Opera

[bhavatarini]

Ma ukusi, naravno, ali to su zapravo toliko različite stvari da ih čak nema pretjeranog smisla uspoređivati. Tu onda govorimo o "različitim potresnostima", a istog intenziteta. Karmelićanke su jezive, čisto muzički već, a kamoli slikovno. Na takav način mi ne pada na pamet ništa snažnije.
Ali na jedan drugačiji način - evo šta mi prvo pada na pamet - isto toliko mi je potresna Liuina smrt u Turandot u kombinaciji s onim Timurovim naricanjem. Ja umrem od toga ako je izvedeno kako spada.

[gtwzagreb]

Ne znam, meni su ove dve opere koje sam naveo i muzicki potresnije. Ne znam one su jace djelovale na mene od karmelicanki. Mislim da je to do toga kako netko nesto dozivi. Kraj Tosce je isto potresan, muzicki mislim.
Tako da na kraju opet dolazimo do ukusa. Ne mislim nis lose bhavatarini

[bhavatarini]

Ček, ne. To se odnosilo na onu "jezivu potresnost", da se i muzički čuje i da mi je najbolje dočarano. A općenito sve već - pa tako i potresnost - mora biti u glazbi da bi bilo uvjerljivo (i Wozzeck je u tome posve uspješan, ja se slažem). Povela sam se ustvari za onim gdje Floverka kaže da "zvuk giljotine ledi krv u žilama", ali nisam u prvom postu bila jasna oko toga.
A, evo, već sad mi je pao na pamet još jedan tako jeziv trenutak - sam kraj Azucenine arije Condotta ell'era in ceppi. Ali tu je naravno potrebna vrhunska Azucena. Arhipova je u tome bila izvrsna, Cossotto također, a Ebe Stignani najbolja. Ovo doslovno vrištanje na kraju prije code, to je to. Stravično.



Spomenuti Timur je jedna druga kategorija, ali meni je potresan jednakim intenzitetom. I ima toga još. Kolko hoćeš. Margheritina scena ludila u Boitovom Mefistu, Massenetov Werther kad Charlotte čita pisma, D'amour l'ardente flamme iz Faustovog prokletstva, scena u kojoj Rigoletto traži kćer, pa sirota Santuzza kad se jada mami Luciji. Ili iz mojih predragih Boema - zadnji trenuci koje Mimi i Rodolfo provode zajedno. Wozzeck kojeg spominješ također.
La traviata, cijeli treći čin, ali meni posebno, što je možda malo neobično, Alfredov i Violettin duet Parigi, o cara, noi lasceremo, gdje snuju o odlasku iz Pariza i hepiendu. Dobro, to ne bi trebalo biti čudno s obzirom na kontekst; njih dvoje pokušavaju sebe zavarati nadom, a znamo da Violetta umire, znaju i njih dvoje, ali taj duet - krivicom dirigenata i/ili pjevača - preprečesto bude nekako prevrckav i time neprimjeren. A Verdi je Violetti As2 jasno označio decrescendom u barem piano (ako ne i pp), a potom izričito pianissimom, i budući da je to - kako kome, ali uglavnom - prilično visoko pa tako tiho zvuk bude isprekidan, slab, "previše" oscilira, onda mnogi to fino odluče izvest čak i mf, a poanta upravo i jest u tome, pa žena ima tuberkulozu, kako bi trebala zvučati. Callas tu recimo nije dala da ju dirigenti zajebavaju. Tigrica.
I još nešto moram pa prekidam dok nisam ispisala roman. Glinkin Ivan Susanin, Susaninov oproštaj od svijeta prije pogubljenja. A kad to već spominjem, mo-ram! vam dat da čujete Franju Petrušanca. Predivno! Čovjek svjetskog glasa, ali nažalost ne i karijere.

gtwzagreb kaže:

Tako da na kraju opet dolazimo do ukusa. Ne mislim nis lose bhavatarini

Ma neee, bože sačuvaj. Ne mislim ni ja ništa loše, nije mi bila namjera, ako je tako i ispalo. Mislim, možemo mi više-manje objektivno o tome je li nešto uspjelo, ali nakraju svakako dolazimo do ukusa i preferencije. Ako je tebi Wozzeck tu vrh - dapače! Ti najbolje znaš zašto je tome tako. Nije meni uopće cilj nekoga razuvjeravati, nismo na Religiji ili Politici. Poanta ove teme bi zapravo bila razmjena mišljenja.

