"Bezuvjetna" roditeljska ljubav

[Taroth]

tmv3 kaže:

Evo,slučajno sam listala po forumu i sad moram nešto napisati.Roditelji neminovno utječu na svoju djecu.Pozitivno ili negativno.Ono što mene fascinira je naša nevjerovatna energija koju ulažemo da bi odgovornost za vlastiti život prebacili na druge,u ovom slučaju na roditelje.Da samo mali dio te energije preusmjerimo na mijenjanje sebe i situacije u kojoj se nalazimo,sigurna sam da bi umnogome uspjeli.Lamentiranje i okrivljavanje roditelja ima smisla tek onda ako se pokrećemo i mijenjamo stvari,pa usput bacimo komentar na"zajebane"starce.Ali sve dok stojimo na mjestu i ništa pritom ne pokušavamo,glupo je i besmisleno trošenje vremena i energije.A za sve su krivi starci...

ono sto mene fascinira je nasa nevjerojatna energija koju ulazemo da bi odgovornost roditelja prebacili na druge, u ovom slucaju na djecu. da samo mali dio te energije preusmjere na mijenjanje sebe, a ne djece, siguran sam da bi mnogo vise uspjeli. Lamentiranje i okrivljavanje djece ima smisla tek ako se djeca drogiraju, kriminalci su ili su besposlicari.

[tmv3]

Taroth kaže:

ono sto mene fascinira je nasa nevjerojatna energija koju ulazemo da bi odgovornost roditelja prebacili na druge, u ovom slucaju na djecu. da samo mali dio te energije preusmjere na mijenjanje sebe, a ne djece, siguran sam da bi mnogo vise uspjeli. Lamentiranje i okrivljavanje djece ima smisla tek ako se djeca drogiraju, kriminalci su ili su besposlicari.

Sami kreiramo svoj svijet i odgovorni smo za svoje odluke i postupke.U ovom slučaju je riječ o starcima i djeci.Ali,to se može i generalizirati.Zašto itko dopušta sebi da bude nečija žrtva.Naravno ako se ne radi o ekstremnim slučajevima zlostavljanja i traumatiziranoj djeci.Sad,naravno,dolazi do pitanja što je za koga trauma...

[zvjezdicaiz mora]

Nema savršenih roditelja, to ne postoji.
Znači - imamo jedino sami sebe i u našim smo rukama mi sami. Ne kažem da je lako nositi prtljagu koja opterećuje, uvjerenja, neke frustracije, čak traume.
Ali što nam na kraju preostaje? Da osvijestimo sve to, da shvatimo, bilo sami bilo uz nečiju pomoć - i to je naš izbor i odluka, jer jedino shvativši to sve možemo to pokušati mijenjati.

[tmv3]

zvjezdicaiz mora kaže:

Nema savršenih roditelja, to ne postoji.
Znači - imamo jedino sami sebe i u našim smo rukama mi sami. Ne kažem da je lako nositi prtljagu koja opterećuje, uvjerenja, neke frustracije, čak traume.
Ali što nam na kraju preostaje? Da osvijestimo sve to, da shvatimo, bilo sami bilo uz nečiju pomoć - i to je naš izbor i odluka, jer jedino shvativši to sve možemo to pokušati mijenjati.

Potpisujem u otpunosti

[Vilenica]

zvjezdicaiz mora kaže:

Nema savršenih roditelja, to ne postoji.
Znači - imamo jedino sami sebe i u našim smo rukama mi sami. Ne kažem da je lako nositi prtljagu koja opterećuje, uvjerenja, neke frustracije, čak traume.
Ali što nam na kraju preostaje? Da osvijestimo sve to, da shvatimo, bilo sami bilo uz nečiju pomoć - i to je naš izbor i odluka, jer jedino shvativši to sve možemo to pokušati mijenjati.

tocno, ali "shvacanje" i shvacanje se razlikuje. i sama sam konacno u fazi da shvacam da nema smisla vise nizasta optuzivati roditelje. naprosto je bilo onako kako je bilo, oni imaju svoj zivot, a ja svoj. ali vrlo tesko razgovaram s ljudima koji NIKAD nisu optuzivali roditelje. koji uvijek imaju za njih opravdanje.
mislim da takvi nikad nisu dopustili sebi priznati stvarnost.

a prvo moras shvatiti problem da bi ga uopce pokusao rijesiti

probleme koje danas imam zacrtali su moji roditelji, davno. na meni je, jer sam odrasla osoba, da ih sama rijesim. ne optuzujuci vise starce: oni su svoje obavili.

