Depresija - opća tema

[hriva]

smile4 kaže:

...život je baš čudan..i pitam se zaista se pitam da su me pitali dal želim da se rodim-mislim da bi bio negativan odgovor...ali nije na nama da to odaberemo

Istina....baš zato što nije na nama da odabiremo naše rođenje, nije na nama da odabiremo i našu smrt....baš zato jer je to, kako neki zovu, viša sila iliti Bog, ovisi da li i u šta vjeruješ.....
Ali nažalost znam da u stanju depresije samo želiš da sve to prestane i najbolje bi bilo nestati....kad nestaneš kad postaneš nevidljiv, sve će se vratiti u normalu, i najbolje bi bilo da se izbriše trag da sam uopće kročila na ovaj svijet....nemam jake suicidalne misli, ali javljaju se.....nakon što se sjetim razdoblja u kojem sam bila ''ok'', strašno mi je uopće i razmišljati o takvim stvarima, i šokoiram samu sebe radi takvih misli....ne znam kako sam se iz toga izvukla, valjda jer sam počela raditi na sebi i svom životu, i neki moji makar i mali uspjesi su mi dali snagu i samopouzdanja da želim još više i da se više trudim, kad sam shvatila da postoji onaj svijet koji sam tada samo SANJALA, počela sam napuštat stara ''sranja'' i počela uzimati od života što mi je zaista bilo potrebno i što sam željela.....i to je bila jako velika stepenica u mom životu, i mislila sam da se tamo dole nikad ne moram vratiti....a sad opet posjećujem ''to'' mjesto.....
....i pitam se, zar je moguće, da nakon svega što sam izgradila, nakon svega život mi pokazuje da to uopće nije bilo to, da je sve bila samo kula od karata koja se tako lako urušava.....i to me još više deprimira....
Jedina pozitivna misao je da nakon kiše dolazi sunce, i kakvi god moji trenuci bili loši....dođe i dobar trenutak....i kako je prošla ona depresija i ona faza mora proći i ova....
U međuvremenu gledam video sa linka s prošle strane....

[smile4]

hriva kaže:

Istina....baš zato što nije na nama da odabiremo naše rođenje, nije na nama da odabiremo i našu smrt....baš zato jer je to, kako neki zovu, viša sila iliti Bog, ovisi da li i u šta vjeruješ.....
Ali nažalost znam da u stanju depresije samo želiš da sve to prestane i najbolje bi bilo nestati....kad nestaneš kad postaneš nevidljiv, sve će se vratiti u normalu, i najbolje bi bilo da se izbriše trag da sam uopće kročila na ovaj svijet....nemam jake suicidalne misli, ali javljaju se.....nakon što se sjetim razdoblja u kojem sam bila ''ok'', strašno mi je uopće i razmišljati o takvim stvarima, i šokoiram samu sebe radi takvih misli....ne znam kako sam se iz toga izvukla, valjda jer sam počela raditi na sebi i svom životu, i neki moji makar i mali uspjesi su mi dali snagu i samopouzdanja da želim još više i da se više trudim, kad sam shvatila da postoji onaj svijet koji sam tada samo SANJALA, počela sam napuštat stara ''sranja'' i počela uzimati od života što mi je zaista bilo potrebno i što sam željela.....i to je bila jako velika stepenica u mom životu, i mislila sam da se tamo dole nikad ne moram vratiti....a sad opet posjećujem ''to'' mjesto.....
....i pitam se, zar je moguće, da nakon svega što sam izgradila, nakon svega život mi pokazuje da to uopće nije bilo to, da je sve bila samo kula od karata koja se tako lako urušava.....i to me još više deprimira....
Jedina pozitivna misao je da nakon kiše dolazi sunce, i kakvi god moji trenuci bili loši....dođe i dobar trenutak....i kako je prošla ona depresija i ona faza mora proći i ova....
U međuvremenu gledam video sa linka s prošle strane....

