Snovi o bliskoj umrloj osobi

[cicopoli]

Nedavno mi je umro tetak od tumora na plućima. Primio je 10 kemoterapija, izdržao je sve odlično, ali nije mu bilo spasa. Prije par večeri sanjala sam ga, ali ja sam u snu razgovarala s njim, postavljala mu pitanja znajući da pričam s mrtvacem. Pitala sam ga dokad misli bit ovdje na što mi je odgovorio da neće dugo jer ga onaj drugi čeka! Molim vas, neka mi se jave osobe koje su imale slična iskustva. ja sam zbunjena i ne znam što sve to znači. Da napomenem, još kao mala imala sam ista iskustva s umrlim bliskim osobama.

[morning star ♀]

Sto bi trebalo bit cudno sanjati mrtve kada sanjas i zive, koja je razlika pa su oni posebni? U oba slucaja san dolazi iz tvoje glave i misli.

[Alojzije]

Stajalište crkve o sanjanju pokojnika je sljedeće: traže tvoje molitve!

[mirnaluka]

cicopoli
ne znam koje si vjeroispovijesti? mi kršćani kažemo da postoje tri stanja crkve: putujuća crkva, trpeća crkva i slavna. Putujuća smo mi koji putujemo od rođenja do smrti. trpeća su umrle duše koje se čiste i trpe duhovne boli da bi stigle do konačne svrhe postojanja - susreta s Bogom tj. raja. slavna crkva su duše u raju s Bogom.
te su crkve zapravo jedna crkva u "tri agregatna stanja" i međusobno su povezane. .. mi putujuća možemo molit za duše u čistilištu da im anpa molitva olakša muke preobrazbe u dušu Bogu pogodnu. Slavna - sveci mole za nas jer oni su stigli na cilj, u nebo i bliže su Bogu nego mi na zemlji...
Ono što ti želim reći je da nitko od nas pa ni ti ne znaš gdje je tvoj rođak... ako je u raju njemu naša molitva ne treba jer je stigao na cilj... ali ako je u čistilištu, što je za pretpostaviti jer smo svi grješni ljudi, onda mu je molitva prijeko potrebna. najveća i najvažnija molitva Crkve je sv. misa, tj. primjeniti Isusovu prolivenu krv i predano tijelo na samo jednu određenu osobu.. no možeš molit i druge molitve, ali misa je neprocijenjiva.
Mislim da si razumjela, Kristova nekrvna žrtva trebala bi tvojem rođaku oprati pogreške, jer kao da traži od tebe pomoć...
I ne zamaraj se mnogo svijetom snova, ni preminulih, moli za njih i sve tu staje...pozz

[dersu]

Mozda bice jos ovdje dok se ne navrse 40 dana od smrti. Onda ce ici na drugo mijesto. Bilo bi lijepo od tebe moliti se za njegovu dusu.

[need help96]

cicopoli kaže:

Nedavno mi je umro tetak od tumora na plućima. Primio je 10 kemoterapija, izdržao je sve odlično, ali nije mu bilo spasa. Prije par večeri sanjala sam ga, ali ja sam u snu razgovarala s njim, postavljala mu pitanja znajući da pričam s mrtvacem. Pitala sam ga dokad misli bit ovdje na što mi je odgovorio da neće dugo jer ga onaj drugi čeka! Molim vas, neka mi se jave osobe koje su imale slična iskustva. ja sam zbunjena i ne znam što sve to znači. Da napomenem, još kao mala imala sam ista iskustva s umrlim bliskim osobama.

Prije godinu dana umro mi je tata i isto sam ga sanjao nakon nekoliko mjeseci od njegove smrti.

[emnasut462]

ja primjetih da obično ''postoje'' na astralu nekih godinu do godinu i pol...a onda ''otiđu''. ČAk sam se iznenadila za neke osobe za koje sam mislila pošto su ''svjesnije jer su se za života bavile naprednijim tehnikama'' da će im trebati manje vremena. Krivo.
Odlazak (nemam pojma kamo odlaze, valjda izvoru, Bogu nazovi kako ćeš) izgleda lijepo ..kao neka svečanost, doduše pošto su bili kršćanski orijentirani..sve nekako baca na te motive.
Odlazak se može ''ubrzati'' nekim tehnikama (ima veze s vibracijama aure), ali onda se opet ponekad vračaju jer neki ispadne da nisu spremni za katapultiranje od strane drugih.
Obično nakon smrti se vraćaju na mjesto u kojem su najduže boravile, uz ljude koje ih oplakuju (a to je katastrofa, jer mi se čini kao da ih to nekako zamara).
Ponekad mislim da bi trebalo zabraniti svijeće na pogrebu!

