Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.10.2011., 12:56   #261


Svaka cast, treba se sjetiti toga, tako sam i ja mogla...ah.

Ma to je bio pocetak trudnoce, nisam mogla niti razmisljati koliko mi je bilo slabo, povracala, i stvarno sam jedva dosla do faxa, 2 ispita sam propustila bas zbog toga,dosla bi skoro do faxa i okrenula se jer nisam mogla,ah bas se lose poklopilo..i onda sam prestala i ici na predavanja i fax...

Ali hvala na linku, ne treba mi jos, mali ima tek 22mj ali kada bude malo stariji stvarno bi voljala zavrsiti fax pa cu pitati i tamo, ne treba mi trenutno fax za nista ali jednostavno da dokazem i sebi i drugima (naravno da uvijek ima prica kada se prekine fax i naravno da su svi 100% uvjereni kako ga nikad vise necu upisati jer mi se nece dati s djetetom jos mi je i muz pomorac pa kao sama ovo ono..) i da imam jednom u zivotu,nikad se ne zna sto buducnost donosi pa nije lose imati diplomu.
sarari is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2011., 13:09   #262
Oh, na mene je bilo drvljem i kamenjem kada sam prošle jeseni iako sam već znala da sam trudna odlučila upisati 5. godinu, tj. diplomski. Pa kako ćeš, pa nećeš moć, pa ovo pa ono. Malo sam ih spustila jer sam sve ispite dala jedino nisam diplomski dovršila i obranila jer sam ranije rodila, baš u vrijeme kada se to trebalo srediti pa sam zamrzla ljetni semestar i to sredim ove godine. Mislim da su baš sretni bili.
Sreća da me mm podupire, on im je uvijek fino začepio usta I za to što sam radila do kraja i što sam išla na faks i sve
__________________
26.4.2011. stigao mali zmaj
hopeless_ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2011., 20:44   #263
Quote:
sarari kaže: Pogledaj post
Vidim da se tu stalno pise da se sve moze ako se hoce, pa ne mogu ne komentirati takve stalne komentare.

Ne, nije istina, moze se u vasim slucajevima i slucajevima gdje baka ili netko drugi odgaja dijete, neobzirno je govoriti da svi mogu, jer ne mogu.

Da sam ja mogla na 2g ne bi prekinula studij radi majcinstva, tako da je to netocno i nije fer prema majkama koje nisu mogle, a vjerujem da ih je i vise, jer i ja dugo gledam taj naslov teme i do sada nisam htjela komentirati.

Jako mi je zao sto nisam mogla nastaviti, prvo jer sam ostala trudna u 2 semestru 2.g., kada su bili ispiti povracala sam, a drugo vaznije je to sto nije imao tko cuvati bebicu, da pauzirala sam tu 3.g. koju sam trebala upisat da sam zavrsila 2. Ali to nije bilo dovoljno, nije to tako isli, mali nije imao niti 1g kad sam se ja trebala vratit na fax, fax je u Rijeci a ja sam se radi bebe vratila u Istru 90-100km dalje, da budem u kuci kod mojih radi pomoci dok suprug radi u inozemstvu i nema ga doma ukupno 6mj godisnje.

Znaci niti sa velikom zeljom to nije bilo moguce, nemoguce je i da se sad prebacim na izvanredno jer svejedno ga nema tko nikad pricuvat. Ja planiram nastavit jednog dana (sad ima 22mj) ali stvarno neznam kad ce to biti niti na sto ce to licit, najbolje da kad krene mali u skolu krene u Rijeci pa krenem i ja skupa s njim na fax, ili kad bude imao 5g recimo, drukcije stvarno nemam ideje kako bi to bilo.

