Problemi s perilicama posuđa

[mali grizzly]

To je ta zbrka koja toliko skupo košta Reckitt Benckiser da moraju mijenjati cijeli brand Calgonit za novi Finish. Naime, CALGON je sredstvo za kem. omekšivanje vode u perilicama RUBLJA, a CALGONIT je naziv sredstva za strojno pranje suđa. Valjda su ciljali na to da će "ući" u uho (2 za 1) vrištava propaganda jednog i za onaj drugi proizvod, ali se događaju notorne zabune s Calgon/Calgonit u ljudskim glavama. Zato su polako stali navoditi kupce na novi naziv "Finish" i napuštaju "Calgonit".

Usput budi rečeno, prašak za pranje rublja (Ava) tog proizvođača ne valja i čak se nisu potrudili (jedini!) da ga kompaktiraju po novom načelu 3kg = 2 kg. Prodaju i Omo po EU, a navodno je ipak nešto bolji. U sferi deterdženta za strojno pranje suđa su pak "špica" i to traje već godinama.

No, pustimo mi postrani te cake s brandiranjem i pozabavimo se deterdžentima iz zornog kuta urbane gerile.

Ona kuglica gore na tableti je omekšivač za teške, tvrdokorne mrlje. Posebno su je "naćulili" gore, kao što bi posprdno rekli na jugu, e da se obeshrabri potrošač da polovi tabletu. Naime, jedva da je moguće ustanoviti bilo kakvu razliku između pola tablete (classic, regular) i cijele tablete u ciklusu pranja! Ionako je uz starije perilice suđa pisalo da je dostatno 11 g deterdženta u prašku, a proizvođači deterdženta su nudili ogromne plave plastične žlice koje bi zahvatile valjda 35-40 g. Tableta vagne cca 20 g i zato je pametan potrošački potez prepoloviti je i stavljati pola, a time se olakša i ispiranje. Tko ne vjeruje neka sâm proba i to stvarno mora biti netko pozoran da bi opazio razliku između pola i cijele tablete u pranju.

Kuglica gore na tableti - eh, to vam je idealno za tzv. prokuhavanje lonaca. Ono kad imate neizmjerno uprljan lonac (pečenje, tjestenina i sl.) pa unutra ubacite "izguljenu" kuglicu s enzimatskim omekšivačem iz tablete za strojno pranje i prokuhajte cca 20 min na štednjaku. Onda ga malo oribajte i ubacite na strojno pranje s pola tablete.

[milomoje]

bitno da si me ti razumio sto se tice naziv ne bojim se ispravka )

[mali grizzly]

I evo za danas još malo o mrljama u pranju suđa...

Ima golemi niz mrlji na posuđu s kojima se teško nose moderni deterdženti u strojnom pranju. Domaćice zaborave da je princip strojnog pranja de facto tuširanje mlazom vode (okrenite lonac naopako nad kadom i tuširajte odozdo 1 školski sat toplom vodom i to bi bila neka simulacija strojnog pranja!). Brzina vode i jakost mlaza se ne mogu baš povećati jer bi okretalo posuđe na košarama i zato su svi proizvođači perilica negdje u konstrukcijskoj zoni 150 W snažnog asinkronog motora optočne pumpe koja usmjerava vodu u mlaznice (ajd nek netko bolje prevede: S-shaped spray arms) odnosno kupi vodu koja padne na dno perilice.

Perilice imau učinkovitost pranja kao slovčanu oznaku i to je bilo strahovito teško za odrediti objektivan takav sustav. Ima i par dizertacija o tome, a tko ne vjeruje kako teško je to bilo neka progoogla na tu temu. Još uvijek si zamišljam kako mažu te fleke po tanjurima kad u tom holandskom institutu rade testiranja, a nije lako - to se vidi na prvi pogled..

Znači, iz perspektive korisnika - 4 su tzv. notorne naslage:

1. Zeleni čaj - to mora biti deterdžent s izbjeljivačem da ga odstrani jer se radi o biljnom pigmentu. Nuspojava: odstranit će (izblijediti) i sav tisak na šalicama izvana. Tko meni ne vjeruje, nek pogleda šalice u stalnom pranju i zadržan je jedino ukrasni tisak na njima pod glazurom.

2. Lazanje - to je tzv. ugljikohidratna naslaga kojoj baš nisu dorasli deterdženti za strojno pranje. Za razliku od kuhane tjestenine (ono plavičasto na loncu dolje nakon kuhanja špageta) ovdje imamo double trouble jer je sve i zapečeno. Po mom iskustvu, to bez prethodnog ribanja Arf, Cif i sličnim abrazivima ne ide u strojnom pranju.

3. Riža sa špinatom - e to je specifična naslaga jer ima i biljnog pigmenta i još polisaharida i sličnih sastojaka riže (što riže, što rižine sluzi). Iz neznanih razloga, jako teško se odstranjuje i to je kriterijska mrlja u testiranju da se dobiju slovčane oznake kod suđerica. Tko je prehrambeni tehnolog ili pak (bio)kemičar će znati više ispričati o tome - kakav je kem. sastav i zašto je toliko tvrdokorna.

4. Koncentrirani proteinski sastojci - manje učeno, instant juhe s bjelančevinama u debeloj naslagi na posudama i priboru za jelo. Konkretnije, juha s gljivama i šampinjonima je nerješiv problem za deterdžente i naprosto nemaju dosta "moći" da razbiju debelu naslagu te mrlje.