to znači da se izmjenjuju ti trenuci?...ja sam krenula radit na sebi -krenula na jogu, hagioterapiju..pa sad više nisam išla...pa sad više ne znam što trebam radit...zbog strahova koji se javljaju ne znam gdje tražit posao više...ponekad budem ok...ali više je ovih drugih stanja..bol i težina mi pritišće dušu i srce...možda je dijelom i genetika ..djed je svojom voljom otišao...tata je imao faze-više prije negoli sad-da je znao reć da će se ubit...tako postanem odsutna nekad-jako..kao da nisam u tijelu..jutros sam malo bubnula autom u bankinu-nje ništa ne vidi se niš...ali ja se tako prestrašim odmah i na najmanj trzaj il povišen glas....lani mi se od silnih strahova i ne znam čega desila prometna..i sad sam puna straha kad vozim tom cestom a svaki dan moram proć tim dijelom...meni ovo traje jako dugo..kratki su dobri periodi....danas opet faza plača..koliko plačem zadnjih godinu dana-prestrašno..nikako da maknem tu bol i kamen iz sebe...kažeš nismo mi birali rođenje kao ni trenutak smrti- nisam sigurna ni u šta više--što kad čovjek sam odabere tren smrti? ..s obzirom na sve čovjek je rodjen za patnju samo jer svatko nosi svoj križ..i pitam se kako onda i čemu rodit dijete-još jednog patnika..i kad će taj smak svijeta..pravice ne vidim..trudim se mislit pozitivno ali...

[hriva]

smile4 kaže:

to znači da se izmjenjuju ti trenuci?...ja sam krenula radit na sebi -krenula na jogu, hagioterapiju..pa sad više nisam išla...pa sad više ne znam što trebam radit...zbog strahova koji se javljaju ne znam gdje tražit posao više...ponekad budem ok...ali više je ovih drugih stanja..bol i težina mi pritišće dušu i srce...možda je dijelom i genetika ..djed je svojom voljom otišao...tata je imao faze-više prije negoli sad-da je znao reć da će se ubit...tako postanem odsutna nekad-jako..kao da nisam u tijelu..jutros sam malo bubnula autom u bankinu-nje ništa ne vidi se niš...ali ja se tako prestrašim odmah i na najmanj trzaj il povišen glas....lani mi se od silnih strahova i ne znam čega desila prometna..i sad sam puna straha kad vozim tom cestom a svaki dan moram proć tim dijelom...meni ovo traje jako dugo..kratki su dobri periodi....danas opet faza plača..koliko plačem zadnjih godinu dana-prestrašno..nikako da maknem tu bol i kamen iz sebe...kažeš nismo mi birali rođenje kao ni trenutak smrti- nisam sigurna ni u šta više--što kad čovjek sam odabere tren smrti? ..s obzirom na sve čovjek je rodjen za patnju samo jer svatko nosi svoj križ..i pitam se kako onda i čemu rodit dijete-još jednog patnika..i kad će taj smak svijeta..pravice ne vidim..trudim se mislit pozitivno ali...

