Neobična iskustva

[xena]

Velma:

Neobična iskustva su neobična zato što ne znamo dovoljno o mehanizmima njihovog nastanka.

ili - Svaka nedovoljno poznata tehnologija izgleda nam kao magija.

Pa da ovdje se radi o magiji

Nikola Tesla bi tu imao sto reci

[Gospon Pes]

VelmaX kaže:

Evo, ovdje kao da proviruje elitizam "upućenih" u sve tajne ovoga i onoga svijeta.

Samo za usporedbu na koji nacin razliciti ljudi vide istu stvar.
Ti u izreci vidis "elitizam" i preseravanje upucenih, ja vidim istinu.
Evo, citala sam sto neki pisu da im se dogadjalo u snu. Meni se nije dogodilo nista slicno ili se ne sjecam, dakle ja nisam u stanju "osjetiti" njihovu paniku, mogu im samo vjerovati da su je osjetili oni i sve skupa promatrati kao zanimljivo iskustvo nekog drugog. Ja jesam izvan jer ja to nisam dozivjela.
Mogu i tvrditi da izmisljaju - opet jer ja to nisam dozivjela ili lupiti koji bedasti komentar o njihovoj panici... (No ne radim jer ako se nije dogodilo meni, ne znaci da se nije njima.)
Kako god okrenes, istina je da se neke stvari drugacije shvacaju kad ih dozivis sam.

[VelmaX]

Gospon Pes kaže:
Samo za usporedbu na koji nacin razliciti ljudi vide istu stvar.
Ti u izreci vidis "elitizam" i preseravanje upucenih, ja vidim istinu.
Evo, citala sam sto neki pisu da im se dogadjalo u snu. Meni se nije dogodilo nista slicno ili se ne sjecam, dakle ja nisam u stanju "osjetiti" njihovu paniku, mogu im samo vjerovati da su je osjetili oni i sve skupa promatrati kao zanimljivo iskustvo nekog drugog. Ja jesam izvan jer ja to nisam dozivjela.
Mogu i tvrditi da izmisljaju - opet jer ja to nisam dozivjela ili lupiti koji bedasti komentar o njihovoj panici... (No ne radim jer ako se nije dogodilo meni, ne znaci da se nije njima.)
Kako god okrenes, istina je da se neke stvari drugacije shvacaju kad ih dozivis sam.

Ja vjerujem sve što ljudi pričaju o svojim iskustvima, jedino ne vjerujem u značenja koja im pri tome pripisuju.

Uostalom, noćne more i razne druge neugodne pojave za vrijeme spavanja su nešto što su mnogi iskusili ali tome ne pridaju izvanredno značenje.

Ja se nikad nisam susretala s utvarama i priviđenjima, ali sam u vrijeme intenzivnog razmišljanja o matematičkim stvarima imala nevjerojatne snove i "uvide" u taj matematički svijet.
Nekako se ne mogu oteti dojmu da ljudi koji puno razmišljaju i čitaju o astralu imaju iskustva u skladu s tim svjetonazorom upravo zato što u njega toliko vjeruju. (Isto kao što se u Međugorju ukazala Majka Božja, a ne recimo Buda.)

Meni se čini normalno da netko tko se često moli, meditira i pokušava sebe dovesti u trans to na koncu i postigne, a sadržaj njegovih vizija ovisi o njemu samom.

Ja sam bila u transu zbog matematike i moje su "vizije" imale takav oblik.

Ako je čovjek mentalno aktivan, on se uvijek "penje" u tom smislu na neki viši nivo mentalne kondicije, ali ja u tome ne vidim nikakve mistične elemente, a pogotovo ne dokaze za postojanje boga ili neke nadnaravnosti.

Nemruth Dagi kaže:
Pozdravljam napore Tufire, ali postoji momenat kada ljudi sa iskustvima-koja mjenjaju smjer života, NEMAJU potrebe za razgovorima o tome.
Naglasak je na nemati potrebe, ne da bi sebe stavio u kontekst nekog
čuda svijeta, neponovljivog i mističnog svjedočanstva, proročkog
genija, primjerom duhovne elite ili što već bilo, već što su unutrašnje potrebe za izražajem istih u javnosti svedene na minimum.

