samopoštovanje

[HelloGirl]

Samopoštovanja nema ako nema samospoznaje! I to je tako.

Sa svojih dvadeset kad su počeli ozbiljnije prepreke u životu, shvatila sam da mi se život svodio da zadovoljim druge, tj. da se dopadnem drugima. Time je svaki neuspjeh vodio do očaja, psihičke nestabilnosti...
Pod takvim pritiskom i stresom, stvari se samo pogoršavaju i kotrljaš se u ponor sve više, pa na kraju toliko mrziš sebe da samo želiš umrijeti. Samopoštovanje je na nuli.
Zapravo samopoštovanje je bilo uslovljeno potvrdom moje vrijednosti od strane drugih.
I kako je počelo bivati bolje? Pa prošla sam kroz nekoliko krugova pakla i u onim trenucima samoće mi je kliknulo da mi je sasvim lijepo samo dok pijem topao čaj, ili slušam muziku i da mi za vlastiti mir fakat nisu potrebne medalje. Onda sam se sjetila i tih medalja i uvidjela koliko sam ja zapravo vrijedna, sposobna, pametna. Počela sam razmišljati šta se meni sviđa, a šta ne u mom životu. (Tako sam skinula nekoliko suvišnih kilograma koji mi se nisu sviđali )
Čitala sam motivacione tekstove, svako jutro se borila sa dizanjem energije. U tom procesu sam stalno uočavala sitnice koje čine da se osjećam bolje, pa bila to kafa ujutro, sunčanje na balkonu, oblačenje najdraže majice...
Postizala sam pomirenje sa sobom i uviđala koliko se volim
Onda sam počela nalaziti zadovoljstvo i u obavezama, našla bih način kako da sve radim sa nekom ugodom. Da se razvijam i napredujem...

I bum! Neko mi je rekao da sam glupa, ružna, propalitet... sve negativno o sebi bih samo čula i propustila dalje. Nije me se ticalo jer sam postala svjesna ko sam i kakva sam zapravo. SAMOPOŠTOVANJE!
Samopoštovanje je reći NE osobama i stvarima koje ti ne pružaju ljubav.
Bitno je spoznati šta voliš, šta te usrećuje i godi... Eksperimentišite sa životom, takve stvari će sigurno nailaziti i prepoznat ćete ih Pa čemu nam osjetila, srce i um

Love <3

[JustForFun]

Hello lijepo te citati

[The Maystor]

Meni su isto motivacijski tekstovi dosta pomogli u trenucima kada bih poceo padati i osjecati se nesretnijim i tmurnijim.

Narocito se volim sjetiti teksta o tri covjeka i dvije vrece.

Prvi je covjek nosio vrecu s vrlinama i dobrim stvarima za zivot koja je bila tanka i lagana. Tu vrecu je skrivao o od pogleda. Vreca u kojoj su bile mane je bila poprilicno teska ali je nju pokazivao drugima. To ga je prilicno usporavalo i opterecivalo.

Drugi je covjek vrecu s vrlinama imao ispred i u njoj je bilo dosta toga, dok je vreca s manama bila kolicindki manja. Mefjutim i ta vreca ga je opterecivala i kocila, te je napredak povremeno izostajao.

Treci je covjek na vreci s manama izrezao dno. Sve ono ruzno sto se dogadjalo njemu i ljudima koji su mu bliski je ubacivao u tu vrecu, i onda je to izlazilo te je vreca bila prazna. A ona vreca na koju je pisalo donrota , tu su bile sve lijepe uspomene, dobra djela dragih ljudi, uspjesi, tu vrecu je cesto pokazivao.

Pa, eto, samim time, neki strahovi koji su povremeno prisutni, s vremenskim odmakom djeluju prilicno bizarno. Rekao bih mozda cak i nepotrebno, no opet, iz puno toga u zivotu se mogu izvuci pouke, samim time i doci do boljih spoznaja, a i u privremenim neuspjesima pokusati uociti nacine za bolje danas, jer sutra dolazi puno brze nego sto se to ponekad cini.

