Da li i Vas vaše dijete mrzi?

[ja_sanja]

nagual kaže:

Naravno da je upravo ona odgovorna, odgovornija i od tog oca kod kojeg dijete stanuje. Upravo zato mislim da se dijete mora vratit mami.

U svakom slucaju, zelim im srecu.

Mi ne znamo koji problem dete ima.
Prema tome, ne možemo davati savete.

(ja sam otišla od kuće sa 15 i nisam se vraćala)

[Lilit]

krenula sam i ja citat ocekivajuc jedno ali topic se ispostavio kao nesto sasvim drugo. mislila sam dat osobno iskustvo ali kao sta rekoh topic otiso u drugom smjeru pa mislim da nije bas prikladno.
i ja sam bila ljuta na svoje, i to vise mamu nego tatu, i danas sam nekad ali tako neke stvari ko tvojoj kceri mi nikad nisu padala na pamet, ok moji nisu rastavljeni. za sve moje "greske" po misljenju mojih roditelja bila sam kaznjena. a vasu situaciju sam dozivjela ovako: ona se ponijela grozno a sta joj se desilo? nista, odeselila se kod tate gdje i dalje radi sta hoce i kako hoce. i nije ni cudo da to koristi naveliko.
mene zanimaju neke sitnice, ko joj sad kupuje robu, daje dzeparac, odreduje duzinu izlazaka?

[putnica]

ja_sanja kaže:

putnice,
dakle dete je problem?

ne, zao mi je sto se moze i tako shvatiti. htjela sam podvlacenjem toga "kcer" naglasiti vaznost rjesavanja nastale situacije i toga da xanas shvati da je to njezina kcer, zivo bice koje je jos jucer cesljala i kupala, a ne samo problem koji moze otac odraditi kao promijeniti zarulju.

[putnica]

tema je dobra, vazna i kvalitetna, drzimo je se

[tjeskobna pastrva]

xanas kaže:

Oona, u potpunosti se slažem sa tobom. I ja to tako doživljavam. Mislim da tražiti prolazne ocjene od djeteta koje je osnovnu školu, bez po muke i učenja prolazilo sa 4,9 nije previše. Da ne može, ne bi je ni upisivala u gimnaziju, već u neko strukovno zanimanje gdje bi na brzake dobila zanat i riješila se muke. Ali može, a neće!

mozda je ne zanima? i ja sam prolazila s pet, isto sam upisala gimnazijju, i bio je to gubitak vremena. bolje bi bilo da sam ucila za svelju.

[Gorski]

Sa osobitim interesom sam procitao tvoj uvodni topic Xanas, i sve kasnije postove.
Inace, ja sam muškarac 34 g., koji još nije uplovio u vezu a kamoli da imam djece. Ipak, želim ovdje iznesti svoje mišljenje u nadi da ce ti bar malo pomoci.

Žao mi je što imaš problem u odnosu sa svojom kcerkom, ali, odmah da natipkam, on se dešava i drugim roditeljima i drugoj djeci u medusobnom odnosu,i to, na žalost vrlo, vrlo cesto. Znam da te to ne tješi i da je tebi tvoj problem najteži.
I Lav Nikolajevic Tolstoj je napisao u Ani Karenjinoj: " Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nacin."

Pod dojmom svega što sam procitao ne znam najjasnije od kuda da pocnem, no pokušati cu iznijeti svoje videnje što se dogada.