Kada se pronađe sugovornik koji je također prošao neka iskustva onda su jedino moguća izmjena , zato se kaže da se "đaci ispovjedaju đacima, a učitelji učiteljima".

Tufir, jasno mi je što želiš znati, i zašto si postavio topic , ali.....

Mi tu možemo pričati o relativno "normalnim" neobičnim iskustvima. Ali o onima jačim i osobnijim ne.
ne zato ššto bi bili nekakva "elita", nego jednostavno zato jer je to preosobno, a i zato što se intuitivna i mistična iskustva teško mogu prevesti u riječi.
a ni psihologija nema adekvatne termine za takva iskustva.

ja osobno svija iskustva mogu reći samo najbliskijim osobama, jer znam da će shvatiti, i zato što su mi toliko bliske, ali u javnosti o tome ne želim pričati. ne mogu.

možda bi dobio bolje odgovore da si proveo anketu preko PMa

[Copernick]

...smatram da je prirodno da "vizije" dobiju oblik prikladan onome tko ih ima, da se prilagode njegovom osjetilnom iskustvu.

Ali, pogledaj npr.monitor svoga kompjutera...ono što je projicirano na tom ekranu nikako nije kompjuter sam, već dio procesa koji se u njemu događaju prikazan korisniku na razumljiv način....ili barem na način koji je korisniku vidljiv.

Preko konvencionalnog seta naredbi (u kojima korisnik može biti više ili manje vješt ) koje unosi pomoću miša i/li tipkovnice mi komuniciramo s tim strojem sakrivenim u kutiji, tražimo od njega da nam napravi ovo ili ono.

S mozgom je doduše nešto drugačije...prije je dio nas nego naše vlasništvo.(Tj budnog "Ega" koji je "ovdje i sad")
Budno stanje svijesti je ono što trenutno vidimo na "monitoru".
Ali što sve postoji u "hiden files & folders"....
Nisu to samo sadržaji koji su informacije jednom unesene, obrađivane i pohranjena...Tu je i sam operativni sustav !!!
**************

Razni "tipovi" osobnosti doživljavaju svijet na različite načine...netko preko emocija, netko preko intuicije, preko intelekta ili pak preko osjetila.
(Osobno mi je draga ta Jungova podjela, model nalazim vrlo upotrebljivim za objašnjenje zašto imamo sklonosti tako raznovrsnim iskustvima, a i za mnogo toga drugoga).
Da smo idealni, sve četiri funkcije imali bismo podjednako razvijene. No, budući da nismo idealni, najčešće nam je najviše razvijena jedna od tih funkcija, druga slabije...dok je ona nerazvijena negdje u "sjeni".

Sigurno znaš za primjere ljudi koji sve doživljavaju jako emocionalno, ali kao da im se neda razmišljati. Ili obrnuto: one koji misle ko kompjuteri, ali su emocionalni poput Vulkanaca iz "Star treka".
Ili oni kojima sve moraš nacrtati i opisati u primjerima dostupnim fizičkim osjetilima......I razne kombinacije navedenih osobina, u svim mogućim omjerima i intenziteetima.
Odavde dolazi ta razlika u načinu razmišljanja i doživljavanja svijeta.

Btw, ta podjela je mnogo starija od Junga...mogu se povući paralele sa klasičnim Temperamentima, odnosno sa "četiri elementa" (koje ne treba mješati s kemijskim elementima periodnog sustava koji su nekey sasvim drugo)...ali to je već neki deseti topic.


A mistično...kaje to mistično...ne znam . Da ime definiciju, ne bi više ni bilo mistično. Zamisli kak je papi moral bit bad kada se morao na kraju ipak ispričati jadnome Gallileu

[VelmaX]

Evo sad i opisa događaja koji je za mene bio vrlo neobičan, ali me ipak nije natjerao da revolucioniram svoje poglede na svijet.

Sin mi je bio u bolnici zbog upale pluća, tjedan dana temperaturu mu nisu mogli spustiti ispod 40°.
Ja sam, naravno, bila jako zabrinuta i, osim što sam svakodnevno bila kod njega u posjeti još sam barem dva puta dnevno pitala telefonom za njegovo stanje. Danju sam to mogla činiti svaki put kad bih osjetila nemir i brigu, ali noću, od devet navečer do jutra bih bila u neizvjesnosti bez mogućnosti da upitam za dijete.