[desetipedeset]

zoija kaže:

ja osobno mislim da se desi da jedan od 100 000 ljudi dobije takve roditelje! vjerujem da ima roditelja koji zapravo ne vole svoju djecu, a za mene su to svi oni koji ne komuniciraju sa svojom djecom , zlostavljaju ih na fizički, sexualni ili verbalni način,ne žele upoznat svoju djecu i žele imat kontrolu nad životima dotičnih...hipotetski , da ja objavim da sam gay...stari bi ubio boga u meni i otjerao me od kuće...dal on mene voli....ne, nimalo!!hiotetski...ja imam anksiozne napadje i moji roditelji zakljuće da je to durenje i da pomoć nije potrebna , jer što bi susjedi rekli da saznaju da ja hodam sihijatru ili psihologu...jel to ljubav? i onda kada želite takve roditelje poslat u rodno mjesto onda ispadate nezahvalni što neznate cjenit njihovo žrtvovanje, jer kolikosu puta oni uskratili sebi da bi školovali svoju djecu...jel to ljubav, nabijanje krivnje?što mislite??

pa po svemu nabrojanom, takvi roditelji su nezreli i nedorasli zdravom i odgovornom odgoju djeteta . sad bi valjalo svaki od ovih primjera detaljnije objasnit, al ja bi zapravo protumačila naslov kaj bi spadalo pod bezuvjetnu roditeljsku ljubav,iako osobno volim to nazvat produktivnom roditeljskom ljubavlju,više nego taj pojam bezuvjetna.
prvenstveno gledam na odnos majke i djeteta. majka i dijete su simbiotski vezani i jedno su do djetetova rođenja, nakon razdvajanja tj.rođenja dijete ostaje bespomoćno i zavisno o majci i ako se majka ne brine o njemu,djetetova egzistencija je ugrožena. odrastanjem,učenjem i sticanjem vještina,dijete mora biti što nezavisnije dok mu majka na kraju nebude uopće potrebna.u procesu odvajanja veliki broj majki kiksa - ne žele da djeca "odu"(osamostale se, odrastu), i veliki broj, uvjetno rečeno, djece ne želi da ode(napusti sigurnost,toplinu i ljubav).
otprilike u dobi od 8 godina(neka djeca i ranije) dijete je sposobno da voli tj da osjeća da su potrebe drugih osoba jednako važne kao i njegove. do tog perioda,djetetu su ljudi sredstva da ostvari svoje potrebe. u ranim godinama života roditelji su jedini dodir dijeteta sa kulturom kojoj pripada i time mu stvaraju mehanizme ponašanja i mišljenja,ovisno koliko su individualni ili koformistički formirani.dijete je prvenstveno rezultat svojih roditelja.
po meni najvažnije karakteristike koju se u dijete treba usaditi je povjerenje u vlastite snage,bratska ljubav i sloboda(dozirana naravno u skladu sa razvojem) to je kvalitetan temelj za razvoj samostalnosti,razuma, ljubavi, slobode i uopće produktivnog i stabilnog života.