[milomoje]

Sve to stoji grizzly sto kazes i te tablete i razno razne aditive stavljaju u njih radi tvrdoglavih kupaca koji ne kuze kako postupati sa sudem u perilici. Ja bas nikad nisam imao problema vezano za neisprano posude jer se pridrzavam nekih osnovnih naputaka. Prvo nikad ne ostavljam posude neisprano u perilici i obavezno koristim program predpranja ako je razlog sto ne perem odmah zbog nedovoljne kolicine i drugo mozda bitnije ako je posude kao pr. pekaci itd prvo oribam a kad vec oribam onda i operem do kraja kakve koristi stavljati to u perilicu kad je skoro pa oprana ako je samo masno bez teskih zaprljanja kao zapecenost ili primjerice osusena riza ili kao sto si naveo instant juhe, jaja itd onda stavljam u perilicu. Uglavnom je najveci problem sto ljudi znaju djelomicno isprati posude nad sudoperom i onda ostaviti i po dva dana dok se ne skupi u perilici i naravno da je tesko to samo mlazom kasnije oprati.

[milomoje]

Iako cak ni pravilo da nece oprati rizu, jaja, mliko , kave itd nije istinito jer ako isperes sa opcijom predpranja a prije toga si fino salveticom ili priborom maknuo sve ostatke sa piata ili tanjura onda nece biti problema.

[milomoje]

Iako cak ni pravilo da nece oprati rizu, jaja, mliko , kave itd nije istinito jer ako isperes sa opcijom predpranja a prije toga si fino salveticom ili priborom maknuo sve ostatke sa piata ili tanjura onda nece biti problema.
I naravno sto prije staviti pranje u perilici jer nema smisla danima skupljati sude a uostalom zato postoju sirine od 45 i 60 pa onom ko je kupio sada od 45 i skuzio da mu triba ipak veca za drugi put zna a to se i odnosi i na one koji imaju od 60 pa samo obrnuto.

[mali grizzly]

Naziv discipline je STROJNO pranje posuđa!

Znači da lijepo i korisno sugerirati da se prethodno ručno propere, oriba i tome slično, ali striktno uzevši - to se ne SMIJE raditi u situacija kad se perilice posuđa trebaju izboriti za slovčane oznake učinkovitosti pranja. Tamo se posudu samo "porine" na košaru i da vidimo...
Kombinacija ručno/strojno pranje - što preliminarno što temeljito - to vam "igra" u kućanstvu, ali je to zabranjeno u testovima.

BTW, tko si želi ušparati živce kad ima posla s izuzetno prljavim posudama nek potroši dvadesetak kn u radnjama koje prodaju potrepštine za vodovodne majstore i centralno grijanje. Tamo zatražite abrazivne spužve za čišćenje bakarnih cijevi prije tvrdog lemljenja. Zna svaki prodavač točno te artikle!

Te spužvice su bez premca za izuzetno tvrdokorne naslage u ručnom pranju i nije im ni blizu ni Vileda niti ostali proizvođači jer su namijenjene za teh. primjenu, zar ne? Nemojte s njima čistiti pribor za jelo (jer su abrazivne i uništit će površinski sjaj), ali za inox lonce, rajngle, teće ili kako vam već drago ih nazivati - e to je "čarobno"...

[milomoje]

mali grizzly kaže:

Naziv discipline je STROJNO pranje posuđa!

Znači da lijepo i korisno sugerirati da se prethodno ručno propere, oriba i tome slično, ali striktno uzevši - to se ne SMIJE raditi u situacija kad se perilice posuđa trebaju izboriti za slovčane oznake učinkovitosti pranja. Tamo se posudu samo "porine" na košaru i da vidimo...
Kombinacija ručno/strojno pranje - što preliminarno što temeljito - to vam "igra" u kućanstvu, ali je to zabranjeno u testovima.

BTW, tko si želi ušparati živce kad ima posla s izuzetno prljavim posudama nek potroši dvadesetak kn u radnjama koje prodaju potrepštine za vodovodne majstore i centralno grijanje. Tamo zatražite abrazivne spužve za čišćenje bakarnih cijevi prije tvrdog lemljenja. Zna svaki prodavač točno te artikle!

Te spužvice su bez premca za izuzetno tvrdokorne naslage u ručnom pranju i nije im ni blizu ni Vileda niti ostali proizvođači jer su namijenjene za teh. primjenu, zar ne? Nemojte s njima čistiti pribor za jelo (jer su abrazivne i uništit će površinski sjaj), ali za inox lonce, rajngle, teće ili kako vam već drago ih nazivati - e to je "čarobno"...

To sto kazes ne stoji ali nek ti bude. Ja cu oprati sve moguce naslage osim zapecenih masnoca na pekacima samo sa perilicom bez ispiranja nad sudoperom i trositi mozda dragocjeno vrime za neke druge radne djelatnosti a ti dalje ispiri nad sudoperom i uzivaj. Tako je i moja punica radila do nedavno pa me napokon poslusala i bar jednom uzivotu pohvalila.

[mali grizzly]

Neke od gore navedenih mrlja su znane kao PROBLEM za sve današnje suđerice i odi progooglaj pa ćeš naići na njemačkom jeziku da vrhunske suđerice peru donekle zadovoljavajuće npr. mrlje od riže sa špinatom samo u centralnoj zoni mlaznice gdje imaju više mlazeva koncentriranih na jednu površinu. Znači da je to neka iluzija da je perilica u stanju oprati cijeli niz naslaga na posuđu jer postoje objektivna testiranja (eno na test dot de) koja jasno ukazuju na ograničenja današnje tehnologije pranja posuđa - što zbog razloga perilica i njihovih konstrukcijskih rješenja, što zbog deterdženata.