[Kymatica]

radical change kaže:

Teško jest ali radiš na sebi, mnogo ljudi nikad ne dođe do takve vrste samospoznaje. I ja sam to sve prolazio i još uvijek prolazim. Bilo bi lijepo da se traume prođu i ne ostave posljedice, da potisnute emocij ne ostave tragove, da se ono što nisi prošao kroz pubertet može preskočiti ali ipak ne, suđeno nam je da prije ili kasnije moramo proći sve ono što čovjek u životu mora proći, da sve traume i loše osjećaje moramo razrješiti, valjda nas to čini ljudima i naš život ovakvim kakav jest. Proći ćeš i to što prolaziš, i ne tuguj zbog toga, svatko od nas ima svoj put i život se sastoji od neprestanih izazova, život je jednostavno rad i borba..

Hvala ti na ovom ohrabrenju..

[Cikcak]

Geštalt!

Sent from my GT-I9505 using Tapatalk

[HelloGirl]

Stvar samopoštovanja je i sjetiti se osnovnih ljudskih prava. I shvatiti da to stvarno zaslužujemo bez obzira na sve.
I naposlijetku zahtijevati ih u svom životu i boriti se za njih. Tj. za sebe

JustForFun kaže:

Hello lijepo te citati

[Altec777]

HelloGirl kaže:

Stvar samopoštovanja je i sjetiti se osnovnih ljudskih prava. I shvatiti da to stvarno zaslužujemo bez obzira na sve.
I naposlijetku zahtijevati ih u svom životu i boriti se za njih. Tj. za sebe

WTF? Di ti živiš? Na beverly hillsu?

[JustForFun]

Pa rekla je ljudskih prava. U cem je problem

[Altec777]

JustForFun kaže:

Pa rekla je ljudskih prava. U cem je problem

Dobro je ona rekla ali nekako mi se čini
da u Hrvatskoj ne cvijetaju takve ideje i da
takvo revolucionarno razmišljanje nije zdravo ( po meni ).

U njenom trenutnom stanju je super tako, i ja sam to radio.

Da se svi pametni i humani ljudi dignu na noge svijet bi brzo
bio ljepše mjesto ali to se nikada neće dogoditi.

Naravno da j tu i tamo "isprat" glavu s humanom ideologijom super
ali jbg it is what it is.

off topic : zanimljiv ti je potpis. pakao su oni koji su loši. jesam li
pogodio?

[JustForFun]

Sori, al koje je to njeno trenutno stanje
Evo s wikipedie:
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Jel to puno?
Naravno, drugi se mogu pokusat ponasat kako zele, ali ako smo svjesni svojih prava i imamo zdravo samopostovanje, necemo ih dozvolit da nam ogranicavaju nasu slobodu i ljudsko dostojanstvo.

Kad pricamo o samopostovanju, prvi je korak uredit svoju malu drzavu pod kapom, jer borit se na drzavnom nivou a nisi se izborio u vlastitoj kuci, kako?

Edit: A vezi potpisa evo
http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/1...a-priznanja%20
Nismo cak ni offtopic
Fino pise
Iskustvo priznatih prava, stvara osjecaj samopostovanja.
Taj osjecaj izostaje ako smo prisiljeni zivjeti bez svojih prava, parafraziram.
Stvar je doista sa se samo tih prava treba sjetit, jer mozda nismo prisiljeni vec smo ih zaboravili ili nismo upoznali.
Zasto drugima davati moc koja im ne pripada, zasto trazit od njih priznanje koje zapravo prvo trebamo dat sami sebi, a onda i drugima jer i ne ide drugacije.

[Altec777]

JustForFun kaže:

Sori, al koje je to njeno trenutno stanje
Evo s wikipedie:
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Jel to puno?
Naravno, drugi se mogu pokusat ponasat kako zele, ali ako smo svjesni svojih prava i imamo zdravo samopostovanje, necemo ih dozvolit da nam ogranicavaju nasu slobodu i ljudsko dostojanstvo.

Kad pricamo o samopostovanju, prvi je korak uredit svoju malu drzavu pod kapom, jer borit se na drzavnom nivou a nisi se izborio u vlastitoj kuci, kako?

Edit: A vezi potpisa evo
http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/1...a-priznanja%20
Nismo cak ni offtopic
Fino pise
Iskustvo priznatih prava, stvara osjecaj samopostovanja.
Taj osjecaj izostaje ako smo prisiljeni zivjeti bez svojih prava, parafraziram.
Stvar je doista sa se samo tih prava treba sjetit, jer mozda nismo prisiljeni vec smo ih zaboravili ili nismo upoznali.
Zasto drugima davati moc koja im ne pripada, zasto trazit od njih priznanje koje zapravo prvo trebamo dat sami sebi, a onda i drugima jer i ne ide drugacije.