[altist]

bok cicopoli

slazem se s mirnalukom i Alojzijem, molitva ili barem neki oblik tvog unutarnjeg razgovora s pokojnikom ne može škoditi...čak i ako nisi vjernica ili vjernik, malo posvećivanja pokojniku, odlaskom na grob ili unutarnjim razgovorom, pomoći će ti

i onda s time raskrsti i pokušaj se time ne opterećivati

[cicopoli]

Kršćanka sam i znam da je molitva svakom pokojniku dobro došla. Pomolim se za njegovu dušu i osjećam se zadovoljnije. Ostaju samo lijepe uspomene i vjera da ćemo se jednog dana sresti tamo gore!

[altist]

slažem se

nikad neću zaboraviti kako me moja pokojna baka držala u krilu kad sam bio klinac i pričala mi priče...

sve najbolje

[Depeche E.]

cicopoli kaže:

Nedavno mi je umro tetak od tumora na plućima. Primio je 10 kemoterapija, izdržao je sve odlično, ali nije mu bilo spasa. Prije par večeri sanjala sam ga, ali ja sam u snu razgovarala s njim, postavljala mu pitanja znajući da pričam s mrtvacem. Pitala sam ga dokad misli bit ovdje na što mi je odgovorio da neće dugo jer ga onaj drugi čeka! Molim vas, neka mi se jave osobe koje su imale slična iskustva. ja sam zbunjena i ne znam što sve to znači. Da napomenem, još kao mala imala sam ista iskustva s umrlim bliskim osobama.

Ja sam imala prilično slično iskustvo .
Prije jedno 7 godina .

Preminuo mi je djed uz kojega sam bila
prilično vezana i uvijek smo imali nekakav
poseban odnos

Mislim da je važno da kažem da ga jedno
mjesec dana prije smrti nisam vidjela

Uglavnom , imala sam neki veoma čudan
osjećaj svaki put kada bih ga se sjetila .
Molila sam starce da idemo k njima , ali kako
su imali previše posla , nisu imali vremena .

Btw , imam poprilično izraženu intuiciju ,
samo sam tada još bila premala da bih to
znala prepoznati i nisam pridavala preveliku
važnost tome

Prošlo je par dana od njegove smrti , a ja sam
imala užasan osjećaj krivnje i na neki sam način
u tom razdoblju mrzila starce zbog toga što
me nisu odveli k djedu .

I tak je prošlo par dana , spavala sam u svojoj
sobi i ne znam objasniti da li je to bilo podsvijesno ,
jer sam imala taj osjećaj krivnje ili nešto nadnaravno .
Ali , nekako , putem misli sam komunicirala s djedom
i rekao mi je da se nemam zbog čega osjećati krivom ,
da nisam mogla znati i da se ne opterećujem svime time
i da me voli

Bez obzira na to jesam li to umislila ili samo sanjala
zbog tog osjećaja krivnje , ali nikada nikome nisam mogla
dovoljno dobro opisati koliko sam se bolje i neopterećenije
osjećala nakon tog nečega .

Možda to mogu usporediti s onim osjećjem kada padneš u
nesvijest , a pritom ne udariš glavom u ništa pa kada se probudiš ,
osjećaš se kao da si spavao cijeli dan , a ne da si bio u
nesvijesti 20 min

Moja mama cijeli život ima ta neka nadnaravna iskustva
tako da mi je bilo puno lakše jer me bar s njene strane obitelji
nisu smatrali malenim dijetetom koje ima prebujnu maštu

OT :

Time ti je vjerojatno htio dati do znanja da
mu je dobro i da se ne brineš za njega

[sheera]

pozdrav svima......ja stalno sanjam bliske mrtve ljude,skoro svakodnevno,eto i noćas sam sanjala pokojnog oca.....šta vi mislite o tome..? meni je to postala svakodnevnica....više se ni ne zabrinjavam kad ih stalno sanjam.

[NewWorldOrder]

Smrt tijela uopće nije kraj.To je tek početak.

