Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[Lightening Bolt]

Kosmata, hvala.

Nažalost, ako u 30 godina mukotrpnog preklinjanja i svih mogućih pokušaja razgovora nije bilo uspjeha, tada ni neće. I mogu reći da sam od toga odustala, uništila je tri života sa svojim alkoholizmom, više nemam ni trunka tolerancije jer isprike jednostavno nema, koji god razlog bio. Zato sam i pitala za psihijatrijsko liječenje jer mi se čini da je to zadnja šansa, ali kako je ovo atipična situacija (pri tome mislim da je u većini slučajeva muškarac taj koji ima problem s alkoholom) po zakonu mora doći do agresije i nasilja što je kod žena manja mogućnost, mada je bilo i takvih situacija samo što sam ja bila jako mala.
Pokušat ću se raspitat za KLA.


Eugenio

Rekla sam ja sve doktorici, ali nekako se uvijek snađe, ima načina. Kažem, dva puta je bila na psihijatriji i nisu je htjeli zadržati, a jedva je odgovorala na pitanja koliko je bila pijana. Ne znam šta više od toga trebaju vidjeti, plus mene uplakanu, što od muke što od osjećaja krivnje što vlastitu mamu pokušavam zadržat na psihijatriji. Postoji još problem što nemamo potporu ostatka obitelji, naprotiv, nemamo više kontakta s njima jer smo ja i tata negativci koji ju želimo strpat u ludnicu, tako da ništa od toga. Očito mi preostaje KLA, u Rijeci sam, pa ću nadam se, uspjet doći do njih.

Hvala ti na odgovoru

[Eugenio]

Ne znam kako je to sada i je li se što mijenjalo u pogledu zakona. Proguglaj malo "prisilna hospitalizacija" i "zakon o pravima duševnih bolesnika". Tu bi mogla naći nešto korisno. Koliko ja znam osoba se može zadržati ako je opasna za sebe ili druge i postoji još nešto treće što sam zaboravio. Sori. Ne mogu se sad nikako sjetit.

[Lightening Bolt]

Prema ovome zakonu je itekako trebala biti hospitalizirana. Puno hvala, zaboravila sam koliko puno znači podrška, ma makar i od strane nepoznatih forumaša .

[Blacky I]

Pozdrav svima! situacija je ovakva,imam dečka alkoholičara, koji je svjestan toga i želi liječenje,ali ne može prestati radit(preveliki dugovi koje je nagomilao,i tako svašta nešto),čitala sam za dnevne bolnice i vikend bolnice u Vinogradskoj pa me zanima na koji način to funkcionira i što je potrebno da ga uključim u nešto takvo,on volju ima,podršku još veću,a godina premalo da bi zaglibio u nečem takvom i uništio si život.Što se tiče njegovog alkoholizma,ne pije svaki dan,već svaki drugi dan,i kad pije kao da se isključi nitko i ništa mu više nije važno. Nedavno je zamalo ostao bez posla(konobari-što mu po pitanju alkohola ne ide u prilog),nakon toga je malo došao sebi,plakao cijeli dan ("zašto si to radim,nisam ni razmišljao kako je tebi"...itd),rekao mi je da želi da ga neko vrijeme držim pod kontrolom i dolazim pred njega na posao,da bi se jedan dan iskrao s posla prije nego sam došla i otišao cugat, a ja ga jednostavno ne mogu ostavit i pustit da se upropasti.

[Muškica]

Blacky I kaže:

Pozdrav svima! situacija je ovakva,imam dečka alkoholičara, koji je svjestan toga i želi liječenje,ali ne može prestati radit(preveliki dugovi koje je nagomilao,i tako svašta nešto),)

,rekao mi je da želi da ga neko vrijeme držim pod kontrolom i dolazim pred njega na posao,da bi se jedan dan iskrao s posla prije nego sam došla i otišao cugat, a ja ga jednostavno ne mogu ostavit i pustit da se upropasti.