[Taroth]

tmv3 kaže:

Sami kreiramo svoj svijet i odgovorni smo za svoje odluke i postupke.U ovom slučaju je riječ o starcima i djeci.Ali,to se može i generalizirati.Zašto itko dopušta sebi da bude nečija žrtva.Naravno ako se ne radi o ekstremnim slučajevima zlostavljanja i traumatiziranoj djeci.Sad,naravno,dolazi do pitanja što je za koga trauma...

pojam traume mozemo povezati sa pojmom nasilja...
a nasilje (fizicko, psihicko, emocionalno) se lako definira..

jednostavno cu postaviti pitanje ovako:

ako postoje zene koje su punoljetne i potpuno svjesne odabrale svoje buduce muzeve, a ovi su ih kasnije zlostavljali...
i sada imas zene koje se boje otici od muzeva, imas zenske udruge za potporu... a sve je to velika racionalizacija cinjenice da su napravile (nekada i svjesno) los izbor... te one kao takve dobivaju potporu (psiholosku, kroz javnost i sl)...
zasto takvu, pa i vecu potporu ne bi dobile djeca koja nisu birale svoje roditelje?
koje se nisu mogle maknuti od njih jer nemaju posao, jer nemaju nikoga tko ce im u slucaju bolesti, financijskih problema ili jednostavno nesigurnosti na koju svatko ima pravo pomoci???

ili cemo jednostavno reci kako roditelji iz jednostavne cinjenice da su kao ljudi grijesni i da im treba sve oprostiti?

sorry, ali ja sam upoznao isuvise unistenih osoba da bi na to tako gledao, a ti ako neke stvari ne razumijes, pokusaj ih shvatiti prije nego doneses sud..
.
radi takvih stvari sam i sam izmedju ostalog imao priliku iskusiti anksiozne napade, nesanicu, nocne more, disocijativna stanja...
a to nisu stvari osobnih kompleksa, frustracija, emocionalne nezrelosti... nego stvari koje si mislio da ces kao malo dijete jednostavno progutati i one ce nestati... al vrag se budi kad ti najljepse spavas...

a to su sve stvari za koje prosjecna osoba treba google da bi shvatio te pojmove...

[desetipedeset]

točno taroth. društvo je odgovorno za brigu i skrb oko takve djece. dijete je tad u dodiru sa školom,koja osim obrazovne ima i odgojnu funkciju i tu bi školski psiholog trebao reagirati.
iz osnovne se sjećam dečka koji je(meni sad kad gledam) pokazivao jasne znakove nasilja u obitelji: bio je jako inhibiran u odnosu na nas vršnjake, teško je svladavao gradivo u školi, jednom je došao modar u školu, tj sa masnicama na licu. psihologica nije učinila ništa.
žalosno.
da ne govorim da u srednjoj nismo uopće imali psihologa

[daru]

1. Nije lako biti dijete.
2. Nije lako odrastati
3. Nije lako biti roditelj.
4. Nije lako odgajati.

Što je najgore - svi prođemo kad tad sve od točke 1 do točke 4. Svi imamo NAJGORE roditelje na svijetu, ali - i sami POSTANEMO jednog dana NAJGORI na svijetu. Jer za 10-15 godina možda će neki naš klinac iskopati ovu temu na forumu i jednakim drvljem i kamenjem tako - po nama!
Nego... ako se ne radi o nekim EKSTREMNIM situacijama fizičkog i psihičkog zlostavljanja, što je to što vas najviše smeta kod vlastitih roditelja (s tim da krenemo od neke točke u kojoj svi shvaćamo da su i oni samo LJUDI sa svojim manama, vrlinama, karakterom... )?
Prvi problem roditeljstva je - SREDINA. Oni koji imaju djecu znat će o čemu pričam, a oni koji nemaju - saznat će. Kako pronaći BALANS između onoga što djeca ŽELE i onoga što SMIJU, kao i onoga što MORAJU (obaveze kao škola i slično)? Ako im ostavite SVE što ŽELE na volju - otvarat će se topici "zašto ima sve više neodgojene djece???" Ako nešto smiju a nešto ne smiju - isto tako treba naći balans i u tome... A djeca već od malih nogu "tjeraju po svom" i imaju (baš kao i roditelji) svoj karakter na koji je teško utjecati (a MORA se ponekad!). Ako rade sve što žele - gdje su onda u OBAVEZAMA koje im se gomilaju kroz školovanje na vrat? Nigdje! Jer ljepše je UŽIVAT u životu nego imati obaveze. Dakle - roditelji su ti koji od malena djecu usmjeravaju da bi danas - sutra postali zreli, odgovorni ljudi.
Onda se jednog dana dogodi sraz - djeca odrastaju i žele samostalnost. TO se dešava u PUBERTETU. Iskreno - jako je malo ODGOVORNIH pubertetlija. Samostalnost se u tom periodu smatra "živjela sloboda" - glavno da starci "ne gnjave" i sve je ok! Pa makar mjesec dana ne išao u školu - ali je ok ako ne "gnjave". E sad - prođe i to... ali opet dođe neko doba kad treba preuzeti kormilo u svoje ruke. Roditelji tada "poznaju" svoje dijete "već 20 godina" i često se vode po principu da je to još uvijek ono nezrelo, neodgovorno derište s kojim su vodili borbe zadnjih 10tak godina i jednostavno možda ne prepoznaju trenutak kad treba PUSTITI.
Briga ne prestaje NIKADA. Ali treba - pustiti. Daleko od toga da postoje ljudi (roditelji) koji vole "apsolutnu" moć, pa tako pokušavaju dominirati nad djecom i kad oni proslave 55.rođendan... Ali to su već odnosi koji se "kreiraju" kroz život od 20-i-neke na dalje.