Vidim te kao ocajnu mamu koja želi naci rješenje za svoj "problem". To je važno i to je dobro!
Nema sumnje da ti ne znaš što ti se dogodilo ili se dogada, i da tebi, kada vec ne znaš sama, treba pomoc.
Moje je mišljenje da ste sada (i ti i tvoj muž- iako on ni do sada nije a niti od sada brine o razvoju vašega zajednickog djeteta) dakle da ste poceli, ili tocnije-da si ti pocela, jer si do sada ti odabrala ulogu brige za zajednicko dijete ( a pored takvog muža si i morala), da si pocela ubirati plodove svojega odnosa sa svojom kcerkom kroz sve godine njenoga djetinjstva i da su oni prije svega odraz tvojih postupaka prema svojoj kceri. Unatoc tome što si ti radila najbolje što si mogla i znala.
Premda se od nas ocekuje da zrelo i sa samopouzdanjem donosimo djecu, ne znaci da cemo uvijek i znati naci prave nacine odnosa. Ovime ne želim u tebi pobuditi osjecaj krivnje jer to naprosto ne vodi nicemu a niti smatram da si kriva što nisi znala.
To je jednako tako produktivno kao i reci kako je tvoja kcerka kriva.
Što je važno reci:
Ono što si i sama u jednom ranijem postu natipkala, "radila sam najbolje što sam mogla i znala".
Cime si ustvari rekla: "Nisam bila sigurna u sebe kada je u pitanju moj odnos sa kceri" -znaci, da nisi znala da li radiš dobro, u cemu ti je, sasvim sam siguran, mala kcerka željela pomoci i dati ti povratnu informaciju nekim svojim nacinom kojim ti je porucivala " mama, ti me ne razumiješ, meni trenutno treba tvoje razumjevanje a ne neka posebna hrana, tecaj, odjeca i sl." ali ti to nisi znala protumaciti.

Važno je znati,
jednako tako kako ti nisi znala kako se odnositi sa svojom kcerkom, isto tako ni malena nije znala kako se odnositi prema svojoj mami, odnosno "koje su granice koje je mama postavila i koje ne mogu prelaziti unatoc tome što to možda necu moci prihvatiti u odredenom trenutku".
Što znaci; da ni mi kao odrasli, premda se to od nas ocekuje, ne znamo uvijek na sva pitanja odgovore, a kamo li da bi to trebala znati djeca- djeca ovdje znaci mali ljudi koji nemaju iskustva u životu i koji trebaju pomoc odraslih ljudi da bi na svojem putu prema zrelosti naucili koje su prave vrijednosti, što je društveno prihvatljivo a što ne.

I što se dogodilo?

Dogodila se eksplozija bunta, nezadovoljstva, pozivanja na osobnu odgovornost da tvoja kcer sama preuzme odgovornost za svoj život jer vidi da njezina mama, vodena svojim uvjerenjem da cini dobro, ustvari svoju kcer NE VIDI, i nije svjesna njezinih potreba na pravo da bude shvacena i prihvacena onakva kakva je. Njezina frustriranost je tolika da je ona MORALA prekinuti svoj odnos sa mamom i pod hitno otici od nje ne bi li ju sprjecila da joj i dalje narušava integritet.
Što je napravila?
Napravila je najbolje što je mogla i pri tome pokazala odgovornost. (da joj je stalo do toga gdje ce živjeti i kako).
Unatoc cinjenici što oca "nije osjecala" i što ga nije voljela, ipak je otišla k'njemu, pokazavši i time da je, koliko god to tebi nevjerojatno zvucalo, zabrinuta za svoj opstanak i razvoj, i da, unatoc toj neljubavi sa njim, vjeruje da joj je to, za sada najbolji uzmak, tj. da time bar nece dovesti njezin fizicki integritet u pitanje. Da nije postupila tako vec da je otišla k' svojoj prijateljici, kakvome decku, u kakvo izbjeglištvo, da se potuca u nekoj grupi, k drogi i sl. znala bi i sama da bi tako i njezin fizicki integritet došao u pitanje.
Za sada to nije ucinila!

