Depresija - opća tema

[White.Beauty]

Ironrage kaže:

(http://astricaster.blogspot.com/2010...depresije.html), možda komu pomogne:

Vrste depresije:.

super onda ja imam vise vrsta depresija....cool -.-

[SamaraMorgan]

Miligram kaže:

ljudima je depresija kao obicna prehlada,pa cak i manje od toga..
jednostavno smo tako nauceni...zato kad kazes nekom da si depresivan oni odg u stilu ma ajd proci ce to...itd. Mojim starcima je isto tako bilo ,a kad sam zavrsio na psihijatriji pazi sad ...tek su onda i to samo malčice uvidili da ta depresija je nešto ozbiljnije.


a stvarno ne kuzim zakaj to ne kazes decku ?

jel to meni upućeno? pa ja sam mu rekla, ali vidim da on ne shvaća ozbiljno. on je tip osobe koja je čvrsta, čak se nikome ne žali na ništa, sve svoje probleme sam rješava, jednostavno je sam sebi dovoljan. "samoodrživ"
imam dojam da bi preživio i u pustinji!
valjda zato ne shvaća.

[White.Beauty]

SamaraMorgan kaže:

jel to meni upućeno? pa ja sam mu rekla, ali vidim da on ne shvaća ozbiljno. on je tip osobe koja je čvrsta, čak se nikome ne žali na ništa, sve svoje probleme sam rješava, jednostavno je sam sebi dovoljan. "samoodrživ"
imam dojam da bi preživio i u pustinji!
valjda zato ne shvaća.

moj mene zivcira ...a di mene koja nema zivacaaa jaooo

[Miligram]

rejoflajt kaže:

najbolji opis kliničke depresije koji sam dosad čula:

"depresija je ozbiljna i neshvaćena totalno. smatra se da depresivci trebaju samo malo potrudit oko sebe i to je ustvari najveća zabluda,jer njihova bolest se i sastoji u tome da se nemogu potrudit.depresija ubija volju za životom,al u onom najbanalnijem obiku,ono kaj zdravi ljudi nemogu pojmit i prihvaćaju automatski neke radnje, nesvjesne su i prirodne,a to je da se digneš iz kreveta,da jedeš,da se opereš a di je tek socijalni segment života, odlazak na posao itd..
ima više vrsta depresije,ovisi u uzroku i tak, više je pristupa liečenja i tak.
može im se pomoć,samo treba znat "pogodit" terapiju.
depresija je bolest volje! sva je mudrost sadržana u ovoj rečenici!

https://www.forum.hr/showpost.php?p=10947169&postcount=7

ovaj opis kliničke depresije točno pogađa moje probleme i brige.hm,znači ja sam klinički depresivan ? ajd dobro

[Miligram]

White.Beauty kaže:

super onda ja imam vise vrsta depresija....cool -.-

ej hvalla ti za link super je !

[allegra5]

