|
|
26.01.2003., 23:34
|
#1
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2003.
Lokacija: planet Zemlja
Postova: 6
|
kad si emotivno mrtav
Ne, nisam emotivni invalid. Dapače, vrlo sam nježna i osjećajna osoba. No, zbog niza ružnih stvari koje sam doživjela, kao da sam umrla. Nema me, ne postojim. Fizički jesam tu, funkcioniram svugdje, ali ne živim. Ništa me ne raduje, ničemu se ne veselim, ne znam se nasmijati, ne znam više (bojim se dozvoliti) nekome da me voli. Ja samo odrađujem ono što moram prema djeci, ali što se mene tiče ja bih istog časa umrla. Užas! Osjećam se tako nesretno, da jednostavno više ne znam što učinit.
Ne, ne tražim savjet..samo sam ovo morala naglas izgovoriti i napisati..samoj sebi priznati...
|
|
|
|
26.01.2003., 23:37
|
#2
|
|
ride to live,live to ride
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: ZG - ali RI u srcu
Postova: 4,281
|
..na neke i niz ruznih stvari djeluje kao da si im odsjekao noge ..
probaj s  |
|
|
|
|
26.01.2003., 23:39
|
#3
|
|
.
Registracija: Dec 2002.
Postova: 7,648
|
Poznat mi je osjećaj. Ništa strašno, preživjet češ.
Samo glavu gore,
sutra je novi dan.  |
|
|
|
|
26.01.2003., 23:48
|
#4
|
|
code-switching
Registracija: Dec 2002.
Postova: 5,735
|
ivona
Nisi jedina.....
__________________
"Publici se nameću trivijalnosti, beznačajnosti, tračevi i to se prodaje kao informacija."
|
|
|
|
|
26.01.2003., 23:50
|
#5
|
|
Egotripozin frustrat
Registracija: Nov 2002.
Postova: 723
|
Prije par godina sam toliko bio u takvom stanju da su mi skoro u potpunosti odumrli mišići na licu koji pomiču usta u osmijeh. Nisam se niti pri golicanju mogao nasmijati. Toliko sam nosio tužnu grimasu na svom licu godinama. Nisam niti govorio. Tek u rijetkim trenucima. Danas brbljam sto na sat, a o smijehu da i ne govorim. Ne znam kada nisam nasmijan. Cak i u teskim trenucima, odvalim se smijat radije nego iskopam tuznu grimasu...
Totalni emotivnopsihofizicki preporod. Jednostavno sam potpuno toliko duboko da je jedini put bio prema gore ili bih u potpunosti odumro. Cekaj samo dok potones jos malo nize i mozda shvatis da tako vise ne mozes zivjeti. A onda ces odluciti da li ces odumrijeti ili se pokrenuti uzbrdo, makar ti to se činilo kao Sizifov posao... a kojim god putem krenula... sretno...
|
|
|
|
|
26.01.2003., 23:51
|
#6
|
|
les fleur
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: lucid space
Postova: 1,215
|
Hej Ivona....
Postoje trenutci u svima nama kad nam se prelije casa,kad netko u nama jednostavno slomi taj nas "zadnji" trzaj volje da ne budemo tužni,da ne budem loše......Jednostavno dogode se trenutci u životu kad nas netko pogazi,jer svojom "sebičnošću" (??) ne vidi dalje od sebe,od svojih vidika...al unatoc tome ne dopusti da budes tuzna,ne dopusti da budes ovisna o tim tuđim pokretima,...daj si vremena,jer proci ce......potrebno je samo malo da se odvezemo od "ovisnosti" o tuđim postupcima,mišljenjima i sl..
Tugi iskoristi za svoj rast,za to da spoznas koliko si u sebi jaka i mirna,samo ako se oslonis na sebe i ljubav koju u sebi imas
joj,nisam ovo dobro srocila,al nadam se da ces uhvatiti nit..... |
|
|
|
|
26.01.2003., 23:52
|
#7
|
|
ride to live,live to ride
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: ZG - ali RI u srcu
Postova: 4,281
|
ma to su faze ljudi..
a faze su tu da ih prolazimo
zato one lose brzo prodjite , a one lijepe faze rastegnite na par dana
 |
|
|
|
|
26.01.2003., 23:53
|
#8
|
|
Ponekad nisam na forumu
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: No server is available to handle this request
Postova: 8,276
|
Ivona, u depri si! Prodje, ali ne samo od sebe.
