Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Gastronomija

Gastronomija Za kuhare i kuharice te one koji to žele postati
Podforumi: Eno i ino, Hrana i zdravlje, Kuhinja bez mesa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.01.2023., 23:20   #1
Kuchisabishii

Još jedna japanska riječ koja pored umamija nalazi svoj put u naše rječnike i opisuje stanje kada nismo gladni, ali jedemo jer su nam usta usamljena.

Ovaj "sindrom" usamljenih usta, bez obzira na japansku poetničnost na prvu možda izgleda nelogično jer zašto bismo jeli ako nisamo gladni, ali kada bolje razmislite koliko puta stavite nešto u usta, gricnete ili čalabrcnete samo zato jer je pred vama i dostupno? Da ne uvrijedite one koji su vas hranom ponudili?
Termin je posebno zaživio u vrijeme lockdowna za vrijeme prvog vala covida, kada je nedostatak stvarnih kontakata i posljedično usamljenosti stvorilo stanja emocionalne gladi.

Koji su vam izazovi kojima je najteže odoljeti i pred kojima su vam usta najtužnije usamljena? Uspijevate li razlikovati stanje kuchisabishiija i stvarne gladi?
Donata is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 10:20   #2
Uh, raspoznajem ja kuchisabishii i glad, ali ne poštujem

Recimo, ja sam jako slaba na orašaste plodove. Praktički, ako su ispred mene - ne mogu odoliti. A kad krenem, toliko sam oduševljena teksturom, da meljem kao na normu.
Pretprošli tjedan sam bila na godišnjem, i dobrim dijelom ili doma ili u gostima. Naravno da se stalno nudi neka hrana, naravno da se "mora" probati, i naravno da sam stalno prejedena. I onda za kraj dana se sjetim da imam kikirikija, i navalim na njega ko nespašena (a već mi je muka od prije od sve te hrane).

Prošli tjedan sam se vratila na posao, i sa zadovoljstvom primjetila da me u neko doba uhvatila prava glad, i tad ne razmišljam o grickalicama nego o "pravoj hrani" (juhama, ćušpajzima, mesu i salati...).

Ali da, imam faze kad mi se jako teško disciplinirati da u obilju izbora ne pokleknem.
TIT is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 13:46   #3
Quote:
Donata kaže: Pogledaj post
Koji su vam izazovi kojima je najteže odoljeti i pred kojima su vam usta najtužnije usamljena? Uspijevate li razlikovati stanje kuchisabishiija i stvarne gladi?
razlikujem, ali me nije briga.

najteže mi je odolit desertima, a kad sam stvarno gladna onda najradije pojedem pizzu, neki dobar sendvič ili slični fast food. kad pretjeram i sa jednim i sa drugim onda imam potribu za voćem i jogurtom.
kavopija-14 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 14:23   #4
Jedva čekam da je i Butković krene eksploatirati “umami” style
__________________
Mi smo stabilizaciju prihvatili-to nam je svetinja
doc_1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 14:44   #5
Razlikujem

Izazovi su mi definitivno i u svakom trenutku sirevi, ostalo ovisno o fazi... nekad čokolada, nekad fini kruhasti izazovi, u rijetkim trenutcima slane grickalice tipa štapići i prženi slani kikiriki
Magenta123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 16:16   #6
Imao sam noćas kuchisabishi. Jak osjećaj kuchisabishija. Mislim da Japanci baš nisu mislili na tovljenje Nutellom, Petit keksima i hladnim mlijekom u sitne noćne sate kad su smišljali taj termin, ali definicijski je i to bio kuchisabishi.
x-type is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 21:43   #7
Quote:
Donata kaže: Pogledaj post
...jer zašto bismo jeli ako nisamo gladni, ali kada bolje razmislite koliko puta stavite nešto u usta, gricnete ili čalabrcnete samo zato jer je pred vama i dostupno? Da ne uvrijedite one koji su vas hranom ponudili?
Nikada ali baš nikada ne jedem kada nisam gladan. Jednostavno sam osoba koja smatra da barem 80% ljudi nalikuje pilićima;baci im malo kukuruza i oni svi navale na kukuruz, baci im malo mekinja ili pšenice oni opet navale na to i tako stalno cijeli život. Nisam pobornik mainstreama, ne zanima me što je trenutno moderno ili što je u trendu. Nikada nisam vozio golfa, audija merdžu ili beemve niti to namjeravam,

Što se tiče hrane već 40 godina imam istu težinu, (idealan index tjelesne mase) nisam se udebljao niti kilograma, sve što sam pojeo za te silne godine bilo je uzalud. Praktično jeo ne jeo stanje je uvijek isto. Prije nekih 10 godina sam zaključio da je bolje da jedem čim manje (ionako će mi biti isto), jer hrana nije zdrava prepuna je raznih kemikalija, dodataka, aditiva... znate već da ne nabrajam dalje.