No, to ne znaci da nece. To ovisi o nekoliko stvari. Ovisi o tome koliki ce mir imati u ocevoj kuci (u smislu da joj ne drže prodike), u kakvom je društvu i pod kolikim utjecajima prijatelja i deckiju (ostala je sama i u fizickom smislu i i na taj nacin ce tražiti ljubav), te o tome što ceš ti poduzeti. Nužno je da ti (a dio je i na bivšem suprugu što bi i on trebao) preuzmeš odgovornost za vaše loše odnose, i da pocneš uciti gdje si grješila. Loptica je na tvojoj strani, i, smjeti ceš ju vratiti onda kada budeš spremna suociti se sa svojim lošim postupcima iz prošlosti.
Ne boj se Xanas! Ono što ti je za sada potrebno je želja da to želiš, a nju, sudeci i po tome da si i temu ovdje otvorila, vjerujem da imaš.
Ne sumnjam da ti i ona nece pomoci u tome. Možda ne na za sada tebi vidljiv nacin- da postane uredna, da ne mjenja dečke, da ti ne odgovara drsko, ali svakako mislim da hoce. Važno je da joj pokažeš da znaš da odgovornost za tvoje nerazumjevanje nje same ne leži u njezinoj "krivnji" vec da je uzrok njemu tvoje neznanje kako da se ponašaš. Takoder je bitno da joj pokažeš da ti je stalo da imaš dobre odnose sa njome, i to prije svega. Bez obzira na neurednu sobu, bez obzira na loše društvo, stalno mjenjanje decki... bez obzira na bilo što, na prvo mjesto uvijek trebaš stavljati svoju ljubav prema njoj kao osobi, prihvacajuci je takvom kakva je.
To nije lako, nimalo, dapace, vrlo je teško, ali, uzevši u obzir da je prisiljena biti kod oca kojega ne voli previše, da postoji mogucnost da krene stranputicama koje ce je na bolan nacin nauciti ono što si je mogla ti samo da si poštivala njezinu osobnost, i što je najvažnije, što ceš joj tako s vremenom pomoci da ponovno uspostavi vlastiti integritet sa samom sobom i u odnosu sa tobom i što cete poceti ravnopravno uživati jedna u drugoj, ne stavljajuci jedna potrebe one druge ispred svojih, ali niti ignorirajuci ih, vrijedi truda.
Uvjeren sam u to!

Još nešto želim natipkati. Od svojega sadašnjega supruga premalo ocekuješ, ne želim ga kritizirati, ali, nije dovoljno biti velika duša i predobar a bez invencije i želje za snalaženjem i traganjem za pomoci kada voljena osoba ima problem, koji je uostalom i njegov.
I ne može mu "dotužiti sva ta gungula u kuci" inace je samo podstanar i od male koristi dok se ti patiš, histerišeš i narušavaš zdravlje zbog svoje brige i ljubavi prema drugome. Znam da je ona tvoja kcer i da je to i prirodno, ali i ti si njegova odabranica, samim time, a pogotovo kada se radi o ovome problemu za ocekivati je od njega da uloži sav svoj trud.

Takoder, redom kako su davale postove, želim izraziti slaganje sa (iako mi se nick ne svida) "Zmijicom", "putnicom", "ema1" i osobito "ja_sanja"-om koja je ponekada možda oštra ali cije mišljenje vrijedi kao biser, a vjerujem i iskustvo, osobito što je prošla isto što i djevojka koja ti je kcer.

I još nešto, neizostavno, ukoliko imaš priliku iskreno ti preporucam da potražiš knjigu "Vaše kompetentno djete" autora Jespera Jula (danski obiteljski terapeut) cije djelo govori o odnosu roditelj-dijete. Pored te knjige tu je još i "Razgovori sa obitelji" takoder prevedenom na Hrvatski, te još jednom nedavno izašlom novom knjižicom. U razmišljanju, traganju, ucenju mislim da svakom roditelju ovaj autor može biti od neprocjenjive pomoci.
Na web stranicama postoji više info o Jesperu Julu a i o tim djelima, ako utipkaš na Google Jesper Jull naci ceš, i na hrvatskom i na engleskom.

Lijep ti pozdrav i hrabro, bori se na pravi nacin!


Radovan

P.S. Jednom možda i ja ispričam svoju priču!

[talia]

xanas kaže:

Dakle, imam kćer od 15,5 godina...

Bila si joj podanik, sluskinja, prijateljica... a ne majka.
Uloga majke nije da svom djetetu ispunjava svaku zelju i tretira je kao princezu, nego je uloga majke, da svoje dijete odgaja da bude cjelovito ljudsko bice, a ne princeza.