Izmjenjuju mi se loši i dobri dani, kad loše misli odnosno emocije, zamjene neke dobre misli pa dođu i dobre emocije....sigurno i ti imaš dana kad se osjećaš bolje nego ''jučer''???
Još uvijek gledam onaj video, dosta dugo traje ali ga želim pogledati do kraja, jer dr. priča o depresiji a spomenuo je da je i sam patio od toga i da se izlječio, postao mi je zanimljiv nakon 10te minute.... Ugl, priča o anksioznosti, nekom osjećaju boli, patnje ili stiskanja u predjelu prsa i trbuha, to bi moglo biti to što ti osjećaš....znam taj osjećaj i klacka se sa grudi na stomak, pa opet na grudi....fizička bol uzrokovana psihom...nadalje priča kako to zapravo izaziva neosnovani strah....jer i inače strah izaziva takva stanja tijela, ali u ovom slučaju, kod depresije, nema osonovanog realnog straha koji to uzrokuje, makar je nama koji to osjećamo strah sve i svašta i svaki mali problem.....eto kod tebe to izaziva sjećanje na ''onu stepenicu'' na kojoj si pala, i svaki put kad prolaziš preko nje strah te da se to opet ne dogodi....ne znam kako da ti to objasnim, ali ako si nakon toga već više puta prešla tom cestom, zar ti to ne daje pouzdanja u sebe da je možeš prijeći i bez da se opet nešto loše ne dogodi?
Jer meni je to davalo poleta, kad sam sljedeći put prešla neki problem koji prije nisam mogla, svaki put mi je rješavanje istog bilo sve lakše i lakše.
Kako izabrati pravi posao, kako izabrati pravu fitness aktivnost, kako uopće izabrati film za pogledati, kako izabrati knjigu za pročitati, kako izabrati pjesmu koju ćeš slušati? Po meni, odgovor leži u istom košu. Nek te emocije vode, ona stvar/aktivnost koja ti daruje lijepe emocije, radi koje se osjećaš bolje, radi koje ti se javljaju bolje misli a time i emocije, to je prava stvar/aktivnost kojoj bi se barem neko vrijeme trebala baviti.
Razumijem tvoje misli o patnji...i kako je život patnja....ne znam je si li katolik, ali nama su stalno prikazivali kako je život patnja....nešto me prosvjetlilo i shvatila sam da potpuno krivo shvaćam svoju religiju! Život je iskustvo duše, a kroz to iskustvo ona nailazi na određene prepreke koje mora savladati - to je taj naš križ, ali taj križ ne bi trebalo biti nešto što će nas baciti na tlo, nego, da dočaram slikovito, kao neki uteg koji ćemo nositi na leđima i vježbati svoje mišiće i time postati jači. Jedino je stvar u tome što ti misliš da je tvoj križ pretežak da bi ga nosila. Ne kažem da si u krivu, trenutno vjerojatno je pretežak, jer nosiš na leđima i nešto što ne bi trebala.

[smile4]

hriva kaže:

Izmjenjuju mi se loši i dobri dani, kad loše misli odnosno emocije, zamjene neke dobre misli pa dođu i dobre emocije....sigurno i ti imaš dana kad se osjećaš bolje nego ''jučer''???
Još uvijek gledam onaj video, dosta dugo traje ali ga želim pogledati do kraja, jer dr. priča o depresiji a spomenuo je da je i sam patio od toga i da se izlječio, postao mi je zanimljiv nakon 10te minute.... Ugl, priča o anksioznosti, nekom osjećaju boli, patnje ili stiskanja u predjelu prsa i trbuha, to bi moglo biti to što ti osjećaš....znam taj osjećaj i klacka se sa grudi na stomak, pa opet na grudi....fizička bol uzrokovana psihom...nadalje priča kako to zapravo izaziva neosnovani strah....jer i inače strah izaziva takva stanja tijela, ali u ovom slučaju, kod depresije, nema osonovanog realnog straha koji to uzrokuje, makar je nama koji to osjećamo strah sve i svašta i svaki mali problem.....eto kod tebe to izaziva sjećanje na ''onu stepenicu'' na kojoj si pala, i svaki put kad prolaziš preko nje strah te da se to opet ne dogodi....ne znam kako da ti to objasnim, ali ako si nakon toga već više puta prešla tom cestom, zar ti to ne daje pouzdanja u sebe da je možeš prijeći i bez da se opet nešto loše ne dogodi?
Jer meni je to davalo poleta, kad sam sljedeći put prešla neki problem koji prije nisam mogla, svaki put mi je rješavanje istog bilo sve lakše i lakše.
Kako izabrati pravi posao, kako izabrati pravu fitness aktivnost, kako uopće izabrati film za pogledati, kako izabrati knjigu za pročitati, kako izabrati pjesmu koju ćeš slušati? Po meni, odgovor leži u istom košu. Nek te emocije vode, ona stvar/aktivnost koja ti daruje lijepe emocije, radi koje se osjećaš bolje, radi koje ti se javljaju bolje misli a time i emocije, to je prava stvar/aktivnost kojoj bi se barem neko vrijeme trebala baviti.
Razumijem tvoje misli o patnji...i kako je život patnja....ne znam je si li katolik, ali nama su stalno prikazivali kako je život patnja....nešto me prosvjetlilo i shvatila sam da potpuno krivo shvaćam svoju religiju! Život je iskustvo duše, a kroz to iskustvo ona nailazi na određene prepreke koje mora savladati - to je taj naš križ, ali taj križ ne bi trebalo biti nešto što će nas baciti na tlo, nego, da dočaram slikovito, kao neki uteg koji ćemo nositi na leđima i vježbati svoje mišiće i time postati jači. Jedino je stvar u tome što ti misliš da je tvoj križ pretežak da bi ga nosila. Ne kažem da si u krivu, trenutno vjerojatno je pretežak, jer nosiš na leđima i nešto što ne bi trebala.