Ne možeš TI ništa.
Samo ON.

[wing]

Moj tata je kronični alkoholicar. Nakon godina borbe sa njim i on sa samim sobom. Jučer je otišao u komunu negdje u Slavoniju Ivanovac. Ja se nadam da će se oporavit, neću ga vidjeti jedno vrijeme ali me zanima Jel tko bio tamo,kakva su vam iskustva?

[Famas]

Ukratko, premda nisam alkoholičar, ponekad s društvom popijem, a ponekad se i napijem, pa patim narednih dana. Znalo je proći mjesec, dva, nekada i četiri, pet bez kapi, ali bilo je razdoblja kad bi se zaredalo na tri, četiri dana. Nikada incidenta, kad bih popio previše, trebalo bi mi samo mjesto da zalegnem i zaspim, a prije toga sam bio veseli pa pjevao ili tužan, pa plakao ili možda naporan sa spikom. Barem je tako bilo donedavno. Naime, prije godinu i pol, nakon jednog težeg razdoblja koje se, srećom, dobro okončalo, imao sam tjedan dana slobodno. I što iz dosade, što zbog izbacivanja stresa, 'ušao u seriju'. Naprosto, jedne sam se večeri zapio s dečkima u birtiji, ujutro otišao na kavu da 'dođem k sebi', no kava se pretvorila u pelin, prvi drugi, treći, peti, pa onda prelazak na pivo i tako tri dana za redom. Nisam se brinuo previše oko toga. Znao sam da nemam obaveza, ne sjedam za volan, samac sam pa mi nitko neće brundati... Ali, treći dan su me popodne pozvali da hitno dođem na jedan važan sastanak. Otišao sam kući, pokušao se toplo hladnim tuševima i litrom mlijeka dovesti koliko-toliko u red, nazvao frenda i zamolio ga da me odveze s mojim autom na taj sastanak, pričeka i vrati. No za to je trebalo preći kobnih 4 kilometra do njega, gdje je on trebao sjesti za volan. Murphyev zakon - na moju je stranu ceste, sječući zavoj, izletio auto iz suprotnog smjera. Pokušao sam izbjeći sudar, no neuspješno. Naravno, krivac sam bio ja jer mi je izmjerena koncentracija alkohola u krvi. Ovom drugom nije bilo ništa, no ja sam bio polomljen. Kada sam izašao iz bolnice, odlučio sam sam sebe kazniti (ok, odvjetnik mi je rekao da to ne može štetiti) i sam se dobrovoljno javio u Vinogradsku na liječenje. Od trenutka kada sam to potpisao, kreće agonija. Tjedan dana u bolnici, pa tek na vlastito inzistiranje, još dva tjedna 'dnevne bolnice' (dođeš ujutro i do iza ručka slušaš predavanja, ispovjedi... Rekoh sam sebi, idem proći sve by the book. I prošao sam. One ispovjedi-pismene radove pred svima, polaganje ispita znanja itd. Čak sam dva mjeseca bio prilično uredan u pohađanju Kluba liječenih alkoholičara, no taj je klub prestao s radom, trebalo se premjestiti u neki drugi, a kako mi je u međuvremenu oduzeta vozačka, gubio bih sat vremena tamo i sat natrag zbog pola sata slušanja monologa nekog udava o tome kako je proveo protekli tjedan. Živim sam, dakle nitko me nije mogao kontrolirati, no uredno sam uzimao, a uzimam i sada, Esperal (antabus). Od onda nisam popio ni kapi. Ne zbog Esperala - mogu prekinuti kad hoću, nego naprosto zato jer sam odlučio potpuno prestati s alkoholom, kao i kada netko prestane pušiti. Početkom godine sam, od policije, dobio poziv/obavijest da moram na 'Izvanredni liječnički pregled', budući da mi je istekla zabrana vožnje. I budala kakva jesam, nazvao sam u Šarengradsku gdje mi je rečeno da moram imati uputnicu svog liječnika. Ovaj je, pak, u uputnici napisao da sam se uspješno liječio od alkoholizma. U Šarengradskoj sam prošao sve kako treba (GGT 45, psiho-testovi odlični, sve ok, ali je psihijatar inzistirao da moram u Vinogradsku kod psihijatra koji je vodio moje odvikavanje. Kod ovog - koma. Kao u onom filmu 'Anger management' s Jackom Nicholsonom. No nije me uspio isprovocirati iako se svojski trudio. Najviše je inzistirao na tome da se ja ne liječim jer ne pohađam Klub, da sam kod njega došao samo zbog vozačke, a da inače ne bih, itd... Na koncu mi je ipak dao papir s kojim sam opet otišao u Šarengradsku gdje sam dobio potvrdu, ali s tim da za godinu dana moram opet na pregled, a na toliko mi je ograničena i vozačka dozvola. Sad opet moram kao budala u Vinogradsku kod onog prvog na periodične preglede. Esperal i dalje samoinicijativno uzimam, just in case. Posao mi je takav da sam stalno među ljudima, puno putujem (zato nisam ni mogao redovito u taj Klub, a ne mogu ni sada), pa mi je to ipak nekakav osigurač da ne prihvatim čašu vina tijekom poslovnog ručka ili večere. Zato jer sam ja tako odlučio. Znam da sam jako opširan, pa oni rijetki koji su imali strpljenja ovo sve pročitati do kraja, ako mogu i znaju - molim da mi kažu: Ako je alkoholizam bolest i to psihička bolest, zašto se s mojim papirima iz bolnice moraju nabacivati svi - od liječnika opće prakse, Šarengradske, Vinogradske, policije... Zar tu ne postoji nikakva liječnička tajna? I zar ću sada doživotno zbog toga što sam iz najbolje namjere došao na liječenje dragovoljno, biti svugdje označen kao alkoholičar. Nije samo u pitanju vozačka dozvola. Tu su i dozvole za razno oružje (lovac sam), tu je možda i neki novi posao za koji ću trebati liječničku dokumentaciju... U svakom slučaju, mislim da sam krvavo pogriješio pristavši na liječenje. Naravno da sam tamo stekao i neka iskustva koja su mi korisna (no svako je iskustvo zapravo korisno), ali sam se sam,dragovoljno, doživotno žigosao. Ima li načina da se izvućem iz tog sranja?

