Najljepše ljubavne pjesme poznatih pjesnika

[Karakala]

Otvaram topic o najljepsim ljubavnim pjesmama poznatih pjesama.
Otvaram ga s mozda najboljim.

Pablo Neruda

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Mala kavana



Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!


Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.


Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?


I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?


Dobriša Cesarić

[Karakala]

RAINER MARIA RILKE:

Samoća

Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…

[kisha]

Neruda !!!!

[Sylvia_Plath]

GRAD


Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.


Konstantin Kavafi

[@ngel]

rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.


vesna parun

[kex]

NAJKRAĆE PJESME

Ptica što pjeva u mojoj glavi
I ponavlja mi da te ljubim
I ponavlja mi da me ljubiš
Ptica što jedno isto ruje
Sutra ujutro ubit ću je.



Jacques Prevert

[el_mariachi]

Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

[ante87]

el_mariachi kaže:

Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

e al ova je stvarno vrhunska

[didac]

Postajem kamen

Govorim svojoj ljubavi
Kada smo skupa,
Kada smo skupa, a medju
Nama tri dana hoda,
Tri noći sna.

Jer ovaj zrak oko mene
Zgusnut umire
Čim ga želim dotaknuti.

Dubravko Škurla

[Tonnie]

el_mariachi kaže:

Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

zaboravila sam da ovo postoji .. savrsena je !

i uvijek vrijedna ponavljanja, Nerudina Ove noci :


Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.





WILLIAM WORDSWORTH : SJAJ U TRAVI


Sada, kada ništa na svijetu
ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo
i s tim živjeti

Zaboravimo,
ne radi nas,
ne radi zaborava
već zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi
požurimo s danima
danima što će doći
požurimo sa shvatanjima,
sa svim što me odvaja od tebe
jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš
bit će kasno

Možda ćemo se naći jedanput
na malom vrhu života
i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo,
al’ proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati.
zaboravit ću oči
i neću gledati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti
ali voljet ćeš zato što će te nešto
na toj ženi podsjećati na mene.
ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba – nastoj pobijediti
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav,
a ona traži žrtve.

Bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati.
osjećat ću tugu jer sam te voljela
bit će to ironija tuge.
nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo…

[mimma7]

LANE

U naručju svome držo bi te eno,
kô što pastir lane drži neko
mlado, od sise još neodbijeno,
što u šumi je od majke daleko
pa drhti i plače izgubljeno.

Anakreont

JOVAN PERISIC - LANE

Pola zivota sam tvoj
i sta bih sada sa tim
kad me ne volis
vise ne volis..
Modar od uspomena
novu jesen pratim
kad zaboravim
mozda oprostim
sve sto ucinila si..

Tu si lane bila lane
kucalo je gde sad stane
kad ti ime spomenu
opet bole rane.
Jos mi zore svanu same
drugom jastuk tvoje rame
posle tebe sreca ni da pogleda me.

Bol ne zaboravlja me
gde li si nemiru moj
sto me ne volis
vise ne volis..
Dani se ne vracaju
i ko zna ko je sad tvoj
kad zaboravim
mozda oprostim
al' da me zalis nemoj..

Tu si lane bila lane
kucalo je gde sad stane
kad ti ime spomenu
opet bole rane.
Jos mi zore svanu same
drugom jastuk tvoje rame
posle tebe sreca ni da pogleda me.


http://youtu.be/Ohh97MCCyyY

[mimma7]

IZOLDA:

Blago; tiho,
on se smješka;
lijepe oči
nježna strepnja;
da li, drugi, vidjeste,
zvjezdano krunjenje.

Ustaje.
Vidite li?
Srce snažno
bruji mu.
Jak i smjel
budi mu duh

Slastan, blag:
sladak, nježan
njegov dah. -
Ne vidite zar;
pjev zvoni,
čudesan mu
što romoni
slatkorječičan...

...Svjetlo pliva
svu me skriva
zraka daška
il' je oblak
rajskog daška...

...Svakim časom
sjajniji je;
sve to bruji...

Zar da dišem
ili slušam
Il' da srčem.
U tom ginem.
U taj miris
da se splinem.
U taj valovit luk
slavni zvuk
U svemirski
plijući da
se sklonit
uronit
besvjesna
naslada...

Richard Wagner


http://www.youtube.com/watch?v=zKpXk-x7GMo

[Karakala]

kisha kaže:
Neruda !!!!

Mmmmmmmmm...

Lijepi stihovi ljudi.

[Karakala]

NJOJ
Živiš uza me, kao dah jasmina,
il mjesečina iznad krtih stijena,
tošeć me slašću, što pored svih mijena,
ima stalnost noći, mora i planina.

Htio bih te dići uz zanos violina
do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema,
ta sjati uza te, riješen svih vremena,
uz muziku, što bi dragala s visina.

Najteže mi je, kad te noć odnose!
O da te barem san večeri svake
ugrabi, pa mi čaroban donese

tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi,
moje bi noći bile tada lake,
a moji snovi mnogo, mnogo slađe


Jednostavno zaboravih autora.
Nadopunite me.

[Princeza]

...jer je Byron to tako lijepo napisao da je steta prevoditi...


She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellowed to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

One shade the more, one ray the less,
Had half impaired the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.

And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!

Lord Byron

[el Torro]

Neruda mi je prisjeo kad sam morao analizirati "Nema zaborava" pred cijelim razredom

No ovi stihovi lome !!!


Byron je divan. Preveden bi bi još divniji ...

[Karakala]

Ajde da ovaj prekrasan topic zazivi.

[el Torro]

"Da sam sretan
koliko sam bez tebe nesretan,
bio bih
najsretniji na svijetu."


Nije nešto, al eto ...