Da skratim duge noćne sate i rastjeram neugodne misli te sam noći čitala nekakav časopis, Globus valjda.
Usred čitanja jednog članka, odjednom sam osjetila silan drijemež kojem se bilo nemoguće oduprijeti... Prije no što sam tako neočekivano zaspala na kauču, zapamtila sam posljednu riječ koju sam pročitala u članku, a to je bio broj 37,3.

Nakon nekoliko sekundi (ja mislim) ponovno sam bila posve budna i u želji da nastavim čitati počela tražiti taj broj kod kojeg sam prekinula čitanje. Ali broja nigdje nije bilo, ni u onom odlomku za koji sam znala da sam posljednji čitala, ni prije, ni nakon njega, ni na cijeloj stranici...

Odjednom mi je sinulo! Pa to je temperatura!

Pogledala sam na sat, bilo je oko ponoći - vrijeme kad klincima u bolnici mjere temperaturu.
Osjetila sam silnu radost i olakšanje, bez tračka sumnje, kao da sam dobru vijest upravo saznala na neki normalni način. Znala sam da je istinita, nije to bila samo želja i nada već potpuno pouzdanje. Kako - nemam pojma, naravno.

Ujutro, kad sam napokon mogla nazvati bolnicu, nisam uopće sumnjala što će mi biti rečeno. I zaista, dobila sam potvrdu: "Gospođo, vašem sinu je napokon pala temperatura. Noćas je imao 37 sa 3."

P.S. Od bezbroj malih stvari koje bih mogla spomenuti kao pomalo neobične slučajnosti ili moguće primjere "telepatije", jedino za ovaj događaj mislim da je zaista neobičan. Iako nije posebno spektakularan.

[Copernick]

Velma:

:"Ako je čovjek mentalno aktivan, on se uvijek "penje" u tom smislu na neki viši nivo mentalne kondicije, ali ja u tome ne vidim nikakve mistične elemente, a pogotovo ne dokaze za postojanje boga ili neke nadnaravnosti."

ah, da...i ovo bi još malo prokomentiral, ali ne mogu.Nije da ne želim ili da shvaćam to kao neku tajnu. I nije da mi negdje unutra to nije JASNO !
Imam za to i afirmacije i kritike !
Ono što želim reći, a toga ima puuuno mi je baš nekako maglovito...još neizrecivo, još neverbalno....jednom rječju MISTIČNO.

[Copernick]

Evo još jedne sićušne ludosti ...Velma je u trenutku svog zadnjeg posta imala 494 posta, a ja49

Takve stvari se nekad događaju ko blesave i ne treba ih uvijek uzimati za ozbiljno.

[VelmaX]

Copernick kaže:
Evo još jedne sićušne ludosti ...Velma je u trenutku svog zadnjeg posta imala 494 posta, a ja49

Ovo mi se sviđa.

Idem malo meditirati nad tim brojevima.

(Pa i u onom mom neobičnom doživljaju vizija je bila u obliku broja, uostalom. )

[Tufir II]

1) Pitanje za šutljivce. Jasno mi je da ne želite pričati o najdubljim iskustvima koja mijenjaju smjer života. Međutim, što je sa neobičnim sitnicama? Ne znam zašto baš tako žarko želite sve sačuvati u tajnosti jer je literatura prepuna opisa iskustava raznoraznih ljudi, npr brdo toga ćete naći u spomenutoj Jamesovoj knjizi. I to ne samo od ljudi koji su bili sveci, jogiji i mistici po zanimanju nego i od znastvenika, umjetnika i običnih ljudi. Još jedna knjiga koja je neiscrpan izvor takvih priča je Yoganandina autobigrafija itd.

