Sumnja na pervazivni razvojni poremećaj - kada se zabrinuti?

[puffko]

ZubaTruba kaže:

Ja sam prije dva tjedna cijepila drugog sina. Nakon svih ovih događanja sa starijim sam se ozbiljno premišljala da li da ga cijepim ili ne, ali muž nije htio ni čuti da ga ne cijepimo, kaže da sam paranoična. Uglavnom, to poslijepodne sam bila luda. Kad smo došli kući nakon cijepljenja, mali je zaspao. Ja sam ga budila, nasmijavala ga, cijeli dan kasnije utvrđivala ponaša li se identično kao dan ranije, reagira li jednako na moje nasmijavanje i kako održava kontakt očima.

Ja ne mogu povezati ništa ni sa čim. Ne znam. Sigurno se nije desila promjena preko noći. Kod nas se to događalo polako, ne znam točno ni reći od koje dobi.

Ali jedno znam sigurno. Ja ću se razboliti od ovolike brige.

Evo ovo je jedan od razloga zasto me ta cijela neodgovorna prica oko veze cijepljenja i autizma ljuti--panika i nepotrebna briga roditelja koji imaju dovoljno briga

Nema kontradiktornih informacija, barem ne--kontradiktornih znanstvenih informacija. Bio je jedan clanak iz 1998 ili 1999 u Lancetu kojega je napisao Andrew Wakefield i on je pokrenuo cijelu pricu. Njegove tvrdnje nikad nisu potvrdjene, ni u jednoj kasnijoj studiji, a sam clanak je povucen prosle (ili pretprosle?) godine. No steta je ucinjena. Ljudi vjeruju raznim zavjerama, anegdotalnim primjerima i rezoniraju 'post hoc propter ergo hoc'.

Mene to jako ljuti i zato sto smo zbog toga nedavno kod mene na NZ vidjeli epidemije hripavca i ospica...

Aha evo npr tu o retraction
http://www.nytimes.com/2010/02/03/he...ncet.html?_r=0

[blablica]

Godiva kaže:

Zanima me koliko mama ovdje može početak svojih sumnji na poremećaj autističnog spektra povezati sa cijepljenjem.

Ima li koja neke sumnje u tom pravcu?

O tome se jako puno govori i mnogo je kontradiktornih informacija i mišljenja.

Na pocetku sam se preispitivala, trazila moguce razloge, trazila misljenja. Onda sam odustala, tj. ne vjerujem da to ima veze s cjepivom. Da i ima, ja od toga nemam nista. Osim toga, primila je samo dva cjepiva u zivotu.

[blablica]

ZubaTruba kaže:

Ali jedno znam sigurno. Ja ću se razboliti od ovolike brige.

jesi li razmisljala o tome da potrazis pomoc, u vidu psihoterapije?

[ZubaTruba]

blablica kaže:

jesi li razmisljala o tome da potrazis pomoc, u vidu psihoterapije?

išla sam par puta pa odustala jer mi nije odgovarao pristup terapeuta. namjeravam ići opet drugom terapeutu.
ali definitivno idem na ERF na dijagnostiku. mislim da će me to najbolje smiriti.

[ZubaTruba]

puffko kaže:

Evo ovo je jedan od razloga zasto me ta cijela neodgovorna prica oko veze cijepljenja i autizma ljuti--panika i nepotrebna briga roditelja koji imaju dovoljno briga

Nema kontradiktornih informacija, barem ne--kontradiktornih znanstvenih informacija. Bio je jedan clanak iz 1998 ili 1999 u Lancetu kojega je napisao Andrew Wakefield i on je pokrenuo cijelu pricu. Njegove tvrdnje nikad nisu potvrdjene, ni u jednoj kasnijoj studiji, a sam clanak je povucen prosle (ili pretprosle?) godine. No steta je ucinjena. Ljudi vjeruju raznim zavjerama, anegdotalnim primjerima i rezoniraju 'post hoc propter ergo hoc'.

Mene to jako ljuti i zato sto smo zbog toga nedavno kod mene na NZ vidjeli epidemije hripavca i ospica...

