Strah, trema, mržnja - sve na jednom mjestu

[Bubochka]

Pozdrav svima, ne znam kako i od kuda bih krenuo ali nekkao moram, držim sve ovo u sebi već dugo i jednostavno negdje moram izbacit.

Imam 23 godine, kroz zivot puno teskih trauma dozivio, kao dijete u Njemackoj sa 5 godina kidnapiran, nakon 5 dana spašen od policije, vraćamo se zivjet u Hrvatsku, sa 10 godina ubijaju mi oca, ubojica se ne zna narednih 10 godina kada se hapse odredjeni ljudi pod sumnjom da su naručioci i egzekutori, na sudu cijela stvar naravno dozivljava fijasko i od svega toga samo mi je sve više muka, od tada sam slabiji i na fakultetu i asocijalan i živčan i bezvoljan za išta.

Sada se nalazim pred krajem godine i ostalo mi jos 3 ispita i zavrsni rad, uhvati me prokleta muka kad krenem učit, takvu tremu ne znam jesam li ikad dozivio, na ljeto sam kod jedne profesorice polozio jedan predmet s 5 a drugi isto dobijem iz ispita sve točno i onda me na usmenom od 5 pitanja nadje neku sitnicu i hladno srusi (iako sam isto pitanje imo na usmenom iz ovog prvog i tamo mi zakljucila 5) i toliko me ubije ta nepravda da izgubim volje.

S druge pak strane, prvostupanjska presuda ubojicama je ponistena i taman u ovo vrijeme rokova kreće ponovljeno sudjenje, ne mogu to opet sve trpit, gadi mi se sve to i kako sporo ide i korupcija i ova sa faksa, ljudi molim vas recite mi kako da izmognem snage da hladne glave prodjem kroz sve ovo i finishiram cijelu stvar bez da se izjedam od muke. Da, zaboravio sam reći da sam i kroz sport pokupio dosta ozljeda u ramenima i koljenima pa ni tu ne mogu istrosit eergiju i vrlo vejrovatno me čeka operacija.

Molim Vas ljudi pomozite.

[old-soul80]

Bubochka kaže:

Pozdrav svima, ne znam kako i od kuda bih krenuo ali nekkao moram, držim sve ovo u sebi već dugo i jednostavno negdje moram izbacit.

Imam 23 godine, kroz zivot puno teskih trauma dozivio, kao dijete u Njemackoj sa 5 godina kidnapiran, nakon 5 dana spašen od policije, vraćamo se zivjet u Hrvatsku, sa 10 godina ubijaju mi oca, ubojica se ne zna narednih 10 godina kada se hapse odredjeni ljudi pod sumnjom da su naručioci i egzekutori, na sudu cijela stvar naravno dozivljava fijasko i od svega toga samo mi je sve više muka, od tada sam slabiji i na fakultetu i asocijalan i živčan i bezvoljan za išta.

Sada se nalazim pred krajem godine i ostalo mi jos 3 ispita i zavrsni rad, uhvati me prokleta muka kad krenem učit, takvu tremu ne znam jesam li ikad dozivio, na ljeto sam kod jedne profesorice polozio jedan predmet s 5 a drugi isto dobijem iz ispita sve točno i onda me na usmenom od 5 pitanja nadje neku sitnicu i hladno srusi (iako sam isto pitanje imo na usmenom iz ovog prvog i tamo mi zakljucila 5) i toliko me ubije ta nepravda da izgubim volje.

S druge pak strane, prvostupanjska presuda ubojicama je ponistena i taman u ovo vrijeme rokova kreće ponovljeno sudjenje, ne mogu to opet sve trpit, gadi mi se sve to i kako sporo ide i korupcija i ova sa faksa, ljudi molim vas recite mi kako da izmognem snage da hladne glave prodjem kroz sve ovo i finishiram cijelu stvar bez da se izjedam od muke. Da, zaboravio sam reći da sam i kroz sport pokupio dosta ozljeda u ramenima i koljenima pa ni tu ne mogu istrosit eergiju i vrlo vejrovatno me čeka operacija.

Molim Vas ljudi pomozite.

Nauči se nekim tehnikama meditacije i isključivanju misli pritom. Mislim da bi ti to najviše pomoglo.

[woow123]

sjeban si nemože ti niko pomoći nego ti sam sebi.....
ili psiholog ako ti je to sve jedna trauma u životu a vjerujem da jeste

[Bubochka]

1100 čitanja svega 2 odgovora, dobro ljudi jel ima još netko nekih savjeta, čisto sumnjam da dio ovoga o čemu pričam nije barem još 10% ljudi odavdje prolazilo u nekom dijelu zivota.