[talia]

xanas kaže:

Hvala Vam svima na lijepim rječima. Tješi me kad vidim da i njezini vršnjaci mogu zrelo razmišljati ( benjo), pa se sve nadam da će komadić pameti doći i do njene glave. Ne znam šta joj otac dopušta, on kaže da joj ne dopušta svašta, ali poznavajući ga, slabo vjerujem. Ona je spretna u odnosu sa njim i obrlati ga kao od šale, a da on ni ne shvati da ga je smantala i napravila šta je htjela. Što se tiče moje ljubavi, ona je uvijek bila neupitna, i uvijek sam joj je pokazivala , ponekad ( sad mislim) i više nego što je trebalo. Moj novi muž i ja smo cijeli život prilagodili njoj, a pitam se da li je to tako trebalo? Čini mi se da su nekako bolja i zahvalnija ona djeca koja manje dobivaju od roditelja, nego ova koja su mažena i pažena.
Ono što mene prestravljuje je njen moralni kod, njeno nepoštivanje elementarnih ljudskih vrijednosti, glavno je da je njoj dobro. U tom cilju neće prezati povrijediti bilo koga, i napraviti bilo što. Nisam je tako odgajala ni učila, pa mi nije jasno kako to da ama baš ništa šta sam joj 15 godina govorila nije ostalo u njenoj glavi? Ili to radi meni u inat?

Ali jesi! Napravila si od nje razmazenu princezu i ona se bas tako i ponasa.
Kao netko tko je navikao, da dobije sve sto pozeli.
Bitno je da uvidis svoje greske, a ne da cudis, kao da ti nemas nista s tim.
Dijete od 15 godina nema sta traziti samo u domu, bez obzira kako dobra skola, jer jednostavno nije psihicki doraslo tolikoj samostalnosti.
Zao mi je da si toliko izvan dodira sa stvarnoscu

[talia]

xanas kaže:

1. kako dijete od 15 godina može osjećati mržnju? Ta emocija mi je toliko strana da mi nije jasno kako netko tko je tek počeo živjeti i tko još od života takoreći nije ništa probao, može biti zatrovan s njom?
2.kako tu bol koju mi je nanijela prevladati? kako oprostiti te gadosti koje mi je izrekla, i to ne jednom, gledajući me u oči i praviti se da ništa nije bilo?
3.kako prevladati tu blokadu u našem odnosu i krenuti naprijed ? Napominjem da smo do lani bile bliske i razgovarale o svemu, a sad me je u potpunosti isključila iz svog života.

Ma ti si svetica od majke, nema ti ravne
Kako si zasijala, tako i zanjes.
Os svog si djeteta umjesto neovisnog ljudskog bica, napravila bogalja.
Jadna mala.

[talia]

xanas kaže:

To traje već mjesecima i iz susreta u susret sve je gore. Evo, danas je zvala da joj treba jakna koja je ostala kod mene. Donijela sam joj jaknu, ali krivu jer nije rekla koju želi. Napravila je takvu scenu, kao da sam joj pola obitelji pobila.

Donijela si joj jaknu, jer je ona nepokretna, pa nije mogla sama doci po jaknu?

[talia]

xanas kaže:

Sklona sam tvrdnji da sam je ipak previše razmazila i da je postala objesna. U prevelikoj želji da joj osiguram djetinjstvo kakvo ja nisam imala, otišla sam u drugu krajnost.

Je u pravu su, tvoje greska jesu uzrok svemu ovome.
Sto ona treba od tebe je da joj budes MAJKA, a ne prijateljica, podanica i sluskinja.

[talia]

xanas kaže:

Šta sam očekivala? Da odraste u jedno sretno, mlado, pozitivno biće. Da bude pošten čovjek i da radom ostvari ono što želi. Sad imam lažljivo, lijeno i manipulatorno stvorenje. Ubio me Bog ako znam zašto. Da li će to tako ostati , ne znam, ali za sad je tako. Ne znam da li je to previše što sam očekivala, ali recite mi vi, šta vi očekujete od svoje djece?

