Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 31.05.2010., 10:40   #41
Quote:
Magor kaže: Pogledaj post
/\ /\ /\

Uništena je samo njegova pomoćna vojska (oko 8.000 vojnika, general Roth, kod Ozore u županiji Tolna). Njegova glavna vojska (oko 30-35.000) kod Pákozda (blizu Szekesfehervara) izgubila je „samo" 100 vojnika kad je poražena od strane mađarske artiljerije (oko 15.000, general rumunjskog porijekla János /Ioan/ Móga).

- Bitka kod Pákozda: slika
- Spomen obelisk u Pákozdu: slika
- Battle of Pákozd: na engleskom
- Jelačić u Zadunavlju: karta
- Bitka kod Pákozda: karta

Ja sam pročitao sasvim druge stvari oko te "bitke".

Da je broj poginulih bio simboličan (navodno 4 sa hrvatske strane) i da ustvari prave bitke nije niti bilo. Samo jedno krilo hrvatske vojske bilo bliže Pakozdu a da je glavnina hrvatske vojske bila oko mjesta Valenciene (ili tako nešto). Ne postoji zapis o "bitci kod Pakozda" a postoji oko Valenciene.

Jelacic se povukao jer je po pozivu isao pomoci ugusiti pobunu u Becu pa se vratio zajedno sa austrijskom vojskom.
simpa krkan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 13:01   #42
Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Samo jedno krilo hrvatske vojske bilo bliže Pakozdu a da je glavnina hrvatske vojske bila oko mjesta Valenciene (ili tako nešto). Ne postoji zapis o "bitci kod Pakozda" a postoji oko Valenciene.
Velence
Klik na link!: karta
Oko mjesta Velence se stacioniraju mađarske rezervne snage (grof Ádám Teleki).


Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Jelacic se povukao jer je po pozivu isao pomoci ugusiti pobunu u Becu pa se vratio zajedno sa austrijskom vojskom.
Bitka kod Pákozda: 29. rujna.
Revolucija u Beču (6. listopada) izbila je samo nakon Jelačićevog poraza kod Pákozda (29. rujna). Baš zbog mađarske pobjede.
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 13:47   #43
Quote:
Magor kaže: Pogledaj post
Bitka kod Pákozda: 29. rujna.

Sudeci prema skicama pokreta vojski Jelaciceva vojska je ostavila Pakiozd u pozadini (osvojili ?) tako da je cak i tocniji izraz kod Velence.


Quote:
Revolucija u Beču (6. listopada) izbila je samo nakon Jelačićevog poraza kod Pákozda (29. rujna). Baš zbog mađarske pobjede.

Uh

Revolucionarna previranja u Becu su pocela prije. Pretjerano je tvrditi da je revoluciju izazvala ta bitka.

Zadnje uređivanje simpa krkan : 01.06.2010. at 14:35.
simpa krkan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 16:09   #44
Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Sudeci prema skicama pokreta vojski Jelaciceva vojska je ostavila Pakiozd u pozadini (osvojili ?) tako da je cak i tocniji izraz kod Velence.
Kako vidiš na karti, bitka se odigrala između Pákozda i Sukoróa (Šukoro) na sjevernoj obali jezera Velence.

Točno mjesto bitke: obelisk i muzej na mjestu bitke

Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Uh

Revolucionarna previranja u Becu su pocela prije. Pretjerano je tvrditi da je revoluciju izazvala ta bitka.
Battle of Pákozd (english wikipedia):
“This battle was one of the reason for the Vienna Rebellion of 6 October.”
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_P%C3%A1kozd

Vienna Uprising (english wikipedia):
“On 6 October 1848, as the troops of the Austrian Empire were preparing to leave Vienna to suppress the Hungarian Revolution, a crowd sympathetic to the Hungarian cause (of workers, students and mutinous soldiers) tried to prevent them leaving. The incident escalated into violent street battles;”
http://en.wikipedia.org/wiki/Vienna_Uprising