Meditaciju sam probao ali nije to za mene, opustim se taj momenat i malo psolije no kasnije opet upadnem u neki krug prevelike brige, tjeskoba, overthinkinga, ne znam ni sam kako bi to sve nazvao. Navecer ne mogu zaspat po puna 2 sata, samo se okrecem s jedne na drugu stranu i razmisljam o svemu što me muči...

[cinderella92]

Mislim da ti ne mogu ljudi ovdje previše pomoći osim poslušati tvoje probleme. Ako misliš da ne možeš nikako riješiti svoje probleme otiđi psihijatru na razgovor i po tablete neke. Sretno.

[Orlandia]

Bubochka kaže:

1100 čitanja svega 2 odgovora, dobro ljudi jel ima još netko nekih savjeta, čisto sumnjam da dio ovoga o čemu pričam nije barem još 10% ljudi odavdje prolazilo u nekom dijelu zivota.

Meditaciju sam probao ali nije to za mene, opustim se taj momenat i malo psolije no kasnije opet upadnem u neki krug prevelike brige, tjeskoba, overthinkinga, ne znam ni sam kako bi to sve nazvao. Navecer ne mogu zaspat po puna 2 sata, samo se okrecem s jedne na drugu stranu i razmisljam o svemu što me muči...

Normalno je da upadaš u krug brige, tjeskobe i depresije nakon svega što ti se dogodilo. Preživio si veliku traumu kao dijete, zatim ubojstvo oca, sumnjiva presuda i sad sve ispočetka na sudu. To su velike stvari i ne može ti na žalost netko na forumu dati formulu kako da se bolje osjećaš.
Kažeš probao si meditaciju, ali od jedne ili nekoliko meditacija ti ne može biti bolje jer to je proces, treba ti puno meditacija kako bi došao do rezultata, a to je da se uspiješ malo opustiti u svemu tome.
Nađi psihoteraputa s kojim ćeš moći proraditi sve što ti se dogodilo, to ti je u ovoj situaciji u kojoj se nalaziš neminovno. Ljudi za puno manje stvari krenu na psihoterapiju kako bi se lakše noslili sa sobom i sa životom.

[Andreasas]

Orlandia kaže:

QUOD MEDICAMENTA NON SANANT, FERRUM SANAT, QUOD FERRUM NON SANAT, IGNIS SANAT, QUOD IGNIS NON SANAT, MORS SANAT - ŠTO LIJEKOVI NE IZLIJEČE, LIJEĆI ŽELJEZO, ŠTO ŽELJEZO NE IZLIJEČI, LIJEČI VATRA, ŠTO VATRA NE LIJEČI, IZLIJEČI SMRT

"Mors certa, hora incerta." - Smrt je sigurna, ali njezin je sat nesiguran.

IMPERARE SIBI MAXIMUM IMPERIUM EST - Vladati sobom najveća je vlast.

[Orlandia]

Andreasas kaže:

"Mors certa, hora incerta." - Smrt je sigurna, ali njezin je sat nesiguran.

IMPERARE SIBI MAXIMUM IMPERIUM EST - Vladati sobom najveća je vlast.

Smrt kao riječ sam izostavila jer je sagorijevanje u vatri kao zadnji tjelesni čin nešto što ću, doduše pasivno primiti nakon same smrti.

[Bubochka]

Orlandia kaže:

Normalno je da upadaš u krug brige, tjeskobe i depresije nakon svega što ti se dogodilo. Preživio si veliku traumu kao dijete, zatim ubojstvo oca, sumnjiva presuda i sad sve ispočetka na sudu. To su velike stvari i ne može ti na žalost netko na forumu dati formulu kako da se bolje osjećaš.
Kažeš probao si meditaciju, ali od jedne ili nekoliko meditacija ti ne može biti bolje jer to je proces, treba ti puno meditacija kako bi došao do rezultata, a to je da se uspiješ malo opustiti u svemu tome.
Nađi psihoteraputa s kojim ćeš moći proraditi sve što ti se dogodilo, to ti je u ovoj situaciji u kojoj se nalaziš neminovno. Ljudi za puno manje stvari krenu na psihoterapiju kako bi se lakše noslili sa sobom i sa životom.

Hvala na savjetu, čini se dosta dobar i konstruktivan. definitivno ću u što skorije vrijeme naci psihoterapeuta i popričat o svemu, previše je ovo muke i previše kaska u svemu i onda si nabijam griznju savjesti i samo se žderem.

Hvala.

[Orlandia]

Bubochka kaže:

Hvala na savjetu, čini se dosta dobar i konstruktivan. definitivno ću u što skorije vrijeme naci psihoterapeuta i popričat o svemu, previše je ovo muke i previše kaska u svemu i onda si nabijam griznju savjesti i samo se žderem.

Hvala.

