Odjeca cini covjeka

[Principess@]

Nisam sama sigurna u istinitost ove tvrdnje, ali sve mi se cini da je tako.
Naime, ja sam oduvijek imala casual stil, najmilije su mi bile tenisice i traperice, sportska jakna ...
Kad sam se sredjivala, to je bilo nesto u stilu sportske elegancije, obavezno sa nekim otkacenim, neobicnim detaljem.
Nedavno odlucih promjeniti imidz, i kupila sam par elegantnijih stvari - par lijepih crnih hlaca, elegantan kaput, cizmice na petu, elegantnije cipele, pocela sam se intenzivnije sminkati ...

I molim lijepo, koje li promjene u odnosu drugih ljudi prema meni!? Cini mi se da su me poceli shvacati ozbiljnije, prema meni su se poceli ponasati sa vise paznje ... ne znam ni sama kako da vam to objasnim, koje primjere da upotrijebim, jer sam primjetila jako puno malih, sitnih stvari u tim ophodjenjima.

Jasno je da sam se, vjerojatno, i ja drugacije osjecala u toj odjeci, pa je moje ponasanje, drzanje, itd., bilo zasigurno drugacije (samopouzdanje, sto li vec).

Medjutim, da li sam ja zaista 'drugacija osoba' u trapericama i tenisicama od one u suknji i stiklama? Da li svi imamo takve (nesvjesne) stavove prema ljudima u odnosu na odjecu koju nose?

[dora]

Istina, nisam ni ja sigurna u istinitost te tvrdnje tj. vise bi bila za tezu da nije istinita, medutim cini mi se, zapravo u dosta zivotnih situacija se pokazalo (nazalost) da je tocna, sto samo govori o povrsnosti ljudi koji druge procjenjuju kroz odjecu, a ne ono sto taj netko zapravo je... dok ovak seruckam, mislim si - pa misim da i ja to radim procjenjujem ljude po ono sto nose... jadno

[Principess@]

Znam ... ja sam, u stvari, u zadnjih par godina odbijala tako misliti. Zivim i radim u okruzenju gdje odjeca nije ni malo bitna stavka. Od tih sam ljudi naucila o pravim vrijednostima u zivotu i bila ponosna na to.
I gle, onda (ponovno) otkrijem da to i nije bas tak ...

[Principess@]

Nitko ne pise, samo gledate ...

Kaj je ova tema vec bila? Ili vam je bezveze?

[djidjimidji]

a čuj, obje te osobe su u tebi... jer nešto te iznutra potaklo da promijeniš stil. to nije bilo nekaj bez veze - nego neki poriv. a tu si promjenu svoje osobnosti pokazala nešto drugačijim način oblačenja. ti jesi ista osoba ma kako se obukla - ali kad netko vidi kako se sve oblačiš - onda može stvoriti sliku o tebi.

to zbog čega se kaže da odjeća ne čini čovjeka - to je u slučaju kad ljudi oblačeći se prisilno ovako ili onako - ne mogu promijeniti same sebe. pa se onda ljudima koji ne znaju nositi odijelo to opet vidi, iz njihovih pokreta i govora proviruje nešto posve drukčije. u stara vremena kmetova i gospode, kmet se mogao gokopati odjeće kakvog plemića, ali time ne bi postao i plemić. o tome se radi, na neki način.

zato ja volim reći: odijelo ne čini čovjeka, ali čovjek čini odijelo.
ako me kužiš...

[mudrica]

vjerojatno ljudi do kojih ti je stalo i s kojima si bliska nisu promijenili svoj odnos prema tebi poslije "presvlačenja".
image je djelovao na one neke "druge ljude". pitanje je samo koliko ti oni i njihovo mišljenje znače.

[Ipanema]

Odjeca cini covjeka je istina i nije.
Što se tice mene, skoro uvijek se obucem u najjednostavnije i najugodnije, tj. da me nista ne sputava. Obozava hlace, vrlo rijetko nosim suknje ili haljine.
Radim tamo gdje se cesto moras obuci barem malo bolje (ajd dobro trenutno sam na poziciji gdje si mogu dati oduska) tako da sam vec nakon srednje skole trebala prestati sa crnim majicama i mrtvackim glavama.
Tako da kad me vide ne mogu spojiti mene i npr. Rammstein, ali bas me briga.