Mislila sam da sam dovoljno jaka da se sama iščupam iz toga. Prva sam živjela u takvoj zabludi da je depresija nešto prolazno, nešto što možeš prebroditi sam..sve dok depresija nije postala moje srednje ime. Znala sam da se nekome moram obratiti jer je moj život na svim poljima počeo drastično ispaštati. Zapravo su kola krenila nizbrdo kad sam okončala jednu turobnu vezu koja mi je pojela samopouzdanje, samopoštovanje, jednostavno iscijedila život iz mene...Uslijedila je godina dana oporavka unutar moja 4 zida. Nigdje nisam izlazila, faks je stao na mrtvoj točki, nisam imala snage skoncentrirati se ni na što. Začahurila sam se u neki svoj svijet i gledala kako život prolazi pored mene.
Nakon godine dana, stala sam na noge u smislu da više nisam patila zbog bivše ljubavi. I stigla je nova, dan danas je tu. Ali i dalje sam osjećala da me nešto jede i ne da mi naprijed. Nisam bila u stanju položiti najbanalnije ispite na kojima je ekipa hvatala petice...Prijavila bi ispit i ne bi se pojavila, koliko puta sam to napravila sam Bog zna. Razvila sam socijalnu fobiju, svaki susret s nekim meni bi redovno bio popraćen tjelesnim simptomima - dlanovi se počnu znojiti, crvenilo u licu, ruke se tresu,čini vam se da ćete ostati bez daha i poželite da vas naprosto nema, da vas zemlja proguta jer ste svejsni kako vas sugovornik čudno promatra...i već nakon 2 minute pitate sebe 'šta sam ono napravila? šta mi se događa?'. A odgovora nema. Cure na faksu su me odjebale, ismijavale su me zbog toga što se ne bi pojavila na ispitu, što sam neke ispite išla na repeticije a koje su one svladale na predavanjima na koje ja nisam išla zbog mog stanja. Sve to bilo je sasvim dovoljno da se počnem percipirati kao nesposobna, dosadna, bezvrijedna, jadna i ne znam kakva sve ne osoba. Znala sam da uistinu 'čovjek postane ono o čemu razmišlja' i trudila sam se to primijeniti svaki put kad bih osjetila bujicu nadolazećih crnih misli. No nije išlo.
Oduvijek mi je nedostajala majčinska figura. Imam majku samo na papiru, nas dvije smo u formalnim odnosima jer se naprosto ne razumijemo, ne govorimo istim jezikom. Ekstremno je zatvorena, i to je prenijela i na mene, no sva sreća da ja na tome radim jer mi je oči otvorila moja psihijatrica, koja mi je rekla da koliko god to bolno bilo moram dalje sama, jer od nje ne mogu očekivati nikakvu potporu.
Moja dijagnoza je mješoviti poremećaj depresije i anksioznosti. Već mjesecima idem na psihoterapiju i pijem antidepresiv. Recite mi, što u takvoj situaciji, kad vam je potrebna bezrezervna potpora, očekujete od svoje majke? Sigurna sam da to nije 'I šta kaže doktorica? Ima li napretka? Jeli ona zadovoljna? A ti?', a na koja slijede odgovori 'Ima. Je. Je. Jesam.' Rečeno u autu sa suvozačevog sjedala na putu prema shopping centru. Nakon toga je spomenila neki lokalni trač i nastavila gledati pred cestu.
Dečko je podrška, najbolja prijateljica također. Razumiju. No, majka je jedna. I tamo gdje bi je najviše trebalo bit, nje naprosto nema. No, preživjet ću, ha?

[White.Beauty]

allegra5 kaže:

Mislila sam da sam dovoljno jaka da se sama iščupam iz toga. Prva sam živjela u takvoj zabludi da je depresija nešto prolazno, nešto što možeš prebroditi sam..sve dok depresija nije postala moje srednje ime. Znala sam da se nekome moram obratiti jer je moj život na svim poljima počeo drastično ispaštati. Zapravo su kola krenila nizbrdo kad sam okončala jednu turobnu vezu koja mi je pojela samopouzdanje, samopoštovanje, jednostavno iscijedila život iz mene...Uslijedila je godina dana oporavka unutar moja 4 zida. Nigdje nisam izlazila, faks je stao na mrtvoj točki, nisam imala snage skoncentrirati se ni na što. Začahurila sam se u neki svoj svijet i gledala kako život prolazi pored mene.
Nakon godine dana, stala sam na noge u smislu da više nisam patila zbog bivše ljubavi. I stigla je nova, dan danas je tu. Ali i dalje sam osjećala da me nešto jede i ne da mi naprijed. Nisam bila u stanju položiti najbanalnije ispite na kojima je ekipa hvatala petice...Prijavila bi ispit i ne bi se pojavila, koliko puta sam to napravila sam Bog zna. Razvila sam socijalnu fobiju, svaki susret s nekim meni bi redovno bio popraćen tjelesnim simptomima - dlanovi se počnu znojiti, crvenilo u licu, ruke se tresu,čini vam se da ćete ostati bez daha i poželite da vas naprosto nema, da vas zemlja proguta jer ste svejsni kako vas sugovornik čudno promatra...i već nakon 2 minute pitate sebe 'šta sam ono napravila? šta mi se događa?'. A odgovora nema. Cure na faksu su me odjebale, ismijavale su me zbog toga što se ne bi pojavila na ispitu, što sam neke ispite išla na repeticije a koje su one svladale na predavanjima na koje ja nisam išla zbog mog stanja. Sve to bilo je sasvim dovoljno da se počnem percipirati kao nesposobna, dosadna, bezvrijedna, jadna i ne znam kakva sve ne osoba. Znala sam da uistinu 'čovjek postane ono o čemu razmišlja' i trudila sam se to primijeniti svaki put kad bih osjetila bujicu nadolazećih crnih misli. No nije išlo.
Oduvijek mi je nedostajala majčinska figura. Imam majku samo na papiru, nas dvije smo u formalnim odnosima jer se naprosto ne razumijemo, ne govorimo istim jezikom. Ekstremno je zatvorena, i to je prenijela i na mene, no sva sreća da ja na tome radim jer mi je oči otvorila moja psihijatrica, koja mi je rekla da koliko god to bolno bilo moram dalje sama, jer od nje ne mogu očekivati nikakvu potporu.
Moja dijagnoza je mješoviti poremećaj depresije i anksioznosti. Već mjesecima idem na psihoterapiju i pijem antidepresiv. Recite mi, što u takvoj situaciji, kad vam je potrebna bezrezervna potpora, očekujete od svoje majke? Sigurna sam da to nije 'I šta kaže doktorica? Ima li napretka? Jeli ona zadovoljna? A ti?', a na koja slijede odgovori 'Ima. Je. Je. Jesam.' Rečeno u autu sa suvozačevog sjedala na putu prema shopping centru. Nakon toga je spomenila neki lokalni trač i nastavila gledati pred cestu.
Dečko je podrška, najbolja prijateljica također. Razumiju. No, majka je jedna. I tamo gdje bi je najviše trebalo bit, nje naprosto nema. No, preživjet ću, ha?

znam kako ti je...mama mi misli kao da nije to velika stvar , decko me ne jebe ni 5 posto gleda svoje dupe i svoje prijatelje..vazniji su od naseg razgovora da ja vise nemogu zivcjeti ovako...ne izlazim vise nigdje tako da od frendova malo koji je bas najbolji..ima par i svaka im cast al mi ih zao teretit nekada u kasne sate...uzas

[Baby Donna]

rejoflajt kaže:

najbolji opis kliničke depresije koji sam dosad čula:

"depresija je ozbiljna i neshvaćena totalno. smatra se da depresivci trebaju samo malo potrudit oko sebe i to je ustvari najveća zabluda,jer njihova bolest se i sastoji u tome da se nemogu potrudit.depresija ubija volju za životom,al u onom najbanalnijem obiku,ono kaj zdravi ljudi nemogu pojmit i prihvaćaju automatski neke radnje, nesvjesne su i prirodne,a to je da se digneš iz kreveta,da jedeš,da se opereš a di je tek socijalni segment života, odlazak na posao itd..
ima više vrsta depresije,ovisi u uzroku i tak, više je pristupa liečenja i tak.
može im se pomoć,samo treba znat "pogodit" terapiju.
depresija je bolest volje! sva je mudrost sadržana u ovoj rečenici!

https://www.forum.hr/showpost.php?p=10947169&postcount=7

istina..dobar opis..

[Baby Donna]

kastaš kaže:

Joga ha? I ja se već dugo mislim malo probat ali nikako počet.
Ajd baš super. Našla si nešto novo za sebe. Samo tako nastavi.
:high five:

super je, probaj opustajuce i jacanje volje i snage, ovo s voljom je problem depresivcima pa nek se okusaju, toplo preporucam

[Miligram]

Ironrage kaže:

Malo sad razmišljam o onome da nas depresija kontrolira, osječaje i misli..

