Depersonalizacija i derealizacija

[moco]

pozdrav!
ovako, napokon mi se cini da sam prekjucer pronasao sto mi se ustvari dogadja...imam barem oko 70 % tih simptoma...pa bih molio ako netko zna nesto vise o tome (da li je moguce lijecenje i tako) da mi pomogne, jer neznam vise gdje bi sa sobom...pucam po savovima konstanto, a kod psihijatra sam narucen tek za mjesec dana jer nemam para za privatnog..u konstatnom sam strahu, a jucer me dodatno ubilo u pojam sto sam procitao da su to jedni od znakova schizofrenie...hvala lijepa na odgovorima...

[Dovoljan2]

Moj jedini savijet bi bio da se s dijagnozama strpiš tih mjesec dana i prepustiš to profesionalcu. Nema se smisla uzrujavati prije jer koliko god ti se činilo da imaš nešto ne možeš biti siguran. Psihijatrijska dijagnoza je ozbiljan proces (kao i bilo koja druga lječnička dijagnoza) i provode je visoko specijalizirani i iskusni profesionalci. Tako da samo zato što si proćitao da bolest x ima simptome y ne znači da i ti to imaš. Valjda se svima čini kad uće o bolestima da imaju bar pola toga

[*_spike]

To su simptomi shizofrenije.

Strpi se do odlaska psihijatru, ako je tako, dobit ćeš psihoterapiju i neke lijekove. Do tada izbjegavaj bilo kakav stres.

[plavva]

moco kaže:
pozdrav!
ovako, napokon mi se cini da sam prekjucer pronasao sto mi se ustvari dogadja...imam barem oko 70 % tih simptoma...pa bih molio ako netko zna nesto vise o tome (da li je moguce lijecenje i tako) da mi pomogne, jer neznam vise gdje bi sa sobom...pucam po savovima konstanto, a kod psihijatra sam narucen tek za mjesec dana jer nemam para za privatnog..u konstatnom sam strahu, a jucer me dodatno ubilo u pojam sto sam procitao da su to jedni od znakova schizofrenie...hvala lijepa na odgovorima...

ako ne mozes cekat, javi se svojoj doktorici i nek ti da uputnicu za centar za krizna stanja na rebru.

[wasted]

plavva kaže:
ako ne mozes cekat, javi se svojoj doktorici i nek ti da uputnicu za centar za krizna stanja na rebru.

najbolje da tako napraviš, a ne da čekaš mjesec dana

to šta imaš nisu baš tipični simptomi za shizofreniju, a postoji zasebna dijagnoza depersonalisation syndorm. ako nemaš druge simptome vezane uz shizofreniju, najprije bi ovdje spadao:

Depersonalisation Syndrome:
Transient feelings of unreality are quite normal in healthy individuals. Alternatively, they can be a co-symptom of psychiatric or physical illness, in which case they will often disappear when the sufferer recovers from their primary illness. When the feelings arise, however, as the central problem of a persistent and debilitating disorder, they are diagnosed by psychologists and psychiatrists as Depersonalisation Syndrome, Depersonalisation Disorder or Depersonalisation Neurosis. Periods of unreality can last for days, weeks and months at a time. As a result of this sustained distress, the sufferer can rapidly become deeply depressed and anxious. It can then be difficult to establish whether this is a result of, or the cause of the depersonalisation.

ne bediraj se, nikak nije problem

[Norah555]

ne brini se,depersonalizacija i derealizacija jesu hebene stvari za prozivit ali nisu simptomi shizofrenije ni u kojem slucaju.To su ti simptomi nekakvog anksioznog poremecaja.ja imam pp i prosla san sve to,samo se nemoj mucit mislima tipata ako...kad krenes s AD i na terapiju bit ce ti bolje

[moco]

Norah555 kaže:
ne brini se,depersonalizacija i derealizacija jesu hebene stvari za prozivit ali nisu simptomi shizofrenije ni u kojem slucaju.To su ti simptomi nekakvog anksioznog poremecaja.ja imam pp i prosla san sve to,samo se nemoj mucit mislima tipata ako...kad krenes s AD i na terapiju bit ce ti bolje

oprosti na ignoranciji, ali sta je pp? pretpostavljam da znam sta je, ali da budem ziher...ma je strasno je to prozivljavat, ali trudim se nekako...mene ubilo sto sam negdje procitao (na iskonu mislim) da su to simptomi shizofrenie, uz jos nekih par stvari koje mi se desavaju pa sam se ukakio lagano...uz to me lagano i hipohondrija pere pa si umisljam da imam sve zivo i nezivo od psihickih bolesti...hvala puno i lijepi pozdrav!