[YourAngel]

O nama na zemlji, tj. nama koji smo u fizičkim tijelima,
ni u kojem slučaju ne ovisi put osobe koja je prošla kroz vrata smrti (radije ću reći rođenja).
Znači, paljenje svijeća, plač, suze, nema veze.
Moguće je da time možda otežavamo odlazak duše zbog nekih zaostalih veza koje ostaju još neko vrijeme nakon smrti kao teret koji ju vežu za materijalno.
Uglavnom treba shvatiti da je prelazak kroz vrata smrti novo rođenje i da je to za duše u većini slučajeva stvar za slavlje i radost... Ali to je nama koji ostajemo teško shvatiti, pša plačemo jer mislimo - jadnik mogao je još malo živjeti...
Za kontakt sa nama dušama treba veoma mnogo energije i to nije lako za izvesti, većina treba duhovne vodiče da bi se probila u naš sustav shvaćanja i poimanja... pa je dobro ne prčkati puno po njima.
Ako dođe, dođe, ok, u snu ako mi dođe pokojni tata, ili baka, pa ja sam ujutro jako sretna, jer mi je ukazao čast i jer sa njim pokušavam razgovarati, pa sve ispadne dobro, ali mentalno ga uvjerim da sam ok, dobro i da prihvaćam svoj put, nema brige... Uglavnom ti snovi su meni osobno jako lijepi.
Samo kažem, žao mi je što znam da dušu te osobe još nešto veže za materijalno, pa mi je samo žao što se još nije do kraja oslobodila...

[sunflowers]

pozdrav svima...

podijelila bih svoje iskustvo i stavove

prije 3mj. umro mi je tata s kojim sam bila jako povezana za njegova života
u ovom materijalnom svijetu, umro je iznenada i bio je to šok za sve.
- prihvatila sam njegov odlazak u drugu dimenziju sa stavom da je on tako htio
(nikada se nije uklapao u ovaj sustav životnih obrazaca)
te da je sada našao "mir" , tako sam se tiješila da ne trebam patit jer je to njegov put duše i nadala se susretu u onoj dimenziji da mu predam ljubav koja me ispunjava a on ju je stvarao.

usnula sam san... jeli to susret?
u rodnoj kući pokojnih bake i djeda(umrli su prije 4god. - također bili smo bliski)
njih troje, sve puno ljubavi, grlimo se - tada osvijestim da sam u snu.
svi su bili u bijelom i sretni, smireni...a ja dišem jako plitko skoro kao da se gušim, pričala sam samo sa bakom a s njima gestom ne vokabularom.

baka mi objašnjava kako smo u međuprostoru u kojem ne smijemo dugo boraviti, te da zato tako dišem i da je to za mene vrlo opasno jer sam na granici, a i njima je vro teško doći.

opraštamo se, vani je zora i tri elipsaste izmaglica svijetla kojih se bojim a jako me privlače te mi baka preusmjerava pažnju i govori da je to za njih,
govori mi da su me došli posjetit i da nezna hoće li moći opet doći ali neka ja znam kako je uvijek netko od njih uz mene.

postavljam joj pitanje postoji li "vrhovna energija, bog, hare krišna i dr."
kakva sam ja za njih energija...

budim se u drugi san uzimam sat na njemu je 5h vani je zora,
konačno se budim u stvarnosti uzimam sat vani je 5h.

[sheera]

sunflowers kaže:

pozdrav svima...

podijelila bih svoje iskustvo i stavove

prije 3mj. umro mi je tata s kojim sam bila jako povezana za njegova života
u ovom materijalnom svijetu, umro je iznenada i bio je to šok za sve.
- prihvatila sam njegov odlazak u drugu dimenziju sa stavom da je on tako htio
(nikada se nije uklapao u ovaj sustav životnih obrazaca)
te da je sada našao "mir" , tako sam se tiješila da ne trebam patit jer je to njegov put duše i nadala se susretu u onoj dimenziji da mu predam ljubav koja me ispunjava a on ju je stvarao.

usnula sam san... jeli to susret?
u rodnoj kući pokojnih bake i djeda(umrli su prije 4god. - također bili smo bliski)
njih troje, sve puno ljubavi, grlimo se - tada osvijestim da sam u snu.
svi su bili u bijelom i sretni, smireni...a ja dišem jako plitko skoro kao da se gušim, pričala sam samo sa bakom a s njima gestom ne vokabularom.

baka mi objašnjava kako smo u međuprostoru u kojem ne smijemo dugo boraviti, te da zato tako dišem i da je to za mene vrlo opasno jer sam na granici, a i njima je vro teško doći.

opraštamo se, vani je zora i tri elipsaste izmaglica svijetla kojih se bojim a jako me privlače te mi baka preusmjerava pažnju i govori da je to za njih,
govori mi da su me došli posjetit i da nezna hoće li moći opet doći ali neka ja znam kako je uvijek netko od njih uz mene.

postavljam joj pitanje postoji li "vrhovna energija, bog, hare krišna i dr."
kakva sam ja za njih energija...