[LadyInRed]

odjeća ne čini čovjeka čovjekom ali je jedan od načina kojima se izražava osobnost. stil. možeš ponešto zaključiti o nekome prema tome kako je obučen...ako ništa drugo, a bar ono da li je uredna osoba ili ne i koliko uopće mari za svoj izvanjski izgled. a i to puno o nekome govori. što ne znači ako netko hoda u dronjcima da je manje vrijedan čovjek, naprosto ne mari za ono izvanjsko, fizičko. i to je ok.


ljudi koji vrednuju druge prema odjeći, u smislu, daju im ocjene na svojoj ljestvici vrijednosti s obzirom na to kako su obučeni te sukladno tome odlučuju kako će se prema njima odnositi, jadni su i otužni. takvi obično ne cijene ni sami sebe.

[Billi]

LadyInRed kaže:
odjeća ne čini čovjeka čovjekom ali je jedan od načina kojima se izražava osobnost. stil. možeš ponešto zaključiti o nekome prema tome kako je obučen...ako ništa drugo, a bar ono da li je uredna osoba ili ne i koliko uopće mari za svoj izvanjski izgled. a i to puno o nekome govori. što ne znači ako netko hoda u dronjcima da je manje vrijedan čovjek, naprosto ne mari za ono izvanjsko, fizičko. i to je ok.

ne samo da ne mari nego mozda nesto i porucuje.
ja radim u ful sminkerskoj firmi i volim obuci npr kickersice na fine hlace. imam osjecaj da drugima porucujem kako se zelim malo razlikovati od njihove dosadne uniformiranosti, njihovih plavih ili rozih kosulja i sivih kravata, natapiranih frizura i skupih salova i marama.

[LadyInRed]

Billi kaže:
ne samo da ne mari nego mozda nesto i porucuje.

točno. to sve ide u koš s onim "možeš nešto o nekome zaključiti". ali tu ne smiješ ići predaleko pa zaključivati preozbiljne stvari o nekome. npr. netko tako nešto želi poručiti, u inat svima biti drugačiji. i sad možeš zaključiti kako je ta osoba posebna, drugačija, tko zna što krije blablabla a ono skužiš kad je upoznaš da je istina da se inati garderobom, ali ne cijelom svijetu nego samo svojoj kolegici u uredu kojoj voli tako dizati živac

karikiram, ali ja sam se uvjerila da je često tako. od rokera sa spuštenim hlačama, lancima i cool oblekom, shvatiš da pred tobom stoji Justin Timberlake fan sa šprehom skejtera a rokerska obleka mu je cool jer mu je udobna

[dora]

LadyInRed kaže:
odjeća ne čini čovjeka čovjekom ali je jedan od načina kojima se izražava osobnost. stil. možeš ponešto zaključiti o nekome prema tome kako je obučen...ako ništa drugo, a bar ono da li je uredna osoba ili ne i koliko uopće mari za svoj izvanjski izgled. a i to puno o nekome govori. što ne znači ako netko hoda u dronjcima da je manje vrijedan čovjek, naprosto ne mari za ono izvanjsko, fizičko. i to je ok.

Gle, autorica teme nije govorila o stilu, nego o tome kako osobu u jednoj odjeci procjenjuju na jedan nacin, a tu istu osobu u drukcijoj odjeci na drugi Bar mislim Istina s tim ima veze i stil, medutim zasto jedan stil procjenjujemo ovako a drugi onako?

Zasto ce mene neko uzeti "ozbiljno" u crnom sakacu i visokim petama kad radim npr. jedna posao, a kao manje ozbiljnu u tenisiciama i trapericama? A u biti radi se o meni dakle osobi sa istim kvalitetama i manama, ali u razlicitoj obleki

[Agirl]

dora kaže:
Zasto ce mene neko uzeti "ozbiljno" u crnom sakacu i visokim petama kad radim npr. jedna posao, a kao manje ozbiljnu u tenisiciama i trapericama? A u biti radi se o meni dakle osobi sa istim kvalitetama i manama, ali u razlicitoj obleki

čuj, dođeš li u sakou i štiklama na techno party- nitko te neće uzeti za ozbiljno..
svako mjesto, poslovno, društevno, privatno ima neki opći ili specijalni kodeks ponašanja i odijevanja...