----------------

Češka wikipedia:
„Maďarská armáda porazila v bitvě u Pákozdu 29. září 1848 vojska chorvatského bána Josipa Jelačiče.“
http://cs.wikipedia.org/wiki/Ma%C4%8...luce_1848-1849

Kroatien-Lexikon.de:
“Jelacic zog mit seiner kroatischen Armee gegen Ungarn, wurde aber im September 1848 bei Pakozd besiegt und zog mit seinen Truppen Richtung Wien.“
http://www.kroatien-lexikon.de/index...von_Bu%C5%BEim
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 16:33   #45
Quote:
Magor kaže: Pogledaj post
Kako vidiš na karti, bitka se odigrala između Pákozda i Sukoróa (Šukoro) na sjevernoj obali jezera Velence.

Točno mjesto bitke: obelisk i muzej na mjestu bitke
Kažem ti šta sam pročitao.

Čak je i iz karte vidljivo da da je Pakozd ostao u pozadini (osvojen).

Na kraju krajeva - pitanje samog naziva je prilično periferno za kompletnu raspravu.


Čak štoviše, Vikipedija spominje kako su madjarske snage "progonile" Jelačića do Austrije. No, na pola puta, Jelacic otpušta gotovo polovicu snaga i šalje ih nazad u Hrvatsku (pobuna još od prije). Ako je bio "progonjen", ako je bio pod pritiskom - kako to da otpušta vojska i šalje ih nazad?

Pored toga, ako je Jelačić stvarno bio satjeran u kut - zašto se madjarske snage nisu usudile pomoći revolucionarima?


Mislim da je jasno da pritiska od strane madj. snaga - nije bilo.


Quote:
Battle of Pákozd (english wikipedia):
“This battle was one of the reason for the Vienna Rebellion of 6 October.”
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_P%C3%A1kozd

Vienna Uprising (english wikipedia):
“On 6 October 1848, as the troops of the Austrian Empire were preparing to leave Vienna to suppress the Hungarian Revolution, a crowd sympathetic to the Hungarian cause (of workers, students and mutinous soldiers) tried to prevent them leaving. The incident escalated into violent street battles;”
http://en.wikipedia.org/wiki/Vienna_Uprising

----------------

Češka wikipedia:
„Maďarská armáda porazila v bitvě u Pákozdu 29. září 1848 vojska chorvatského bána Josipa Jelačiče.“
http://cs.wikipedia.org/wiki/Ma%C4%8...luce_1848-1849

Kroatien-Lexikon.de:
“Jelacic zog mit seiner kroatischen Armee gegen Ungarn, wurde aber im September 1848 bei Pakozd besiegt und zog mit seinen Truppen Richtung Wien.“
http://www.kroatien-lexikon.de/index...von_Bu%C5%BEim
[/QUOTE]


Vikipedija može poslužiti kao dobar izvor osim kad su u pitanju događaji oko kojih postoji potreba za nacionalnom mitomanijom.


Razmisli sam:

1.) U dobrom dijelu Europe u to vrijeme se dešavaju revolucionarna previranja (Italija, Prag, Francuska)

2.) Uzroci tih previranja nikad nisu "izgubljene bitke" nego potpuno druge stvari (nacionalna emancipacija, kontramonarhistički pokreti)

3.) Izvori spominju da se među bečkim revolucionarima nalazilo i nešto uglednih građana, čak i onih bliskih dvoru. Zar ti misliš da su ti ljudi "prešli" na madjarsku stranu u tih nekoliko dana izmedju datuma bitke i samog početka revolucije?

Naravno da nisu. Previranja traju duže vrijeme, uzroke treba tražiti u sasvim drugim stvarima. Bitka je možda mogla biti otponac no revolucija se osjetila u zraku i to duže vrijeme.
simpa krkan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 17:54   #46
Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post

Quote:
Gustavus Adolphus was a big man, and Leubelfing was having difficulty helping him into the saddle when Imperial Cuirassiers rode up on them. They demanded to know who he was. Gustavus, weak from the loss of blood, admitted simply, “I am the King of Sweden.”