2) Velma, hvala ti na stvarno zanimljivoj pričici. Pokušaj mogućeg racionalnog objašnjenja: moguće je da se u tvom slučaju radi o sličnim procesima koji dovode de deja vu doživljaja, barem kako se može interpretirati u kognitivnoj psihologiji. Kod deja vua odjednom nam se javlja doživljaj da smo određenu situaciju već doživjeli - iz nekog razloga informacije trenutno u kratkoročnom pamćenju prelaze u nešto što bi mogli nazvati centar za praćenje realnosti i za razlikovanje novoga/već doživljenog, možda tako što se zbog sličnosti aktivira neki komadić našeg epizodičkog pamćenja u kojem su pohranjena naša sjećanja o događajima koje smo doživjeli. U tvom slučaju možda se, kad si čula da je temperatura 37.3, dogodilo nešto slično, tako da se radi o iluziji da si prije imala informaciju o 37.3. Slične greškice mogu se dešavati i sa snovima. Ne znam jeste li se našli u situaciji da ne znate jeste li nešto sanjali ili se stvarno desilo? A ja sam mnoštvo iskustava sličnih Velminom doživljavao kad sam kao klinac snifao (BTW, ljepilo je stvarno žestoka droga!)
Konačno, ne treba zanemariti ni statistiku. Koliko puta se čudna podudarnost nije desila, a koliko je?

3) NAJVAŽNIJE: Ipak, ovo je sve pod velikim možda! Možemo primjetiti kako su zapravo mogućnosti interpretacije koje nudi "materijalistička" psihologija prilično ograničene kada zabrazdimo u ovakva područja i zbog toga je ispitivanje ovakvih pojava od ogromne važnosti.

4) Par refleksija okorjelog skeptika. Nietzsche: "Ćutanje muklo i ruho crno pa i svaka žena izgleda promoćurno!". Oće reći, nikada ne znamo što je iza šutnje, možda dubina, a možda praznina... Možda želimo iskustva ali njih u stvari nema... ako ih nema onda je teško zadržati vjeru... ako ih nema možda ih treba izmisliti... možda svijet zaista i nije ništa više nego "atomi i praznina"...

[Copernick]

Upravo intimnost takvih doživljaja subjektu ne dopušta da ih samo tako preda pod analitički "skalpel".
Ipak se tu često radi, u slučaju su takva iskustva jačega intenziteta , o nečemu što nas vrlo potrese ipromjeni nam pogled na život.
Nakon jedne hladne "objektivne"analize, subjekt koji je imao čudan doživljaj s jakim emocionalnim nabojem najvjerojatnije bi se osjećao posrano.
To su tajne koje se ne daju svakome.
Ovdje nas na forumu donekle štiti i anonimnost...ali ako bismo te stvari pričali na ulici, vjerojatno bi nas gledali ko nekakvogog ILa.

Niti o najintimnijim stvarima neke druge vrste, npr seksualne i ljubavne prirode nećemo baš samo tako govoriti u detalje.
Pogledamo li gore na LJES, nećemo naći baš puno stvarno dubokih svjedočenja o svojoj intimi....

Iskustva iz literature koja spominješ vjerojatno su najvećim djelom opisana nakon što su promotrena i prokontemplirana sa vremenske distance...nakon što su oni koji su ih doživjeli stekli sigurnost i uvjerenje da to nisu ludosti i mentalni poremećaji.
Iskustva koja nisu zdravo prihvaćena takva mislim da budu povjerena tarot-linijama, časopisima "moja tajna" i sličnim slivnicima emocionalnog otpada.

*********
However...koliko ja znam, podjela tih iskustava s osobama koje cijenimo i imamo povjerenja u njih svakako pomaže integraciji takvih iskustava u život.

[Copernick]

Ja ljepilo ne poznajem...

Ali moja lisičja priroda iscjedila je 5-6 svjedočanstava od konzumenata, različite dobi, obrazovanja i društvenog statusa.

Svi su, unatoč znatnim razlikama u scenariju i detaljima govorili o istome motivu koji im se javljao prilikom intoksikacije: progonila su ih čudovišta.

(Tufire, ovo nije provokacija, nego pokazivanje hladnoće skalpelove oštrice Ne želi reći "ja znam da su i tvoja iskustva bila takva", ali možda si se osjetio kao da te pokušavam klasificirati...tvoja osobna iskustva staviti u jedan kliše... )


Ovo sa statistikom imaš pravo...nekad sinkre budu tako lude da stvarno ne znaš kaj je tu kaj. Ali mislim da bi nam o tome, ako od sinkroniciteta želimo nešto doznati možda mnogo više mogla pomoći intuicija nego statistika.
Mislim da su događaji te vrste ipak su zapravo JEDINSTVENI...nikakva "sanjarica" sa tablicama "ovo znači ono" tu ne vrijedi.