[zorra]

Pozdrav!
Ja san apsolutno nova u ovim vodama. Nemam pojma o operi osim što volim slušati arije. Osim Ere s onoga svijeta i Nikole Šubića Zrinskog (koje sam gledala u srednjoj školi, prerano dakle) gledala sam samo Aidu i to na tv-u prošlo ljeto (Splitsko ljeto) i bila mi je fantastična, a i titlovi s tv-a su dosta pomogli u razumijevanju cjelokupne stvari. I baš sam ju kvalitetno doživjela!
U prilici sam, nakon dosta godina, ponovo gledati operu u kazalištu i to Maddamu Butterfly u HNK Split. No, strah me da neću razumjeti i da se neću znati uživjeti (jer nema titlova).
Pa recite vi meni - kako da savladam tu zapreku? Je li važnije/bolje/ljepše slušati muziku, gledati mimiku, pokrete ili? Znam da se iza opere krije savršenstvo kreacije, fuzija umjetnosti, božanska visina... ali operu nije lako voljeti (što potvrđuje i broj postova :-D) Na koji način da ju volim? (Bože, što li sam konfuzna :-D)

[bhavatarini]

Mm... ovako, opera jest namijenjena izvođenju na sceni, ali sve već mora biti u glazbi. Samo, da bi sve nijanse pohvatala isključivo iz glazbe, treba ti ili muzičko obrazovanje ili jednostavno iskustva s operom (a uz slušanje, naravno, tu i tamo ponešto pročitaš ili ima sad već hrpa kojekakvih videa na YT-u s intervjuima, kritikama i sl.), a za početak će ti svakako pomoći vizualna komponenta, pogotovo ako je režija tradicionalna (a kod nas to najčešće jest).
Ne znam jel u splitskom HNK-u dijele (ili prodaju) kakve materijale, ali slobodno prije odlaska prouči malo Madamu. Kratki sadržaj, ali ne nešto od pet-šest rečenica već detaljno, po mogućnosti po činovima i scenama pa možeš i isprintati i onda se pred predstavu i u stanci podsjetiš.
Talijanski ako i znaš, mislim da ti uglavnom neće biti od pomoći jer naši nisu baš poznati po razgovjetnosti, ali nešto će se sigurno ipak dati pohvatati.

E, a što se same Madame tiče, ona je jedan posve drugi svemir u odnosu na Verdija, a bogme i Zrinjskog i Eru. Puccini mnogima zna biti dosadan u početku, ali ako već imaš priliku moj ti je savjet da ju iskoristiš. "Čarolija pozornice" i to neposredno iskustvo će sigurno učiniti svoje.

[zorra]

Bhavatarini, hvala ti puno na razumijevanju i odgovoru!

[bhavatarini]

Ma ništa! Samo ti pitaj što te zanima.

[livmed]

U potpunosti se slažem za Ebe Stigniani. Ta je predstava izvedana 1951 u Buenos Airesu sa Mariom Callas kao Leonorom. Gotovo je neizdrživo slušati Ebe u navedenoj ariji, toliki naboj emocija.

Preporučam ti da poslušaš i ovu umjetnicu Ortrud

[mimma7]

dobro, cure i ostali, što ste stali s ovom krasnom temom?

evo nešta što se meni svidjelo, a možda je realno gledajući teško sranje, ja ne znam procijeniti, ali rekla sam jednom da ću staviti pa stavljam.

Fenesta che lucive

[mimma7]

p.s. slobodno recite ako je kičasto.

[Floverka]

Napuljska kancona, pa da bude kičasta, svašta

Super je

Edit: evo i moj dragi, koji je operni pjevač kaže da je super, eto.

[Floverka]

A ja obožavam ovu, ali nikako da odlučim sviđa li mi se ova izvedba ili ne, morat ću pitat Bhavi šta ona misli

https://www.youtube.com/watch?v=VAN3CqiSL1k

[mimma7]

Floverka kaže:

Napuljska kancona, pa da bude kičasta, svašta

Super je

Edit: evo i moj dragi, koji je operni pjevač kaže da je super, eto.

ajde onda, sad mi je lakše. znala sam da to imam u sebi.

[bhavatarini]

Floverka kaže:

A ja obožavam ovu, ali nikako da odlučim sviđa li mi se ova izvedba ili ne, morat ću pitat Bhavi šta ona misli

Samo ti mene zezaj!

mimma7 kaže:

dobro, cure i ostali, što ste stali s ovom krasnom temom?

A jesam fino na čet bila ostavila predivnoću?!

P. S. Prošla si ispit.



***

Malo zabave.
Uvijek me ovo nasmije i razveseli.

[livmed]

https://youtu.be/qGHPy1kht3w

Nedavno joj je bio rođendan

[manchild]

DANAS:

U povodu 80. obljetnice praizvedbe opere Jakova Gotovca "Ero s onoga svijeta", večeras će na HRT3 biti prikazana TV adaptacija ove opere iz 1982. godine, koju je režirao Daniel Marušić. TV adaptacija ove opere bila je zasigurno jedno od Marušićevih najznačajnijih redateljskih ostvarenja.