budim se u drugi san uzimam sat na njemu je 5h vani je zora,
konačno se budim u stvarnosti uzimam sat vani je 5h.

stvarno čudan san,moram priznati....ima neko značenje... jako lijepo u snu što su ti objasnili da su te došli posjetiti, al da nemožeš biti s njima jer ipak su oni umrli ali ja sam sanjala sličan san kad je moj otac umro isto sam bila vezana za njega, bar u zadnje vrijeme prije nego će umrijet..sanjala sam da drži moje dijete u naručju mali je tada bio svega godinu dana,rekla sam mu tata nemoj držati malog ti si umro,predao mi ga je pomilovao me po ruci i nestao u snu....taj dan sam bila u velikom šoku i nisam mogla doći sebi,ja ovako gledam na to...pošto je jako bio bolestan prije nego će umrijet nismo mu dali da drži malog ,jer je bio prebolestan ,da se ne napreže ,zato je on njega u snu držao u naručju valjda da se oprosti od njega....eto žalosno jako....ali da se vratim na tvoj san.....došli su te posjetit ,da to je bio susret i vjeruj u to....ipak je to tvoj tata,baka i deda...koga će posjetit drugog- ako neće tebe putem sna....budi sretna zbog toga....eto lijep pozdrav

[sunflowers]

sheera i tvoj je san vrlo simboličan,
poznat mi je taj šok jutro poslije

moja je prijateljica također sa svojim tatom imala neobična iskustva,
smatra da energije koje su vrlo povezane, takve i ostaju neovisno o dimenzijama u kojima se nalaze - slažem se.

mislim da se nije došao pozdraviti sa unukom, nego da je ta gesta simbol nečega što je sada tvoj život ( a za tebe je "materijalno" ) i vaša najintimnija poveznica, te na taj način ostaje uvijek tu za tebe.

[visoka_peta]

Jako simbolični snovi...mislim da su te zaista posjetili, barem bi ja to tako protumačila..

cicopoli kaže:

Nedavno mi je umro tetak od tumora na plućima. Primio je 10 kemoterapija, izdržao je sve odlično, ali nije mu bilo spasa. Prije par večeri sanjala sam ga, ali ja sam u snu razgovarala s njim, postavljala mu pitanja znajući da pričam s mrtvacem. Pitala sam ga dokad misli bit ovdje na što mi je odgovorio da neće dugo jer ga onaj drugi čeka! Molim vas, neka mi se jave osobe koje su imale slična iskustva. ja sam zbunjena i ne znam što sve to znači. Da napomenem, još kao mala imala sam ista iskustva s umrlim bliskim osobama.

Otiso je tetak odma...no ostala je ljustura,to se lijepo fino protjera il unisti.Uglavnom nista posebno ,bez brige

[adrianapolly]

cicopoli
već sam pisala o ovoj temi na drugom topicu, ali evo još jednom:
bila sam jako vezana za djeda i kada je on umro od posljedica moždanog udara bila sam shrvana od tuge. nekoliko noći nakon sahrane,sanjala sam kako moj djed leži na svom ležaju, budi se ( a ja sam i u snu svjesna da je umro) i ja mu dajem malu tortu s jednom svijećicom i imenujem stvari koje se nalaze oko njega. pitam ga:dida, kako je tamo gore, a on mi kaže da ga to ne smijem pitati jer mi neće više dolaziti. i ode.drugi put ga sanjam, on me vodi u jedan grad koji sam oduvijek htjela vidjeti. ja znam da ga ne smijem pitati kako mu je, ali je znatiželja veća i pitam ga, a on mi reče: REKAO SAM TI DA ME TO NE SMIJEŠ PITATI, pitaš li me još jednom, neću ti više nikad doći u snove. došao mi je i treći put i nakon dugog ugodnog razgovora snjim, pitala sam ga ponovno. on me je tužno pogledao i rekao: znaš da me ne smiješ to pitati, sad ti više nikad neću moći doći. I nije. imala sam tada 14 godina, i od tada sam molila boga svaku večer da mi ponovno dođe u san. došao mi je prije tri godine, nije mi palo na pamet da ga bilo što pitam. vjerujem da mu je lijepo i da pazi na mene. te snove ne želim racionalizirati.
sanjala sam i ostale mi drage osobe, uvijek sam bila svjesna da njih više nema. smatram da se na taj način ja mirim s njihovom smrću, molitva je prvo što napravim kad se probudim. a baka mi je govorila da treba otići platiti misu za pokojnika i zapaliti mu svijeću.
u svakom slučaju smatraj to nekom vrstom blagoslova.