[Nemruth Dagi]

Tufir II kaže:
[što je iza šutnje, možda dubina, a možda praznina... Možda želimo iskustva ali njih u stvari nema... ako ih nema onda je teško zadržati vjeru... ako ih nema možda ih treba izmisliti... možda svijet zaista i nije ništa više nego "atomi i praznina"... [/B]

Čovjek u životu prolazi ugodna i neugodna iskustva, ona za koja imamo objašnjenja su normalna a ona za koja nemamo objašnjenje hm....mogu biti veoma ugodna, ali zbunjujuća.

I onda čovjek započinje potragu za logičkim objašnjenjem.
Kad ispuca sve mogućnosti ostaje samo da otvori bocu žestice i da kaže; j...bi ga!

Objašnjenja nema, ili ga mi to ne vidimo.

Evo jednog mojeg iskustva, dozvoljavam si maksimalno skraćenje teksta; Egipat, plato Gizah, ulazimo u Veliku piramidu, lagano uzbuđenje, i naguravanje turista, na samom sam začelju. Odjednom mi unutrašnji glas kaže da zastanem, što i činim, prvi turist je na cca. pet metara od mene, vidim neobično plavo svjetlo kako ide ogromnom brzinom na mene, i ulazi mi direktno u područje srca. Prožima me divna toplina, mir, doslovno ushičenje,
osjećaj traje oko desetak sekundi, nakon toga osjećam vibraciju piramide, dlanovi mi bride kada dodirujem kamen.............

- ne pijem, ne koristim droge, rano ujutro sunce mi nije udarilo u glavu, noć je bila dobra za spavanje, tijelo odmorno, duh znatiželjan -

Isti dan, Kairo nacionalni muzej, kod nekih eksponata sličan osjećaj kao i u samoj piramidi, samo nema plavog svjetla...
Hramovi Kom-Ombo, Edfu slično...............


objašnjenje

Imam objašnjenje, ali ono je još čudnije od ovog mog doživljaja.
i koristim pravo da vam ga uskratim.

[Tufir II]

Nemruth Dagi, hvala

Na kraju ćemo ipak doći do moje početne ideje da se može razgovarati o iskustvima, bez da se upuštamo u interpretacije i pogotovo, u svađe oko istih.

Copernick, slažem se s tobom i sviđa mi se tvoje objašnjenje šutnje.

A što se tiče ljepila, o tome možda drugi put

[Copernick]

Kak stvari idu...ovdje bu se očito s vremenom moglo razmjeniti svakakvih lijepih iskustava

Baš mi je drago zbog odcjepljenja od religije

[VelmaX]

Tufir II kaže:
Velma, hvala ti na stvarno zanimljivoj pričici. Pokušaj mogućeg racionalnog objašnjenja: moguće je da se u tvom slučaju radi o sličnim procesima koji dovode de deja vu doživljaja, barem kako se može interpretirati u kognitivnoj psihologiji. Kod deja vua odjednom nam se javlja doživljaj da smo određenu situaciju već doživjeli - iz nekog razloga informacije trenutno u kratkoročnom pamćenju prelaze u nešto što bi mogli nazvati centar za praćenje realnosti i za razlikovanje novoga/već doživljenog, možda tako što se zbog sličnosti aktivira neki komadić našeg epizodičkog pamćenja u kojem su pohranjena naša sjećanja o događajima koje smo doživjeli. U tvom slučaju možda se, kad si čula da je temperatura 37.3, dogodilo nešto slično, tako da se radi o iluziji da si prije imala informaciju o 37.3. Slične greškice mogu se dešavati i sa snovima. Ne znam jeste li se našli u situaciji da ne znate jeste li nešto sanjali ili se stvarno desilo? A ja sam mnoštvo iskustava sličnih Velminom doživljavao kad sam kao klinac snifao (BTW, ljepilo je stvarno žestoka droga!)
Konačno, ne treba zanemariti ni statistiku. Koliko puta se čudna podudarnost nije desila, a koliko je?

Ne kažem da je sasvim isključena mogućnost da je došlo do takvog procesa u mojoj glavi da su se sjećanja pomiješala, no inače spadam u ljude koji odlično razlučuju stvarnost od snova i mašte i zato mi tvoje objašnjenje izgleda malo vjerojatno.