[Muškica]

Famas kaže:

Zar tu ne postoji nikakva liječnička tajna? I zar ću sada doživotno zbog toga što sam iz najbolje namjere došao na liječenje dragovoljno, biti svugdje označen kao alkoholičar. Nije samo u pitanju vozačka dozvola. Tu su i dozvole za razno oružje (lovac sam), tu je možda i neki novi posao za koji ću trebati liječničku dokumentaciju... U svakom slučaju, mislim da sam krvavo pogriješio pristavši na liječenje. Naravno da sam tamo stekao i neka iskustva koja su mi korisna (no svako je iskustvo zapravo korisno), ali sam se sam,dragovoljno, doživotno žigosao. Ima li načina da se izvućem iz tog sranja?

Postoji liječnička tajna. Uvid u tvoje osobne podatke (podatke o zdravlju) može koristiti tvoj izabrani liječnik. Na zahtjev ih je dužan dati tebi na uvid i tijelima državne uprave i sudovima i ministrstvu zdravlja. Valjda taj zahtjev ipak treba biti opravdan.
Ako te u budućnosti budu tražili potvrdu o zdravstvenom stanju to ti izdaje tvoj liječnik koji će napisati jesi li radno sposoban. Neće tamo pisati da si imao problema sa alkoholom.
Super da si prepoznao problem
Nema te šta bit frka. To je onaj ružni dio alkohola ili ti posljedice.
Nećeš biti doživotno označen.
Svaka ti čast na petlji da priznaš

[Famas]

Miškica kaže:

Postoji liječnička tajna. Uvid u tvoje osobne podatke (podatke o zdravlju) može koristiti tvoj izabrani liječnik. Na zahtjev ih je dužan dati tebi na uvid i tijelima državne uprave i sudovima i ministrstvu zdravlja. Valjda taj zahtjev ipak treba biti opravdan.
Ako te u budućnosti budu tražili potvrdu o zdravstvenom stanju to ti izdaje tvoj liječnik koji će napisati jesi li radno sposoban. Neće tamo pisati da si imao problema sa alkoholom.
Super da si prepoznao problem
Nema te šta bit frka. To je onaj ružni dio alkohola ili ti posljedice.
Nećeš biti doživotno označen.
Svaka ti čast na petlji da priznaš

Hvala. No nisam nikada niti tajio da ponekad popijem s društvom. Kada sam zaprimljen na odjel u Vinogradskoj izmjeren mi je GGT (jetrena proba) od 60. Gornja granica je, čini mi se, 55. U razgovoru s ljudima koji su se skupa sa mnom nalazili na odjelu shvatio sam da takav GGT ima i onaj koji uopće ne pije, jede masnu hranu i sl. Većina je imala preko 350, bilo ih je par s 900 ili 1000! Nije li to nekome od psihijatara i psihologa trebao biti hint da možda ja nisam za taj odjel. Ispričao sam na prvom razgovoru isto što sam napisao i ovdje. Svejedno, u stavljen sam u isti koš, u isti program/tretman kao i čovjek koji se došao liječiti po treći put i to zato jer je tako naložio sud, nakon što je doma pijan po tko zna koji put istukao ženu. I on je izašao iz bolnice (ako se u međuvremenu nije opet vratio) kao i ja. Ili tip koji se liječio već četiri puta, dovela ga hitna nakon što se potpuno pijan navodno negdje strmoglavio ili ga je netko prebio, nije se ni sjećao. Po medicinskom statusu sam jednak s njima. Tražiti ću, npr. za godinu i pol produljenje Oružnog lista za što moram na liječnički pregled. Hoće li mi ga uopće produžiti? Svjestan sam toga da ima nepopravljivih pijanica koji su pri tom incidentni kad su pijani i koji, jednostavno, imaju drugačiji pristup svemu, drugačiju 'životnu filozofiju' i koji neće prestati piti sve da ih liječe pet godina u bolnici. Jedan koji je izašao ranije iste nam se večeri javio mobitelom iz neke birtije - pijan ko majka. Ja sam se isprva zainatio, bio sam neopisivo ljut na sebe samog što mi se to dogodilo (prometna) i dao sam si 'pokoru', a nakon nekog si vremena prestanak pijenja bilo kakvog alkohola prispodobio s prestankom pušenja (sad se spremam i na to). Ili pušiš ili ne pušiš. No muči me ta stigma u mom zdravstvenom kartonu. Do te mjere da ozbiljno razmišljam da ga podignem kod svog liječnika i prijavim se negdje drugdje, a da sporni dio putem 'ispadne' iz kartona.

[Muškica]

Slažem se. Ispada da ti je "liječenje" odmoglo. Meni to tvoje cuganje smrdi na dipsomansko.
Šta je tu je. Bilo bi možda najpametnije popričati sa liječnikom o tome i otvoreno mu reći što te smeta.I sa pravom te smeta. Kažem...ovi problemi zbog cuganja ne bi trebali utjecati na dozvole jer to liječnik ne smije navoditi (zaštita tvojih osobnih zdravstvenih podataka).
Jedino na opravdano traženje državnih tijela smije i treba.
Što se kartona tiče zaboravi....sve je već u kompu

[Pringles]

Miškica kaže:

Postoji liječnička tajna. Uvid u tvoje osobne podatke (podatke o zdravlju) može koristiti tvoj izabrani liječnik. Na zahtjev ih je dužan dati tebi na uvid i tijelima državne uprave i sudovima i ministrstvu zdravlja. Valjda taj zahtjev ipak treba biti opravdan.
Ako te u budućnosti budu tražili potvrdu o zdravstvenom stanju to ti izdaje tvoj liječnik koji će napisati jesi li radno sposoban. Neće tamo pisati da si imao problema sa alkoholom.