Aha evo npr tu o retraction
http://www.nytimes.com/2010/02/03/he...ncet.html?_r=0

Nisam čitala o tome, nisam željela jer, kako god, cijepljen je po kalendaru redovno + 2 puta prevenar, i povratka nema.

Ali bio je prošle godine serijal na htv-u o autizmu i čini mi se da je cijela jedna epizoda bila posvećena baš cjepivima kao uzročnicima autizma. Jedna znanstvenica Hrvatica koja radi na nekom (ne sjećam se kojem) institutu u Kanadi je govorila o tome. Ali radilo se o USA. Njihov kalendar cjepljenja je puno gušći nego naš. Dobivaju (ako se dobro sjećam) oko 40-50 cjepiva unutar 2 godine, dok mi dobivamo, pa koliko, 10-ak? ONa je govorila da je problem u učestalosti cijepljenja jer dječje tijelo ne uspije tako brzo eliminirati tako veliku količinu teških metala, odnosno žive.

Ne znam, ne želim istraživati taj dio. Draga mi je teza da uzrok sigurno nije loš roditeljski odnos. A ostalo, kako god...

[ZubaTruba]

puffko kaže:

Aha evo npr tu o retraction
http://www.nytimes.com/2010/02/03/he...ncet.html?_r=0

Iako je kalendar cijepljenja zakonski propisan, i ne može se samo tako ne cijepiti dijete (ne znam proceduru, ali znam da uključuje socijalnu službu, suca...), ipak negdje u meni tinja osjećaj krivnje zašto nisam znala za dr. Wakefielda i njegov rad i zašto sam ga cijepila... iako generalno ne vjerujem u tu tezu. Ne možemo sve znati, činjenica je, ali osjećaj krivnje je iracionalan i nepodnošljivo težak.

Jedna me rečenica u ovom tekstu jako bode, a to je da su njegov rad financirali roditelji djece s autizmom, kako bi tužili farmaceutske kompanije. U filmu koji sam ranije spominjala se navodi kako su farmaceutske kompanije financirale znanstvenike koji tvrde suprotno.

baš ovako se osjećam i ne mogu ne vrištati zbog, generalno, svijeta u kakvom živimo... ali neću u filozofiju, nije mi jača strana.

Hvala ti Puffko.

[puffko]

ovo je zadnje sto cu pisati o tome, ali cak ni za americku djecu nije nadjena statisticki signifikantna povezanost izmedju cijepljenja i autizma

A sto se financiranja tice, ne znam, meni je ta cijela teorija zavjere u kojoj farmaceutske kompanije nesto guraju iako je to stetno, nevjerojatna.

Farmaceutske kompanije razvijaju lijekove koji su u biti suvisni ali ih mogu prodati a ne razvijaju lijekove koji jesu (svjetski) potrebni (npr jos jedan statin tj lijek koji snizava kolesterol, a ima ih brdo, a nema novih antibiotika, novih antimalarika itd).

I dogadjalo se da se povremeno ignoriraju ili zataskaju slucajevi ozbiljnih nuspojava.

No teorija zavjere u ovim dimenzijama Pa mislim, kao da su farmaceutske kompanije i javnozdravstvene organizacije pune monstruma koji zele potrovati djecu samo radi vlastitog profita??

Nego o cemu se radi, ja mislim: u angloamerickom drustvu odavno, od pocetka cijepljenja u 19. stoljecu, postoji sumnjicavost prema obaveznim kampanjama cijepljenja--bilo cemu obveznom organiziranom od drzave--kao dio njihove liberalne tradicije (ima literatura o tome). I ova prica s autizmom je, rekla bih, samo jedan aspekt te sumnjicavosti.

Btw, koga zanima u New Scientist od 17.8. ima zanimljiv clanak o potencijalnim nespecificnim pozitivnim ucincima cijepljena (BCG i ospice posebno) na imunost protiv bakterija i virusa.