Neces savjete pa ja necu sad tu baljezgat. Pametno ti je srocen post pa mislim da ces naci nacina da se izvuces.
Samo se nedaj!
Drzim ti fige!
|
|
|
|
|
26.01.2003., 23:54
|
#9
|
|
goli *****
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Bijelovar
Postova: 2,837
|
|
|
|
|
|
26.01.2003., 23:56
|
#10
|
|
Pacijent
|
možda mislite da sam hladan i besćutan?
ali uvjeravam vas da ispod ove kože kuca veliko srce......
funkcioniraju bubrezi, štrklja kralježnica, smješe se rebra
crne se pluća....
YAY! 
|
|
|
|
|
26.01.2003., 23:59
|
#11
|
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2002.
Postova: 4,924
|
ivona, da sam ja na tvom mjestu, bio bih najsretniji na svijetu jer gore biti ne moze.
|
|
|
|
|
27.01.2003., 00:00
|
#12
|
|
.
Registracija: Dec 2002.
Postova: 7,648
|
Uvijek može biti gore!
|
|
|
|
|
27.01.2003., 00:08
|
#13
|
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2002.
Postova: 4,924
|
kad si emocionalo mrtav, ne mere.
|
|
|
|
|
27.01.2003., 00:23
|
#14
|
|
code-switching
Registracija: Dec 2002.
Postova: 5,735
|
Herr Doktor
Kakav je ovo pederluk?  Elio,dodi vamo.....quick!
__________________
"Publici se nameću trivijalnosti, beznačajnosti, tračevi i to se prodaje kao informacija."
|
|
|
|
|
27.01.2003., 01:06
|
#15
|
|
bimbo
Registracija: Jan 2003.
Postova: 3,763
|
Re: kad si emotivno mrtav
Quote:
ivona kaže:
Ne, nisam emotivni invalid. Dapače, vrlo sam nježna i osjećajna osoba. No, zbog niza ružnih stvari koje sam doživjela, kao da sam umrla. Nema me, ne postojim. Fizički jesam tu, funkcioniram svugdje, ali ne živim. Ništa me ne raduje, ničemu se ne veselim, ne znam se nasmijati, ne znam više (bojim se dozvoliti) nekome da me voli. Ja samo odrađujem ono što moram prema djeci, ali što se mene tiče ja bih istog časa umrla. Užas! Osjećam se tako nesretno, da jednostavno više ne znam što učinit.
Ne, ne tražim savjet..samo sam ovo morala naglas izgovoriti i napisati..samoj sebi priznati...
|
DRaga Ivona,
pomaze ako te stvari kazes naglas... odnosno napises. Zacudit ces se koliko ce te ljudi shvatiti! Vazno je otvoriti se, priznati si stvari. Zatim promjena dolazi sama od sebe. Puno srece, hrabrosti i ljubavi ti zelim. I javi se! |
|
|
|
|
27.01.2003., 01:10
|
#16
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2003.
Lokacija: Zagreb
Postova: 20
|
Re: kad si emotivno mrtav
Quote:
ivona kaže:
Ne, nisam emotivni invalid. Dapače, vrlo sam nježna i osjećajna osoba. No, zbog niza ružnih stvari koje sam doživjela, kao da sam umrla. Nema me, ne postojim. Fizički jesam tu, funkcioniram svugdje, ali ne živim. Ništa me ne raduje, ničemu se ne veselim, ne znam se nasmijati, ne znam više (bojim se dozvoliti) nekome da me voli. Ja samo odrađujem ono što moram prema djeci, ali što se mene tiče ja bih istog časa umrla. Užas! Osjećam se tako nesretno, da jednostavno više ne znam što učinit.