Posljedično - ne vidim da bi bilo čija perilica suđa bila bolja od niza vrhunskih koje su tamo istestirane pod nekim znanstvenim kriterijima.

No, pustimo to postrani i recimo da korisnici suđerica imaju mnogo primjedbi na današnji imperativ - da program na 65 C traje 2 h!

E pa to je bio jedini način da se iznađe još nešto prostora za poboljšanje učinkovitosti pranja i otklanjanje teških mrlja jer su drugi parametri pranja fiksirani skoro u cijelosti. Drugim riječima, nema izbora nego produljiti vrijeme pranja jer snaga vodenih mlazova mora biti na nekoj razini da ne okreće posude tijekom pranja. Zato sve perilice koje pretendiraju na A klasu peru preko 70 minuta, a zatim slijedi ispiranje i sušenje. Što je mana kad se ima puno suđa nakon partijanja ili nedjeljnih obilnih ručkova jer je nespretno čekati po 2 h dok perilica skonča.

I na kraju, toliko je porasla enzimatska učinkovitost deterdženta da je to moguće opaziti prostim okom. Slučajno mi je u jednom zakutku ormarića zaostao Somat koji datira negdje iz godine 2006. i onda sam ga stavio u perilicu da ga iskoristim - prao je vidno lošije od današnje generacije Somat tableta. Znači, radi se na tome da se eliminira potreba za ručnim pranjem teških mrlja, ali još je dalek taj ideal. Rostfrei lonac nakon kuhanja špageta u trajanju 10-ak m ima na dnu plavičaste naslage ugljikohidrata koje ostaju tamo, na dnu posude, i nakon što ste tu posudu oprali 2 3x u perilici. Pogledajte i uvjerite se i sami!

[milomoje]

mali grizzly kaže:

Neke od gore navedenih mrlja su znane kao PROBLEM za sve današnje suđerice i odi progooglaj pa ćeš naići na njemačkom jeziku da vrhunske suđerice peru donekle zadovoljavajuće npr. mrlje od riže sa špinatom samo u centralnoj zoni mlaznice gdje imaju više mlazeva koncentriranih na jednu površinu. Znači da je to neka iluzija da je perilica u stanju oprati cijeli niz naslaga na posuđu jer postoje objektivna testiranja (eno na test dot de) koja jasno ukazuju na ograničenja današnje tehnologije pranja posuđa - što zbog razloga perilica i njihovih konstrukcijskih rješenja, što zbog deterdženata.

Posljedično - ne vidim da bi bilo čija perilica suđa bila bolja od niza vrhunskih koje su tamo istestirane pod nekim znanstvenim kriterijima.

No, pustimo to postrani i recimo da korisnici suđerica imaju mnogo primjedbi na današnji imperativ - da program na 65 C traje 2 h!

E pa to je bio jedini način da se iznađe još nešto prostora za poboljšanje učinkovitosti pranja i otklanjanje teških mrlja jer su drugi parametri pranja fiksirani skoro u cijelosti. Drugim riječima, nema izbora nego produljiti vrijeme pranja jer snaga vodenih mlazova mora biti na nekoj razini da ne okreće posude tijekom pranja. Zato sve perilice koje pretendiraju na A klasu peru preko 70 minuta, a zatim slijedi ispiranje i sušenje. Što je mana kad se ima puno suđa nakon partijanja ili nedjeljnih obilnih ručkova jer je nespretno čekati po 2 h dok perilica skonča.

I na kraju, toliko je porasla enzimatska učinkovitost deterdženta da je to moguće opaziti prostim okom. Slučajno mi je u jednom zakutku ormarića zaostao Somat koji datira negdje iz godine 2006. i onda sam ga stavio u perilicu da ga iskoristim - prao je vidno lošije od današnje generacije Somat tableta. Znači, radi se na tome da se eliminira potreba za ručnim pranjem teških mrlja, ali još je dalek taj ideal. Rostfrei lonac nakon kuhanja špageta u trajanju 10-ak m ima na dnu plavičaste naslage ugljikohidrata koje ostaju tamo, na dnu posude, i nakon što ste tu posudu oprali 2 3x u perilici. Pogledajte i uvjerite se i sami!

Ma ti se uvatia enzimatske ucinkovitosti i gotovo ajde dobro. Ja govorim o stvarnim situacijama a ti meni o laboratorijskim di su uvjeti idealni za razliku od mnogih domacinstava. Samo cu ovo nadodati danas postoje prskalice sa 6 rupa mozda netko i vise di svaka rupa ima svoj smjer ispustanja vode i jos se nadodaje treci krak sa dodatnom rotacijskom prskalicom radi kantuna/coskova/uglova kosarice i jos uz to imaju tus ili neki trecu prskalicu i sad ti u laboratoriju nek testiraju kako se pere ako se odma krene sa pranjem cim se napuni perilica jedino je izuzetak teske mrlje od zapecenosti ili zagorenosti masnoce ovo sve drugo se pere i to idealno na 55 stupnjeva.

[mali grizzly]

Real life situacija:

Vrhunski pribor za jelo (WMF, Villeroy und Boch ili sl.) koji ima najbolju polituru površine (iz čisto teh. razloga, ne zbog toga što meni ne bi valjao Kordun) - uzmeš žlicu i njome promiješaj Podravka ili Knorr juhu od gljiva dok uskuhava i stavi direkt tu žlicu na strojno pranje. Rezultat? Ostanu vidljivi tračci smjese instanta na žlici...

Ima još ohoho takvih slučajeva i većina ljudi koji tvrde da perilica IDEALNO pere ne razaznaju dobro mrlje. Eco program na 50 ili 55 stupnjeva ostavlja tračak jogurta na žlici kad se pogleda prema svjetlu i to je ono kak bi Zagorci rekli ni v nju nit mimo!