Pokušavam se prisjetit prošlosti, sječam se da sam uspio "pobjedit" (vratila se naravno, al bilo mi je bolje.) moju depresiju prije 2/3 godine.. i to s glazbom, malo pozitivne inspiracije da budem precizniji. Sad mi to ne može baš pomoć, jer dok slušam ne osječam ništa, samo neka praznina, i puno toga šta sam volio me sad podsječa na loše stvari, događaje i ljude koje bi najrađe htio zaboravit.. ostane mi samo negativna glazba a to mi koliko sam skužio stvarno ne treba.

Tako da to više ne dolazi u obzir. Šta bi još moglo pomoć?? jel zna netko?

Uglavnom da se vratim na 1. rečenicu, mislim i osječam da ništa nema smisla, da neče nikad više biti bolje, da če ovako uvijek ostat, da bi bilo najbolje da me nema, da je bodučnost jednostavno puno više mračnija. I da je trava na drugoj strani zelenija. I teško da mogu protiv tih misli, kad pokušam, kao da nešto dođe i uvjek me lupi na pod.

Razmišljam i o onome šta mi je netko ovdje napisao.. da probam s antideprisivima.. ali ne moguče je da ih nabavim. Kako? gdje? i tako bi me to samo možda "podiglo" pa da bi možda onda mogao drugačije i bistrije razmišljat.. ma nezz više niti sam.

rejoflajt, vidio sam tamo gdje si napisala za kliničku depresiju, jel se ti možda razumiješ u te tipove depresije? jel bi mi mogla pomoć da saznam koji tip depresije imam? mislim ako bi znao, mogao bi više saznat o tome pa bi tako bolje znao kako si pomoć.

E vidiš ti si opisao moje stanje uma,jer ovo kaj si napisao tako je upravo i meni samo što ja pijem ad i to 2 plus normabel,ali i dalje sam takav-nikakav
Dobro...tek sam poceo piti ad pa valda treba vremena da to sve proradi...nadam se da ce onda biti bolje,al to traje jaaako dugo..neki piju ad i 2 godine i više

[xanaxs]

Samo da kazem hello folkz
i ja se borim s depresijom vec nekih 3.5 godina i imam osjecaj da je svaki dan sve gori i gori.
:hides:

[ray of light]

@iron

što ti znači znati vrstu depresije? pa ne možeš se sam liječiti? i uvijek su ti barem dvije vrste, nikad nije onako čista slika jedne vrste...pa nisu to stvari za zezanciju, ironrage!
ne možeš sam sebi postavljati dijagnoze! za to postoje specijalisti, psihijatri-psihoterapeuti. i ne možeš "nabavljati" tako ozbiljne lijekove kao što su ad-ovi. i toplo se nakon svega nadam da ne trollaš! nadam se da te nisam pogrešno procijenila. ako jesam, sorry.

[Ironrage]

rejoflajt kaže:

@iron

što ti znači znati vrstu depresije? pa ne možeš se sam liječiti? i uvijek su ti barem dvije vrste, nikad nije onako čista slika jedne vrste...pa nisu to stvari za zezanciju, ironrage!
ne možeš sam sebi postavljati dijagnoze! za to postoje specijalisti, psihijatri-psihoterapeuti. i ne možeš "nabavljati" tako ozbiljne lijekove kao što su ad-ovi. i toplo se nakon svega nadam da ne trollaš! nadam se da te nisam pogrešno procijenila. ako jesam, sorry.

Pa da bi znao, mislio sam si ako bi znao da bi mogao više o toj vrsti depresije saznat i onda bi možda bolje znao kako si pomoć, al ajd ok, znam da nije za zezanciju, "i uvijek su ti barem dvije vrste, nikad nije onako čista slika jedne vrste" - i ovo nisam znao, al sad znam.
Bio sam ja kod mnogih tih psihijatara, i iskreno... nisu mi ništa pomogli.. jedna mi je samo rekla da bi bilo pametno da odem u Zagreb na snimanja mozga, a sad zašto je to rekla nezz, i rekla je to mojim roditeljima i oni ništa, (bilo je to prije više od godinu dana) kak ne kužiš? jednostavno ignoriraju.