Njeno stanje je liječenje od teške psihičke bolesti i
povratak u život i ona to odlično radi. Čak je odjebala
Forum, svaka joj čast.

Dajem si za pravo da ne ulazim u te labirnte o kojima pišeš
i o kojima piše onaj čovjek u linku koji si postala.

Evo ako ti nešto znači preporučujem ti knjigu Zapisi iz mrtvog doma od
Dostojevskog ili bilo koju knjigu koju je napisao
neki dobar pisac, recimo Na rubu pameti od Miroslava Krleže.

[argonius]

brendonlee kaže:

zanimaju me vaša iskustva može li se "izlječiti" nisko samopoštovanje..ili je to trajni defekt nastao kao posljedica odgoja ili genetike..

Nisko samopostovanje je poslijedica LOSIH MISLI. Moras se osloboditi losih misli, kada osjetis da mislis nesto lose, samo okreni kontra sve i misli sve to isto samo pozitivno i u superlativu. Kada istreniras svoj mozak da tako misli, imaces jako dobru sliku o sebi sto ce i drugi primjetiti.

[The Maystor]

A cuj, ponekad i preveliko bildanje pozitivom moze biti nezgodno kada nastupe losiji dogadjaji pa ta nedavna pozitiva se cini prilicno daleko.

[zoner01]

radical change kaže:

Samopoštovanje jen isključivo posljedica obiteljskog odgoja Roditelji su naši uzori i iako nam oni nisu u stanju usaditi misao da vrijedimo kao osobe tada ne postoji magični štapić ili magična tableta koja će nam to usaditi. Izgradnja samopoštovanja je proces.. obično roditelji u svom odgoju koriste negative asocijacije kako bi uputili dijete na ispravan način ponašanja, pa se može čuti to ti ne valja, ti si loš, zao, nikad od tebe ništa itd. Dijete nesvjesno doživljava sebe kroz takve riječi i samo počinje vjerovati da zaista ne zaslužuje bolje, da nije vrijedno, da je ružno, smotano, nesposobno, da njegov život i njegova postignuća nisu nešto osobito vrijedna i da su drugi bolji od njega i samim time mogu uživati i veća prava.
U pubertetu se dijete odvaja od roditelja, razvija vlastitu individualnost i priprema se za samostalan život. Dijete koje nema izgrađeno samopoštovanje ostaje vezano uz roditelje, ovisno je o njima, nije sposbno da izrazi sebe na zadovoljavajući način, njegova osjećanja ostaju sputana, teško ostvaruje komunikaciju sa drugima pošto drugima daje prednost iznad sebe i svojih potreba pa su drugi izvor negativnog iskustva (oni uzimaju a ne pružaju) itd. Osjećaj manjka samopouzdanja i samopoštovanja za sobom vuče anksioznost zbog nagomilanih strahova, osjećaj bezperspektivnosti (ja ne vrijedim ništa, čemu se truditi kada mi ništa ne uspjeva, nitko me ne razumje i ne voli) vodi u depresiju.

Samopoštovanje je duboki osjećaj zadovoljstva samim sobom i vjerom u sebe. Zamislimo uspon sa tisuću stepenica, na dnu je osoba bez samopoštovanja, ona sebe ne voli, misli da ne zaslužuje bolje, misli da nije kadra obaviti zadatak, izraziti svoje potrebe... na vrhu je osoba sa izgrađenim samopoštovanjem, ona je svjesna da vrijedi, da ima mogućnost postići bilo što ako to želi i zaista se potrudi, da je voljena i da njezin život ima svrhovitost... reba prijeći taj put od 1000 stepenica, to zahtjeva jako veliki rad na sebi, jako mnogo vremena, i dobre putokaze gdje ćemo pogledati u prošlost, prepoznati obrasce ponašanja koje nosimo danas i koji nam štete u našem razvoju i promjeniti ih u smislu većeg poštovanja prema samom sebi...

Odlično rečeno, iz ovoga proizlazi većina psihičkih bolesti...

[Kymatica]

HelloGirl kaže:

Samopoštovanja nema ako nema samospoznaje! I to je tako.