Kao sto sam vec spomenula, razmazila si je kao da je princeza, sad ramazenu princezu i imas.
Otkad je dobra stvar, da od svoje djece napravimo egocentricne narcise, koji misle da se cijeli svijet vrti oko njih?

Znam da sam gruba, ali je beskonacno iritantno kako ti odbijas preuzeti svaku odgovornost i stavljas sebe u ulogu zrtve, koja pije tablete za smirenje.:rollayes;

Ona je ljuta na tebe jer je nisi pripremila i OSPOSOBILA za stvaran zivot i svijet, nego si stvorila lazni svijet za nju u kojem je ona bila centar svijeta.
I sad je ona grubo tresnula na straznjicu, jer nema nikakvih sposobnosti, da se nosi sa stvarnim svijetom.
Dovoljno je pametna da to uvidja i naravno da krivi tebe jer ti i jesi za to kriva.

Ja sam radila kao dadilja 5 godina i vidjela sam takvih slucajeva.
Ti nisi bila majka i autoritet, nego je autoritet u vasoj kuci bila tvoja kcer.
To jednostavno nije prirodno, niti je ijedno dijete doraslo toj ulozi.

Skola nije sve, ona je pametna, ali su joj socijalne vjestine =0.

[talia]

Garantiram ti 1000 % da je ovo sto sam ti rekla istina, ti moras razmisliti i rijesiti neke stvari sama sa sobom, a onda iskreno popricati s njom i preuzeti svoj dio odgovornosti.
Napravila si jos jednu gresku, jer si joj pokusala pruziti, sve sto ti nisi imala.
Dakle si svoje nezaljecene komplekse isla lijeciti na njoj, a ne na sebi.
Greska je pokusati pruziti njoj ono sto si TI trebala, umjesto da joj pruzis ono sto je ONA trebala.

[nagual]

ja_sanja kaže:

Mi ne znamo koji problem dete ima.
Prema tome, ne možemo davati savete.

Da pojasnim; dakle pokusaj vracanja djevojke kuci je vazan upravo zato da bi se ponovno postavila komunikacija i naravno, pokusalo odgonetnuti kakav problem dijete ima, pa zatim krenuti u njegovo rjesavanje. Mislila da se to dade skuziti iz mog prvog posta.

ja_sanja kaže:

(ja sam otišla od kuće sa 15 i nisam se vraćala)

Naravno, metode moje mame ne moraju uvijek paliti. I nije svaka mama moja mama.

[Gorski]

Moram natipkati još nešto što je vrlo važno,
Prozivati sada Xanas da je KRIVA, nije nimalo ohrabrujuće, onosno, nije ništa drugačije od Xanasinog prozivanja njezine kćeri za postupke "drskosti" i čega već ne.
Ukoliko ćemo to činiti obraćajući se Xanas na takav način moramo biti sigurni da ćemo u njoj probuditi jedino osjećaj krivnje odašiljući joj poruku "ti nisi dobra mama, ti si kriva što se događa tvojoj kćerci, ti si kriva što ona pati".

Ono što je prije svega važno shvatiti i prihvatiti, i što ne smijemo zaboravljati da i Xanas, jednako kao i njezina kćerka, pati, samo duže od nje. I tu joj nikakove optužbe ne mogu pomoći.
Ono što joj može pomoći, ili pokazati put je VIDJETI JE, tj. prihvatiti njezinu zabrinutost za razvoj kćeri.
Kada je u pitanju jakna, nije važno što je Xanas jaknu odnjela, odnosno, važno je u tom smislu što je time kćerci pokazala da je spremna surađivati sa njom, da joj je spremna napraviti uslugu i pomoći.
Važnije je kako je to učinila. Zašto? Zato što svojim postupcima ustvari odaje ne neljubav, već nestrpljenje zbog osobne nesigurnosti u ispravnost onoga što radi a što kćer kao dijete ne može shvatiti već to čuje kao poruku "kćerko, ti si mi problem u životu jer se ne ponašaš ispravno, kriva si". Kćerka tada sasvim prirodno zauzima obrambreni stav jer je napadnut njezin inetegritet osobe. To je jednako tako kada mi Xanas prigovaramo na sličan način, samo otvorenije.
Što je trebala napraviti?
Lijepo je što joj je odnjela jaknu, no napad koji je doživjela pri tome, (trebala bi malo analizirati i prisjetiti se, vjerujem da je sama prouzročila nekim svojim održavanjem bukvice, pričom kako nije lijepo što je kćer napravila, nekim progovorom, ili sl. a moguće i samo pogrešnim pogledom koji ne odaje razumjevanje nego osudu).