Pa to sam i mislio, i napisao sam, i znam da ih ne mogu nabavljat. (ad-ovi)

Samo sam JA, nema nikog drugog koji bi mi barem nešto pomogao.. OK? I ne trolam pa dobro nisam takva budala da bi
se o takvim stvarima zajebavao.

Okružen sam s ljudima koji nemaju pojma šta je depresija, to je ono šta si ti napisala, "zato jer nisu educirani, informirani i ne žele to biti i zato jer se podsvjesno boje da je moguće da se to njima dogodi u životu." i s takvima sam na žalost do sada imao posla.

Teško da bi ja sebe mogao potpuno izljećit od depresije, al da mogu promijenit nekoje stvari da mi bude bolje, e to mogu. Moram...

[ray of light]

Ironrage kaže:

Pa da bi znao, mislio sam si ako bi znao da bi mogao više o toj vrsti depresije saznat i onda bi možda bolje znao kako si pomoć, al ajd ok, znam da nije za zezanciju, "i uvijek su ti barem dvije vrste, nikad nije onako čista slika jedne vrste" - i ovo nisam znao, al sad znam.
Bio sam ja kod mnogih tih psihijatara, i iskreno... nisu mi ništa pomogli.. jedna mi je samo rekla da bi bilo pametno da odem u Zagreb na snimanja mozga, a sad zašto je to rekla nezz, i rekla je to mojim roditeljima i oni ništa, (bilo je to prije više od godinu dana) kak ne kužiš? jednostavno ignoriraju.

Pa to sam i mislio, i napisao sam, i znam da ih ne mogu nabavljat. (ad-ovi)

Samo sam JA, nema nikog drugog koji bi mi barem nešto pomogao.. OK? I ne trolam pa dobro nisam takva budala da bi
se o takvim stvarima zajebavao.

Okružen sam s ljudima koji nemaju pojma šta je depresija, to je ono šta si ti napisala, "zato jer nisu educirani, informirani i ne žele to biti i zato jer se podsvjesno boje da je moguće da se to njima dogodi u životu." i s takvima sam na žalost do sada imao posla.

Teško da bi ja sebe mogao potpuno izljećit od depresije, al da mogu promijenit nekoje stvari da mi bude bolje, e to mogu. Moram...

javi mi se na pm, jučer bila loše, nisam ti mogla odgovoriti.

[Uncika]

Ironrage kaže:

Pa da bi znao, mislio sam si ako bi znao da bi mogao više o toj vrsti depresije saznat i onda bi možda bolje znao kako si pomoć, al ajd ok, znam da nije za zezanciju, "i uvijek su ti barem dvije vrste, nikad nije onako čista slika jedne vrste" - i ovo nisam znao, al sad znam.
Bio sam ja kod mnogih tih psihijatara, i iskreno... nisu mi ništa pomogli.. jedna mi je samo rekla da bi bilo pametno da odem u Zagreb na snimanja mozga, a sad zašto je to rekla nezz, i rekla je to mojim roditeljima i oni ništa, (bilo je to prije više od godinu dana) kak ne kužiš? jednostavno ignoriraju.

Pa to sam i mislio, i napisao sam, i znam da ih ne mogu nabavljat. (ad-ovi)

Samo sam JA, nema nikog drugog koji bi mi barem nešto pomogao.. OK? I ne trolam pa dobro nisam takva budala da bi
se o takvim stvarima zajebavao.

Okružen sam s ljudima koji nemaju pojma šta je depresija, to je ono šta si ti napisala, "zato jer nisu educirani, informirani i ne žele to biti i zato jer se podsvjesno boje da je moguće da se to njima dogodi u životu." i s takvima sam na žalost do sada imao posla.

Teško da bi ja sebe mogao potpuno izljećit od depresije, al da mogu promijenit nekoje stvari da mi bude bolje, e to mogu. Moram...