Što se tiče mlaznica, prskalica ili kako već netko želi prevesti S shaped spray arms - dakle, njihova jedina funkcija je da prskaju mlazeve vode i kao takve mogu olakšati pranje jedino povećanjem rotacione brzine što poveća "sudaranje mlaza" na površini posuđa koje se pere i time agitaciju otopine deterdženta. To je manje-više ostvareno do maksimuma s S oblikom i realno gledano, konstrukcija perilice otprije 10 godina i današnje je veoma slična izuzevši što su udvostručili trajanje pranja i što su zakrivili mlaznice.

Ali, kad već govorimo o mlaznicama - one doprinose i ograničavanju mogućnosti strojnog pranja i same po sebi jer nije moguće dobro oprati posudu uskog grla u stroju za pranje. Neki proizvođači su to pokušali riješiti s tzv. zonom gustog mlaza odnosno da postoji mjesto na donjoj košari gdje se sudaraju mlazovi pa je i to (kao!) moguće. Na žalost, to u praksi baš i ne bi išlo i tko ima sumnje u ovo što pišem nek slobodno proba oprati neku vazicu ili slično u suđerici.

Na kraju, lagano bih se povukao s ove teme da ne bi bio dosadan s tim nekim detaljima, a tko ima volje za tipkanjem bilo bi zgodno da iznese svoja iskustva koliko koštaju popravci suđerica. O tome pojma nemam i znam samo koliko mene košta kad nešto "šteka", tj. koliko stoje dijelovi u radnjama za suđerice. To bi bilo zgodno pročitati iz te real life (reality bites! - preciznije) sfere...

Mijenjao sam skoro sve komponente na suđericama izuzevši labirint (samo čistio što nije lako!) i tunelski grijač (jer ima omekšivač i to mora biti neka tvornička greška da strada grijač u suđerici kad nema naslaga kamenca).


Primjerice - odvodna pumpa za Bosch suđericu košta 120 kn u servisu, a to je nekad bio čest kvar. Danas su pak toliko napredovale pumpe kad su izbačeni gumeni semerinzi (plivaju u silikonskom ulju osovine) da je to postao rijedak kvar.

[milomoje]

mali grizzly kaže:

Real life situacija:

Vrhunski pribor za jelo (WMF, Villeroy und Boch ili sl.) koji ima najbolju polituru površine (iz čisto teh. razloga, ne zbog toga što meni ne bi valjao Kordun) - uzmeš žlicu i njome promiješaj Podravka ili Knorr juhu od gljiva dok uskuhava i stavi direkt tu žlicu na strojno pranje. Rezultat? Ostanu vidljivi tračci smjese instanta na žlici...

Ima još ohoho takvih slučajeva i većina ljudi koji tvrde da perilica IDEALNO pere ne razaznaju dobro mrlje. Eco program na 50 ili 55 stupnjeva ostavlja tračak jogurta na žlici kad se pogleda prema svjetlu i to je ono kak bi Zagorci rekli ni v nju nit mimo!

Što se tiče mlaznica, prskalica ili kako već netko želi prevesti S shaped spray arms - dakle, njihova jedina funkcija je da prskaju mlazeve vode i kao takve mogu olakšati pranje jedino povećanjem rotacione brzine što poveća "sudaranje mlaza" na površini posuđa koje se pere i time agitaciju otopine deterdženta. To je manje-više ostvareno do maksimuma s S oblikom i realno gledano, konstrukcija perilice otprije 10 godina i današnje je veoma slična izuzevši što su udvostručili trajanje pranja i što su zakrivili mlaznice.

Ali, kad već govorimo o mlaznicama - one doprinose i ograničavanju mogućnosti strojnog pranja i same po sebi jer nije moguće dobro oprati posudu uskog grla u stroju za pranje. Neki proizvođači su to pokušali riješiti s tzv. zonom gustog mlaza odnosno da postoji mjesto na donjoj košari gdje se sudaraju mlazovi pa je i to (kao!) moguće. Na žalost, to u praksi baš i ne bi išlo i tko ima sumnje u ovo što pišem nek slobodno proba oprati neku vazicu ili slično u suđerici.

Na kraju, lagano bih se povukao s ove teme da ne bi bio dosadan s tim nekim detaljima, a tko ima volje za tipkanjem bilo bi zgodno da iznese svoja iskustva koliko koštaju popravci suđerica. O tome pojma nemam i znam samo koliko mene košta kad nešto "šteka", tj. koliko stoje dijelovi u radnjama za suđerice. To bi bilo zgodno pročitati iz te real life (reality bites! - preciznije) sfere...

Mijenjao sam skoro sve komponente na suđericama izuzevši labirint (samo čistio što nije lako!) i tunelski grijač (jer ima omekšivač i to mora biti neka tvornička greška da strada grijač u suđerici kad nema naslaga kamenca).


Primjerice - odvodna pumpa za Bosch suđericu košta 120 kn u servisu, a to je nekad bio čest kvar. Danas su pak toliko napredovale pumpe kad su izbačeni gumeni semerinzi (plivaju u silikonskom ulju osovine) da je to postao rijedak kvar.