The Cuirassiers twice ran him through with their heavy broadswords and once he fell to the ground, shot him in the head. Leubelfing too, who had sought to spare the King’s life by sacrificing his own, joined him in death instead. The Croatian Cuirassiers began to strip the body, anxious for souvenirs and proof of the King’s demise to encourage the Imperialists.
Ovo je cudno. Zar nisu Hrvati bili laka konjica? A Kirasiri su teska konjica ...
TIGR is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 18:09   #47
Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Čak štoviše, Vikipedija spominje kako su madjarske snage "progonile" Jelačića do Austrije. No, na pola puta, Jelacic otpušta gotovo polovicu snaga i šalje ih nazad u Hrvatsku (pobuna još od prije). Ako je bio "progonjen", ako je bio pod pritiskom - kako to da otpušta vojska i šalje ih nazad?
Pod vodstvom Kuzmana Todorovića vratili se u Hrvatsku slabije/nekvalitetne snage. Na njihovo mjesto dolaze kvalitetnije carske snage.

Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Pored toga, ako je Jelačić stvarno bio satjeran u kut - zašto se madjarske snage nisu usudile pomoći revolucionarima?
Ratovati protiv Jelačića na mađarskoj teritoriji je domovinski rat, ali ratovati protiv Habsburga na austrijskoj teritoriji je druga priča, problematična stvar. To je otvoreni rat protiv cara (još smo prije detronizacije). Velika dilema: preći granicu ili ne. Na kraju mađarski parlament daje dozvolu za prijelaz granice, ali već kasno. To je bilo glavni razlog poraza kod Schwechata od Windischgrätza.

Quote:
simpa krkan kaže: Pogledaj post
Bitka je možda mogla biti otponac no revolucija se osjetila u zraku i to duže vrijeme.
Bitka, naravno, nije jedini razlog/uzrok, nego "otponac". Da.
Ali, događaji krenu samo nakon pobjede kod Pákozda, nije slučajno. Btw, nema razlike između austrijskog i mađarskog stajališta.
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 18:49   #48
Quote:
Magor kaže: Pogledaj post
Pod vodstvom Kuzmana Todorovića vratili se u Hrvatsku slabije/nekvalitetne snage. Na njihovo mjesto dolaze kvalitetnije carske snage.

Ne dolaze, nego Jelačić ide po njih.

Dakle, nema pritiska. Nema bitaka tijekom "povlačenja", nisu zabilježeni gubici.
Nikakva "potjera" nije u tijeku.

Quote:
Bitka, naravno, nije jedini razlog/uzrok, nego "otponac". Da.
Ali, događaji krenu samo nakon pobjede kod Pákozda, nije slučajno. Btw, nema razlike između austrijskog i mađarskog stajališta.

Daj me ispravi ako si čuo negdje, jesam li ja to negdje ispravno pročitao u svezi te "bitke", da postoje i legende kako su Madjari pucali iz "drvenih" topova?
simpa krkan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2010., 21:17   #49
Quote:
Vienna Uprising (english wikipedia):
“On 6 October 1848, as the troops of the Austrian Empire were preparing to leave Vienna to suppress the Hungarian Revolution, a crowd sympathetic to the Hungarian cause (of workers, students and mutinous soldiers) tried to prevent them leaving. The incident escalated into violent street battles;”
Ovo je vrlo interesantno. Odkud tolika ljubav od strane beckih "workers, students and mutinous soldiers" prema Madjarima? Marks se ja takodjer zaljubio u Madjare i madjarsku revoluciju.
Ucili su nas da je Madjarska revolucija bila borba za nacionalnu neovisnost. Mozda tu ima jos nesto?
Dilberth is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2010., 00:25   #50
Quote:
Dilberth kaže: Pogledaj post
Ovo je vrlo interesantno. Odkud tolika ljubav od strane beckih "workers, students and mutinous soldiers" prema Madjarima? Marks se ja takodjer zaljubio u Madjare i madjarsku revoluciju.
Ucili su nas da je Madjarska revolucija bila borba za nacionalnu neovisnost. Mozda tu ima jos nesto?
Naravno da ima. Godina 1848 je godina građanske liberalne revolucije protiv posljednih ostataka feudalnog drustva. To je godina dokonacnog oslobođenja feudalnih spona. Beclije u Mađarskoj revoluciji nisu vidjeli samo nacionalnu nego i drustvenu revoluciju koja je bila usmjerena ka rusenju starog sistema.
TIGR is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2010., 12:56   #51
Konačno je i Marx "volio" Hrvate jer je i Jelačić kršio revoluciju.