imam ovih i onih dana..više lošijih...ja ne mogu shvatit što moja duša želi..mene to ždere.i teško se nosim s tim..ne mogu nać posao već osam mjeseci.iznutra nezadovoljstvo...kao da su mi svi putevi zatvoreni-neznam ti to objasnit...gubim se jako..jer neznam kako i kud dalje...katolik jesam u načelu ali od toga baš ne vidim koristi..jedino što oni žele je porast nataliteta
..vjerujem da postoji nešto netko na vrhu svega..Stvoritelj..ali iskreno je puno važnije biti siguran u sebe i svoje sposobnosti negoli išta drugo

[danijel0]

smile4 kaže:

imam ovih i onih dana..više lošijih...ja ne mogu shvatit što moja duša želi..mene to ždere.i teško se nosim s tim..ne mogu nać posao već osam mjeseci.iznutra nezadovoljstvo...kao da su mi svi putevi zatvoreni-neznam ti to objasnit...gubim se jako..jer neznam kako i kud dalje...katolik jesam u načelu ali od toga baš ne vidim koristi..jedino što oni žele je porast nataliteta
..vjerujem da postoji nešto netko na vrhu svega..Stvoritelj..ali iskreno je puno važnije biti siguran u sebe i svoje sposobnosti negoli išta drugo

Ja nemogu nac posao 3god jer se toga nekako bojim.Bojim se novih izazova.Zelim se nekako pokrenut ali nemam snage.

Neznam dokad cu tako.Nisam toliko depresivan u vezi toga ali dosta me muci

[smile4]

danijel0 kaže:

Ja nemogu nac posao 3god jer se toga nekako bojim.Bojim se novih izazova.Zelim se nekako pokrenut ali nemam snage.

Neznam dokad cu tako.Nisam toliko depresivan u vezi toga ali dosta me muci

A POZNATA STVAR...ja sam sad treći put na zavodu od završetka studija..išla bih i čistit i radit kao sobarica ali nitko neće da me uzme...a to nezadovoljstvo samo raste

[danijel0]

smile4 kaže:

A POZNATA STVAR...ja sam sad treći put na zavodu od završetka studija..išla bih i čistit i radit kao sobarica ali nitko neće da me uzme...a to nezadovoljstvo samo raste

Ajde ti se bar trudis da ga nadjes.Ja samo hodam na zavod po stambilje.Bio sam na samo jednom razgovoru za posao do sad i bio nekako sretan sto ga nisam dobio

Neznam kako da se pokrenem i udjem u to bez nekog straha

[smile4]

danijel0 kaže:

Ajde ti se bar trudis da ga nadjes.Ja samo hodam na zavod po stambilje.Bio sam na samo jednom razgovoru za posao do sad i bio nekako sretan sto ga nisam dobio

Neznam kako da se pokrenem i udjem u to bez nekog straha

ni ja to ne znam..nakon svih stresova i mobinga..nisam bila na puno razgovora i nisam poslala puno molbi..iskreno nemam pojma kako se postavit kad nadjem posao..sad sam stala s traženjem..izgubila sam volju...