naravno da pred predsjednika Uprave neke tvrtke (ili nadzornog odbora) ne možeš doći i prezentirati rezultate svog rada ili odjela u tenisicama i potrganoj majici...

pa čak i kreativci paze kako će se odjenuti prije nekog važnog sastanka upravo iz razloga koje je navela Lady in Red

[Agirl]

dora kaže:
A u biti radi se o meni dakle osobi sa istim kvalitetama i manama, ali u razlicitoj obleki

eh da, zaboravih... tvoji (budući) šefovi ne mare baš kakva si ti osoba u smislu tvojih emocija: jesi li ti dobra u duši, jesi li dala prosjaku 5 kuna i imaš li ti zaista prave kvalitete za jednu ženu, djevojku, niti koje su tvoje mane - ako te mane ne utječu na posao

posao je mjesto na kojem ljudi nemaju vremena razmišljati o tvom karakteru; razmišljaju o rezultatima koje pokazuješ i načinu postizanja tih rezultata... dobar image i poznavanje pravila odijevanja jedan od načina na koji prezentiraš sebe i svoje rezultate

percepcija i prezentacija- dvije su ključne riječi

[LadyInRed]

dora kaže:
autorica teme nije govorila o stilu, nego o tome kako osobu u jednoj odjeci procjenjuju na jedan nacin, a tu istu osobu u drukcijoj odjeci na drugi

hm ja uopće ne stavljam stil u prvi plan.
a osvrnula sam se najviše na naslov i zadnju rečenicu :

Da li svi imamo takve (nesvjesne) stavove prema ljudima u odnosu na odjecu koju nose?

O da itekako. Smatram to jednom od većih čovjekovih mana i nastojim se ne ponašati tako. ali mi ne uspijeva uvijek, nažalost.

Agirl je spomenula jednu odličnu stvar. Odjeća može biti izvrstan manipulator. Svi znamo kako to izgleda u seksualne svrhe ali ako želiš npr. u firmi ostaviti odličan, poslovan, ozbiljan dojam, uslijed onoga što imaš za reći, drugačije će te shvatiti ako si u odijelu ili sl. nego u trapericama

[Ed Wood]

Najbolji odgovor na pitanje "Čini li odjeća čovjeka?" dao je genijalni Mark Twain koji je na to odgovorio:
"Ja sam uistinu mišljenja da odjeća čini čovjeka. Goli ljudi imaju malo ili nimalo utjecaja na društvo."

[Alyssa]

A cini covijeka al ne previse. Pa ljudi ce nekako imat vise povjerenja u nekog ko je normalno obucen nego u nekog koje klosarski obucen tipo siroke hlace i sl (dobro bubnula sam glup primjer al mi nis pametnije ne pada na pamet )

[Principess@]

LadyInRed kaže:
ljudi koji vrednuju druge prema odjeći, u smislu, daju im ocjene na svojoj ljestvici vrijednosti s obzirom na to kako su obučeni te sukladno tome odlučuju kako će se prema njima odnositi, jadni su i otužni. takvi obično ne cijene ni sami sebe.

Hm, mozda si u pravu ... ja nisam to gledala na taj nacin. Bila sam vise povrsna u cudjenju sto me se promatra drugacije kad sam zrihtana od onda kad nisam.

Gle, autorica teme nije govorila o stilu, nego o tome kako osobu u jednoj odjeci procjenjuju na jedan nacin, a tu istu osobu u drukcijoj odjeci na drugi Bar mislim

Da, upravo to, Dora.

Zasto ce mene neko uzeti "ozbiljno" u crnom sakacu i visokim petama kad radim npr. jedna posao, a kao manje ozbiljnu u tenisiciama i trapericama? A u biti radi se o meni dakle osobi sa istim kvalitetama i manama, ali u razlicitoj obleki

To je ono sto sam mislila. Koja je razlika? Nismo li previse optereceni porukama koje zelimo poslati vanjskim izgledom? A ionako, ispod krpica smo oni 'pravi mi'.