U biti je to nacionalno-demokratska revolucija, nešto na tragu francuske.

Mislim da su općenito događaji 1848. dosta zanemareni. U Hrvatskoj se uglavnom govori o ulozi Jelačića i to je to. A da se radilo o previranjima u cijeloj Europi se malo zapostavlja. Moj dojam.
__________________
Nisam lingvist! • daj Pravu šapuMa sigurno!
Daniel.N is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2010., 15:50   #52
Quote:
Dilberth kaže: Pogledaj post
Ovo je vrlo interesantno. Odkud tolika ljubav od strane beckih "workers, students and mutinous soldiers" prema Madjarima? Marks se ja takodjer zaljubio u Madjare i madjarsku revoluciju.
Ne samo Marx. Ibsen, Goethe, Britanci, Amerikanci itd.

npr.: Henrik Ibsen: „Til Ungarn!” (To Hungary!) /1849./

Uz to, u redovima mađarske vojske bore se i sinovi drugih naroda:
Poljaci (poljska legija, general Józef Bem, general Henrik Dembinsky, Józef Wysocki), Talijani (talijanska legija, pukovnik Alessandro Monti), Hrvati (general Karlo Knezić), Srbi (general János Damjanich), hrpa Austrijanaca/Nijemaca, Francuzi (general Richard Guyon-Debaufre) itd., itd.
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2010., 16:57   #53
Quote:
TIGR kaže: Pogledaj post
Ovo je cudno. Zar nisu Hrvati bili laka konjica? A Kirasiri su teska konjica ...
Hrvati su služili u svim rodovima pješaštva i konjice....
__________________
Bolje da te Turčin goni mačem nego Nijemac sa perom.
Zagorski Križar is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2010., 19:59   #54
Quote:
TIGR kaže: Pogledaj post
Ovo je cudno. Zar nisu Hrvati bili laka konjica? A Kirasiri su teska konjica ...
kod ovoga treba imati na umu da se, a kako su Hrvati bili prepoznati uglavnom laki konjanici i pritom dosta istaknuti, etnonim Hrvati (tj. Krabats, Krabatern i sl.) "proširio" i postao jedna vrsta kolokvijalnog naziva za lake konjaničke trupe

tako pod tim "Hrvatima" često izvori iz tog doba podrazumjevaju i druge lake konjaničke trupe sastavljene i od ostalih naroda, Mađara, Rumunja, Srba itd.
žalac_1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.06.2010., 06:27   #55
Quote:
The cavalry action on the open Imperial left wing continued, with both sides deploying reserves in an attempt to gain the upper hand. Soon afterwards, towards 1PM, Gustavus Adolphus was himself killed leading a cavalry charge on this wing.
Imperial Army – Duke Albrecht von Wallenstein, Army Commander

Right wing – Duke Albrecht von Wallenstein
Holck Cuirassiers regt (250)
Alt Trcka Cuirassiers regt (250)
Des Fours Cuirassiers regt (300)
Haagen Arquebusiers regt (800)
Drost Arquebusiers regt (250)
Commanded muskeeters in front of cavalry (150)
Croats cavalry detachment (100 ?)