Tvoja tehnicka objasnjenja i detaljna izlaganja zaista nisu losa ali ja osobno znam kakva je moja sistuacija i od ostalih kom sam predlozio e sad ako cemo pod mikroskopom gledati onda kvragu ja znam da ama bas nikakve fleke ja nisam primjetio na svom posudu a niti bilo ko drugi kome sam predlozio a ima ih jako puno pa nije valjda da smo svi coravi Da a moja kolekcija posuda se sastoji od made in yu, nesto iz peveca, spartaka i nesto puno kvalitetnije ka fissler, itala i sl. e pa sad sve ove analize za mene bas ne drze vodu. Sto se tice S mlaznica je u odnosu na onu ravnu povecala ucinkovitost pranja za nekih 30 % sa dodatkom jos jednog kraka za dodatnih 10 % e sad mozda i za njih su druga znastvena istrazivanja pokazala da nije ucinkovitost kakva bi trebala biti ali to su samo rezultati laboratorijskog ispitivanja kao i crash testovi na autima pa opet pogibaju i u najbolje ocjenjenima za sigurnost.

[mali grizzly]

Laboratorijski = znači primjenom fizikalnooptičkih ili kemijskih metoda (npr. znaju svi kemičari kako se dokazuju naslage škroba ili ugljikohidrata)

Prostim okom - pogledaj žlicu pod jakim svjetlom ili pak uzmi rostfrei lonac tipa vulgaris/pevec i pogledaj pomno dno. Ako ima plavičasti odsjaj, eno dolje naslage što škroba što ugljikohidrata i nije čist. Tko želi usporediti, nek pogleda boju plašta ili poklopca i usporedi s bojom dna. Nerijetko imaju i "tigrasti" uzorak aktualne tjestenine na dnu - recimo Farfalle ostavljaju trokutastu "šaru". Pa to operite 2 do 3 puta uzastopno u stroju - iiiiiiiii, ništa, sve ostalo kao i prije. Zaključak - strojno to nije moguće oprati i to se vidi prostim okom, a laboratorijski se dokazuje koliko ugljikohidrata i škroba ostalo na dnu pomoću kemijskih reagensa, zar ne?

A tko meni ne vjeruje da strojno pranje suđa zaostaje za idealnim, nek pogleda TV reklame za deterdžente za suđerice i tamo blješti u strojevima porculan, čaše i tome slično posuđe, zar ne? Nikad se ne hvale kako su im lonci zapanjujuće oprani (uopće nije presudan tip lonca nego je rostfrei zahvalan jer ima sjaj i lako je zapaziti promjenu boje na kromiranoj površini).
Nije bezveze što neke suđerice imaju i intenzivni program na 70 stupnjeva samo za lonce i tave, ali ni tih 5 stupnjeva dodatne topline nije ništa drugo nego marketinški blef jer se svaki potrošač može uvjeriti da mrlje od tjestenine ili koncentrata za juhu zaostanu u nekom opsegu. Ne treba laboratorij!

[milomoje]

mali grizzly kaže:

Laboratorijski = znači primjenom fizikalnooptičkih ili kemijskih metoda (npr. znaju svi kemičari kako se dokazuju naslage škroba ili ugljikohidrata)

Prostim okom - pogledaj žlicu pod jakim svjetlom ili pak uzmi rostfrei lonac tipa vulgaris/pevec i pogledaj pomno dno. Ako ima plavičasti odsjaj, eno dolje naslage što škroba što ugljikohidrata i nije čist. Tko želi usporediti, nek pogleda boju plašta ili poklopca i usporedi s bojom dna. Nerijetko imaju i "tigrasti" uzorak aktualne tjestenine na dnu - recimo Farfalle ostavljaju trokutastu "šaru". Pa to operite 2 do 3 puta uzastopno u stroju - iiiiiiiii, ništa, sve ostalo kao i prije. Zaključak - strojno to nije moguće oprati i to se vidi prostim okom, a laboratorijski se dokazuje koliko ugljikohidrata i škroba ostalo na dnu pomoću kemijskih reagensa, zar ne?

A tko meni ne vjeruje da strojno pranje suđa zaostaje za idealnim, nek pogleda TV reklame za deterdžente za suđerice i tamo blješti u strojevima porculan, čaše i tome slično posuđe, zar ne? Nikad se ne hvale kako su im lonci zapanjujuće oprani (uopće nije presudan tip lonca nego je rostfrei zahvalan jer ima sjaj i lako je zapaziti promjenu boje na kromiranoj površini).
Nije bezveze što neke suđerice imaju i intenzivni program na 70 stupnjeva samo za lonce i tave, ali ni tih 5 stupnjeva dodatne topline nije ništa drugo nego marketinški blef jer se svaki potrošač može uvjeriti da mrlje od tjestenine ili koncentrata za juhu zaostanu u nekom opsegu. Ne treba laboratorij!

Evo zavrsit cu s ovim odgovorom i vise ne komentiram.
U 90 % slucajeva ljudi ne pospremaju nakon kuhanja posude u perilicu ili ako i spreme ga onda ne isperu odma i ostave da se to skuplja pa ne sloze kako treba i naravno kakva su ocekivanja kad se osusi posude koje nije isprano od primjerice tjestenine,jaja,mlika,juha,variva i sl.a dovoljno je i 10 minuta da prode gotovo je od strojnog pranja pa da je temp. i 100 stupnjeva nebi pomogla. To sto govoris za tjesteninu ne trebam biti kemicar da bi to zakljucio pa iskustvom sam to naucio. Opet ponavljam da u laboratorijima svasta zakljuce pa tako i za stedljive aparate i onda ljudi kupu A klasu i kad odu izracunatii potrosnju vidu da im je skoro pa ista ( neznatno manja ) a neznaju da sva energetska testiranja pocinju kod suderica na 55 ili kod per. rublja na 60 a oni koriste uglavnom preko toga i sto sad znaci da oni nisu stedljivi. Ja osobno imam ustedu od nekih 50 kn mjesecno zbog razlike sto sam presao iz B u A a navodno ce uskoro dizati cijenu struje pa cemo viditi koliko e onda biti i da sad ne objasnjavam kako kod pecnica i ostalih stvari testiraju jer nije lose o tome govoriti ali nepotrebno je ljude zamarati s tim stvarima di s naslovom nema nikakve veze a uostalom i ti si tu koji voli pisati malo vise i objasnjavati ljudima u detalje pa samo izvoli.
Jos nesto nemoj tvrditi da je to sve jedno te isto i da razlike ne postoje ne samo u kvaliteti o tome nema govora i to je manje spominjano od tebe nego u programima itd. Inox od 50 kn i Inox od 1000 nije isti i to svima mora biti jasno bez obzira sto pisalo na njemu kao sto se najcesce naglasava u trgovinama 18/10.
Znas li ti koliko ljudi ni rucno nezna oprati posude a i tu su neki napisali prirucnik kako prati posude poslije svakog jela. Eh ti istrazivaci !!