[Monstera]

meni je ta poveznica autizma sa cijepivima

Zuba kuzim tu brigu, a e da sam....

jel pricate ti i muz o njemu, sto vas veseli, nasmijava, njegovim pomacima, sto sve novo uci?
jel se smijete nekim provalama, prepricavate neku dogodovstinu...jel se prisjecate kako je bio malen, kako je visio na cici, kako se mijenja,...

roditelji se cesto krenu hvatati u borbu sa "nedostacima" i cesto zaborave sto dijete dobro radi
kao da se to podrazumijeva.
usporedba sa drugom djecom i literaturom moze biti poticajna, al moze biti itekako frustrirajuca i stetna.
pokusaj napraviti odmak i gledati svoje diejte i usporedjivati svoje dijete samo sa sobom (nije to lako, al dan po dan, vjezbaj)
sto sada moze, a jucer nije mogao,.
za sto je danas pokazao interes, a prosli mjesec nije nitiznao da to postoji...
ima jako puno sitnica napretka na koje se mozes fokusirati, pisala si ih i na ovoj temi i na govoru
samo razmisljanje o tome moze ti pomoci da pozitivnije razmsiljas, da se samomotiviras, a i da vidis dijete kao cjelinu....

ova tema je jedno veliko neistrazeno podrucje, svakom djetetu treba pristupiti individualno, i koliko god je vazno da ste primjetili u cemu kasni iili ne pokazuje kontakt i pokusate korigirati, vazno je i da primjecujete, poticete i razvijate ono u cemu je bio/je ok

[ZubaTruba]

kada sam ja prvi put čula za tu teoriju zavjere oko cjepiva meni je isto bila smiješna. nisam ni najmanje doživjela tu priču. i zapravo me to nije diralo sve dok jednom mm nije rekao "previše smo ga cijepili, možda ipak ima nešto u tome...". to "previše" je mislio za prevenar. ma zapravo sam i dalje, onako, sigurna da tu nema istine, ali, eto strah od čovjeka čini čuda. na kraju krajeva, da vjerujem u to ne bih cijepila drugog sina. i jako mi je drago čuti da se slažete sa mnom

druga moja paranoična ideja je da je sve to počelo jer smo ga ispisali iz jaslica. jer se to povlačenje u sebe baš vremenski poklopilo sa izlaskom iz jaslica. i već sam sto puta rekla, mali će ići u jaslice, pa makar bio na antibioticima bez prestanka.

nosorog, ja imam nevjerojatne oscilacije raspoloženja po tom pitanju. već godinu dana je ta tema aktualna, i već sam umorna od razmišljanja. evo sad sam na dnu, vidim samo sve loše i stalno sam na rubu da počnem vrištati. čim on napravi nešto novo (a napravi skoro svaki dan) će mi se sve činiti puno ljepše.
da, komentiramo ga stalno, toliko da pretjerujemo i analiziramo svaki njegov pomak. hvalimo ga za sve dobro. griješimo što ponekad pričamo o lošim stvarima pred njim, kao da je beba koja ništa ne razumije. ali, evo, to prestajemo raditi, pazimo.
ja vidim njegove pomake. unatrag nekih 8-9 mjeseci su ogromni. i po pitanju govora i socijalizacije, odnosa s nama, raspoloženja, ma svega.
ali se ubijam uspoređujući ga s drugom djecom koja mogu više.
to me najviše i tješi, jer, koliko znam, djeca u spektru se jako teško otvaraju, jako teško mijenjaju, pomaci su puno sporiji. kod nas su promjene stvarno brze i velike.
vjerujem da ću za par mjeseci, ili godinu dana, napisati da je sve ovo bila samo jedna malo lošija faza...

[Maca Micko]

ZubaTruba,
tvoja briga za dete je sasvim razumljiva i normalna
samo,želim ti reći da ne upoređješ svoje dete sa drugom decom
nemoj,tako se samo ubijaš u pojam
ajd sve najbolje, biće sve u redu

[Monstera]