Ero s onoga svijeta je komična opera u 3 čina, a prema narodnoj priči spjevao ju je Milan Begović. Rad na operi Jakov Gotovac započeo je 1932. godine, a praizvedena je 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i ostala je najizvođenije djelo glazbene literature kod nas.

Redatelj Daniel Marušić napravio je televizijsku adaptaciju ove opere 1982., i to na tonskoj snimci na kojoj su pjevali naši najpoznatiji pjevači 1962. godine: Josip Gostić, Marijana Radev, Drago Belamarić, Branka Oblak Stilinović, Vladimir Ruždjak, a zborom i orkestrom zagrebačkog HNK ravnao je sam skladatelj.
Opera je snimljena u prekrasnim krajolicima Vrlike kraj Sinja, a valja istaknuti i autentične kostime posuđene iz vrličkog muzeja i od seljaka toga kraja.

Uloge su tumačili: Inge Appelt, Branko Blaće, Zvonko Torjanac, Marina Jajić, Kruno Valentić, Branko Matić, te zbor Opere HNK Split i Ansambl narodnih pjesama i plesova "Lado". Scenograf je bio Ante Nola, kostimografkinja Ksenija Jeričević, koreograf Miljenko Štambuk, a urednica Dora Brajević.

ko želi neka pogleda

[bhavatarini]

Drugarica Kloferka je spominjala "moć zbora u operi", tako nekako. Ne da mi se sad provjeravati. A samo tri stranice tema ima. Jedino ako nije bilo na onoj o klasici općenito.



Uglavnom... u tom tonu tri komadićka koja najprevolim.

O pastorelle, addio iz Giordanovog Cheniera. Nedavno sam saznala da je ovo jako popularno među američkim zborovima.

Zbor zatvorenih usta iz Puccinijeve Madame.

Pozdrav pastira iz Berliozovog Kristovog djetinjstva. Dobro, ovo je oratorij, ali nećemo cjepidlačiti, jelda.
Preporuka i za čitav oratorij, a i Berlioza općenito. Jedan od najnajdivnijih skladatelja.

[Vishykc]

Pozdrav! Upoznal bi ljude tu koje zanima opera, prosle god. sam s 22 god. upisal 1. pripremni razred solopjevanja u glazbenoj uz faks...

Meni su najdraze opere Seviljski brijac (produkcija u Madridu, Almaviva je bio Juan Diego Florez, al mi se cini da je uklonjena kompletna snimka) i Figarov pir. U pjevanju sam bariton (pocetnik!) i sve vise mi se svidaju bas i bas-bariton glasove i njihove dionice, kantate i sl. Jako je tesko izdvojit. Najvise volim baritone: Deitrich Fischer Deiskau (solo pjesme, njem. "lied"), Thomas Quasthoff, Hermann Prey, Ildebrando D'arcangelo. Tenori su Pavarotti i Juan Diego Florez i njegova fenomenalna izvedba arije:"Ah il piu lieto". Zenske pjevacice: Ana Netrebko, Cecilia Bartoli (posebno izvedba "Castrati"), Diana Damrau. Zadnja stvar koju sam otkril je Fra l'ombre e gl'orrori s ogromnim neizvedivim skokovima za po 20 tonova

[Piggy]

Evo me k vama relativno nedavno sam zavrsila i magistarki studij solo pjevanja, operni smjer i komornu glazbu 20. i 21. stoljeca. Medju najdrazim divama proteziram staru gardu....Scotto, Caballe, Tebaldi, Callas, Dimitrova, Vishineyvska....Od danasnjih mi se svidjaju Damrau, Sumi Jo,Hvorotovsky...

[gajto gazdanov]

bhavatarini kaže:

Drugarica Kloferka je spominjala "moć zbora u operi", tako nekako. Ne da mi se sad provjeravati. A samo tri stranice tema ima. Jedino ako nije bilo na onoj o klasici općenito.



Uglavnom... u tom tonu tri komadićka koja najprevolim.

O pastorelle, addio iz Giordanovog Cheniera. Nedavno sam saznala da je ovo jako popularno među američkim zborovima.

Zbor zatvorenih usta iz Puccinijeve Madame.

Pozdrav pastira iz Berliozovog Kristovog djetinjstva. Dobro, ovo je oratorij, ali nećemo cjepidlačiti, jelda.
Preporuka i za čitav oratorij, a i Berlioza općenito. Jedan od najnajdivnijih skladatelja.

kvotam te iz 2015.
ali, samo da znaš. izvrstan izbor.