Nije baš sasvim tako. Njegov liječnik izdaje potvrdu na kojoj piše koristi li osoba neku terapiju ili ne. On ne odlučuje je li on sposoban za rukovanje nečime ili obavljanje nekih poslova, ili nije. Ako koristi neku terapiju bilo za somatske, bilo za psihičke bolesti, tada to i piše. S time se ide na medicinu rada i onda oni na temelju te potvrde, a i pregleda tamo, odlučuju je li sposoban. Mogu zatražiti (i često to i traže) i mišljenje odn. nalaz njegovog specijalista kod donošenja odluke o (ne)sposobnosti. Znači, procedura je ovakva kako je i opisao u uvodnom postu, to je standard. Ne iznimka. Za bilo koju bolest..

Famas, ja bih na tvom mjestu popričala s liječnikom o tome što te muči u vezi ovih birokratskih stvari. I s onim obiteljske medicine, a i s psihijatrom koji te vodi. Iako prema ovome što pišeš očito nemate najsjajniji početak surađivanja na relaciji liječnik - pacijent, ne znači da to mora tako ostati.

Sve od čega obolijevaš i pripadajuće terapije zapisano je u digitalnom obliku. Dijagnoze se ne brišu. Ali može se napisati da je osoba u remisiji i nema simptoma.

[Muškica]

Famas prema ovome što si napisao tebi liječenje ne koristi.
Dogovori sa liječnikom da prestaneš piti antabus. Onda doktori neće pisati da piješ terapiju.
Upravo ono što si napisao. Nemoj se trpati u isti koš sa teškim alkosima.
Slobodno se smatraj izliječenim.
Slobodno reci doktorima da više nećeš piti antabus jer ti nije potreban.
Postavi se ovako: hvala vam na pomoći, ja sam sada dobro. Jako dobro.
Ne pijem više, niti mislim piti. Niti mi je liječenje koristilo.

[Hotimir]

Slažem se samo s prvom rečenicom. Liječenje mu ne koristi jer se ne želi liječiti. Famasova želja je da dalje nastavi piti, zato mu to sve smeta, i antabus i klub i doktori i alkići. A čisti primjer alkoholičara, na Jelinekovoj krivulji u dobranom usponu. Netko tko se može tri dana zaredom opijati zasigurno nije društveni potrošač, ima dosta prakse. Zato, pljunimo istini u oči: Famas je alkić (što je najinteresantnije postaje i svjestan toga), post terapija (antabus, klub) je neophodna i nužna a ovo je ključni moment odluke što želi dalje u svom životu. No to je na njemu da odluči.

[Pringles]

Miškica kaže:

Famas prema ovome što si napisao tebi liječenje ne koristi.
Dogovori sa liječnikom da prestaneš piti antabus. Onda doktori neće pisati da piješ terapiju.
Upravo ono što si napisao. Nemoj se trpati u isti koš sa teškim alkosima.
Slobodno se smatraj izliječenim.
Slobodno reci doktorima da više nećeš piti antabus jer ti nije potreban.
Postavi se ovako: hvala vam na pomoći, ja sam sada dobro. Jako dobro.
Ne pijem više, niti mislim piti. Niti mi je liječenje koristilo.

Ako dođe s ovim tvrdnjama i takvim stavom, velika je šansa da će mu pisati privremenu nesposobnost. Osoba koja je svježe prošla liječenje, koja je pod utjecajem alkohola bila sudionik saobraćajke, ne sudjeluje u procesu liječenja jer liječenje nije samo boravak u bolnici (u redu, kaže ne može dolaziti na sastanke, ali to se ubraja u liječenje)... i dođe s ovim izjavama. Baš bih voljela vidjeti tog liječnika koji će staviti svoj potpis na to da je sposoban npr. baratati vatrenim oružjem.