Ovo nazalost imamo svi mi, i vise nego sto bi se ocekivalo. Ljudi neznaju i gore je sto uopce ne zele znati cak i ako se radi o tome da bi se moglo pomoci osobi, prijatelju ili obitelji. Toliko se stvari gura pod tepih a ovo je samo jedna od. A i mnogi ljudi ne dozivljavaju depresiju kao nista ozbiljno. Ja sam stvarno svega naslusala; "ma to si ti samo malo tuzna"; "nemoj uzimati ad, tebi to netreba proci ce te to za mjesec dana max", "zasto ides psih? pa nisi ti bolesna" itd itd. A savjeta jos boljih; "mogla bi popiti svaku vecer malo vina da lakse zaspis, il jos bolje bi se mogla poceti napusavati malo svaki dan znas jedna moja prijateljica je tako pobjedila tu depresiju" i tako razno raznih sranja.
Iz iskustva govorim i kod mene je tako. Nebi covjek rekao koliko zapravo znaci razumjevanje drugih sto se tice depresije, ja sam bila odusevljena kada sam otkrila ovu temu, shvatis da nisi sam u tome sto prolazis i da su ljudi, simptomi puno slicniji nego sto mislis. I da te razumiju. Cak i najednostavniju stvar kad napises kao; danas sam lose.

Rejo, rejo ajde, sunce provirilio, ljudi izmigoljili vani a mi u mraku sobe a? Ja znam da ja jesam

[ray of light]

Uncika kaže:

Ovo nazalost imamo svi mi, i vise nego sto bi se ocekivalo. Ljudi neznaju i gore je sto uopce ne zele znati cak i ako se radi o tome da bi se moglo pomoci osobi, prijatelju ili obitelji. Toliko se stvari gura pod tepih a ovo je samo jedna od. A i mnogi ljudi ne dozivljavaju depresiju kao nista ozbiljno. Ja sam stvarno svega naslusala; "ma to si ti samo malo tuzna"; "nemoj uzimati ad, tebi to netreba proci ce te to za mjesec dana max", "zasto ides psih? pa nisi ti bolesna" itd itd. A savjeta jos boljih; "mogla bi popiti svaku vecer malo vina da lakse zaspis, il jos bolje bi se mogla poceti napusavati malo svaki dan znas jedna moja prijateljica je tako pobjedila tu depresiju" i tako razno raznih sranja.
Iz iskustva govorim i kod mene je tako. Nebi covjek rekao koliko zapravo znaci razumjevanje drugih sto se tice depresije, ja sam bila odusevljena kada sam otkrila ovu temu, shvatis da nisi sam u tome sto prolazis i da su ljudi, simptomi puno slicniji nego sto mislis. I da te razumiju. Cak i najednostavniju stvar kad napises kao; danas sam lose.

Rejo, rejo ajde, sunce provirilio, ljudi izmigoljili vani a mi u mraku sobe a? Ja znam da ja jesam

uf, meni bilo bed jučer, valjda tjeskoba, sve fizički simptomi, sva sam za drek, ni za to...teška sam si i psihički i fizički...

[Ironrage]

Uncika kaže:

Ovo nazalost imamo svi mi, i vise nego sto bi se ocekivalo. Ljudi neznaju i gore je sto uopce ne zele znati cak i ako se radi o tome da bi se moglo pomoci osobi, prijatelju ili obitelji. Toliko se stvari gura pod tepih a ovo je samo jedna od. A i mnogi ljudi ne dozivljavaju depresiju kao nista ozbiljno. Ja sam stvarno svega naslusala; "ma to si ti samo malo tuzna"; "nemoj uzimati ad, tebi to netreba proci ce te to za mjesec dana max", "zasto ides psih? pa nisi ti bolesna" itd itd. A savjeta jos boljih; "mogla bi popiti svaku vecer malo vina da lakse zaspis, il jos bolje bi se mogla poceti napusavati malo svaki dan znas jedna moja prijateljica je tako pobjedila tu depresiju" i tako razno raznih sranja.
Iz iskustva govorim i kod mene je tako. Nebi covjek rekao koliko zapravo znaci razumjevanje drugih sto se tice depresije, ja sam bila odusevljena kada sam otkrila ovu temu, shvatis da nisi sam u tome sto prolazis i da su ljudi, simptomi puno slicniji nego sto mislis. I da te razumiju. Cak i najednostavniju stvar kad napises kao; danas sam lose.