[Norah555]

pp-panicni poremecaj.ma ne brini deper. i derea. sigurno nisu simptomi sizofrenije.znan kako ti je,mene su ti strahovi dugo tukli,u biti nisu ni prestali i sad me dikod pukne straj da cu obolit od shizofrenije.nadan se da se to nece desit,a ako mi je tako zapisano u genetskom kodu-pa sta ja tu mogu,zivit moran,a fala bogu danas ima na trzistu lijekova za shizofrenicare pa valjda ce se i za mene nac neki koji ce dobro radit svoj posal,ako se nedaj Boze to desi.znan da je bezveze govorit 'ne brini','nemoj se zivcirat' i sl kad ti se cini da je to nemoguce,al bice ti bolje-sve sta je lose jednom prode.pozdrav
p.s.na stranici www.depresija.org/forum/ imas super forum,meni je zadnjih 10 miseci puno pomoga,ekipa je super pomazu jedni drugima,medusobno se tjese-svakako otidi tamo meni je masu pomoglo

[Lindelia]

ja isto mislim da nije šizofrenija. šizofrenija je... pa, jesi gledao "genijalni um"? e, to.

ne boj se. i odi na rebro ako si nestrpljiv...

[moco]

ma gle, ja neznam sta je...uglavnom znam da je ovo sto mi se desava prestrasno...cak danas nema ni straha, nego jednostavno strasan osjecaj ne pripadanja nigdje...gledam sebe i ne poznajem se, gledam druge ljude i svi su mi cudni, cijeli mi je svijet cudan...bila cura do prije pola sata tu samnom...i seksamo se i sve divno krasno kako bi prije bilo, al ja ju gledam i kao da ju ne poznajem...kao da nema emocija...mislim da mi kaze da me vara da ne bih uopce reagirao nekako strasno..i svih dogadjaja se sjecam koji su mi se desili ali kao da je to zivio neki drugi ja i kao da meni to vise nikad nece biti normalno...ma neznam..najgore (ili najbolje, kako hoces) sto to nitko ne kuzi na meni i mislim da je cura sretnija nego sto je ikad bila totalno paradoksalno...al sta ces...nadam se da ce to sve proc pa makar me i lijecili od shizofrenie, samo da mi sve opet bude kao prije...a sto se tice foruma, citam ga gotovo svakodnevno, ali nisam nasao bas ljude koji imaju moja iskustva...uglavnom su to generalno anksiozno-depresivne osobe...hvala ti sto mi odgovaras i lijepi pozdrav!

[Zeljko81]

moco kaže:
bila cura do prije pola sata tu samnom...i seksamo se i sve divno krasno kako bi prije bilo, al ja ju gledam i kao da ju ne poznajem...kao da nema emocija...mislim da mi kaze da me vara da ne bih uopce reagirao nekako strasno..

želim biti kao ti

[Norah555]

ma sve san ti ja to prosla,to da su ti svi cudni i sam sebi si cudan,grozno iskustvo svakako al to su ti sve simptomi anksioznosti.viruj mi i ja sama sebi govorin da jedino sta bi tila je da buden ka prije.al mozda to i nije dobro.upravo nasi strahovi,nase reakcije na odredene situacije prije su i dovele do anksioznosti.zato je bitno da radimo na sebi i bit cemo bolje nego 'ona/j stari/a'8joj sta san optimisticna danas).a sta se tice cure ne znan sta da ti kazen ja ti apstiniran od bilo kakvih ljubavnih procesa od kad me ovo sve uvatilo.nekako neman filing da me neki 'normalan' momak moze razumit,al vjerojatno to sta osjecas ravnodusnost prema curi je jedan od simptoma.pa i ja sam sama bila postala ravnodusna prema svemu.a sta se tice foruma.pogledaj malo bolje,ima ljudi sa istim problemima,prosvrljaj malo po starim temema i sigurno ces nac nesto korisno

[Dalibor - od 1983.]

plavva kaže:
ako ne mozes cekat, javi se svojoj doktorici i nek ti da uputnicu za centar za krizna stanja na rebru.

Ne treba ti uputnica za psihijatriju na Rebru (prema mojim informacijama). Tamo su hitne psihijatrijske ambulante, i ako vam je jako loše, samo tamo odite i oni vas moraju primiti - ODMAH! naravno ako nije potrebno - neće vas zavoriti i obuči u luđačku košulju, ali ćete porazgovoriti s liječnikom, lijekove dobiti i sve ostalo.

[schmokljan]

Moco, dijete drago, nemoj da ti Iskon daje dijagnozu.

Postoje ljudi koji kada god procitaju opis neke bolesti - otkriju da i oni pate od toga. To su hipohondri. S druge strane - ljudi imaju potrebnu da pretjeruju i da panicare (normalna ljudska osobina, pogotovo cesta kod anksioznih osoba), pa ono sto je mozda lagana neuroza - u njihovim ocima postaje psihoza.

Nemoj se nista pretjerano uzbudjivati.

Moguce da si se poceo odljubljivati od svoje cure - i onda se dogadjaju stvari da ti je ta osoba na 30cm od tebe, a tebi se cini da je gledas s udaljenosti od 2 metra - zar ne?