Da li bi vas voljeli i kada vaši životi ne bi bili usklađeni s njihovim očekivanjima? Većina - BI. Da li bi u prvi mah doživjeli šok na neku vijest koju nisu očekivali? DA, BI! A da li bi VI doživjeli ŠOK da vam roditelj dođe i pufne vam nešto u lice što niste ni najmanje od njega očekivali? A zašto onda ONI nemaju PRAVO na šok? Kad šok prođe - nauče se oni prihvatiti ono što im je "servirano". Mnogi se nauče. Rijetki su toliko tvrdoglavi da pilaju svoje pa makar izgubili kontakt s djecom. To je već stvar karaktera, njihovog odgoja i slično... Stvar je u tome što se DJECA NE USUDE živjeti SVOJ život onako kako žele jer MISLE da bi nekim "skretanjem s ucrtanog puta" izgubili roditeljsku ljubav. To u većini slučajeva - nije točno. Barem ne ovako - kako vidim primjere u životu oko sebe. Žena koju sam poznavala je VOLJELA svog sina iako je bio u zatvoru zbog teškog zločina. Patila je cijeli život radi toga što je učinio, ali ga je i dalje VOLJELA. Dakle - samo hrabro živite svoj život (trudite se da ne testirate baš na OVAJ način da li vas vole), uhvatite kormilo i - svaki će normalan roditelj u prvom redu biti sretan kad vidi osmjeh na vašem licu! Možda će i pronjurgati koji put oko ovog ili onog... on bi to ovako a ne onako... A vi - možete panično početi raditi PO NJEGOVOM ili možete sa smješkom nastaviti PO SVOM i reći "A ti bi tako? Heh! Šta ćeš! Ja bi ovako!"

[Taroth]

ja mislim da si pomijesao neke stvari...

[daru]

Taroth kaže:

ja mislim da si pomijesao neke stvari...