Jel ima netko tko je pauzirao nekoliko godina pa onda upisao opet? Nekako mi se cini da ljudi odustanu jer im se ne da kretat opet kad su se vec odviknuli od ucenja.......hm?
Ja nisam imala pomoć. Svekrva je znala nekad vikendom uzeti dijete ako sam baš bila u frci s ispitima. Nitko mi nije ni kuhao ni spremao ni išao umjesto mene na fax niti mi dadiljao dijete. Muž mi je isto stalno po terenu.
Zbog svega gore navedenog fax sam upisala kad je dijete napunilo 4 godine. Tada je bio dovoljno velik da može biti u vrtiću do 16h i da se kod kuće može sam zabaviti.

Moje mišljenje je ako misliš nastaviti s faxom napravi to dok dijete ide u vrtić. Ako budeš čekala školu mislim da će ti biti puno teže.
Moj je sad u dvije smjene (1. i 2. razred je bio samo ujutro). Kad ide popodne u školu moram ujutro skuhati kako bi mu dala nešto za jesti i pustiti ga u pola 2 u školu. Kad je prije podne dođe već oko 12h pa opet trebam biti kod kuće. Dosta rano... već s nekih 6 godina je znao biti sam dok ja ne dođem s faxa jer nismo imali drugu opciju.
Kad je dijete u vrtiću tamo može biti do 16h odnosno 17h pa ti je tako lakše jer tamo dobije i topli obrok i manja ti je briga nego kada je u školi.
nemam ideje is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2011., 21:29   #264
Quote:
bettyboop333 kaže: Pogledaj post
imaš pravo na porodiljni, meni čak nije trebala potvrda s faksa već kopija indeksa, razlog tome što referada nije radila i naravo rodni list bebača
tako je bilo prije god dana, a nisam čula da se nešto prominilo..

ah da i provjeri do kad ti vridi zdravstveno, jer su mene (kako sam prijavljena preko supruga) iz njegove firme baš slučajno odjavili sa hzzo dok sam ležala u bolnici i rađala, tako da sam imala tu komplikacija...al sve se rješilo i crkavica je redovito stizala na račun
Eh da..prije 1 god. to sve znam kako imam kolegica u toj situaciji, no radili su reforme tj. rezali iznose i donosili nove zakone negdje oko srpnja..pa me zanima ima li baš friških mama u toj situaciji.

Eto hvala svima na odgovorima.
__________________
moj ormar
limitedpearl is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2011., 21:30   #265
Thumbs up ponosna na sebe

Kod mene vrijedi ona: sve se može kad se hoće! Prije nekoliko dana sam diplomirala ekonomiju,trebalo mi je sedam godina jer sam jednu godinu zamrznula. Majka sam troje djece (9,5 i 2 godine) nemam ni jednu baku ni nikoga osim mm da mi može pričuvat djecu, skuhat, oprat i sl. Učila sam uglavnom po noći ili po danu kad su djeca spavala. Je istina nekad smo za ručak jeli hrenovke i jaja jer sam morala učiti za ispit ali eto svi smo preživjeli.
Kad sam bila drugi put trudnica, dala sam jedan ispit 10 dana prije poroda a jedan 12 dana nakon poroda.
Da je bilo lako nije, ali sam jako ponosna na sebe i zadovoljna samom sobom.
Ovo pišem samo kako bi nekoj drugoj majci dala poticaj da ne odustaje,vremena se uvijek nađe, nemojte čekati ovo ili ono, nekad treba žrtvovati sebe ali kad se diplomira na sve se loše zaboravi.
Lp!