Garrisoning Lutzen orchards:
Trcka dismounted dragoons regt (100)
Commanded muskeeters (300)

Windmill heavy artillery battery:
14-17 guns (5 24 pdr., 4 12 pdr., 4 6 pdr.)

Center – Generalwachtmeister Graf Colloredo
Oberst Berthold von Waldstein
Oberst Grana

First line
Battalia
Waldstein regt (1500)
Alt-Sachsen regt (800)
2 regt. guns
Battalia
Colloredo regt (700)
Kerhaus (Chiesa) regt (1200)
2 regt. guns
Battalia
F. Breuner regt (500)
Grana regt (1000)
2 regt. guns
Battalia
GenFZM Breuner regt (900)
2 regt. guns
Battalia
Camargo regt (800)
Reinach regt (detach.) (150)
2 regt. guns

Second line
Bredow Cuirassiers regt (300)
Baden regt (500)
Westphalen Arquebusiers regt (150)
Alt-Breuner regt (500)
Tontinelli Cuirassiers regt (250)

Third line
Westrumb Arquebusiers regt (100)
Commanded muskeeters (500)
Goschultz Arquebusiers regt (250)

Left wing – FML Graf Holck
Gotz Cuirassiers regt (400)
Piccolomini Cuirassiers regt (500)
(together with 2 coys of Wallenstein Lancer Guards)
Leutersheim Arquebusiers regt (200)
Lohe Cuirassiers (150) and Loyers Arquebusiers (200) regt
Commanded muskeeters in front of cavalry (150)

Heavy artillery battery:
6-7 guns (4 24 pdr., 2 12 pdr.)

Croat light cavalry – General Graf Isolano
Corpes croats regt (300)
Isolano croats regt (250)
Reway croats regt (250)
Beygott croats regt (100)


Pappenheim Corp – FM Graf von Pappenheim

Sparr Cuirassiers regt (300)
Bonninghausen Arquebusiers regt (500)
Lamboy Arquebusiers regt (250)
Orossy croats regt (450)
Batthyani croats regt (200)
Forgach croats regt (100)

Polish cossacks (250)
Pappenheim dragoon regt (140)
Merode dragoon regt (160)
Kloki is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2010., 17:15   #56
http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvat...-clanak-111847
__________________
Bolje da te Turčin goni mačem nego Nijemac sa perom.
Zagorski Križar is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2010., 08:59   #57
Quote:
Magor kaže: Pogledaj post
Ne samo Marx. Ibsen, Goethe, Britanci, Amerikanci itd.

npr.: Henrik Ibsen: „Til Ungarn!” (To Hungary!) /1849./

Uz to, u redovima mađarske vojske bore se i sinovi drugih naroda:
Poljaci (poljska legija, general Józef Bem, general Henrik Dembinsky, Józef Wysocki), Talijani (talijanska legija, pukovnik Alessandro Monti), Hrvati (general Karlo Knezić), Srbi (general János Damjanich), hrpa Austrijanaca/Nijemaca, Francuzi (general Richard Guyon-Debaufre) itd., itd.
Jedno off topic pitanje za tebe
jeli po tvom misljenju,Srpski guverner,Jelasic,inace rodjen u Majdarskoj
Podrijetlom od bana Jelacica??

Slicnost imena i geografijer je velika
__________________
pisem pismo tinta mi se proli,daleko je onaj tko me voli
visa_sila is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2010., 10:14   #58
Quote:
visa_sila kaže: Pogledaj post
Jedno off topic pitanje za tebe
jeli po tvom misljenju,Srpski guverner,Jelasic,inace rodjen u Majdarskoj
Podrijetlom od bana Jelacica??

Slicnost imena i geografijer je velika
Ne znam.
Ali kao zanimljivost: ako različite verzije prezimena Jelačića upišeš u Google, vidjet ćeš da je na mađarskim stranicama najčešći oblik Jellasics (čita se: jellašič).