Kada je saznala da joj kćer treba jaknu, bez obzira na koji način je to saznala, trebala je reći u sebi "aha, ona me treba, postavila je pred mene zahtjev, radi se o nečemu što je dio njezine potrebe kao dio njezne osobnosti, sada imam priliku pokazati joj da ju volim i ne želim ovu priliku propustiti",
- što ti je potrebno da to realiziraš: Trebaš znati što od tebe očekuje, ako je tražila jaknu (pogotovo ako ih ima više) nužno ti je znati koju želi, i ukoliko to ne znaš nećeš je povrijediti ako je pitaš koju želi, time ćeš joj pokazati da JU ČUJEŠ, i da si joj spremna pomoći na pravi način - DONJETI UPRAVO ONU JAKNU KOJU ONA ŽELI.
Ovo možda jesu sitnice koje izgledaju suviše kao podilaženje, ali vas uvjeravam da one to nisu. Ti imaš pravo izbora i ne odgvoriti joj na njezinu molbu da ti donese jaknu, ili to možeš odbiti zato što ti se ne da, što nemaš vremena ili sl. ALI TO NE SMIJEŠ UČINITI ZBOG PRKOSA, ZATO ŠTO JE ONA TVOJE DIJETE I ŠTO JE VIŠE NE ŽELIŠ SLUŽITIT.
To ne znači da je služiš ako joj pomažeš, ona to ustvari i treba, treba prije svega, a jakna je znak da tebe nije "prekrižila" već da ti daje šansu da pokažeš da li si se promjenila iz mame koja svoju kćer POKUŠAVA POPRAVITI u mamu koja svoju kćer VIDI.

Niti ona niti ti niste krive, i jednoj i drugoj treba pomoć u ostvarivanju komunikacije koja ne vrijeđa. Ona je dijete ti si odrasla i zbog toga ti snosiš odgovornost za vaše loše odnose. To nije isto što i biti kriva, ne.

[xanas]

Gorski, hvala ti na lijepim riječima, u pravu si u puno toga. I tebi Nagual, u puno toga slažem se s tobom, a donekle i sa Taliom. Ja - Sanja ,nije da ti ne želim odgovoritit na to pitanje, ja ne znam odgovor na to pitanje. Da ga znam, ne bi otvarala ovu temu. Girlnextdoor je dotakla dosta toga , na žalost istinitog. U principu sam shvatila.

[ja_sanja]

na koje pitanje?
(postavila sam nekoliko jasnih pitanja na koje se lako može odgovoriti jer su konkretna.

- Kako je započeo taj razgovor u kome je rekla da te mrzi?
- kako je otprilike tekao?
- ona je neuredna. Kakva si ti? (tvoj odnos prema urednosti. Šta pod tim podrazumevaš)

Pominjala si i dobrog, poštenog, sretnog čoveka.
Poštenje si definisala, dobrog i sretnog čoveka nisi.

Dakle, tu su bila još dva važna pitanja:
- šta je za tebe dobar čovek?
-šta je za tebe sreća?


Veoma mi se sviđa kako razmišlja Gorski (sviđa mi se nick! ).
Talija dobro uviđa stvari ali je netaktična )


Ponoviću ono što sam već dva tri puta ovde rekla - nije stvar u određivanju toga ko je kriv. Utvrđivanje krivice ima za cilj kažnjavanje.
Stvar je u uviđanju i otkrivanju grešaka. Uviđanje grešaka ima za cilj rešavanje problema. To je pitanje preuzimanja odgovornosti.