Ne, ne tražim savjet..samo sam ovo morala naglas izgovoriti i napisati..samoj sebi priznati...
|
Da, tesko je nauciti ponovno voljeti se...
Sto si trebala samoj sebi priznati?!
Da se nisi usudila!!! Itekako si potrebna ovome svijetu!!!¨Trebaju te djeca...Ma trebam te i ja !!!
Molim te nemoj mi se uskratiti!!!
__________________
SATPATRICK
|
|
|
|
|
27.01.2003., 11:27
|
#17
|
|
samo fluid...
Registracija: Nov 2002.
Postova: 1,814
|
Re: kad si emotivno mrtav
Quote:
ivona kaže:
Ne, nisam emotivni invalid. Dapače, vrlo sam nježna i osjećajna osoba. No, zbog niza ružnih stvari koje sam doživjela, kao da sam umrla. Nema me, ne postojim. Fizički jesam tu, funkcioniram svugdje, ali ne živim. Ništa me ne raduje, ničemu se ne veselim, ne znam se nasmijati, ne znam više (bojim se dozvoliti) nekome da me voli. Ja samo odrađujem ono što moram prema djeci, ali što se mene tiče ja bih istog časa umrla. Užas! Osjećam se tako nesretno, da jednostavno više ne znam što učinit.
Ne, ne tražim savjet..samo sam ovo morala naglas izgovoriti i napisati..samoj sebi priznati...
|
Biti hrabar, odnosno samoj sebi priznati stanje u kojem se nalaziš već je veliki korak naprijed. Pronaći uzrok tom stanju je već pola dobijene bitke. Ne vjerujem da samo odrađuješ ono što trebaš prema djeci jer mislim da ona nisu zakinuta tvojom ljubavi i pažnjom. Koliko ja vidim, ti si samo na jednom planu "umrla", a ja bih prije rekla postala oprezna.
Ne znaš što učiniti??? Nesvjesno si već učinila mnogo, sada je potrebno samo malo vremena da izgradiš nove ciljeve iako se meni čini da si već krenula.
U "malim stvarima" je odgovor. |
|
|
|
|
27.01.2003., 11:32
|
#18
|
|
Pacijent
|
vrlo lako je nekim ljudima spoznati koliko duboko su u kurcu.
lako je spoznati, lako je nači uzrok i relativno lako je pronaći rješenje, ali nije lako sam prijeći preko svega toga, nije ni najmanje lako sam sebi pomoći
|
|
|
|
|
27.01.2003., 12:47
|
#19
|
|
ozbiljan
Registracija: Nov 2002.
Postova: 711
|
It Would be sarcasm
Quote:
|
vrlo lako je nekim ljudima spoznati koliko duboko su u kurcu. lako je spoznati, lako je nači uzrok i relativno lako je pronaći rješenje, ali nije lako sam prijeći preko svega toga, nije ni najmanje lako sam sebi pomoći
|
svaku pomoć valja započeti prvom pomoći.
Istina je da nas tu očekuje čitav niz, pa i ne premostivih teškoća.
Evo ja na pr. iako poznajem tehniku prve pomoći, zbog godina i kalcificirane kičme nemam više tu elastičnost da si primjenim prvu pomoć -ustak na šupak.
_______________
:klozet: |
|
|
|
|
27.01.2003., 13:37
|
#20
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: Priženjen u Karlovcu
Postova: 1,299
|
Ivona... jebiga, sta da ti kazem...
Ja se uvjek tjesim cinjenicom da zivot nije vjecan, pa da ce doc i moj dan da krepam... vjerovala il ne, pomaze...
Samo ne znam hoce li tebi...
__________________
I came up with a new game show idea recently. It's called The Old Game. You've got three old guys with loaded guns on stage.
They look back at their lives, see who they were, what they've accomplished... How close they came to realising their dreams...
The winner is the one who doesn't blow his brains out. He gets a refrigirator.
|
|
|
|
|
|
| Tematski alati |
|
|
| Opcije prikaza |
 Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:00.
|
|
|
|