Jellasics = 15.900 /čita se: jellašič/
Jelasics = 10.800 /čita se: jelašič/
Jellasich = 1.920 /čita se: jelašič/
Jellacsics = 1.200 /čita se: jellačič/
Jelacsics = 352
Jelasich = 310
Jellacsich = 7
Jelacsich = 2

"Krivac" je mađarski pjesnik Sándor Petőfi (1823-1849, originalno Petrovics) koji u jednoj poznatoj pjesmi („A vén zászlótartó”, 17-22. listopada 1848. u Erdődu) krivo piše ime Jelačića (Jellasics). Zbog toga većina Mađara ga zna kao Jellasics.
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2010., 12:55   #59
austrijska ili njemačka pjesmica o Hrvatima :


"Haj, tko to tamo jaše?
Što li to može značiti?
Svi imadu duga koplja,
Što li će s njima započeti?
Krive im sablje o boku,
Vjere mi, to su Hrvati!
Hej ovdje moramo uzmaknuti,
Ali zato to nećemo oprostiti
Pappenheimu i Hrvatima,
To su pravi izrodi pakla,
Njih još ćemo dostići!
Da, sve je uzalud,
Bijesni lavovi,
Već su među nama!
Naši malakšu,
Njihovi jure za njima,
Ni vrag im ne može uteći!"
__________________
Bolje da te Turčin goni mačem nego Nijemac sa perom.
Zagorski Križar is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2011., 23:53   #60
Istini treba pogledati u oci

Ekipa evo link koji opisuje sve na ovu temu
http://www.novinar.de/2010/01/04/sac...-i-hrvata.html
Izdvajam
Quote:
Međutim, najstravičnija zverstva je hrvatska vojska prema knjizi Evropska pozornica (drugi tom koji je štampan godine 1679.) počinila u nemačkom gradu Magdeburgu nakon čega je i nastala krilatica ali i molitva Gospodu poznata širom Evrope pod sloganom: „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata!” Naime, godine 1630. Hrvati su ušli u ovaj istočnonemački grad i prema pisanju Evropske pozornice kao istorijskog izvora desilo se sledeće:

“Tada je zapravo počelo i pljačkanje, otimanje, mrcvarenje, sramoćenje devojaka i žena, i postupalo se preko svake mere užasno i grozno. U crkvi Katarine oni su pedesettrojici, uglavnom žena, sasvim nemilosrdno odrubili glave, tu su one pronađene mrtve sa savijenim i preklopljenim rukama. Neke su žene prilikom porođaja od tiranskih vojnika pogubljene. Uopšte ne može da se opiše ni izreče kakav je to bio jad, kakva beda i žalost… Oni su, ipak, pored konja i nešto stoke, odveli sobom u logor mnogo žena i devica sa nešto muškaraca, povezane lancima. Ženske su tu zloupotrebljavali u njihovoj đavolskoj požudi na bedan način, da su mnoge, naročito male devojčice od deset ili dvanaest godina, koje takođe nisu poštedeli, morale platiti glavom…”
A evo i ostatatka tekst:
Quote:
U Evropi postoji samo jedan jedini narod koga je čitava Evropa javno proklela i od koga čitav Stari kontinent beži „kao đavo od krsta”

Владислав Б. Сотировић, 04.01.2010

+++

a to su Hrvati. Evropa je još u prvoj polovini 17.-og stoleća skovala krilaticu-prokletnicu koja glasi: „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata!” Ovaj sramni beleg za čitavu jednu naciju isplivao je na evropsku površinu za vreme Tridesetogodišnjeg rata 1618.-1648. g. koji se vodio između evropskih katolika i protestanata (faktički evropski Jug protiv evropskog Severa). Ovaj verski rat se slobodno u povesti može smatrati Prvim opštim evropskim ratom u kome su pojedine regije Centralne Evrope ostale bukvalno opustošene a najviše su ubedljivo stradali Nemci. Nakon ovoga rata računa se da je oko jedne trećine nemačkog stanovništva pobijeno a u pojedinim nemačkim oblastima čak i do čitavih 90 procenata.