Kao? Misliš - postoje i roditelji koji NISU takvi i koji ZAISTA štete djeci? Naravno da POSTOJE. Ali nekako sam (optimistično?) sklona vjerovati da su u - manjini.
Što je naslov teme? BEZUVJETNA ljubav roditelja. Da, većinom su RAZOČARANI ako ne ide onako kako su oni zamislili, ali tim razočaranjem LJUBAV ne prestaje, nego se uče prihvaćati. Bar bi TREBALI. Naravno da IMA svakakvih ljudi i samim time svakakvih roditelja na ovom svijetu. Ima isto tako - i svakakve djece. Viđala sam slučajeve da su od najbrižnijih roditelja "izašli" mali monstrumi kao i da su od najgorih koje možeš zamisliti - "izašli" normalni, mladi, zdravi ljudi. I gdje je onda "recept" i "krivnja"? Njihov utjecaj ovisi i o -djetetu. Oni mogu biti tirani - ali jedno dijete će izaći "potlačeno" i cijeli život se neće uspjeti oduprijeti tiraniji, a drugo će se izboriti i u tom odnosu naučiti kako da se postavi i prema drugim tiranima u svom životu. Ili? Misliš da nije tako? Možda sam optimist - ali vidim neke ljude koji su imali grozan start - kako krstare punim jedrima kroz život, i druge koji su imali sve što su trebali - a upropastili su si život. Roditeljski utjecaj JE važan, naravno da JE, ali MOŽE se isplivati i iznad njega, samo to je i stvar karaktera djeteta.

[daru]

BTW - što se same ljubavi tiče - nema SAVRŠENE ljubavi. Ni roditeljska ljubav, odnosno način davanja te ljubavi - nije savršen, ali nije ni savršen način na koji mi dajemo njima svoju ljubav. Da li možemo isto tako reći - obratno? Da su oni ovakvi ili onakvi (kakvi god bili da bili) a da MI NJIH BEZUVJETNO VOLIMO? Da mogu biti kakvi god žele - pa i zadnje gnjide na ovoj planeti - ali ih volimo svim srcem samo zato jer su nam dali život? Hm...

[colour]

daru kaže:

Misliš - postoje i roditelji koji NISU takvi i koji ZAISTA štete djeci? Naravno da POSTOJE. Ali nekako sam (optimistično?) sklona vjerovati da su u - manjini.

Reci zlostavljanom djetetu da su njegovi roditelji statistička manjina. Bit će mu puno lakše.

Daru, stvarno si pobrkala puuuno toga.

[daru]

colour kaže:

Reci zlostavljanom djetetu da su njegovi roditelji statistička manjina. Bit će mu puno lakše.

Daru, stvarno si pobrkala puuuno toga.

Nisam rekla "statistička" manjina nego - po "mojoj vlastitoj optimističnoj percepciji" ... A isto tako sam u prethodnom postu naglasila

ako se ne radi o nekim EKSTREMNIM situacijama fizičkog i psihičkog zlostavljanja,

- dakle - u normalnim situacijama, gdje su roditelji relativno normalni i dijete također, ali - recimo dijete osjeća "pritisak" roditelja pri odabiru svog životnog puta.
Naravno da ako se radi o zlostavljanju - psihičkom ili fizičkom - to smatram katastrofom.

[Taroth]

daru kaže:

Kao? Misliš - postoje i roditelji koji NISU takvi i koji ZAISTA štete djeci? Naravno da POSTOJE. Ali nekako sam (optimistično?) sklona vjerovati da su u - manjini.
Što je naslov teme? BEZUVJETNA ljubav roditelja. Da, većinom su RAZOČARANI ako ne ide onako kako su oni zamislili, ali tim razočaranjem LJUBAV ne prestaje, nego se uče prihvaćati. Bar bi TREBALI. Naravno da IMA svakakvih ljudi i samim time svakakvih roditelja na ovom svijetu. Ima isto tako - i svakakve djece. Viđala sam slučajeve da su od najbrižnijih roditelja "izašli" mali monstrumi kao i da su od najgorih koje možeš zamisliti - "izašli" normalni, mladi, zdravi ljudi. I gdje je onda "recept" i "krivnja"? Njihov utjecaj ovisi i o -djetetu. Oni mogu biti tirani - ali jedno dijete će izaći "potlačeno" i cijeli život se neće uspjeti oduprijeti tiraniji, a drugo će se izboriti i u tom odnosu naučiti kako da se postavi i prema drugim tiranima u svom životu. Ili? Misliš da nije tako? Možda sam optimist - ali vidim neke ljude koji su imali grozan start - kako krstare punim jedrima kroz život, i druge koji su imali sve što su trebali - a upropastili su si život. Roditeljski utjecaj JE važan, naravno da JE, ali MOŽE se isplivati i iznad njega, samo to je i stvar karaktera djeteta.