[mali grizzly]

Energetske klase su relativno definirane, nalik na vina (berba 1997., primjerice). A klasu dobije aparat koji troši 44 % manje struje od prosjeka testiranih aparate te godine u dotičnom "žanru" - što bi iz perspektive kupca značilo da ako vidi hladnjak star dvije godine kako je stajao u izlogu i na njemu nalijepljena A naljepnica, e nije više to realan odraz potrošnje tog hladnjaka, zar ne?

Ukratko, A energetska naljepnica ne znači da se radi o non plus ultra aparatu jer već sljedeće godine bi mogao se srondati u B razred, a za par godina skončati u sredini. Stvarno energetski loši aparati su D,E klasa i još gore (ono baš nizbrdo) F,G i H klasa jer ti troše par desetina % IZNAD prosjeka testiranih te dotične godine.

Ovo što tvrdiš za perilice rublja da su testirane na 60 stupnjeva - to je istina jer baš kao i za suđerice postoji normativni program odnosno kriterij. U slučaju perilica rublja je to bijelo na 60 C za robusni pamuk, ali stroj koji je štedljiviji na 60 C je štedljiviji i na 90 C jer su takvi zakoni fizike. Zato i imaju plastične kade svi odreda jer smanjuju energetsku potrošnju kad se grije voda (i buku/vibracije).

Što se tiče lonaca - to uopće nije tema nego navodim da se slobodno može ustanoviti nesavršenost strojnog pranja i na maksimalno tehnički poliranim površinama (a što lošiji pribor za jelo i lošiji lonci nisu!). Drugim riječima, kad se govori o naslagama - onda treba isključiti eventualnu ulogu hrapave površine. Pa se tako svi mogu uvjeriti da će zaostati naslaga od kuhanja tjestenine (e.g. Barilla Farfalle po kriteriju 100 g po 1 L vode u trajanju 10-11 minuta) čak i u najboljim rostfrei loncima tek donešenim iz trgovine (primjerice Fissler). Lonac na dnu ima plavičastu naslagu škroba - to je nerješivo za današnju generaciju suđerica i deterdženata. Inače, metalurški aspekt lonaca me ne zanima u ovom konkretnom slučaju. Čak je i gore pogledati mrlje od tjestenine na vatrostalnoj zdjeli gdje su zapečene lazanje jer se jasno vide naslage na prozirnoj posudi kad se okrene jakom svjetlu. To bi bilo o nesavršenostima strojnog pranja - ima niz mrlja koje ostaju problem (baš kao što u sferi pranja rublja imaju takav status mrlje čokolade, čili sosa i još neke).


I ne vidim spornog nešto u tezi da se isplati kupiti i energetski B uređaj ako je cijena u startu bitno povoljnija od A razreda. To je par postotaka uštede el. energije godišnje, a slabo se to vrati ako smo u startu ušparali neki bitniji iznos, zar ne? Loši, ali stvarno loši uređaji, su tamo dolje iza slova D i to je naposljetku bila ideja energ. testiranja (da se "izopće" proizvođači koji o tome nisu vodili računa).

IOnako su stvarni energ. kriteriji za dobiti te naljepnice nalik ocjenama u gimnastici. Tko to razumije i zna bodovati svaki okret tijela - e kapa dolje!

[milomoje]

mali grizzly kaže:

Energetske klase su relativno definirane, nalik na vina (berba 1997., primjerice). A klasu dobije aparat koji troši 44 % manje struje od prosjeka testiranih aparate te godine u dotičnom "žanru" - što bi iz perspektive kupca značilo da ako vidi hladnjak star dvije godine kako je stajao u izlogu i na njemu nalijepljena A naljepnica, e nije više to realan odraz potrošnje tog hladnjaka, zar ne?

Ukratko, A energetska naljepnica ne znači da se radi o non plus ultra aparatu jer već sljedeće godine bi mogao se srondati u B razred, a za par godina skončati u sredini. Stvarno energetski loši aparati su D,E klasa i još gore (ono baš nizbrdo) F,G i H klasa jer ti troše par desetina % IZNAD prosjeka testiranih te dotične godine.

Ovo što tvrdiš za perilice rublja da su testirane na 60 stupnjeva - to je istina jer baš kao i za suđerice postoji normativni program odnosno kriterij. U slučaju perilica rublja je to bijelo na 60 C za robusni pamuk, ali stroj koji je štedljiviji na 60 C je štedljiviji i na 90 C jer su takvi zakoni fizike. Zato i imaju plastične kade svi odreda jer smanjuju energetsku potrošnju kad se grije voda (i buku/vibracije).