Evropsko zgražavanje, a posebno nemačko, na Hrvate i njihova nedela ostao je i u dokumentovano-pisanoj formi kao gore spomenuti natpis (krilatica-prokletnica) na katedrali u istočnonemačkog gradu Magdeburgu koji je za vreme Tridesetogodišnjeg rata bio prvi evropski grad koji je osetio na svojoj koži i ulicama sadističko biće Hrvata koje će doći do punog izražaja u Jasenovcu i ostalim stratištima duljem Lipe Njine za vreme Drugog svetskog rata 1941.-1945. g. ali i nakon toga za vreme Otadžbinskog rata 1991.-1995. g. Ostalo je zabeleženo i jedno svedočanstvo o hrvatskim zverstvima iz vremena Tridesetogodišnjeg rata u kome su Hrvati služili svoje bečke katoličke gospodare i to od strane jednog švedskog generala koji je zabeležio da su Šveđani našli u hrvatskom vojnom logoru glave beba nabijene na kočeve. Ovu tradiciju su Hrvati nastavili sve do danas tako da se o srpskim glavama nabijenim na drvene ograde po Krajini može naći svedočanstvo očevidca u monografskoj knjizi Jelene Guskove, Istorija jugoslovenske krize (1990-2000) u dva toma, Beograd 2003. g. (prevod sa ruskog).

Dakle, hrvatski sadizam se povesno može pratiti još od vremena Tridesetogodišnjeg rata od kada se može argumentovano, tj. zasnovano na povesnim izvorima, pokazati i što je najbitnije i dokazati da genocid nad srbskim narodom uključujući monstruozna iživljavanja nad srbskim ženama i decom kao i rušenje srbskih spomenika kulture i povesti zajedno sa bogomoljama i pisanom tradicijom kako za vreme Drugog tako i za vreme Otadžbinskog rata od strane Hrvata nije nikakav novovekovni izum već pre svega dugostoletna tradicija pa čak i način nacionalne samorealizacije u Hrvata. Prof. Lazo M. Kostić je povodom ovog pitanja bio decidan pišući:

“Ali ne samo da su Hrvati u ovom našem decenijumu pokazali svireposti kojih bi se svaki Hun ili Avar stideo, nego uopšte je sva njihova istorija puna grozote, izdaja, otimačine, krađe, pljačke, ubistva nevinih i bespomoćnih. Nema nijednog savremenog naroda, to znači još preostalog naroda, o kome se istorija tako odvratno izrazila kao što su Hrvati. Njihova dela opisuju se sa puno groze. Gdegod su se pojavili, svuda su osramotili svoje ime i opoganili sve koji su s njima sarađivali.” (Лазо М. Костић, Примери хиљадугодишње културе Хрвата, Чикаго, 1953. г., издање Српске народне одбране, стр. 5.)

U istoj svojoj knjizi se Kostić poziva citatima i na knjigu Evropska pozornica iz godine 1653. koja je izašla u Frankfurtu na Majni a u kojoj se navode konkretni primeri i dokazi o zverskim hrvatskim zločinima, iživljavanjima nad civilnim stanovništvom i nezasitom plačkaškom karakteru koji su hrvatski vojnici pokazali u toku Tridesetogodišnjeg rata. Tako se na primer kroz opis događaja iz godine 1621. u Evropskoj pozornici govori o velikom broju divljih Hrvata koja je posle borbe kod Praga, tj. nakon bitke kod Bile Hore koju su češki protestanti izgubili od habzburških katolika, sakupila pljačkom veliki plen ne samo od protestantskih neprijatelja već i od svojih saveznika bohemskih katolika uz monstruozna ubistva žena, muškaraca i dece kojima su odsecali glave, ruke i noge i nakon toga ih sekli u komade.