[Famas]

Hotimir kaže:

Slažem se samo s prvom rečenicom. Liječenje mu ne koristi jer se ne želi liječiti. Famasova želja je da dalje nastavi piti, zato mu to sve smeta, i antabus i klub i doktori i alkići. A čisti primjer alkoholičara, na Jelinekovoj krivulji u dobranom usponu. Netko tko se može tri dana zaredom opijati zasigurno nije društveni potrošač, ima dosta prakse. Zato, pljunimo istini u oči: Famas je alkić (što je najinteresantnije postaje i svjestan toga), post terapija (antabus, klub) je neophodna i nužna a ovo je ključni moment odluke što želi dalje u svom životu. No to je na njemu da odluči.

Liječenje mu ne koristi, kažeš. I ja se slažem samo s tvojom prvom rečenicom. Ne znam jesi li pročitao moj prvi post, no ja sam dobrovoljno otišao na liječenje, jer sam se, između ostalog, zabrinuo, a i zainatio. Prošao sam cijeli proces - od hospitalizacije, dnevne bolnice, odlazaka u KLL... Prekinuo sam odlaske u klub u koji sam išao (premda je to bilo prilično mučno, obično bi jedan te isti egomanijak prepričavao kako mu je protekao protekli tjedan, ostali bi šutjeli i slušali i prošlo bi tih 45 minuta zbog kojih sam izgubio dva sata koja sam mogao potrošiti u teretani ili joggirajući s psom po Tuškancu ili Maksimiru). Onda je došla ljetna pauza tijekom koje sam obaviješten da Klub neće na jesen niti početi s radom (lova, kaj ja znam...) i da potražimo drugi. Kako i dosta putujem zbog posla, ne mogu si dozvoliti da ne radim/zarađujem/plaćam račune, samo zato da bih svaki tjedan 45 minuta slušao nekog tipa koji prepričava što je sanjao kroz tjedan ili kako se osjećao kada je prolazio pokraj birtije. Nisam nigdje napisao da mi antabus smeta. Popio sam ga i malo prije (sada je 9 ujutro), skupa s vitaminima (supradyn) koje redovito uzimam. I tako svaki dan, već skoro dvije godine (uz jedan dvotjedni prekid jer sam otišao na put, a zaboravio uzeti tablete sa sobom, no niti tada nisam pio). Ne smetaju mi doktori, nego arogantni i iritantni ljudi bez obzira jesu li doktori ili
samo komentatori na forumu. Ne smetaju me ni alkići - par primjera sam naveo da bih ilustrirao problem, a osim toga kada vidim pijanog čovjeka to me samo dodatno motivira da ustrajem u svojoj odluci. Da zaključim: dvije godine nisam popio ništa što sadrži alkohol. Čak si i salatu kiselim limunom, fali mi ponekad samo acceto balsamico, ali navikao sam već. Ne dolazim više ni u napast da popijem gemišt, jeger ili pivo (ono bezalkoholno nisam nikada niti probao). Ne znam iz čega si zaključio da ja želim dalje nastaviti piti? Ne ne želim. Prilično sam tvrdoglava osoba i kada nešto odlučim u pravilu se toga i držim. A kako sam rekao, odlučio sam ne piti i ne pijem dvije godine. I da dodam još nešto - tvoj je komentar na tragu mojih analiza o samom sustavu liječenja (čast izuzetcima) kojem se ne pristupa individualno. Kao da svakom tko kašlje liječnik da sirup protiv kašlja, preporuči mu topli čaj, med i antibiotike. Bez da pomisli kašlje li osoba zato jer ima rak pluća, puši previše, ima gripu, prehladu, tuberkulozu ili mu je naprosto nešto zapelo u grlu. Samo što je u ovom slučaju možda prigodnija prispodoba s kašljanjem da liječnik svakog tko dođe s kašljem pošalje na Jordanovac gdje će primiti tri, četiri ture kemoterapije.