Moj savjet je: jedite čim manje, športajte čim više! Danas sam se poslije 2,5h tenisa osjećao poput ptičice.
Mačak Gaston is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2023., 21:52   #8
Nisam Japanac al osjecam ovo cijeli dan, svaki dan
Kod mene postoji samo razdoblje kad si dopustim i kad si ne dopustim jest, ne i razdoblje kad ne zelim jesti.
Znam jako dobro razliku izmedju fizicke i psihicke gladi, al sta mi to znaci, pravu glad izdrzim muski, al sta da radim s onim maloprije ispecenim browniejem kojeg cujem kroz 3 zida kako me zove?
bLah. is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2023., 22:12   #9
Vrijeme je da nam se Uvodničarka javi s svojim komentarom, da kaže pokoju riječ o vlastitoj spoznaji i iskustvu s tim kuchisabishiijem. Mislim, red bi bio, da tema ne ugine poput ptičice koja je nesretno ispala iz gnijezda. Svakako očekujem da se javi prije nego što manchild udari s nekoliko c/p plahti posvećenih kuchisabishiiu.
Mačak Gaston is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2023., 23:13   #10
reagiram uglavnom na stvarnu glad, ali kako odoljeti pa ne gricnuti komad svježe prepečenog guanciala dok kuhaš ručak ... pa onda još jednog
Srećom, pa su mi usta usamljena samo dok kuham
Donata is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2023., 08:39   #11
Quote:
Mačak Gaston kaže: Pogledaj post
Nikada ali baš nikada ne jedem kada nisam gladan. Jednostavno sam osoba koja smatra da barem 80% ljudi nalikuje pilićima;baci im malo kukuruza i oni svi navale na kukuruz, baci im malo mekinja ili pšenice oni opet navale na to i tako stalno cijeli život. Nisam pobornik mainstreama, ne zanima me što je trenutno moderno ili što je u trendu. Nikada nisam vozio golfa, audija merdžu ili beemve niti to namjeravam,

Što se tiče hrane već 40 godina imam istu težinu, (idealan index tjelesne mase) nisam se udebljao niti kilograma, sve što sam pojeo za te silne godine bilo je uzalud. Praktično jeo ne jeo stanje je uvijek isto. Prije nekih 10 godina sam zaključio da je bolje da jedem čim manje (ionako će mi biti isto), jer hrana nije zdrava prepuna je raznih kemikalija, dodataka, aditiva... znate već da ne nabrajam dalje.

Moj savjet je: jedite čim manje, športajte čim više! Danas sam se poslije 2,5h tenisa osjećao poput ptičice.
Ti buš poživel ko dida Manolić...
panorama is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2023., 11:43   #12
Quote:
panorama kaže: Pogledaj post
Ti buš poživel ko dida Manolić...
već sam nekoliko puta pitala, ali evo opet: jel' se zna što taj deda jede?
Donata is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2023., 12:15   #13
Quote:
Donata kaže: Pogledaj post
već sam nekoliko puta pitala, ali evo opet: jel' se zna što taj deda jede?
Zlobnik bi rekel da se nije u životu vruć vode napil no ipak su dobri geni u pitanju.
panorama is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2023., 21:10   #14
Komadić kobasice, slanine ili pršuta uz krišku dobrog kruha i neko svježe povrće.

Sitno rezuckanje kako bi se oduljilo, a pojeo relativno malo kalorija u odnosu na juriš put hladnjaka.
AndrejX is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2023., 09:19   #15
Quote:
x-type kaže: Pogledaj post
Imao sam noćas kuchisabishi. Jak osjećaj kuchisabishija. Mislim da Japanci baš nisu mislili na tovljenje Nutellom, Petit keksima i hladnim mlijekom u sitne noćne sate kad su smišljali taj termin, ali definicijski je i to bio kuchisabishi.


Quote:
TIT kaže: Pogledaj post
Uh, raspoznajem ja kuchisabishii i glad, ali ne poštujem

Recimo, ja sam jako slaba na orašaste plodove. Praktički, ako su ispred mene - ne mogu odoliti. A kad krenem, toliko sam oduševljena teksturom, da meljem kao na normu.
Pretprošli tjedan sam bila na godišnjem, i dobrim dijelom ili doma ili u gostima. Naravno da se stalno nudi neka hrana, naravno da se "mora" probati, i naravno da sam stalno prejedena. I onda za kraj dana se sjetim da imam kikirikija, i navalim na njega ko nespašena (a već mi je muka od prije od sve te hrane).

Prošli tjedan sam se vratila na posao, i sa zadovoljstvom primjetila da me u neko doba uhvatila prava glad, i tad ne razmišljam o grickalicama nego o "pravoj hrani" (juhama, ćušpajzima, mesu i salati...).

Ali da, imam faze kad mi se jako teško disciplinirati da u obilju izbora ne pokleknem.
da ne vježbam imala bi 100 kila
pred mene je nemoguće staviti hranu koju volim (orašasto,sireve,fine nareske....) a da ne jedem,makar odmah nakon jela. jednostavno volim kad su mi okusni pupoljci sretni
običčno me emotivna glad ulovi jedno 3h nakon ruka kad sam već jako živčana na poslu pa mi treba utjeha
__________________
Carpe diem
bug_lady is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:16.