Sa svojih dvadeset kad su počeli ozbiljnije prepreke u životu, shvatila sam da mi se život svodio da zadovoljim druge, tj. da se dopadnem drugima. Time je svaki neuspjeh vodio do očaja, psihičke nestabilnosti...


Pod takvim pritiskom i stresom, stvari se samo pogoršavaju i kotrljaš se u ponor sve više, pa na kraju toliko mrziš sebe da samo želiš umrijeti. Samopoštovanje je na nuli.


Zapravo samopoštovanje je bilo uslovljeno potvrdom moje vrijednosti od strane drugih.


I kako je počelo bivati bolje? Pa prošla sam kroz nekoliko krugova pakla i u onim trenucima samoće mi je kliknulo da mi je sasvim lijepo samo dok pijem topao čaj, ili slušam muziku i da mi za vlastiti mir fakat nisu potrebne medalje. Onda sam se sjetila i tih medalja i uvidjela koliko sam ja zapravo vrijedna, sposobna, pametna. Počela sam razmišljati šta se meni sviđa, a šta ne u mom životu. (Tako sam skinula nekoliko suvišnih kilograma koji mi se nisu sviđali )


Čitala sam motivacione tekstove, svako jutro se borila sa dizanjem energije. U tom procesu sam stalno uočavala sitnice koje čine da se osjećam bolje, pa bila to kafa ujutro, sunčanje na balkonu, oblačenje najdraže majice...


Postizala sam pomirenje sa sobom i uviđala koliko se volim


Onda sam počela nalaziti zadovoljstvo i u obavezama, našla bih način kako da sve radim sa nekom ugodom. Da se razvijam i napredujem...





I bum! Neko mi je rekao da sam glupa, ružna, propalitet... sve negativno o sebi bih samo čula i propustila dalje. Nije me se ticalo jer sam postala svjesna ko sam i kakva sam zapravo. SAMOPOŠTOVANJE!


Samopoštovanje je reći NE osobama i stvarima koje ti ne pružaju ljubav.


Bitno je spoznati šta voliš, šta te usrećuje i godi... Eksperimentišite sa životom, takve stvari će sigurno nailaziti i prepoznat ćete ih Pa čemu nam osjetila, srce i um





Love <3

Ja sam se pitala doslovno vise od pola zivota zasto sam tjeskobna, i mislim da sam konacno dosla do istog zakljucka. Anksioznost nastaje jer sam cijeli zivot patila od manhka samopouzdanja, nisu mi dopustili ko dijetetu da razvijem osobnost, nikad nisam rekla ne, i tako krenula u svijet, svima udovoljiti da bi me voljeli. Taj bazni problem vidim u svim depresivbo anksioznim ljudima.

[Tox]

Preporučam knjigu: Drama djetinjstva.

[Kymatica]

Tox kaže:

Preporučam knjigu: Drama djetinjstva.

Svidja mi se knjiga, procitat cu ju.

A i stranica je odlicna.

Hvala na preporuci.

[The Maystor]

Ja nisam imao lose djetinjstvi, ali sam imao prilicno lose razdoblje srednje skole, gdje sam i imao takvih situacija da sam previse popustao i bio povodljiv, i takve navike je tesko u potpunosti promjeniti.

Iskrenost me ponekad i kostala, kao i prevelika zabrinutost u nekim stvarima, koje presto bih gurao pod tepih.

[Ružicca]

Slazem se s Radical vezano uz uzroke manjka samopostovanja.
Mislim da nije toliko tesko shvatiti zasto su stvari kakve jesu.
Tesko je napraviti promjenu u praksi.
Imam osjecaj kao da je potreban nekakav klik u glavi, da se pokrenemo, a iz vlastitog iskustva mi se cini da osobe koje nemaju samopost., su na jedan nacin autodestruktivne.
To znaci da, kako sebe ne postujes, zapravo ne smatras da zasluzujes bolje, i onda samu sebe kocis da napravis taj "klik", da budes jak.
Kao neki zacarani krug

Zasto bih ja sada za sebe smatrala da vrijedim, ako podsvijesno cijeli zivot mislim suprotno.
Kako u odraslog dobi stvoriti nesto sto nisam kao dijete, ne da nemam dobro samopostivanje, nemam ni njegove temelje.