Topic za istresanje dušice... [bez komentiranja i chata]

[F.A.Q]

na teror cemo odgovoriti terorom daFAQ

... a na ljubav? kurcem u celo!

[The Maystor]

Hladno je, opet je noc. Jos jedna noc, jos jedna u nizu kada ce mali djecak biti zamisljenog pogleda dok gleda vatru kaminu. A kuca je uz prugu, vlakovi se cuju i kroz zatvorene prozore.

Mali djecak tu buku primjeti, ali mu ne smeta. Naviknuo se, naviknuo jer ta povremena buka ipak barem malo podigne tisinu. Mali djecak je ostao sam u kuci, na svega pola sata, ali je sam.

Uzeo je bojicu i papir i u toplom boravku poceo crtati. Nacrtao je drvo i suhe grane. Drvo od pet grana, ali je jedna bila nagnutija, kao da ce puknuti.

Petnaest godina poslije taj mali djecak je vec odra)tao momak, i sece pustim ulicama i gleda u ta gola stabla. U jednom trenutku zastane i sjetio se tog crteza zimske noci. Inace nije volio crtati, no eto, sjetio se jednog od rijetkih crteza svog djetinjstva. On zna da te grane nece biti dugo suhe, zna i vjeruje u proljece, ali vidi da do tog proljeca treba proci kroz tmurnu zimu. Na njemu osmijeh je nekako poceo biti rjedji.

Zao mu je bilo sto razmislja o tako davnoj i dalekoj proslosti, ali opet eto...u njemu ipak ima nade. Odnekud cuje zvuk muzike. Neki nabrijani auto parkiran a u njemu neki klinac koji cigarete pusi i opuske baca kroz prozor.

To je tako, prozori sluze za ulazak svjetlosti, ali nekima svjetlost ne moze uci ako ju ne dopuste.

Ide ipak dalje, uz prugu....desetak minuta tiho i onda bucni vlak...a na stanici vidi momka s gitarom koji svira premda je hladno. Pruza mu deset kuna i pogleda ga par sekundi, zeli mu reci nesto, ali odustane i ode.

[Tox]

Suicid je logično rješenje.

[dark_loki]

majke ti koje munjare, strašno

[Ethereal]

Ma kapiram ja, i znam da nećeš priznati kako si ljubomorna na moju frizuru. Šauma.

[The Maystor]

I tako, pred novim izazovima, slusam sapat vjetrova. O, da dakako da sam ziv. Premda nocu, ponekad mi na par sekundi dodje onaj osjecaj ,,Sto ce biti kada odem?''

I tako, dok u takvim kratkim trenucima se otvaraju pitanja...zato i je teze naci mir u srcu. A eto , darovi hm darovi imaju prilicnu simboliku Zapravo, veliki bi dar bio otjerati to sivilo, no to nije bas

[zagrebačka cura]

zar će me ta ovisnost sada mučiti i ubijati i na poslu, jebeno, ne mogu ja to

[Kukulkan]

sve mi se vise pocinju gaditi ljudi i njihova ponasanja
fujj

[plavi-safir]

nista se ne mjenja,isto ostaje,samo tvoja ljubav tiho nestaje,zato cu polako pustit ovaj dan,umorna i sama ulazim u san.kada sklopim oci,tada zivot mi je lijep,ulazim u svoj svjet,vazno mi je da cu tamo imat sve,ono sto u zbilji mi nedostaje..

[Tox]

I opet, tuga .... ogromna ... jaka ..... bolna ...
Obžderat se tabletama i zaspat, bar na 10 sati "ugasit se" i ne osjećat .... ne, nije rješenje....

[zagrebačka cura]

[The Maystor]

Ponekad se dogodi da se i osmijeh vrati na lice. O, da, kazu da je moguce i u jednom danu promjeniti prilicno puno raspolozenja.

Ipak, noc donosi smirenost, a napokon i zadovoljstvo {dugo ocekivano}. Razumijevanje je temelj, temelj za uspjeh, a bogatstvo se nosi u srcu. Eh, da dodje i onaj osjecaj slobode, no vec i ovako koracam zadovoljnijim stazama. Zivot ipak dobiva nove dimenzije i potencijale. Zato eto zadrzavam vjeru u sebe, jer prema sebi ne mogu osjecati mrznju. Mogu i {po}nekad i osjecam zaljelje za nekim postupcima, no ipak vidim da podsvjesno, a kasnije i svjesno shvacam smisao.