Zadnje uređivanje baggy : 07.10.2011. at 21:36.
baggy is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 15:26   #266
ja mamama, koje studiraju uz djecu, mogu samo reći svaka čast. meni je do kraja ostalo 5 ispita. kad ću ih dat, nezna se. zašto? jer sam samohrana mama, sa punim radnim vremenom i još radim u smjenama, bez pomoći sa strane. i sad vi meni recite kako da ja uspijem dat tih zaostalih 5 komada?
thalia_ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 15:31   #267
Quote:
hopeless_ri kaže: Pogledaj post
Oh, na mene je bilo drvljem i kamenjem kada sam prošle jeseni iako sam već znala da sam trudna odlučila upisati 5. godinu, tj. diplomski. Pa kako ćeš, pa nećeš moć, pa ovo pa ono. Malo sam ih spustila jer sam sve ispite dala jedino nisam diplomski dovršila i obranila jer sam ranije rodila, baš u vrijeme kada se to trebalo srediti pa sam zamrzla ljetni semestar i to sredim ove godine. Mislim da su baš sretni bili.
Sreća da me mm podupire, on im je uvijek fino začepio usta I za to što sam radila do kraja i što sam išla na faks i sve
A svašta, umjesto da pohvale i pomognu, oni suprotno.

Meni su moji napravili presing - ti to možeš, moraš.. ali ja sam i htjela, trudna sam upisala 4.godinu i imala bolje ocjene nego ikad, rodila krajem 4., 5. predavanja odslušala i dojila na zahtjev, trčala doma, na faks, muž dovodio dijete na dojenje.. jest bilo naporno ali evo sad još diplomski i to je to. Ali s malim se djetetom nikad ne bih odvažila upisat ispočetka faks.. ovo me tjeralo jer sam bila pri kraju.. pogotovo zato jer ni nas dvoje ja i mm nismo imali pomoć i i dalje je nemamo.
Pink touch is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 21:56   #268
Quote:
thalia_ri kaže: Pogledaj post
ja mamama, koje studiraju uz djecu, mogu samo reći svaka čast. meni je do kraja ostalo 5 ispita. kad ću ih dat, nezna se. zašto? jer sam samohrana mama, sa punim radnim vremenom i još radim u smjenama, bez pomoći sa strane. i sad vi meni recite kako da ja uspijem dat tih zaostalih 5 komada?
5 ispita nije puno kad se rasporedi tokom godine.. jedan po jedan, riješit ćeš ih..
__________________
I Am Chaos, I Am Destruction
BlackLotus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 22:05   #269
Svaka cast svima koje studiraju ili su zavrsile vec uz djecu Bravo.

Ali, iako mislite da to sto imate muza doma svaki dan nije pomoc, itekako je.
Jel bi sve to uspjele da vam muz nije mogao pomoci?
sarari is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 22:28   #270
Quote:
thalia_ri kaže: Pogledaj post
ja mamama, koje studiraju uz djecu, mogu samo reći svaka čast. meni je do kraja ostalo 5 ispita. kad ću ih dat, nezna se. zašto? jer sam samohrana mama, sa punim radnim vremenom i još radim u smjenama, bez pomoći sa strane. i sad vi meni recite kako da ja uspijem dat tih zaostalih 5 komada?
Ja ti želim svu sreću jer će ti trebati. Da, može se sve, da bit će jednom gotovo, ali nemoj da te obuzme malodušnost.

Radiš, imaj to na umu, odmaraj se s djetetom kad dojdeš doma, radi stvari koje vas mogu oboje opustiti i pokušaj navečer učiti.

Ja sam se postavila tako da mi je bitnije bilo postaviti malenoga na noge, ugraditi mu povjerenje i dati mu prve godine života uz majku, a cijelo vrijeme radim pa mi je davanje ispita bilo SF jedno vrijeme. Imam ih još i tek sad, kad je mali krenuo u vrtić, mogu reći da vidim nadu...
MMovca is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2011., 22:31   #271
Quote:
sarari kaže: Pogledaj post
Svaka cast svima koje studiraju ili su zavrsile vec uz djecu Bravo.

Ali, iako mislite da to sto imate muza doma svaki dan nije pomoc, itekako je.
Jel bi sve to uspjele da vam muz nije mogao pomoci?
Bez muža ne bih ništa mogla, kao ni od bez mene... svoga sam čekala da diplomira do prvog mjeseca ove godine jer je njegov posao probitačniji pa smo odlučili da će prvo on. Sad se on brine za sve, pegla, čisti, kuha navečer za par dana tako da ja mogu otići u knjižnicu kad ostavim maloga u vrtiću i učiti.