ZubaTruba kaže:

nosorog, ja imam nevjerojatne oscilacije raspoloženja po tom pitanju. već godinu dana je ta tema aktualna, i već sam umorna od razmišljanja. evo sad sam na dnu, vidim samo sve loše i stalno sam na rubu da počnem vrištati. čim on napravi nešto novo (a napravi skoro svaki dan) će mi se sve činiti puno ljepše.
da, komentiramo ga stalno, toliko da pretjerujemo i analiziramo svaki njegov pomak. hvalimo ga za sve dobro. griješimo što ponekad pričamo o lošim stvarima pred njim, kao da je beba koja ništa ne razumije. ali, evo, to prestajemo raditi, pazimo.
ja vidim njegove pomake. unatrag nekih 8-9 mjeseci su ogromni. i po pitanju govora i socijalizacije, odnosa s nama, raspoloženja, ma svega.
ali se ubijam uspoređujući ga s drugom djecom koja mogu više.
to me najviše i tješi, jer, koliko znam, djeca u spektru se jako teško otvaraju, jako teško mijenjaju, pomaci su puno sporiji. kod nas su promjene stvarno brze i velike.
vjerujem da ću za par mjeseci, ili godinu dana, napisati da je sve ovo bila samo jedna malo lošija faza...

nisam ja mislila da ga morate konstantno analizirati i hvaliti, nego da mozete pricati o njemu, kao vasem djetetu, takvom kakvo je...da se nasmijete njegovim provalama i naljutite kad vas ne poslusa na trecu.
da ga vidite i dozivite u trenutku, onakav kakav je....



inace, meni je ovaj film/crtic nesto prekrasno
pogledajte ga

mislim, svima to preporucam na temu....

[ZubaTruba]

ma da, znam što si htjela reći, samo sam nespretno odgovorila. zaista uživamo u svakom danu s njim. vidimo ga, doživljavamo ga, smijemo se s njim, ljutimo se, vrijeme s njim je kao sa svakim djetetom, nije da samo šizimo i tražimo probleme. posebno je tata skuliran, totalno optimističan i opušten. a ja sam mrgud i crni prorok u obitelji.

[Godiva]

ZubaTruba kaže:

ma da, znam što si htjela reći, samo sam nespretno odgovorila. zaista uživamo u svakom danu s njim. vidimo ga, doživljavamo ga, smijemo se s njim, ljutimo se, vrijeme s njim je kao sa svakim djetetom, nije da samo šizimo i tražimo probleme. posebno je tata skuliran, totalno optimističan i opušten. a ja sam mrgud i crni prorok u obitelji.

Tako je bilo i kod nas i ispalo je da je tata bio u pravu. I još je govorio da je smiren jer da nešto nije u redu da bi on to sigurno osjetio.

Toliko o majčinskom instinku.

[Monstera]

podizem temu, ne znam zapravo gdje bi tocno pisala, a cini mi se zanimljivo...
autizam i crtici.

gledala sam neki dan na zagreb doxu, predivan je film, preporuka
Zivot kao crtic
(ima ga u maxtv videoteci, tko moze posudjivat)

o tome kako se roditelji nose sa djetetom kojem je dignosticiran autizam, kako su crtici pomogli u komunikaciji....i kako on odrasta i zivi svoj odrasli zivot.
meni jako ohrabrujuce

[slavicab]

Moj sin ima 3 godine i ne priča. Ništa. Ni riječi. Izgovara slogove i to je to. Ne razumije govor, to je i dijagnoza. Dobili smo vježbe i vježbamo svaki dan. Valjda će se nešto dogoditi. Hodamo po doktorima već pola godine, sve smo pretrage od psihologa do bera testa prošli. Ono što je meni najgore je što me moje dijete ne razumije. Sve što mu pokažem, ponovi, zna. Ali govor, ništa. Jeste li ikad čuli da neko dijete nikada nije progovorilo? Moram napomenuti da je veseo dječak, gleda nas u oči, veseli se, igra, ali vidim da nešto ne valja.

[zombie_chicken]

slavicab kaže:

Moj sin ima 3 godine i ne priča. Ništa. Ni riječi. Izgovara slogove i to je to. Ne razumije govor, to je i dijagnoza. Dobili smo vježbe i vježbamo svaki dan. Valjda će se nešto dogoditi. Hodamo po doktorima već pola godine, sve smo pretrage od psihologa do bera testa prošli. Ono što je meni najgore je što me moje dijete ne razumije. Sve što mu pokažem, ponovi, zna. Ali govor, ništa. Jeste li ikad čuli da neko dijete nikada nije progovorilo? Moram napomenuti da je veseo dječak, gleda nas u oči, veseli se, igra, ali vidim da nešto ne valja.