[danijel0]

smile4 kaže:

ni ja to ne znam..nakon svih stresova i mobinga..nisam bila na puno razgovora i nisam poslala puno molbi..iskreno nemam pojma kako se postavit kad nadjem posao..sad sam stala s traženjem..izgubila sam volju...

Da,kako se postavit?Dok sam imao praksu u srednjoj uvijek mi je bila frka ici na nju.Trema i sve to dok radis.Nikako je se rjesit.Stalno sam se bojao da nesto ne zeznem(bilo slucajeva)

I tako ce mi i biti kad nadjem posao a htio bi se toga rjesit ali stvarno neznam kako

[smile4]

danijel0 kaže:

Da,kako se postavit?Dok sam imao praksu u srednjoj uvijek mi je bila frka ici na nju.Trema i sve to dok radis.Nikako je se rjesit.Stalno sam se bojao da nesto ne zeznem(bilo slucajeva)

I tako ce mi i biti kad nadjem posao a htio bi se toga rjesit ali stvarno neznam kako

kažu treba se suočit sa strahom...zadnji put kad sam bila bez posla-otišla sam konobarit na crnjaka jedno godinu i pol...strahovi su uvijek prisutni e sad pitanje je kako se nosit s njima...taj period-a spalili su mi zivci.na vrijeme a možda sam i kasno otišla iz toga...kužim te kužim ali i sama se borim

[danijel0]

smile4 kaže:

kažu treba se suočit sa strahom...zadnji put kad sam bila bez posla-otišla sam konobarit na crnjaka jedno godinu i pol...strahovi su uvijek prisutni e sad pitanje je kako se nosit s njima...taj period-a spalili su mi zivci.na vrijeme a možda sam i kasno otišla iz toga...kužim te kužim ali i sama se borim

Trebamo pobijedit u toj borbi.Samo izbacit to iz sebe i krenut ce nam
Valjda

[hriva]

smile4 kaže:

imam ovih i onih dana..više lošijih...ja ne mogu shvatit što moja duša želi..mene to ždere.i teško se nosim s tim..ne mogu nać posao već osam mjeseci.iznutra nezadovoljstvo...kao da su mi svi putevi zatvoreni-neznam ti to objasnit...gubim se jako..jer neznam kako i kud dalje...katolik jesam u načelu ali od toga baš ne vidim koristi..jedino što oni žele je porast nataliteta
..vjerujem da postoji nešto netko na vrhu svega..Stvoritelj..ali iskreno je puno važnije biti siguran u sebe i svoje sposobnosti negoli išta drugo

Slažem se....ali kako shvatiti što ti duša želi, kako si rekla...uhvati se ukoštac s time, počni tragati što želiš....
Trebalo bi poraditi na osvješćivanju i uklanjanju stvari kojih ti izazivaju depresivne misli i stanja....kad to počneš otklanjati, dobri dani će se češće pojavljivati.
Kako kaže jedna poslovica: treba se koncentrirati na ono što želiš da se širi i poraste, zato treba više obraćati pažnje na one stvari koje ti podižu raspoloženje ili te bar malo oraspoložuju, nego se boriti PROTIV nekih negativnih.
Ta poslovica je: zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.

[ray of light]

@smile4

počni rješavati ono na što još možeš utjecati, znaš na što mislim

[smile4]

jo ljudi ..imam feeling da se ne mogu izvuć više..ni izbacit iz sebe sve što me muči..blokada vražja iznutra me koči...što duša želi ne znam i ne znam...toliko molbi nešto razgovora a niš...

