A što je sa mnom?

[147]

runforest kaže:

pozdrav svima
zbog privatnosti sam se morala klonirati, nemojte mi zamjeriti

Da ne duljim..odrasla sam u relativno normalnoj obitelji, osim što mi je pokojnom djedu utvrđen, ako se dobro sjećam, 'blaži' poremećaj ličnosti.
Od djetinjstva sam bila 'drugačije' i u sebi vrlo osjećano dijete, a na nesreću rođena sam u seoskoj sredini gdje su me djeca u osnovnoj ismijavala i ostalo zbog moje različitosti pa sam se malo povukla i sjećam se da su mi se jako puno znojili dlanovi.. no u srednjoj se situacija sasvim promjenila i bila stabilna, sve do polovice faxa kad sam doživjela nešto što me izbacilo iz te 'ravnoteže' i tu počinje zbrka...prvo je sve bilo relativno u redu, osim što sam 'zaradila' migrene..ja sam se 'pribrala'..barem prema van..i dobro funkcionirala na faxu, u komunikaciji s ljudima, mogu reći da sam 'omiljena' u društvu, naravno ne zato jer me vole nego zbog nekih mojih osobina...e sada...posljednjih mjeseci, konstantno imam potrebu ni sa kim ne komunicirati (a s druge strane sam na to prisiljena i želim 'pažnju' pa u pravilu završim s nekim bezveznim u krevetu i to ne mogu kontrolirati), bezrazložno plačem, osjećam nepodnošljiv pritisak, misli o prolaznosti i relativnosti svega...dlanovi mi se opet znoje, prejedam se, nekad imam super epizode, kad sam sva hrabra i entuzijastična i onda naglo down....obitelji to ne mogu reći jer bi rekli da izmišljam jer manje više sve u životu imam, a ne osjećam da imam pravog prijatelja kojem bi se povjerila...obiteljski liječnik je obiteljski prijatelj, a za privatnog psihologa novca nemam jer sam još na faxu....
slučajno sam saznala da me jedna osoba drugoj okarakterizirala kao nenormalno sje...u i ludu i to me navelo da vas pitam što sada ? kako da si pomognem kad nemam volje ? zapravo ja ni ne znam što je samnom...
pokušala sam kupiti boje da crtam, ali ja se ne mogu prisiliti crtaći pribor ni kupiti....ispričavam se na poduljem postu, nisam vješta u pismenom izražavanju, sry
ako je netko prošao ili prolazi sličnu situaciju, bit će mi drago

Možeš se vrlo lako prebaciti kod lječnika u mjestu studiranja ()ispuniš formular, ovjeriš na faksu,a ostalo se sve obavi kompjuterski) i onda od tamo krenuti.
sretno

[JohnDoe-25]

147 kaže:

Možeš se vrlo lako prebaciti kod lječnika u mjestu studiranja ()ispuniš formular, ovjeriš na faksu,a ostalo se sve obavi kompjuterski) i onda od tamo krenuti.
sretno

Ovo je dobra ideja, jer to što tvoj liječnik ne smije ništa reći, ne znači da neće,a općenito vrijedi pravilo da što manja sredina, više ljudi zna.

[runforest]

thnx...štrikalicina sugestija je pomogla...'pronašla sam se' u anksioznosti -ne ide mi izražavanje u ovom polju
hvala i vi ostali, napravit ću ovo s docom...vjerojatno sam se mogla toga i sama sjetiti...

[Štrikalica]

runforest kaže:

thnx...štrikalicina sugestija je pomogla...'pronašla sam se' u anksioznosti -ne ide mi izražavanje u ovom polju
hvala i vi ostali, napravit ću ovo s docom...vjerojatno sam se mogla toga i sama sjetiti...

eto viš

doduše, pronađem se ja u svačemu na netu..nek ti to dok prvo potvrdi.. možda čak i prođeš bez šrinka i riješiš stvar s doktor/icom opće prakse.. al se nateraj da odeš do nje/ga i istreseš dušicu.. anksioznost se u dobrom dijelu slučajeva relativno lako da zakrpati. Ako ju se ne ignorira i pusti da preraste u nešto ozbiljnije.

Ak je to u pitanju, gledaj na to kao na nekakvu (u nedostatku bolje riječi) akutnu fazu najobičnijeg stresa i, uz terapiju, odmor, opuštanje, eventualno psihoterapiju..ne bi smjelo preći u nekakav kroničan problem. Svi mi tu i tamo malo puknemo. Nadajmo se da je to u pitanju.

Drž se i javi kaj su ti rekli.