"Ljudi neznaju i gore je sto uopce ne zele znati cak i ako se radi o tome da bi se moglo pomoci osobi, prijatelju ili obitelji." - Kako samo mrzim ovakav način razmišljanja od drugih, kvragu! ako je nekom čovjeku do nekog uistinu stalo i voli ga, onda mislim da če učinit sve što može, naučit kako, tražit odgovore itd, da toj osobi pomogne. A ovako, ma nije ni čudo što su nekoji ljudi sjebani.

"NEMOJ BITI U DEPRESIJI! GLEDAJ S VEDRE STRANE! ODI U CRKVU MALO I BIT ČE TI BOLJE!" - Ovo je jedan od mojih favorita, mislim da mi je to djed rekao prije godinu dana.. mah

Ugl, slažem se s time šta si napisala.

[Zorée]

NEMOJ BITI U DEPRESIJI! GLEDAJ S VEDRE STRANE! ODI U CRKVU MALO I BIT ČE TI BOLJE!"

ne razumije sit gladnog, pa tako oni što nisu bili u depri ne kontaju nas što jesmo DEPRESIJA JE BOLEST VOLJE...tako točno...zapravo nedostatak volje,...ja nisam imala volje, ni da se ustanem ujutro, najradije bi čitav dan ležala u krevetu, da me niko ne vidi, i da nikog ne vidim a najgore je što niko ne razumije, nitko ne može pomoći..jer što god oni pričali, u tvojoj je glavi, i džaba je sve dok sam ne shvatiš...

[Ironrage]

Zoree kaže:

ne razumije sit gladnog, pa tako oni što nisu bili u depri ne kontaju nas što jesmo DEPRESIJA JE BOLEST VOLJE...tako točno...zapravo nedostatak volje,...ja nisam imala volje, ni da se ustanem ujutro, najradije bi čitav dan ležala u krevetu, da me niko ne vidi, i da nikog ne vidim a najgore je što niko ne razumije, nitko ne može pomoći..jer što god oni pričali, u tvojoj je glavi, i džaba je sve dok sam ne shvatiš...

Ja nisam postao depresivan zato jer nisam imao volje (..?) postao sam depresivan zato jer sam upijao negativnu energiju koju su mi drugi ljudi na neki način gurali u usta, i ta energija me je tjerala na to da vidim samo ono negativno, ono što je zlo, nemir, patnja, sve "tamno", tjerala me je da se spustim u naj crniju dubinu, da postanem jedno s tim šta je "negativno" ma doslovno u pakao, koliko sam si samo puta htio oduzet život.. ove stvari stvarno ne mogu napisat na forumu, a vjerojatno me i sad nekoji smatraju ludim. Uglavnom, ja sam kriv šta sam to ljudima dopustio, ali opet bio sam doslovno s lancima zavezan za zid. Vjerujem da nitko u sebi nije zli, ali ja sam upravo to postojao. Počeo sam biti ono što mrzim. Ali sad, mislim da sam s time ustvari dobio priliku istražit drugi dio svega. I sad sam zahvalan na tome.

"Čovjek postaje ono o čemu misli"

"Dobio sam odgovor kako ni jedna duša nije prirodno zla. Užasne stvari koje se ljudima događaju mogu utjecati na to da oni počnu činiti zlo, ali njihove duše nisu u samoj svojoj suštini zle. Ono što svi ljudi traže i što ih održava, to je ljubav, rekla mi je Svjetlost. Ono što ljude kvari, to je nedostatak ljubavi."
Ako koga zanima nek pročita ovo.

[allegra5]

Moj tata mi je danas rekao nešto što me slomilo....njemu nije jasno kako meni psihoterapija može pomoći! 'Šta, pričate pola sata i ona će znat šta ti je? Mah, gluposti. To su kurvanjska posla, samo da je platit. Vidiš da si dobro,ko i prije. Udri brigu na veselje.'
Ne znam šta da mislim, ovo me pokopalo. Jer sam smatrala da bar otac razumije kroz šta prolazim