@ nagual:
da, nisu sve mame iste. Ali, jednako je važno da ni sva deca nisu ista. Jedna ista mama se mora različito postaviti prema svoja dva deteta ukoliko su bitno različita.

[Lilit]

talia kaže:

Ali jesi! Napravila si od nje razmazenu princezu i ona se bas tako i ponasa.
Kao netko tko je navikao, da dobije sve sto pozeli.
Bitno je da uvidis svoje greske, a ne da cudis, kao da ti nemas nista s tim.
Dijete od 15 godina nema sta traziti samo u domu, bez obzira kako dobra skola, jer jednostavno nije psihicki doraslo tolikoj samostalnosti.
Zao mi je da si toliko izvan dodira sa stvarnoscu

mozda ju je razmazila ali nije istina da dijete od 15 god nemoze bit samo u domu i pritom odgovorno i doraslo situaciji a ako i nije doraslo cim se odseli onda silom prilike postane doraslo. jako je puno obitelji i djece koje ako se zele skolovat nemaju alternativu nego bit negdje u domu. a nisu svi kao kcer-cura o kojoj ovdje pricamo.

[xanas]

ja sanja, mislila sam da više neću odgovarati na tvoje postove zbog tvrdih stavova i ogorčenja koje izbija iz tebe ( pretpostavljam, vjerovatno u odnosu na svoju majku od koje si pobjegla sa 15 godina).Iskreno rečeno, plaši me pomisao da će mi dijete za 15 -ak godina biti i dalje tako ogorčeno kao ti.Međutim, da ne misliš da bježim od odgovora, pokušati ću odgovoriti. kako je sve počelo: lani ( u 8 razredu) bilo je pubertetskih mušica. Počele su prve ljubavi, počelo je nekakvo sitno laganje, ocjene su šarale gore - dole, ali sve je to bilo u garnicama normale. Brisala sam joj suze zbog nekakvih dečki, pomagala šta je trebalo i kažnjavala kad je trebalo. Došlo je ljeto, i moje dijete se pretvorilo u jednu samosvjesnu mladu osobu. Ljeto je prošlo ok, ona je izlazila, družila se, kući je bilo manje- više normalno. Onda je otišla u dom. Već nakon 3 dana objavila mi je da se je zaljubila. Rekoh: kud prije, nisi ni vidjela sve? Nakon dva tjedna zvali su me iz škole i rekli da se skuplja po kutevima sa dečkima i da oni na to ne gledaju rado te da je upozorim na ponašanje.To sam i učinila. Nakon toga, dolazila je kući vikendom i kad bi me vidjela, počela bi plakati ili raditi scene. Nije htjela reći zašto plače. U neki mah sam pomislila da joj je netko u domu učinio nešto na žao, ali ona je tvrdila da nije. Razgovor sa njom je postajao sve teži , ja sam odjednom postala zastarjela, konzervativna i primitivna, ništa više nisam razumijela. Počela je slagati jedinice, pa smo tako za mjesec dana bili na reprezentativnoj brojki od 13 jedinica. Počela je otvoreno pušiti, sjediti po kafićima i družiti se sa djecom koja su kako ona kaže " željeli živjeti život sad i odmah":Onda smo imali zajednički razgovor, ja, njen otac i ona. U tom razgovoru koji se trebao voditi na temu šta sa tom školom, treba li joj pomoć, instrukcije, hoće li se ispisati na polugodištu i preći u neku lakšu školu i sl. moja kćer je iz čista mira , pred svojim ocem zaključila da me ne trpi, da me ne može podnijeti, da joj idem na živce i da ne želi biti sa mnom već da želi ići ocu.Otišla je na tri vikenda k njemu i usput naslagala još par jedinica. Nakon ta tri vikenda došla je kući, zaključila da neće više biti u domu, da joj je potreban vlastiti dom i počela putovati, i da želi srediti situaciju. U 15 dana popravila je loše ocjene i na polugodištu prošla sa 3. Došle su ferije, gdje je po cijele dane izlazila ili se izležavala. Nisam željela potencirati situaciju pa sam je pustila da se odmori.Pri tom je svečano izjavila da je razumijela svoju pogrešku, da drugo polugodište neće dozvoliti takvu situaciju, da je to njoj ispod časti da je gledaju kao propalicu i da će biti sve drugačije.U prva dva tjedna drugog polugodišta ( dok još nitko ništa nije pitao) uspijela je dobiti ukor pred isključenje jer je tri dana pobjegla iz škole i gubila se pred kafićima.Na dan kad je zadnji dan izostala iz škole, rekla mi je da ona hoće živjeti svoj život, da ona hoće sama odlučivati za sebe i da joj ja tu ne mogu ništa.Rekla mi je da me ne voli,da će učiniti sve samo da ne bude slična meni, da želi ići ocu jer da je cijeli život željela biti sa ocem i još puno ružnih stvari. To je rekla mrtva-hladna, bez ikakvog afekta ili osjećaja, gledajući me u oči. Spakirala se i otišla. Slijedeći dan smo saznali za izostanak i bili u šoku.Do sada ima otprilike 8 jedinica i jedina ne ide na školski izlet jer škola ima svoj stav i ne vodi takve.
Što se tiče moje urednosti, tu sam manje- više prosječna. Ima dana kad očistim, ima dana kad mi se ništa ne da, niš posebno. Nisam neki pedantni freak, ako to pitaš. Neću živjeti u smeću, ali niti ne čekam prašinu da padne da bi je mogla pobrisati.
Što je za mene dobar čovjek? Čovjek koji živi po svojim načelima, pri tom ne nanašajući drugima zlo ili bol, koji poštuje druge kako bi i drugi poštovali njega.Sretan čovjek je po meni onaj koji zadovoljstvo nalazi i u malim stvarima, koji može naći unutarnji mir i biti zadovoljan sa onim što ima.
Nadam se da sam odgovorila na tvoja pitanja.

