Pošto sam žestoko napadan od nekih HDZ forumaša na temi Franjo Tuđman vezano za ovu tematiku otvaram novu temu i važno mi je neovisno mišljenje Vas forumaša.
Dakle paralelno sa hrvatskim naoružavanjem i pripremanjem za rat republička tijela Republike Hrvatske slala su na redovno odsluženje vojnog roka u neprijateljsku JNA tisuće hrvatskih mladića koji su razbuktavanjem rata ostali na drugoj strani ili su dezertirali sa glavom u torbi ili su završili u četničkom logoru zbog pokušaja bijega isto kao i ja.
Važno je napomenuti da su nebrigom i lošom politikom tadašnjih vlasti hrvatski ročnici slani na služenje vojnog roka u JNA čak i u ožujku i lipnju 1991. god.(u vojarnama JNA diljem bivše države je bilo najviše hrvatskih ročnika koji su poslani u rujnu i prosincu 1990.) kad se znalo da će se desiti rat i da će se cijevi ZNG-a okrenuti na te mladiće,građane RH i Hrvate.
Usporedbe radi slovenski parlament zajedno sa njihovim tadašnjim predsjednikom donio je uredbu i dogovor s JNA u srpnju 1991. god. (svaka čast na odvažnosti i brizi za svoje državljane) o mirnom izvlačenju njihovih ročnika i državljana Slovenije iz JNA i oni su u miru išetali iz vojarni koje su bile u punom stanju pripravnosti.
Sramotno je da hrvatski tada republički vrh na čelu s dr. Franjom Tuđmanom ako je već poslano tisuće ročnika na neprijateljsku stranu nije zatražio također mirno izvlačenje svojih hrvatskih državljana iz vojarni JNA već je okrenuo cijevi na vlastite državljane i sunarodnjake što je po meni suludo.
Mi zatečeni hrvatski ročnici u JNA bili smo tada Tuđmanova žrtvena janjad koja je među prvima nastradala u ratu i ostavljeni smo na milost i nemilost agresoru.
I dalje nama što smo tada bili zarobljeni u JNA i imamo invalidnost na povratku u RH je napravljena velika nepravda od strane tadašnje hadezeovske vlasti a to je da su nas izjednačili sa alkoholičarima i zacementirali su zakon po kojem smo po njima nastradali u mirnodopskoj sferi što uopće nije istinito kad se zna da je tad (a i kad sam ja bio zarobljen) bjesnio najžešći rat a i sam neprijatelj nas je proglasio ratnim zarobljenicima.
Nikakva posebna prava s obzirim na okolnosti i stradavanje nemamo osim invalidnine s kojom možemo kupiti šteku cigareta od muke.U četničkom zarobljeništvu sam prošao gore nego naš ministar Predrag Matić Fred i vukovarski branitelji.
Budući da sam u cijeloj ovoj priči ostao invalid zbog posljedica zatočeništva svoje liječenje financiram sam i potrošio sam dosad oko 30.000 E na liječenje i lijekove jer su tako htjeli hadezeovi birokratski fiškali koji su krojili zakon a da rata nisu ni primirisali.
Nakon 20 godina šutnje (jer se moralo šutjeti o toj temi kad se znalo da smo žrtvovani) došlo je vrijeme da se malo prozbori i o ovoj temi pa izvolite,samo molim bez omalovažavanja naše tragedije i kalvarije.