Proci ce te. (Da je nesto ozbiljnije ne bi ti ovdje postao takve postove)

No - samo ne panicari - i odi razgovaraj sa psihijatrom, ako mislis da je neophodno.

P.S. Sve ovo, dabome, pod uvjetom da nisi saljivdjija koji je dosao malo ubiti dosadu. Ako je tako - opet hvala

[bLOODSTONE]

Otkud samo vama da su depersonalizacija i derealizacija simptomi shizofrenije.

No dobro, ovdje je vjerojatno riječ (govoreći na temelju udžbenika) o jednom tipu anksioznog poremećaja, što je već netko spomenuo.
I što je najvažnije, liječi se i izliječivo je
Ako su ti simptomi teži, tj. ako osjećaš da ti to utječe na obavljanje svakodnevnih aktivnosti, čitaj život, trebaš se što prije javiti na neki psihijatrijski odjel. Držim fige. Koliko znam mogu ti dati neki od anksiolitika, znači namijenjeni poremećajima kojima je u podlozi anksioznost, plus psihoterapija, što je super stvar, i ukoliko postoji motivacija za poboljšanjem stanja, šanse su ti jaaaaaaako jako dobre da ćeš to prebroditi, nisam do detalja upoznata još sa samim terapijama poremećaja tako da ti ne mogu ništa drugo sad dodati...
Držim fige

[moco]

stvarno hvala svima na odgovorima...smokljo, sumnjam da sam se odljubio od cure, takav imam osjecaj prema svakome, brijem da sam totalno oguglo na emocije...najzalosnije od svega, najbolje se osjecam kad placem kao malo dijete, ali to se sve rjedje i rjedje dogadja...valjda zelim patit, neznam ni sam...uopce vise ni ne osjecam strah preko dana, on me samo probudi ujutro i to je to vise manje...cijeli dan provedem doma lezeci u krevetu i razmisljajuci o sranjima...izadjem mozda jednom dnevno negdje...ma kaos, ali ne da mi se vise ponavljat, dosadan sam sam sebi...i neznam, bloodstone, svaki dan je drugi film u glavi..kad sam ono pisao zelio sam biti bolje, a danas mi je sve totalno ravno do srijema...sta znaci bit bolje kad neznam ni tko sam...ma katastrofa...ali hvala jos jednom na odgovorima...pozdrav!

[aurora_borealis]

moco kaže:
stvarno hvala svima na odgovorima...smokljo, sumnjam da sam se odljubio od cure, takav imam osjecaj prema svakome, brijem da sam totalno oguglo na emocije...najzalosnije od svega, najbolje se osjecam kad placem kao malo dijete, ali to se sve rjedje i rjedje dogadja...valjda zelim patit, neznam ni sam...uopce vise ni ne osjecam strah preko dana, on me samo probudi ujutro i to je to vise manje...cijeli dan provedem doma lezeci u krevetu i razmisljajuci o sranjima...izadjem mozda jednom dnevno negdje...ma kaos, ali ne da mi se vise ponavljat, dosadan sam sam sebi...i neznam, bloodstone, svaki dan je drugi film u glavi..kad sam ono pisao zelio sam biti bolje, a danas mi je sve totalno ravno do srijema...sta znaci bit bolje kad neznam ni tko sam...ma katastrofa...ali hvala jos jednom na odgovorima...pozdrav!

Pa gle.. meni je to skoro normalno stanje... povremeno se tako osjećam... kad sam imala 20 godina to je trajalo i tjednima... no onda je prošlo i sve se rijeđe vraća. S tim da sam ja imala i audio halucinacije i još ih imam... al mogu normalno funkcionirati i više se ne bojim, jednostavno se naivkneš i naučiš boriti protiv toga... mislim da bi trebao ići psihijatru samo ako si siguran da nisi dovoljno jak da to riješiš sam sa sobom. Mislim da se većina ljudi u dvadesetima nalazi u tako nekakvoj krizi.

[_Altanta_]

aurora_borealis kaže:
Pa gle.. meni je to skoro normalno stanje... povremeno se tako osjećam... kad sam imala 20 godina to je trajalo i tjednima... no onda je prošlo i sve se rijeđe vraća. S tim da sam ja imala i audio halucinacije i još ih imam... al mogu normalno funkcionirati i više se ne bojim, jednostavno se naivkneš i naučiš boriti protiv toga... mislim da bi trebao ići psihijatru samo ako si siguran da nisi dovoljno jak da to riješiš sam sa sobom. Mislim da se većina ljudi u dvadesetima nalazi u tako nekakvoj krizi.

Ja sam trenutno u tom periodu. Sve me uhvatilo. Isto sam u ranim 20-tima. Strah me svega. Nemam pojma tko sam, što sam, užas neki.
Nadam se da će proći.

[wasted]

ja sam prolazila i još uvijek prolazim kroz stanje depersonalizacije al u okviru borderline personality disorder

[pumpkin pie]

Može neko pls objasnit što znače ta dva pojma?