Što se tiče lonaca - to uopće nije tema nego navodim da se slobodno može ustanoviti nesavršenost strojnog pranja i na maksimalno tehnički poliranim površinama (a što lošiji pribor za jelo i lošiji lonci nisu!). Drugim riječima, kad se govori o naslagama - onda treba isključiti eventualnu ulogu hrapave površine. Pa se tako svi mogu uvjeriti da će zaostati naslaga od kuhanja tjestenine (e.g. Barilla Farfalle po kriteriju 100 g po 1 L vode u trajanju 10-11 minuta) čak i u najboljim rostfrei loncima tek donešenim iz trgovine (primjerice Fissler). Lonac na dnu ima plavičastu naslagu škroba - to je nerješivo za današnju generaciju suđerica i deterdženata. Inače, metalurški aspekt lonaca me ne zanima u ovom konkretnom slučaju. Čak je i gore pogledati mrlje od tjestenine na vatrostalnoj zdjeli gdje su zapečene lazanje jer se jasno vide naslage na prozirnoj posudi kad se okrene jakom svjetlu. To bi bilo o nesavršenostima strojnog pranja - ima niz mrlja koje ostaju problem (baš kao što u sferi pranja rublja imaju takav status mrlje čokolade, čili sosa i još neke).


I ne vidim spornog nešto u tezi da se isplati kupiti i energetski B uređaj ako je cijena u startu bitno povoljnija od A razreda. To je par postotaka uštede el. energije godišnje, a slabo se to vrati ako smo u startu ušparali neki bitniji iznos, zar ne? Loši, ali stvarno loši uređaji, su tamo dolje iza slova D i to je naposljetku bila ideja energ. testiranja (da se "izopće" proizvođači koji o tome nisu vodili računa).

IOnako su stvarni energ. kriteriji za dobiti te naljepnice nalik ocjenama u gimnastici. Tko to razumije i zna bodovati svaki okret tijela - e kapa dolje!

Bez komentara ne da ga nemam nego nema smisla ali gledano tehnicki puno toga znas i mnogi serviseri bi se posramili kad bi te slusali vjerovatno bi i naucili stogod jer malo njih a znam ih puno moze iznositi detaljno opisane situacije i objasniti uzrok, di je greska i nacin kako ga rjesiti iako moram nesto dodati neda mi vrag mira, pa ne mjenjaju se svake godine norme za oznacavanje energetskih klasa. Danas vise ne izguraju A klasu i postane odjednom B jer tesko je u danasnje vrime jos dodatno ustedjeti na potrosnji ali da se vratim na ono prvo danas je pravilo da se dodaje simbol + ili brojevi uz A slovo kao oznaku dodatne stedljivosti koja u pravilu svaki simbol ili broj uz slovo A iznosi otprilike 10 % ustede u odnosu na obicnu A klasu. Eto morao sam nesto dodati, oprosti ali takav sam

[mali grizzly]

A i B energ. klasa to je minus 5 i plus 4, gledano školskim ocjenama...

Stvarno loši uređaji su tamo D i iza njih! Tko danas stavi D ili F, odmah je izložen diskriminaciji kupaca jer će tu napravu zaobilaziti kao šugavog psa.

Međutim, kupci traže ponekad bukvalno po svaku cijenu AAA što pak nema ekonomskog rezona.

Npr. perilica suđa s A energ. učinkovitosti vs B energ. učinkovitost

Najbolje perilice troše oko 1 kWh za puni ciklus pranja i sušenja na 65 i uzmimo da lošije (na razmeđu B i C) troše 10 % više struje za isti ciklus.

U konkretnoj životnoj praksi - recimo 500 ciklusa godišnje i to je razlika onda 50 kWh na godinu odnosno tijekom nekih optimistički gledano 10 godina koliko bi trebao trajati aparat - 500 kWh više sumarno će potrošiti perilica B klase od one A klase. Iliti preračuno u HEP krznaše - ugrubo 500 kn protuvrijednosti el. energije. A razlika u cijeni između A i B naprave je počesto veća od 500 kn u startu, a još tome treba dodati ekonomsku klasiku (da se tih 500 kn početne uštede oroči vezano uz nekih ajmo reć 5 % kamata godišnje pa se gleda nakon 10 godina kolika će to biti suma u usporedbi s više potrošene energije). I da el. energija u međuvremenu (u tih 10 godina) poskupi 2x što je realno za očekivati - opet smo tu negdje, zar ne?

Eto, zato nema smisla inzistirati na tim magičnim slovima AAA jer to su odlikaši cum lauda rekli bi učitelji, a za obične životne situacije je dobro i ABB ili BBB jer su i to "carski" aparati. Ali - od D,F ili čak H energ. klase bježite što dalje!

Primjerice, kad smo kupovali hladnjak (koji je A klasa jer je jedino takav bio u tom vrlo skupom cjenovnom razredu od rostfrei oplošja) - tek su se pojavili Aplus od Electroluxa i paritet cijene je bio - A klasa (normalno bijelo oplošje) je koštala blizu 5000 kn za klasičnu kombinaciju 200 L gore i 90 L dolje ledenice, a A plus klasa istog švedskog proizvođača je koštala 7 500 kn također u izvedbi s bijelim oplošjem. Zaključno, ne isplati se - čak ni u Holandiji ili Švedskoj gdje je cijena struje i do 2x viša nego u nas jer u startu proizvođač "otfikari" kupcu iz džepa još i više nego što će aparat uštedjeti u odnosu na lošije proizvode.

[milomoje]

mali grizzly kaže:

A i B energ. klasa to je minus 5 i plus 4, gledano školskim ocjenama...