[Muškica]

Famas kaže:

A kako sam rekao, odlučio sam ne piti i ne pijem dvije godine.

Eto. Mislim da imaš svako pravo zauzeti stav i dogovoriti sa svim mogućim liječnicima koji te liječe da prestaneš piti antabus.
Liječnici su tu da ti pomognu. Nisu tu da bi se ponašali superiorno.
Znači...imaš sve argumente da se postaviš i tražiš da tvoji problemi ostanu u prošlosti gdje i jesu.
I također mislim da možeš biti uzor svim ljudima koji imaju problem sa alkoholom.
Svaka ti čast još jednom

p.s. popričaj sa psihijatrom koji te vodi i popričaj sa svojim izabranim liječnikom.
A možeš zatražiti i privatno mišljenje psihijatra koje također vrijedi.
Ima načina da se iskopaš van iz etiketiranja.

[Famas]

Miškica kaže:

Eto. Mislim da imaš svako pravo zauzeti stav i dogovoriti sa svim mogućim liječnicima koji te liječe da prestaneš piti antabus.
Liječnici su tu da ti pomognu. Nisu tu da bi se ponašali superiorno.
Znači...imaš sve argumente da se postaviš i tražiš da tvoji problemi ostanu u prošlosti gdje i jesu.
I također mislim da možeš biti uzor svim ljudima koji imaju problem sa alkoholom.
Svaka ti čast još jednom

p.s. popričaj sa psihijatrom koji te vodi i popričaj sa svojim izabranim liječnikom.
A možeš zatražiti i privatno mišljenje psihijatra koje također vrijedi.
Ima načina da se iskopaš van iz etiketiranja.

Miškica kaže:

Eto. Mislim da imaš svako pravo zauzeti stav i dogovoriti sa svim mogućim liječnicima koji te liječe da prestaneš piti antabus.
Liječnici su tu da ti pomognu. Nisu tu da bi se ponašali superiorno.
Znači...imaš sve argumente da se postaviš i tražiš da tvoji problemi ostanu u prošlosti gdje i jesu.
I također mislim da možeš biti uzor svim ljudima koji imaju problem sa alkoholom.
Svaka ti čast još jednom

p.s. popričaj sa psihijatrom koji te vodi i popričaj sa svojim izabranim liječnikom.
A možeš zatražiti i privatno mišljenje psihijatra koje također vrijedi.
Ima načina da se iskopaš van iz etiketiranja.

Hvala ti na podršci i savjetima. Prestati s antabusom još uvijek neću iz jednostavnog razloga jer me svakojutarnji ritual uzimanja toga, koliko sam uspio doznati, bezopasnog sredstva (ukoliko ne piješ) na neki način podsjeti svakog dana na sve proživljeno i posljedice. A premda sam čvrsto riješio ne piti, a antabusom se ne mogu niti dovesti u situaciju gdje neću, bilo mahinalno, bilo nakon onog klasičnog nagovaranja (pa na kraju popiješ škropec samo da se riješiš budale), pokleknuti. Da se razumijemo, ja sam uvjeren da mogu bez njega, da više nemam namjere piti, a istovremeno vjerujem kako se, sve i da ponekad popijem čašu vina nakon obroka, neki digestiv ili nešto za bolji san, ne bih opet počeo opijati. Ali, kako sam rekao, ne želim niti to. Opet se spremam na nekakav službeni put, a nakon toga posvetiti ću se ovom problemu (administrativnom). Prije svega, platiti ću si jedan temeljiti laboratorijski pregled (krvna slika na sve), otići do svog odvjetnika, posavjetovati se s njim, pa dalje redom: od svog liječnika od kojeg ću uzeti karton i preseliti se drugdje, do Ministarstva zdravstva gdje ću pokušati ishodovati ono što želim. Ovaj komentator koji se 'von oben' osvrnuo na ovaj moj problem paternalistički zaključivši (ne znam na temelju čega) kako sam ja zapravo neizlječivi alkoholičar, kako mrzim i psihijatre i pijance, usput je spomenuo i Jelinekovu shemu. Što mi govori da je upućen u samo liječenje koje je kod nas postalo Sveto pismo. Elvin Jellinek je bio biostatstičar i psiholog koji je izučavao alkoholizam u prvoj polovici prošlog stoljeća. Dakle prije više od 70 godina. Dakle prije početka upotrebe antibiotika koje danas poznajemo, prije nego što se počela koristiti kemoterapija u liječenju karcinoma, prije hemodijalize... Toliko o napretku u izučavanju načina liječenja alkoholičara.