Meni se isto učinilo da se premalo spominju muževi, moj je podrška od početka, samo što smo oboje bili studoši pa smo slagali prioritete.
MMovca is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 00:49   #272
Eto majamama o tome sam pricala, znam da nije lako niti tako, ali i muz je pomoc koja se na ovoj temi zanemaruje misleci valjda da to svi imaju, ja sam govorila o pomoci bez ikoga pa i muza (ja ga imam ali je pomorac kao sto rekoh tako da sto se faxa tice ne bi mogao pomoc), a kako li je tek samohranim majkama koje nikoga nemaju nikada....takvima jos vece BRAVO!

Mislim u svakom slucaju mamama s pomoci ili bez je definitivno teze zavrsiti fax, zato sto kada sam krenula na fax s 18 (nakon srednje) bila sam u toku,naviknuta sam bila uciti i odlaziti na satove,imala sam svoju ekipu,imala sam s kim ici tamo,posudjivati biljeznice kad nisam bila i uzimati skripte,pitati,nekakvo to ''idem u skolu moram proci kao sasvim normalno'' drukcije je to..nemas pametnijeg posla niti nikakvih briga...(to za brige naravno razumijem tek sad kada sam zena i mama )

Probala sam uciti kad sam rodila, dok sam jos mislila da cu nastavit zamrznutu godinu ali nije bilo lako ucit dok dojim malog, dok on cendra i nosi se cijele dane i noci i tako eto ne bi bilo lako niti uz pomoc,al bi bilo tesko i moguce kad bi se opet stvorila navika, ucenje i rutina...

Mislim da ce mi kad krenem opet najveci problem biti poceti OPET UCITI....
sarari is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 09:46   #273
Thumbs up

Quote:
sarari kaže: Pogledaj post
Svaka cast svima koje studiraju ili su zavrsile vec uz djecu Bravo.

Ali, iako mislite da to sto imate muza doma svaki dan nije pomoc, itekako je.
Jel bi sve to uspjele da vam muz nije mogao pomoci?
Je imaš pravo imati muža je velika pomoć ali 5 ispita nije puno kao što je rekla ispit po ispit,Samo se sjeti da će ti ta dipoma kad tad donijeti veću plaću i omogućiti bolji život tebi i djetetu.Nije nimalo lako biti samohrana majka i davati ispite,djeluje nemoguće ali polako,neka traje i koju godinu duže bitno da se rješava.
baggy is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 09:51   #274
ja sam počela studirati u 28 godini i do tada sam imala dosta radnog staža i promijenila dosta poslova i kad mi se nije dalo učiti samo sam se sjetila kakve sam sve šefove imala: primitivci sa osnovnom školom,polupismeni,nesposobni koji su došli na to radno mjesto preko veze, kojima je najbolja taktika za motiviranje radnika bilo izderavanje i sama bih sebe tjerala na učenje,ipak je velika pauza od 10 godina od kad sam završila srednju školu.treba si uvijek nać neki poticaj
baggy is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 09:59   #275
Ja završavam drugi fakultet, uskoro trebam diplomirati. Upisala sam ga prije nego što sam trudna ostala, a mala sad ima 18 mj. U trudnoći nisam dala niti jedan ispit i to mi je velika greška bila

Bilo je zaista teško učiti uz dijete koje po danu gotovo nije spavalo, a noću se budilo svaka 2 sata Sve to bilo bi neizvedivo bez muža i mame; vjerojatno bih odustala da nisam utukla brdo love u to. Još jedna otegotna okolnost bila je ta što sam "ispala iz đira učenja" jer prvi put sam diplomirala prije 6 god. Zaključak: uz puno truda, volje i dobrog motiva - može se