Sad ja ulijećem kao padobranac, ali jeste provjerili sluh i vid?
Za sve drugo, još je malo rano za neke teške dijagnoze.
ako su ti zasad rekli da ne razumije govor, koncentriraj se na to, da progovori čim prije.
Konačne dijagnoze autizma, i ostalih poremećaja u razvoju iz tog spektra, obično se postavljaju malo kasnije, ali do 5-6 godine će biti sve jasno.
Tako je barem u mojoj okolini.

[slavicab]

Sve smo provjerili od neuropedijatra, orl, bera test, pisholog.. sve. Najviše me muči to nerazumijevanje onoga što mu govorimo. Okreće se na ime, ne baš svaki put, ali to nijedno dijete ne radi. Zadržava pogled, ali ima dana kada baš i ne. Uplašena sam, želim mu pomoći. Vježbamo i nadam se najboljem.

[gugolina]

Najprije mora doći razumijevanje da bi došao govor. Tako da najprije trebate raditi na razumijevanju. Govor dolazi na kraju kao kruna komunikacije, zato trebate biti strpljivi i nemojte ga forsirati jer najprije trebaju biti zadovoljeni drugi preduvjeti za govor.

Ako izgovara slogove, i to je odlično, znači da može.

Mi isto imamo dijagnozu kašnjenja u razumijevanju za vršnjacima, na terapijama smo već neko vrijeme i ide na bolje.

Idete li negdje na terapije?

Moja preporuka je da koristite sasvim jednostavne riječi kada nešto želite iskomunicirati, ponekad je i 1 riječ dovoljna. Kada vidite da to razumije, onda širite na 2.

Drugo, koristite sličice kako biste poboljšali razumijevanje - sve što želite da nauči, koristite za to sličice. Krenite od jednostavnih primjera - ono što svakodnevno koristi i sa čime se susreće. Imenice, ali i glagole, radnje.

Također, nama je kod izgovora pomagalo da vježbamo kako se koja životinja glasa i da to motorički popratimo, npr. kako ide lav pa onda to glasovno oponašamo i dignemo ruke u zrak i pravimo se da smo opasni.

Kada nešto komunicirate i želite da to nauči, budite jako oduševljeni, uključite jake emocije, to ima veliki utjecaj na učenje i na pažnju.

I posljednje, ali ne manje važno, uključite se u facebook grupu "Život u spektru - roditelj terapeut".
Mnoge mame prolaze isto što i vi, imaju dosta iskustva, mogu vam dati dobre savjete i ohrabriti vas. Nisu tamo samo mame čija su djeca u spektru, ima nas s raznim (govornim) teškoćama. Mi npr. nismo u spektru.

[bela-12]

slavicab kaže:

Sve smo provjerili od neuropedijatra, orl, bera test, pisholog.. sve. Najviše me muči to nerazumijevanje onoga što mu govorimo. Okreće se na ime, ne baš svaki put, ali to nijedno dijete ne radi. Zadržava pogled, ali ima dana kada baš i ne. Uplašena sam, želim mu pomoći. Vježbamo i nadam se najboljem.

Slažem se da je malo rano za takvu dijagnozu. Moja curica ima i 3 godine i 5 mjeseci i isto ne priča, samo mama, sad nedavno je počela i tata, va va za psa, ma za macu, pi pi za sve ptice, i to je to, ostalo je samo brbljanje. I mi smo prošli sve te pretrage, i sve je ok, danas smo baš bili na kontroli kod neuropedijatra i ona kaže da svaki mali pomak je napredak, baš me ohrabrila, prošlu put kad smo bili kod nje tako se derala da ju je doktorica zapamtila, i kaže da je ovo kako smo sad veliki napredak. Da li dijete ide u vrtić, nama je vrtić stvarno super, iako je samo sat i pol, napredak je vidljiv svaki dan. Šta su vam preporučili, koje vjezbe? Da li idete već negdje?

[Garf]

Sin moje kume nije progovorio. Vjezbama suucinili puno, komunicira gestama, ali govor nazalost nije vratio.