imam za tebe savjet...
ovak, sa ovakim stavom odi na one topike gdje se javljaju zlostavljane zene...
pri tome im jos napomeni da su bile punoljetne pri izboru svog partnera, da imaju posao i roditelje/rodbinu kao varijantu bijega... + zenske kuce + babe + policija..

pa nam se javi sa dojmovima kada krenu drvljem i kamenjem po tebi... i taj svoj stav prema njima brani, argumentiraj...

zasto to kazem? jer iz svake tvoje recenice vidim ili pretpostavku ili ti recenica zavrsava pitanjem... dakle, ti si samo gledao neke kako su bili uspjesni ili sl. a dalje od toga ne znas...

ako ti nesto ne bude jasno, onda se npr. javi forumasici xxx, ona je napisala da je sa 15 god. pobjegla od kuce, te isla u skolu i zaradjivala istovremeno... ono, probaj zamisliti to iskustvo.... prije nego napises nesto...

(nick nisam napisao jer ne znam da li je fer se referirati se na drugu osobu koja nije u raspravi, iako je ovu izjavu javno napisala)

[daru]

Taroth kaže:

imam za tebe savjet...
ovak, sa ovakim stavom odi na one topike gdje se javljaju zlostavljane zene...
pri tome im jos napomeni da su bile punoljetne pri izboru svog partnera, da imaju posao i roditelje/rodbinu kao varijantu bijega... + zenske kuce + babe + policija..

pa nam se javi sa dojmovima kada krenu drvljem i kamenjem po tebi... i taj svoj stav prema njima brani, argumentiraj...

zasto to kazem? jer iz svake tvoje recenice vidim ili pretpostavku ili ti recenica zavrsava pitanjem... dakle, ti si samo gledao neke kako su bili uspjesni ili sl. a dalje od toga ne znas...

ako ti nesto ne bude jasno, onda se npr. javi forumasici xxx, ona je napisala da je sa 15 god. pobjegla od kuce, te isla u skolu i zaradjivala istovremeno... ono, probaj zamisliti to iskustvo.... prije nego napises nesto...

(nick nisam napisao jer ne znam da li je fer se referirati se na drugu osobu koja nije u raspravi, iako je ovu izjavu javno napisala)

Ovo što ti spominješ je sasvim nešto drugo. Opet ponavljam - u relativno normalnim odnosima!!! Zlostavljanje žena ne smatram relativno normalnim odnosima, a niti odnose koji petnaestogodišnjakinju natjeraju na takav čin, odnosno način života. Ne generaliziram. Isto tako - znam kao i ti, da nažalost ima i puno loših primjera, ali i u tim lošim situacijama različiti ljudi (djeca) se različito postavljaju. Naravno da svi oni vuku traumu ove ili one vrste, ali - troje djece istih roditelja, koji rastu u istim nemogućim uvjetima kontinuiranih svađa i netrpeljivosti - različito reagiraju kao odrasle osobe. Jedan ode čim završi školovanje trbuhom za kruhom i kontaktira povremeno s roditeljima, udaljava se onog trenutka kad ga opet pokušaju uvući u svoj "začarani krug mržnje", pa se opet vraća u kontakt kad "olade". Druga, kćer - konstantno kontaktira, ali se brani hladnim pristupom, dok treće dijete te iste obitelji - mladić koji još uvijek živi u kući s njima, nema način "emotivne samoobrane" i postaje osoba kojoj bi jako dobro došla pomoć psihologa da izbaci iz sebe sav bijes. U svom očaju - počinje se ponašati kao otac - kojeg mrzi i mrzi i vlastitu majku,ali nema snage to presjeći i udaljiti se iz toga...
Dakle - obrazac istih roditelja s troje djece u istim uvjetima, a opet - svatko ima svoj način odrastanja, obrane ili ne/prihvaćanja...
Čuj, nisam Crvenkapica. Pričala sam o normalnim uvjetima, relativno normalnim odrastanjima i osjećajima i roditelja i djece u takvim situacijama, ali to ne znači da ne znam da na svijetu ima i nepravednih, i loših, i onih što bi ih normalan čovjek najrađe šakom u nos zapucao i stavio ih iza rešetaka.