Nadam se da me necete krivo shvatiti, ali mislim da se u Hrvatskoj jako puno paznje polaze na odjecu (sto i nije uvijek pogresno ili krivo). Ali, koliko ljudi financijski jedva progura iz mjeseca u mjesec, ali nose odjecu po posljednjoj modi (pratiti modu moze biti skupo ako se to radi slijepo). Prijateljica (vrlo elokventna zena, Engleskinja - njena je nacionalnost vazna tek stoga sto je objektivnija u pogledu na Hrvatsku od mene same) vidi to kao dio nase kulture, tvrdeci da to i nije tako jedinstveno - u zemljama sa losim gospodarskim situacijama i uvjetima, ljudi to cesto prikrivaju lijepom i skupom odjecom, makar to znacilo da ce manje ili losije jesti, na primjer. Je li ona u pravu?

Pa ljudi ce nekako imat vise povjerenja u nekog ko je normalno obucen nego u nekog koje klosarski obucen tipo siroke hlace i sl

Da, zar nismo smijesni?

[dora]

Agirl kaže:
čuj, dođeš li u sakou i štiklama na techno party- nitko te neće uzeti za ozbiljno..
svako mjesto, poslovno, društevno, privatno ima neki opći ili specijalni kodeks ponašanja i odijevanja...

naravno da pred predsjednika Uprave neke tvrtke (ili nadzornog odbora) ne možeš doći i prezentirati rezultate svog rada ili odjela u tenisicama i potrganoj majici...

pa čak i kreativci paze kako će se odjenuti prije nekog važnog sastanka upravo iz razloga koje je navela Lady in Red

Gle, ja ne pricam o oblacenju na radnom mjestu, tu postoje odredeni kalupi u koje se hoces-neces moras uklopiti (ili se uklopis cisto da ne odskaces od ostalih).

Ja govorim u svakodnevom zivotu. Tipa idem u ducan, ako idem obucena u crnom sakacu i stiklama, prodavacica se prema meni odnosi na jedan nacin i s nekim drukcijim stavom, dok kad sam u trapericama i tenisicama na drugi nacin. O tom pricam.
Naravno, to se moze primjeniti na 1000 situacija, pa cak i na posao. Zasto bi ja bila "kompetentnija", za obavljanje nekog posla obucena ovako, a ne onako...

[dora]

Principess@ kaže:
Koja je razlika? Nismo li previse optereceni porukama koje zelimo poslati vanjskim izgledom? A ionako, ispod krpica smo oni 'pravi mi'.

Da, zar nismo smijesni?

Evo, ovo me sjetilo... gledala ja prije xy vremena Glamur kafe, nije ni mjesto ni vrijme da pljujem po emisiji, za to odem na "Televiziju" uglavnom, bit, neka treba, kajjaznam ko je ta, zivi u Londonu, nekaj radi na televiziji ma ni to nije bitno, uglavnom, ima love, ni to nije bitno, snimaju oni macku, mala ide van, tipa ko kod nas subota uvecer (WOOOW) mala (dakle ima para) obucena: traperice, neka pivo-parizer majica i cinimise tenisice i pita nju novinarka: "Aaa tak ides van?!" i veli ova kak je to normanlno kod njih da tak izades uvecer van, popijes cugu...

Bit moga baljezganja, jel bi to bilo moguce kod nas? Ofkors nou!!! vecinu ljudi koje ja znam ne bi izasli u tu tooolko bitnu subotu van i nekavim nedajboze trpericama i jadnoj majici koju nose po doma... helou! Zakaj? A ljudi bi ih sablaznjivo gledali... bit mog posta i dalje ne znam (imala sam misao al zbrisala mi je ) ali ima neke veze s temom

[Principess@]

A propos ove anegdote (kojoj si izgubila svrhu, luda zeno ) - koliko puta vam se dogodilo da vas ljudi poprijeko (osobito babe) gledaju pojavite li se negdje nenasminkane i nesredjene? U stilu 'kak se usudi prosetati u gradu bez sminke i u tim dronjcima?' Takve stvari sam primjetila u nasoj metropoli, gdje cak ni decki (jedan frend) ne idu do centra grada u donjem djelu trenirke i tenisicama (trenirka je btw bila sasvim OK za prosetat se po gradu).

Ili, kad mi je frendica pricala , u cudu, da njen decko, koji zivi u centru grada, vrlo cesto Trgom proseta ljeti u japankama i obicnim kratkim hlacama (mislim, zasto je to cudno, ili sramota?).

Ah, kaj ja znam, sad sam se vec i ja sama spetljala