Nema na čemu.
Ovo što si doživio je veliki teret i u toj situaciji konstruktivno je javiti se psihoterapeutu. On ili ona će ti na pravi način znati pomoći. Sretno ti želim!

[Diego Rivera]

Pročitao sam tvoju temu, a i danas ranije sam vidio tvoj post na temi 'odnos otac-sin.' tek sam sada nakon upisa na chatu sve povezao. Žao mi je što si prošao sve te traume, sve ove godine si to nosio u sebi da bi ti se sad pod stresom faxa to sve ispoljilo van. Sumnjam da ta profa ima pik na tebe, čini mi se da si sve pomalo 'zabrijao', ali da ti nije lako-nije. Ono što mislim da se tvoje stanje neće poboljšati niti nakon faxa, da kojim slučajem sad daš taj ispit i završni, opet te čekaju diplomski studij i posao koji je najčešće još stresniji od faxa. Preporučam ti da odeš kod psihologa ili psihijatra samo te upozoravam da je psihoterapija spor i mukotrpan proces, ali može raspetljati te čvorove koji su ti se skupili u psihi svih ovih godina. Kod mene je slučaj da kad sam jednom otišao kod psihijatra nikad više nisam ga napustio, ali kod mene se radi o kroničnoj nasljednoj psihičkoj bolesti što kod tebe očito nije slučaj. To je pozitivno za tebe, ali se moraš suočiti sa tim da imaš problema i potražiti pomoć. Čim prije to bolje za tebe.

[Bubochka]

Diego Rivera kaže:

Pročitao sam tvoju temu, a i danas ranije sam vidio tvoj post na temi 'odnos otac-sin.' tek sam sada nakon upisa na chatu sve povezao. Žao mi je što si prošao sve te traume, sve ove godine si to nosio u sebi da bi ti se sad pod stresom faxa to sve ispoljilo van. Sumnjam da ta profa ima pik na tebe, čini mi se da si sve pomalo 'zabrijao', ali da ti nije lako-nije. Ono što mislim da se tvoje stanje neće poboljšati niti nakon faxa, da kojim slučajem sad daš taj ispit i završni, opet te čekaju diplomski studij i posao koji je najčešće još stresniji od faxa. Preporučam ti da odeš kod psihologa ili psihijatra samo te upozoravam da je psihoterapija spor i mukotrpan proces, ali može raspetljati te čvorove koji su ti se skupili u psihi svih ovih godina. Kod mene je slučaj da kad sam jednom otišao kod psihijatra nikad više nisam ga napustio, ali kod mene se radi o kroničnoj nasljednoj psihičkoj bolesti što kod tebe očito nije slučaj. To je pozitivno za tebe, ali se moraš suočiti sa tim da imaš problema i potražiti pomoć. Čim prije to bolje za tebe.

Hvala na odgovoru, da, kupilo se godinama raznih toksina i sad je teško disat normalno. Naravno da se neće drastično poboljšat ali ću se rješit jednog velikog utega, diplomski ne idem, ovo je stručni studij.

Da bilo bi dobro da odem potrazit pomoć od nekoga jer previše je bijesa u meni. Da, moja i tvoja situacija vjerovatno nije ista jebiga, no u svakom slučaju od nekud se mora početi.

[jelena1777]

Bubochka kaže:

Hvala na odgovoru, da, kupilo se godinama raznih toksina i sad je teško disat normalno. Naravno da se neće drastično poboljšat ali ću se rješit jednog velikog utega, diplomski ne idem, ovo je stručni studij.

Da bilo bi dobro da odem potrazit pomoć od nekoga jer previše je bijesa u meni. Da, moja i tvoja situacija vjerovatno nije ista jebiga, no u svakom slučaju od nekud se mora početi.

Tvoja priča je strašna.
Iskustvo koje si prošao je ostavilo snažan pečat na tebe i mislim da ti uopće nije lako.
Čudim se da već nisi otišao kod nekog stručnjaka, zapravo si moram ti iskreno reći i prilično jak za sve što si preživio, ali vjerojatno se sve skupilo i lupilo te svom silinom.
Trenutak u kojem trebaš pronaći pomoć nekog stručnog i uz njega nekako pokušati ublažiti sve te traume koje su te obilježile.
Nadam se da ćeš uspjeti, već si dokazao svoju snagu, a sada ti treba malo snage i sa strane.
Sretno.

[Bubochka]

jelena1777 kaže:

Tvoja priča je strašna.
Iskustvo koje si prošao je ostavilo snažan pečat na tebe i mislim da ti uopće nije lako.
Čudim se da već nisi otišao kod nekog stručnjaka, zapravo si moram ti iskreno reći i prilično jak za sve što si preživio, ali vjerojatno se sve skupilo i lupilo te svom silinom.
Trenutak u kojem trebaš pronaći pomoć nekog stručnog i uz njega nekako pokušati ublažiti sve te traume koje su te obilježile.
Nadam se da ćeš uspjeti, već si dokazao svoju snagu, a sada ti treba malo snage i sa strane.
Sretno.