[Marelina]

Prvo jedan potpore.

Xanas, htjela bih ti prvo reci da mi se cini da si ja_sanju krivo procijenila. Ono sto iz njezinih postova izbija nije ogorcenost nego snaga i borbenost osobe koja se morala sama za sebe izboriti, sigurnost u vlastite stavove, i manjak tepanja.

Iako njen govor zvuci malo prepotentno (da ne bude zabune, definitivno mislim da to nije, samo lazni dojam) mislim da ti uistinu zeli pomoci. A s obzirom da je jako razumna i nevjerojatno logicna, i mogla bi. Mozda ti se cini da nastupa neprijateljski, a zapravo je to puno prijateljskije od svih onih koji su te potapsali i rekli: ma nista se ti ne nerviraj, ti si sve ucinila, ko sisa kcer, brini za sebe i sl.

Vjerujem da si ti ucinila za svoju kcer ono sto si mislila da je najbolje. Problem je u tome sto to nikako ne moar biti i ispravno. Ja sam sebe miliju puta ulovila u gresci na tom polju. Bilo bi dobro da promislis gdje su nastale greske. Ne zato da se grizes, nego da shvatis uzrok. Ne moras ti to nama ni reci, vazno je da sama shvatis.

Moj savjet je da potrazis pomoc dobrog psihologa koji ce ti pomoci "desifrirati" tvoj odgojni kod i ukazati ti gdje su greske. (moja je sveki recimo odgajala emotivnim kaznama tipa ako to ne napravis bit cu zalosna, necu pricat s tobom, otici cu od tebe i sl. To je rezultiralo time da mm vjeruje da se ljubav zaradi. Dugo je trebalo da shvati da moze biti drugacije. A da moju sveki pitas, ona je ucinila sve za svoju djecu i sl. Je, ne kazem da nije, sve je radila u najboljoj namjeri, ali ima gresaka kojih nije ni svjesna.)
Onda kad to shvatis, moci ces se posvetiti procesu pomaganja kcerki jer vjerujem da si joj jako potrebna.

I jos samo nesto, tinejderi vole govoriti u siframa. Nesto ti drugo zeli reci time mrzim te, tako da to ne shvacaj tako emotivno. Ne mislim da je to lako, ali vrijedanje ce ti samo odmoci.

Sretno!