Sretno svima
Han@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 10:10   #276
da i mene muči to "ispadanje iz đira" iako je meni prošlo samo 2 godine od srednje do vraćanja na fax...

al ne dam se. mislim završit ovaj fax i upisat u splitu forenziku nakon njega.
__________________
I Am Chaos, I Am Destruction
BlackLotus is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 20:52   #277
bok.. već sam postala svoj "problem" na jednom drugom topicu, ali onda sam nabasala na ovaj i čini mi se da je možda prikladnije pokušati ovdje.. zaista mi treba prijateljski savjet.. prošle sam godine diplomirala i dobila stipendiju za dvogodišnji magisterij u budimpešti. sve divno i krasno, muž i ja smo se dogovorili kako ćemo se viđati svaki vikend (i je tako), međutim, prije četiri tjedna saznala sam da sam trudna. i muž i ja se užasno veselimo bebici, sve smo relativno dobro isplanirali, našla sam si ovdje ginekologa i bila na prvom pregledu, sve nekako funkcionira. međutim, gotovo od samog početka ja se užasno mučim s dilemom bih li ili ne trebala odustati od magisterija i vratiti se doma. po prirodi sam inače sklona depresiji i anksioznosti, a sada me neprestano more strahovi kako će nešto s bebicom poći po zlu, kako će se nešto dogoditi a ja sam tu sama, kako ću pokupiti nekakvu gripetinu a nikoga neće biti da mi pomogne i vodi me u bolnicu bude li trebalo... ne mogu spavati od tih bojazni! uz to, posljednja dva tjedna mi je užasno zlo, imam praktički cjelodnevne mučnine popraćene povraćanjem, fizički sam iscrpljena što se odražava i na moje psihičko stanje. muž i ja smo u svakodnevnom kontaktu preko skypea, svaki vikend se vidimo, stalno se čujem i s obitelji i prijateljima, ali to ipak nije to kada nemam nikoga odmah tu uz sebe. uz to, sam program magisterija je prilično zahtjevan, od svih starijih studenata slušam o besanim noćima i nerviranju, što si u mom stanju niti mogu niti želim priuštiti. muž mi je prije par sati otišao za zagreb, a ja sam plakala kao kišna godina i molila ga da me ne ostavlja samu, k'o zadnja tuka. pod stresom sam, a znam da to nije dobro za bebu pa se dodatno krivim što već sad zakazujem kao majka. vjerujem da bi mi bilo puno lakše kada bih se vratila kući i omogućila svojoj bebi mirnu i lijepu trudnoću, ali ovaj magisterij je nešto što sam dugo željela i svi su uvjereni kako ja mogu izbalansirati te dvije stvari bez problema, tim više što je moja mama ostala trudna sa mnom na 2. godini medicine, a moju sestru je nosila tijekom specijalizacije, dok je moja teta bila trudna s drugim djetetom kada je otišla na doktorat u nizozemsku. pitam se jesam li najobičnija mimoza kada se ne mogu sa svim time nositi, a s druge strane se ne mogu prestati osjećati tako uplašeno i željeti imati svoju obitelj zaista blizu sebe tijekom ovih mjeseci.
mačkoljupka is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2011., 23:34   #278
hvala na podršci cure. ma nije meni problem učiti, natjeram se. nego me više ubija u pojam kad ulupam tri mjeseca u spremanje ispita pa ili se malac razboli ili ga nitko ne može/želi pričuvati. i naravno da mi nakon nekoliko takvih rokova puna kapa. gubim noći na učenje, a nema koristi. da barem odem na ispit i padnem, nego ni ne mogu izaći.
thalia_ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2011., 23:32   #279
Quote:
thalia_ri kaže: Pogledaj post