Uh, da, ponekad sam i veoma tvrdoglav, pa kazem i nesto sto i nije prikladno, ponekad prilicno obilaznimv stazama koracam, mozda i to ponekad i donese neke frustracije, nonakon sto boljevrazmislim, ipak bude lakse, lqkse i traziti smisao u ovome sarolikom zivotu. Dva koraka naprijed, pa jedan i pol nazad, pa kruzenje, pa odvazenje, pa i naivnosti, no eto snaga je ipak prisutna.

[Gameman]

Ma nek ide sve u onu stvar... I moj trud i sve,kad ničemu ne vrijedi! Gotovo je s tim više...

Poslano sa mog C2005 koristeći Tapatalk

[The Maystor]

Ono sto se prije cinilo kao masta, pomalo postaje mogucnost, jer se motivi postignu uz misaone procese. Nije dobro osudjivati ljude, jer se time situacije zakompliciravaju i jos vise odmazu.

Bitno je u aktualnom razdoblju {pro}naci ambicije, te uz te uz afirmitivnije nacine i doci do aktivnosti u bitnim podrucjima zivota.Kada se dodje do ideja koje ispune zivot, tada je dobro i podsjetiti se kako je i dolazilo do inspiracije.U zivotu sam dozivio poprilicno ruganja, {po}nekad bih i previse popustao..Prave kvalitet covjeka s velikim C ponekad bivaju prekasno shvacene.Utjehe su poticaj za upornost, a uz osmijeh na licu, i uspjeh je nesto blizi.

[Burek007]

Dođe vrijeme kad se umoriš od popravljanja stvari,uvijek si bio tu za sve ostale pomagao im,bio potpora doslovno trčao za njima i na kraju ostaneš sam i jedino što želiš je da sada netko oko tebe malo trče da te podigne sa dna.

[The Maystor]

Ono sto se moze bolje koristiti u zivotu je ipak prisutno. Danas sam zadovoljan, a sto to znaci?

Pa, znaci da osjecam ispunjenost, da vidim zivot iz bolje perspektive. Pazite, zivimo u vremenu koje je prilicno zbunjujuce. Dok pisem ove redove, pljackaju se banke, ali i banke pljackaju ljude. O, da, mozda bi bilo lakse zatvoriti se u svoje satore i ignorirati istine, ici spavati zimski san i u njemu naci smisao. No, meni je lakse ipak pisati, na taj nacin sebi dajem doprinos.

Jesam li zato sebican? Pa, vjerojatno malo i jesam, no ne treba mi jos samokritike. U samokritici sam prije pretjerivao, sad sve vise vidim da trebam pojacati potpunije prihvacanje sebe kao covjeka. Nakokon i sebe staviti na prvo mjesto! A, ponekad i jest to {pre}tesko. No, eto, nemirno srce ponekad je u svadji sa zbunjenim mozgom.

Ipak, i to donese kombinacije, asocijacije, nove ideje koje imaju svrhu. Staze su ponekad s puno rupa ostati jak u svemu tome je i vise nego zahtjevan zadatak.

Vjerujem u sebe, ne jos onoliko koliko bih htio, ali znatno vise nego prije.
Vrh nije tamo gdje oni misle, vec tamo gdje ja mislim. Svako novo budjenje vec ima u sebi pobjedu, zato jer je i novo i budjenje. A vlakovi idu, bucni su, veliki, ali i prolazni. Oni teretni nose i voze teret. Volim promatrati vlakove, volim kad lagano ubrzavaju, i to baglasak na lagano. E, da, cujem puno toga, a nesto cak i uspijem {za}pamtiti.

[Lost-soul]

[Tox]

Ne mogu ja više ovo ... ovaj život .... ne mogu ....

[The Maystor]

Lose misli su izasle iz bulje {razmes ono bas sam hepi}

[hullu]

I to vam je, dame i gospodo, petni okret.

Izgleda da je rijec o refleksu. Jer ja. Ja uopce nemam kontrolu. Nad tim.

Vec godinama.

Iako znam. Da nije u redu. Od mene.

Da trazim nemoguce.

Ja ipak ne registriram nista drugo.

Ne u tom pogledu.

Mozda u nekom drugom zivotu.

Budem.