[tmv3]

[QUOTE=Taroth;10378293]
sorry, ali ja sam upoznao isuvise unistenih osoba da bi na to tako gledao, a ti ako neke stvari ne razumijes, pokusaj ih shvatiti prije nego doneses sud..
.

Vidi,ako netko zna što su usrani starci onda sam to ja.Teško donosim sudove naprečac.Bježala sam i vraćala sam se jer nisam imala kamo,imala sam heroinsku epizodu,bježala sam kojekuda od njihovog sadizma(psihološkog) i pobjegla što je najvažnije.U najkraćim crtama...Neporecivo je da se stravično teško osloboditi usađenih modela i navika tijekom godina.I danas se uhvatim kako neke situacije sagledavam iz perspektive staraca.I muče me katkad strahovi i nedoumice.Ali se ne smatram žrtvom roditeljske"bezuvjetne"ljubavi.Možda bi u nekim drugim okolnostima sve bilo puno lakše,ali u nekoj konačnici-ipak sam sama birala svoj put.I držim se,među ostalim stava."...želim ispraviti na djeci svojoj što sam dijete svoga oca i na svakoj budućnosti ovu sadašnjost".To što ti smatraš da banaliziram ovako kompleksnu temu sasvim je pogrešno.Samo želim reći da svi imamo dovoljno snage da se,i uz stručnu pomoć ako treba,izvučemo.Možemo se osloboditi balasta.Nitko ne idealizira roditelje.Ali niti ljude koji pristaju biti žrtve niti ne pokušavajući preuzeti malo odgovornosti za svoj život.

[sussana]

tmv3 kaže:

Evo,slučajno sam listala po forumu i sad moram nešto napisati.Roditelji neminovno utječu na svoju djecu.Pozitivno ili negativno.Ono što mene fascinira je naša nevjerovatna energija koju ulažemo da bi odgovornost za vlastiti život prebacili na druge,u ovom slučaju na roditelje.Da samo mali dio te energije preusmjerimo na mijenjanje sebe i situacije u kojoj se nalazimo,sigurna sam da bi umnogome uspjeli.Lamentiranje i okrivljavanje roditelja ima smisla tek onda ako se pokrećemo i mijenjamo stvari,pa usput bacimo komentar na"zajebane"starce.Ali sve dok stojimo na mjestu i ništa pritom ne pokušavamo,glupo je i besmisleno trošenje vremena i energije.A za sve su krivi starci...

ima tu istine

[girlnextdoor]

vilenica kaže:

tocno, ali "shvacanje" i shvacanje se razlikuje. i sama sam konacno u fazi da shvacam da nema smisla vise nizasta optuzivati roditelje. naprosto je bilo onako kako je bilo, oni imaju svoj zivot, a ja svoj. ali vrlo tesko razgovaram s ljudima koji NIKAD nisu optuzivali roditelje. koji uvijek imaju za njih opravdanje.
mislim da takvi nikad nisu dopustili sebi priznati stvarnost.

a prvo moras shvatiti problem da bi ga uopce pokusao rijesiti

probleme koje danas imam zacrtali su moji roditelji, davno. na meni je, jer sam odrasla osoba, da ih sama rijesim. ne optuzujuci vise starce: oni su svoje obavili.

[Taroth]

tmv3 kaže:

....

nitko ne spori da treba nastaviti svojim putem.

[QUOTE=tmv3;10400517]

Taroth kaže:

.Bježala sam i vraćala sam se jer nisam imala kamo,imala sam heroinsku epizodu,

kazes, ti si imala problema sa starcima?


vidis, neke ljude muce flashbackovi, a neke nedostatak dopa...