ja mamama, koje studiraju uz djecu, mogu samo reći svaka čast. meni je do kraja ostalo 5 ispita. kad ću ih dat, nezna se. zašto? jer sam samohrana mama, sa punim radnim vremenom i još radim u smjenama, bez pomoći sa strane. i sad vi meni recite kako da ja uspijem dat tih zaostalih 5 komada?
jednostavno, samo se pojavi na ispitu puna samopouzdanja, nauči ofrlje i prolaziš...
minory is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2011., 23:39   #280
Quote:
mačkoljupka kaže: Pogledaj post
bok.. već sam postala svoj "problem" na jednom drugom topicu, ali onda sam nabasala na ovaj i čini mi se da je možda prikladnije pokušati ovdje.. zaista mi treba prijateljski savjet.. prošle sam godine diplomirala i dobila stipendiju za dvogodišnji magisterij u budimpešti. sve divno i krasno, muž i ja smo se dogovorili kako ćemo se viđati svaki vikend (i je tako), međutim, prije četiri tjedna saznala sam da sam trudna. i muž i ja se užasno veselimo bebici, sve smo relativno dobro isplanirali, našla sam si ovdje ginekologa i bila na prvom pregledu, sve nekako funkcionira. međutim, gotovo od samog početka ja se užasno mučim s dilemom bih li ili ne trebala odustati od magisterija i vratiti se doma. po prirodi sam inače sklona depresiji i anksioznosti, a sada me neprestano more strahovi kako će nešto s bebicom poći po zlu, kako će se nešto dogoditi a ja sam tu sama, kako ću pokupiti nekakvu gripetinu a nikoga neće biti da mi pomogne i vodi me u bolnicu bude li trebalo... ne mogu spavati od tih bojazni! uz to, posljednja dva tjedna mi je užasno zlo, imam praktički cjelodnevne mučnine popraćene povraćanjem, fizički sam iscrpljena što se odražava i na moje psihičko stanje. muž i ja smo u svakodnevnom kontaktu preko skypea, svaki vikend se vidimo, stalno se čujem i s obitelji i prijateljima, ali to ipak nije to kada nemam nikoga odmah tu uz sebe. uz to, sam program magisterija je prilično zahtjevan, od svih starijih studenata slušam o besanim noćima i nerviranju, što si u mom stanju niti mogu niti želim priuštiti. muž mi je prije par sati otišao za zagreb, a ja sam plakala kao kišna godina i molila ga da me ne ostavlja samu, k'o zadnja tuka. pod stresom sam, a znam da to nije dobro za bebu pa se dodatno krivim što već sad zakazujem kao majka. vjerujem da bi mi bilo puno lakše kada bih se vratila kući i omogućila svojoj bebi mirnu i lijepu trudnoću, ali ovaj magisterij je nešto što sam dugo željela i svi su uvjereni kako ja mogu izbalansirati te dvije stvari bez problema, tim više što je moja mama ostala trudna sa mnom na 2. godini medicine, a moju sestru je nosila tijekom specijalizacije, dok je moja teta bila trudna s drugim djetetom kada je otišla na doktorat u nizozemsku. pitam se jesam li najobičnija mimoza kada se ne mogu sa svim time nositi, a s druge strane se ne mogu prestati osjećati tako uplašeno i željeti imati svoju obitelj zaista blizu sebe tijekom ovih mjeseci.
da li ti ta specijalizacija donosi bolju budćnost, tipa plaću isl.?? ili je samo osobna sadisfakcija i poslije ništa od toga, samo papir??? Ako se radi o osobnoj sadisfakciji, odi doma, jer ta žrtva nema smisal.. s druge strane ako ti to donosi bolju budućnost ostani, pretrpi..zašto tvoja mama nije dustala od medicine?? pa znala je da studijem dobiva posao s kojim će te prehranit i radila je to za tebe i sebe, ne samo za sebe da ima papir s kojim će obrisat dupe
Zašto bi bila loša majka?? Djete se nije ni rodilo
minory is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:51.