[Mister_X29]

A moj život je totalno sranje oduvijek , to da kažem .
Jučer me ostavila cura nakon 4 godine veze , bilo je sve super do kraja travnja,a onda odjednom više joj nije dobro samnom da se ne osjeća kao prije.
Počela se čudno ponašati odjednom , i tako ali nije me prevarila niti išta tako .
Uvijek se veselila svemu što smo radili skupa i onda odjednom se promijenila u manje od dva tjedna , i jučer smo prekinuli . I što me najviše pogodilo odmah se počela praviti da smo prijatelji bez ikakvikog trunka osječaja ,kako robot da se prebacis malo cura i decko i odmah prijatelji bez problema.
Sad ostatak . Inače sam introventirana osoba , nemam previše prijatelja , u kući sam bio stalno prije nego što sam ju upoznao .
I sada će opet biti po starom , ja doma .
Bila mi je sve i to me odvracalo od drugih problema bolesti moje mame zbog koje je puno puta bila na rubu smrti , onda moja nesposobnost na faksu imam još 14 ispita a upisao sam 2004 , u srednjoj školi me izdao najbolji frend ma neznam više . I ovaj prekid mi je slomio srce , neznam više kako dalje , kako se boriti ići dalje . Sorry zbog dugačkog posta , i nisam troll imao sam sličan post na podforumu usamljena srca ali ovo je već više za psihologiju...

[tel50]

zivot mi je krenuo na krivu stranu..sve do ceg mi je stalo, sve sam izgubila.

[funnygirl33]

@mister, koliko god glupo zvuči i to znaš i sam - jedino rješenje je druženje s ljudima. jedino se na taj način "provjetri" i tuga i jad i žalost i kompleksi sve. meni je nekad ful teško izać van, nazvati nekoga, popit kavu, ali vjeruj mi, poslije se uvijek osjećam malo bolje...svi se borimo s istim stvarima, ali ako se uspiješ natjerati na taj prvi korak, pa poslije na još jedan, pa na još jedan, postane lakše, svaki put..probaj...valjda nekog imaš, kolegu, bratića, susjeda, izmisli da ga nešto trebaš, nek ti napravi nekaj, posudi, razbij komp nek ti ga dodje popravit i tako..ja sam recimo to znala radit...zvat ljude da mi dodju nekaj napravit...ljudi se odazovu..ne znam zakaj, ja ne bi :-) ali dodju...vole pomagat valjda...i tak, ja platim soku, kokice pivu ili vodu iz pipe, ali nekak se malo druzimo i bude bolje...

[hriva]

Mme kaže:

Kako ste danas depresivci moji?
Evo mali pokloncic:

http://www.vimeo.com/17421927

Sviđa mi se kad kaže:
jedna od pozitivnih strana depresije je, da je ona lijevo, tj neuroza, a ostale bolesti su desno, odnosno psihoze. Razlika između tih je da se psihoze liječe kod doktroa, a kod depresije si i čovijek sam može pomoći.
I to tako da se mentalno okupa, kao što se fizički kupa svaki dan - da se ispere prljavština, koju 95% ljudi ima. I toliko njih i pati od depresije, na nekima je nevidljiva, ali 95% ima neki oblik depresije.

[smile4]

hriva kaže:

Sviđa mi se kad kaže:
jedna od pozitivnih strana depresije je, da je ona lijevo, tj neuroza, a ostale bolesti su desno, odnosno psihoze. Razlika između tih je da se psihoze liječe kod doktroa, a kod depresije si i čovijek sam može pomoći.
I to tako da se mentalno okupa, kao što se fizički kupa svaki dan - da se ispere prljavština, koju 95% ljudi ima. I toliko njih i pati od depresije, na nekima je nevidljiva, ali 95% ima neki oblik depresije.

koja je razlika izmedju depresije i psihoze? kako da ja to zaključim za sebe?

[hriva]

smile4 kaže:

koja je razlika izmedju depresije i psihoze? kako da ja to zaključim za sebe?

Hm, razlike između neuroze(depresije) i psihoze stvarno ne znam....mislim da ima neka tema ovdje ''psihoze'', pa iz čitanja možda zaključiš. To sam samo iznijela iz videa, a i vjerujem da je tako, jer kad je obasnio razloge zašto dolazi do depresije, jasno je da čovjek može na to utjecati.