Kako da stanem na put iskorištavanju? Kako da me boli briga?

[Morning]

U životu sam od malih nogu previše brinula. Posebice kad su u pitanju drugi ljudi, i to većinom nevažni ljudi; profesori, susjedi, prodavači, neki tamo lik koji mi se tko zna kako upleo u život itd.(pod važne ljude smatram obitelj i prijatelje). Brinula sam o tome kako ja postupam prema njima, jesam li dovoljno ljubazna, nasmiješena, draga. Što oni misle o ovom, onom...itd. To je bilo "ok" ponašanje dok sam bila dijete, međutim kako sam sad već u 20im, shvaćam kako je moje ponašanje loše.

Previše energije trošim na APSOLUTNO nebitne ljude u mom životu, razmišljajući što će oni misliti ako napravim to i to te kako da ispadnem što bolja i ljubaznija, a ti ljudi, ukoliko su usput nekakve odvratne štetoćine, kad namirišu da sam ja "dobro" odogjena i svima želim ugađati, zajašu me i iskorištavaju do najviše moguće granice.

Kap koja je prelila čašu i navela me da ovo pišem je da me bivši dečko tražio da mu posudim auto preko vikenda jer ide negdje sa sadašnjom curom(on je sa mnom prekinuo btw, ne ja s njim, a ponaša se kao da nikad ništa nije bilo i da smo si skroz kul, a ja naravno superljubazna ne pokazujem da nismo), na što sam ja NARAVNO rekla ok (još idiot natočila gorivo da budem eto gostoprimljiva). On mi je vratio auto izgreban na 3 mjesta, punim kokica, otisaka patika i prljavštine s praznim rezervarom! Znači nije natočio gorivo u njega, iako ga je uzeo punog! Sparkao ga je ispred zgrade, meni stavio ključeve u sandučić i napisao poruku na fb doslovno: "ključ je u sandučiću". Bez hvala. Bez smajlića. Bez isprike, objašnjenja. Samo to i samo tako. I to je bilo prije 2 dana. Ja se još uvijek loše osjećam, baš onak jadno i iskoroišteno.

Ali to nije samo taj jedan primjer! To je doslovno svaki drugi dan. Imam na milijun primjera. Konstantno sam ja superduper ljubazna osoba koja svima ugađa, dok druge ljude apsolutno boli kurac, neobzirni su, bezobrazni, zli. Prije su bar bili ljubazni dok su me trebali, sad ni hvala ni molim, a ja se i dalje smješkam i udovoljavam svima.

Ugl. imam osjećaj da sam jedina suosjećajna, ljubazna, POŠTENA prije svega, odgojena, velikodušna osoba preostala na planeti Zemlji, a da sve ostale boli ona stvar. Još kad naiđu na nekog poput mene, umjesto da mi se zahvale jer radim ustupke kakve vjerovatno nitko nikada ne bi, oni su još bezobrazniji.

Što ja sad želim? E pa, meni je dosta da budem otirač. Ja želim biti takva. Vjerujem da i među vama ima tih "boli me k"ljudi pa oma li netko savjet da mene nauči da budem poput njih? Da me jednostavno boli kurac za sve, a ne da se još 2 dana nakon osjećam užasno loše i pod stresom? Kako da na pitanje mogu posudit auto, mogu napravit ovo, e de ti napravi ov, ono...kažem NE. Kako da me jednostavno boli k?