na poslu dokazati (i oni više i oni manje sposobni). Imaju potrebu baviti se nekim sportom, nekim hobijem. Imaju energije i volje za stvarima kojima ja ne mogu vidjeti svrhu. Svađju se i prepiru, uzbuđuju i vesele. A ja sam nekako u svim tim situacijama ravna. Ne znači mi uspjeh, ne znači mi neuspjeh. Ništa mi se ne da i ništa me ne dotiče.

....i zbog toga se osjećam neprilagođeno i ne mogu se povezati s ljudima.
Ne znam do koje mjere ide tvoja ravnodušnost, ali donekle se u opisima mogu prepoznati. Karakter? Moguće. Međutim, smatram da me neke stvari jednostavno NE zanimaju - jer mi djeluju površno i isprazno. Živimo u materijalnom svijetu, gdje se često vrijednosti brkaju, zamijenjuju trivijalnim glupostima. A mene te gluposti često - ne zanimaju. Ponekad mi je smiješno kad se netko "zapali" na neku sitnicu i "mora je imati" - jer ja ništa ne MORAM imati (osim kruha - da preživim), ali ponekad mi fali ta njihova ŽELJA koja je pokretač za neke stvari... Banalizirani primjer: moram kupit cipele, uđem u dućan prepun cipela i u stanju sam izać bez ijednih, jer mi ne poskoči srce za nekima "ove MORAJU bit MOJE!".
U cijeloj toj priči, mislim da je bitnije - prilagoditi se SEBI s vremenom naučiti "doskočiti" sebi u nekim situacijama da te ta ravnodušnost ne košta previše (npr. da izgubiš posao jer ti je svejedno kako ćeš ga napraviti), a što se povezivanja s ljudima tiče - vjerojatno ćeš se bolje osjećati u nekim dubljim i rjeđim prijateljstvima, nego u serijalima površnih, jer tražiš neki smisao svega toga. Nismo svi isti i ne moramo svi imati 20.000 prijatelja i poznanika da bi bili "socijalizirani". Ako ti VEĆINA ljudi ne paše - izbjegavaj tu VEĆINU i drži se - manjine koja ti paše.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:33.