Da, valjda zato jer me nikad nitko nije mazio u životu pa sam navikao da se ne smije pokazivat slabost, kad-tad je moralo kuliminirati.

Mogu se ja nekako i nositi sa svime, znam da ima onih i koji imaju tezi zivot nego ja, samo me uvijek bolila ta nepravda i što nikad od najblizih, svoje rodbine, nisam imao podršku.

Sreća eto barem da sam imao majku privrzenu meni i mladjoj sestri koju nije nista drugo zanimalo nego nas dvoje.

Hvala na odg.

[Leteća]

Bubochka kaže:

1100 čitanja svega 2 odgovora, dobro ljudi jel ima još netko nekih savjeta, čisto sumnjam da dio ovoga o čemu pričam nije barem još 10% ljudi odavdje prolazilo u nekom dijelu zivota.

Meditaciju sam probao ali nije to za mene, opustim se taj momenat i malo psolije no kasnije opet upadnem u neki krug prevelike brige, tjeskoba, overthinkinga, ne znam ni sam kako bi to sve nazvao. Navecer ne mogu zaspat po puna 2 sata, samo se okrecem s jedne na drugu stranu i razmisljam o svemu što me muči...

Ja ću tu malo bit kontra. Dok sam studirala, uvijek bi me u vrijeme ispitnih rokova ulovila strašna želja da pospremim sobu jer se to mora i mora učiniti. Ne mogu učiti u svinjcu, normalno.

I mislim da ti radiš istu stvar - odabrao si baš ovaj trenutak za veliko pospremanje svoje glave, a sam najbolje znaš zašto. Čista lijenost. Naravno da ćeš na forumu dobiti suosjećanje nakon iznošenja svoje životne priče (koja jest grozna). No nitko od ovih ljudi koji te sad tapšaju po ramenu neće položiti ni jedan od tvoja tri ispita umjesto tebe. Neće, jebiga.

Na tebi je da se odlučiš je li ti u ovom trenutku važnija budućnost ili prošlost. Slobodno kopaj po svojoj svijesti i podsvjesti, ma kopaj i nos ako ti je volja. Obilazi šrinkove, krkaj tablete, vucaraj se po grupama. Ali ispiti se neće položiti sami. Jebiga, neće.

Ako studiraš radi drugih, ovo je prilika da im pokažeš kako si toliko povrijeđen njihovim postupcima da nisi u stanju ni jesti, ni spavati ni davati ispite. Pa neka pate. Ili neka polažu ispite umjesto tebe.... ali već znaš da... NEĆE.

Jebiga.

Imala sam kolegicu koja je odgovore na svoja životna pitanja pronalazila nasumičnim otvaranjem Kurana i čitanju retka koji bi upikla prstom. Jednom je prilikom postavila pitanje: "što će biti s mojim studijem". Odgovor koji je dobila bio je:

UZMI KNJIGU.

Da, uzmi jebenu knjigu. I uči. Ako ne možeš zaspati, nemoj spavati. Uči. Ako te obuzmu misli o tvojoj teškoj sudbini i životnim nepravdama - uči. Ne možeš istovremeno učiti i razmišljati o batku i bitku. Jebiga, ne možeš.

I za kraj:

Odjebi od foruma. Imaš ispit.

[Bubochka]

Leteća kaže:

...

Malo ga pretjeruješ znaš, ja sam pitao ljude kako se nositi sa svime time a ne da tražim neki čaroban savjet gdje će svi moji problemi odjednom nestati.

Ja ljenguza nisam sigurno, danas sam inače položio taj najgori koji me je patio, samo je trebalo rješit ispit za 80% a ne 100% (jer tako ne očekuje da znam sve) i ugnjavit ju jedno pola sata za nekih par sitnica, nisam izlazio iz kabineta dok mi nije točno sve rekla kako treba ići jer sam vanredni student i nisam bio u prilici prisustovat svakom predavanju zbog posla.

Sad kad sam imao stvar na čistac naravno da je palo u roku 15 min, idemo dalje što bi se reklo.

[Bubochka]

Ne znam šta reć više, u pršošlu srijedu sam prebijen od strane 2 nepoznate osobe, potres mozga i naravno da na zadnji ispit nisam ni izašao jer sma bio sav ukomiran, slab i dezorijentiran. Novo sudjenje za ubojstvo oca počeo u ovaj ponedjeljak, sad kao to nije zastrasivanje!? Gadi mi se živit više. Fuj i država i pravosudje i sve!
Sve više razmišljam i ja a i obitelj da se reselimo u Njemačku.