Međutim, najstravičnija zverstva je hrvatska vojska prema knjizi Evropska pozornica (drugi tom koji je štampan godine 1679.) počinila u nemačkom gradu Magdeburgu nakon čega je i nastala krilatica ali i molitva Gospodu poznata širom Evrope pod sloganom: „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata!” Naime, godine 1630. Hrvati su ušli u ovaj istočnonemački grad i prema pisanju Evropske pozornice kao istorijskog izvora desilo se sledeće:

“Tada je zapravo počelo i pljačkanje, otimanje, mrcvarenje, sramoćenje devojaka i žena, i postupalo se preko svake mere užasno i grozno. U crkvi Katarine oni su pedesettrojici, uglavnom žena, sasvim nemilosrdno odrubili glave, tu su one pronađene mrtve sa savijenim i preklopljenim rukama. Neke su žene prilikom porođaja od tiranskih vojnika pogubljene. Uopšte ne može da se opiše ni izreče kakav je to bio jad, kakva beda i žalost… Oni su, ipak, pored konja i nešto stoke, odveli sobom u logor mnogo žena i devica sa nešto muškaraca, povezane lancima. Ženske su tu zloupotrebljavali u njihovoj đavolskoj požudi na bedan način, da su mnoge, naročito male devojčice od deset ili dvanaest godina, koje takođe nisu poštedeli, morale platiti glavom…”

Kada su se posle pijančenja, orgijanja, pljačkanja i svakovrsnih zločina nad mesnim stanovništvom konačno Hrvati povukli iz grada Magdeburga:

“10, 11. i 12. maja se tako žalosno jaukanje i deranje od preostale dece čulo, koja su stalno dovikivala oca i majku i koja zbog nerazumnosti nisu mogla da saopšte čija su. Neka su sedela pored svojih pobijenih roditelja koji su na ulicama ležali u krvi, i uvek su dozivali i vikali: o tata, o mama! Neka su deca sisali njihove mrtve dojke i pri tome tako žalosno se drala da bi se i kamen u zemlji smilovao i da bi se najokrutniji tirani pokrenuli na samilost.”

Knjiga Evropska pozornica nije jedina koja svedoči o zverstvima hrvatske vojske u okupiranom gradu Magdeburgu.

sahovnica.jpgO ovim magdeburškim događajima iliti o „Magdeburškoj tragediji” ostao je zabeležen i izveštaj gradskog pisara Magdeburga Danijela Fraja prema kome su i saveznički vojnici upozoravali civilno stanovništvo grada Magdeburga da se čuva Hrvata jer oni sve redom ubijaju, pa i on sam svedoči kako su kroz probijenu kapiju “Hrvati prohujali i pored nas sve živo posekoše.” Postoji i izveštaj magdeburškog esnafskog starešine koji je užasnuto svedočio: “Pošto su mnogi Hrvati prebrodili (reku) Labu (ili Elbu, jer je voda bila vrlo mala, i tako naše ljude opkolili i mnoge pobacali u vodu i smaknuli, to se rđavo zbilo jedno žalosno klanje i ubijanje da niko koga je neprijatelj zatekao nije bio pošteđen, ni žene ni deca, tako da se to ne može dovoljno opisati.”

Sa svim gore navedenim povesnim izvorima o sudbini Magdeburga nakon ulaska hrvatske vojske u njega slažu se i knjiga pod naslovom Švedsko oružje iz 1631. godine kao i istorijski dokumenti koji se uobičajeno štampaju zajedno i poznati su pod naslovom Pisma iz Cerbsta od 11. januara te iste 1631. godine. Na kraju da iz knjige Švedsko oružje citiramo samo jedan detalj koji će se i kasnije na balkanskim prostorima Lipe Njine (i natopljene srbskom krvlju) sukcesivno ponavljati u 20. stoleću: „Dva vojnika su našla jedno malo dete gde dreči ležeći na ulici, svaki ga je od njih uzeo za nožicu i po sredi raščupao.”

Сачувај Европу Боже куге, глади и Хрвата!!!
stipe-germany is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:20.