Stvarno loši uređaji su tamo D i iza njih! Tko danas stavi D ili F, odmah je izložen diskriminaciji kupaca jer će tu napravu zaobilaziti kao šugavog psa.

Međutim, kupci traže ponekad bukvalno po svaku cijenu AAA što pak nema ekonomskog rezona.

Npr. perilica suđa s A energ. učinkovitosti vs B energ. učinkovitost

Najbolje perilice troše oko 1 kWh za puni ciklus pranja i sušenja na 65 i uzmimo da lošije (na razmeđu B i C) troše 10 % više struje za isti ciklus.

U konkretnoj životnoj praksi - recimo 500 ciklusa godišnje i to je razlika onda 50 kWh na godinu odnosno tijekom nekih optimistički gledano 10 godina koliko bi trebao trajati aparat - 500 kWh više sumarno će potrošiti perilica B klase od one A klase. Iliti preračuno u HEP krznaše - ugrubo 500 kn protuvrijednosti el. energije. A razlika u cijeni između A i B naprave je počesto veća od 500 kn u startu, a još tome treba dodati ekonomsku klasiku (da se tih 500 kn početne uštede oroči vezano uz nekih ajmo reć 5 % kamata godišnje pa se gleda nakon 10 godina kolika će to biti suma u usporedbi s više potrošene energije). I da el. energija u međuvremenu (u tih 10 godina) poskupi 2x što je realno za očekivati - opet smo tu negdje, zar ne?

Eto, zato nema smisla inzistirati na tim magičnim slovima AAA jer to su odlikaši cum lauda rekli bi učitelji, a za obične životne situacije je dobro i ABB ili BBB jer su i to "carski" aparati. Ali - od D,F ili čak H energ. klase bježite što dalje!

Primjerice, kad smo kupovali hladnjak (koji je A klasa jer je jedino takav bio u tom vrlo skupom cjenovnom razredu od rostfrei oplošja) - tek su se pojavili Aplus od Electroluxa i paritet cijene je bio - A klasa (normalno bijelo oplošje) je koštala blizu 5000 kn za klasičnu kombinaciju 200 L gore i 90 L dolje ledenice, a A plus klasa istog švedskog proizvođača je koštala 7 500 kn također u izvedbi s bijelim oplošjem. Zaključno, ne isplati se - čak ni u Holandiji ili Švedskoj gdje je cijena struje i do 2x viša nego u nas jer u startu proizvođač "otfikari" kupcu iz džepa još i više nego što će aparat uštedjeti u odnosu na lošije proizvode.

Ah nikad kraja. Niti jedna ne trosi na 65 stupnjeva 1 kwh vec samo EKO dok kod visih temp. varira izmedu 1,2 kwh do 1,4 kwh ovisno o temp. dali je na 65 ili 70 ili 75 e sada B klasa trosi u prosjeku 10 % - 15 % vise znaci da ja u tri cetri godine isplatim aparat za koji sam dao vise nekih 500 do 1000 kn radi klase ali ova tvoja teza bi imala smisla kad bi struja ostala tako kako je i da nemam kao sto sam spomenuo jos 5 aparata uz perilicu + 2 klime pa kad izracunam meni se ne isplati.

[mali grizzly]

1,3 kWh po ciklusu na 65 C su trošili prije više od deset godina!

Najnoviji admiral flag Bosch kompanije 86N12 suđerica 6o cm širine:

•Energielabel: A (EEK) - A (RWK) - A (TWK)
•Verbrauch im Programm Eco 50: 10 l Wasser / 0.92 kWh Strom / 170 min Programmdauer
•Fassungsvermögen: 14 Maßgedecke
•ActiveWater Hydrauliksystem
•Geräusch: 44 dB (re 1 pW), untergebaut


Onima koji eventualno čitaju, a nisu baš upućeni - gledajte, ova najnovija pere 170 minuta što je skoro 3 h jer je to jedini način da se podigne efikasnost pranja. Unutra se baš više nema što novo izmisliti jer su perilice konstrukcijski iste kao i prije desetak godina, uz manje promjene dizajna mlaznica. Tri sata je pak nepraktično u nekom "žešćem" stilu kuhanja jer ako ima puno suđa, onda treba čekati i čekati dok ne skonča.

Ima i novi model Bosch koji troši 7 (sedam) L vode za ciklus pranja 13 kompleta za jelo!

[mali grizzly]

http://www.eihp.hr/hrvatski/e_oznake6.htm#d


Na linku energ. instituta Hrvoje Požar možete naići na sve administrativne detalje energ. označavanja kućanskih uređaja u različitim državama svijeta.

To je prilično autoritativan izvor informacija i zapazite da se tzv. referentni uređaj prema kojem se udjeljuju energ. naljepnice mijenja svakih 6 mj ili pak 1 godinu dana, ovisno o vrsti uređaja. Kao što rekoh, to je relativna potrošnja ovisna o godini "berbe" da se poslužim rječnikom vinara.

Iz aspekta malog potrošača - gledajte koliko novca će vam odnijeti iz novčanika proizvođač pod parolom AAA ili Aplus uređaja u startu. Naime, nerijetko proizvođači toliko cijene svoja Aplus postignuća da ih toliko "napale" da kad se u početku "iscaltate" više zapravo ne možete vratiti u trošku el. energije koji ste uštedjeli početnu "nabrijanu" cijenu. Eto, pamet u glavu i zapamtite da su stvarno loši uređaji dolje D, E razred i još gore...

AAA godine 2010. će za dvije godine možda biti BBB!

Zato je zgodan link energetskog instituta, iako tamo navode samo suhoparne detalje - ne i konkretnu životnu računicu!