[Meadow]

Baš super tema, čitala sam i prije nešto, i evo sam opet pogledala.... i imam jedno pitanje:

je li alkoholizam/želja za alkoholom (bilo kako to nazvali, jel) uistinu bolest

ili

samo svjestan odabir pojedinca, jednako kao npr. cigarete, droga, kocka ili neki drugi porok?


Ako sam ja recimo, skroz psihički zdrav pojedinac, nemam dakle neke dijagnoze od ranije, nisam na terapiji, ne liječim se, ne posjećujem psihoterapeuta, funkcioniram skroz ok (naravno uz veće ili manje padove, što je i normalno), te svjesno odlučim da se ŽELIM, pri punoj svijesti i pameti:

napiti, napušiti, ići u kockarnicu i prokockati određenu sumu, kladiti se, otići vani na neki party i uzeti drogu

jesam li ja automatski svrstan kao psihički bolesnik?

Dakle, jesam li ja zbog tih svojih odluka uživanja u porocima --- automatski bolesna osoba nespremna racionalno odlučivati ili sam pak ja samo osoba koja je potpuno zdrava, no želi uživati u raznim stimulansima?


Ne znam jel kužite pitanje



Ne isključujem mogućnost da osoba od ranije ima neke dijagnoze/probleme radi kojih traži utjehu u raznim porocima, no što kada to nije slučaj? U prvoj situaciji možemo reći da je osoba psihički bolesna od ranije, što se manifestira i dalje, no što u drugom slučaju, ako posrijedi nemamo nikakve prijašnje bolesti?

Što ako osoba jednostavno ŽELI doći kući s posla i popiti litru vina svaki dan, i to joj je normalno? I tako više puta tjedno? Jer recimo, ja znam za slučajeve kad i djeci daju piti bevandu i kažu da je to super, "malo vina nikome ne škodi" i sl. priče. Jesu li onda i ti ljudi psihički bolesni ako daju vino djeci?


Dakle, mene bi zanimalo gdje je granica:
osobne odgovornosti i izbora vs. dijagnoze "to je psihička bolest"?

Je li psihička bolest, analogno tomu, ako ja želim svaki dan pušiti 2 kutije cigareta?

[Joshua]

Pa naravno da su to sve psihičke bolesti. Manje više su i nasljedne. No općeprihvaćene su u društvu kao najprihvačeniji oblik bolesti kojega se ljudi ni ne trebaju preveć sramiti. Stoga neke ljude pogode jače,a neke slabije. No u načelu svi koji na dnevnoj bazi konzumiraju bilo kaj od toga su ovisnici.

[Meadow]

Da, OK.

Samo, gdje je tu granica: osobnog odabira vs. psihičke bolesti?

Je li osoba koja je zrela, i koja ode vani te se opije, i tako svaki put - psihički bolesna? Ili je to potpuno svjestan odabir psihički zdrave osobe?

Isto npr. s kockanjem. Što ako sam ja milijarder i neće mi ništa značiti što stučem par tisuća u kasinu. Jesam li ja zbog toga psihički bolesna ili samo "uživam u životu na visokoj nozi" jer si to mogu priuštiti?

Gdje je ta granica: hedonizam vs. psihička bolest?

Jesu li psihički bolesni oni ljudi koji djeci daju piti vino?