Nisam se nikad našla u situaciji da ne znam jesam li nešto sanjala ili se stvarno dogodilo, uopće nisam na taj način smušena.

Što se tiče "deja vu" osjećaja, zar to nije osjećaj kad znaš što će se dogoditi u jednom kratkom intervalu vremena, jer ti se čini da si to već negdje nekad vidio, ali ne znaš kad i gdje?

Nasuprot tome, ja točno znam što, kako i kada sam vidjela. Sumnjam da mi se sjećanje preuredilo (pod utjecajem naknadne informacije) samo u detalju koji se odnosi na broj jer je cijeli događaj bio neobičan i nije ga takvim učinila samo podudarnost u broju. Da je cijeli događaj obmana i lažno sjećanje također mi ne izgleda vjerojatno. Ne skupljam iskustva takve vrste i ne priželjkujem ih.

Za "deja vu" sam uvijek uspjela iskopati iz sjećanja stvarnu situaciju iz prošlosti koja je bila slična (ali ne posve) situaciji u kojoj mi se taj osjećaj pojavio. To je skup asocijacija koje te guraju prema neispravnom zaključku kako si to nešto već doživio.
Samo što ja nikad ne srljam u zaključak i znam razlikovati pretpostavke i slutnje od utvrđenih činjenica. Pa se na koncu sjetim izvora, uvijek. (Zato uopće ne vjerujem u "deja vu" kao nešto neobično, to su samo šlampavo pospremljene uspomene.)

Ja mislim da se ova moja priča može objasniti na nekoliko drugih načina.

1. Silna želja da se napokon čuje dobra vijest + slučajna podudarnost u broju. (Znam da ovdje mnogi ne vjeruju u slučaj, no ja nisam među njima.)

2. Intuitivni proračun svih utisaka od prethodnog dana, što mi ne izgleda nemoguće.

3. Telepatija? Hm, možda između mog sina i mene, ali koliko je to tehnički izvedivo - ne znam.

[ZgSash]

hmmmmmmmmm
opet cu ja zvucati kao pravi stari seronja , ali ...

ako nesto i nije tehnicki objasnjivo , ne znaci da ne postoji
braca , roditelji i djeca , vlasnici i zivotinje ...
puno je previse dozivljaja i cak podataka koje jedna strana nikako ne moze znati a koji su zabiljezeni i opisani da bi se iskljucila povezanost ili uracunao slucaj


druga stvar je zasto smo se mi naucili da nicemu ne vjerujemo ako to sluzbena znanost nije priznala i izmjerila , iako nam zdrav razum govori da je to tako

[Tufir II]

zg_sash kaže:
hmmmmmmmmm
opet cu ja zvucati kao pravi stari seronja , ali ...

ako nesto i nije tehnicki objasnjivo , ne znaci da ne postoji
braca , roditelji i djeca , vlasnici i zivotinje ...
puno je previse dozivljaja i cak podataka koje jedna strana nikako ne moze znati a koji su zabiljezeni i opisani da bi se iskljucila povezanost ili uracunao slucaj


druga stvar je zasto smo se mi naucili da nicemu ne vjerujemo ako to sluzbena znanost nije priznala i izmjerila , iako nam zdrav razum govori da je to tako

Upravo u tom grmu leži zeko (između ostalih grmova i ostallih beštija). Mnogi slučajevi su zaista potvrđeni i zbilja skepticizam trebamo natezati do krajnjih granica ako to hoćemo negirati. (npr Rhine ). Implikacije i problemi koji slijede iz toga su mnogobrojni.

Ovakve pojave (npr telepatija) nikako se ne uklapaju u ono što Dennett naziva "katedralom znanosti". U današnjoj znanosti o psihičkome, koja je negdje između neuroznanosti, psihologije i computer science-a, za tako nešto nema mjesta. Znanstvenici ih mogu ignorirati, ali ako PSI pojave zaista postoje, kada tad će doći na red. A ako dođu na red, to će nužno značiti sveopću reviziju unutar "katedrale znanosti". Pitanje je koliko je mainstream znanost spremna za tako nešto.
Povijest nas uči da je slijepa vjera u bilo što (pa i u znanost) samo izvor problema. Znanost je prepuna ograničenja i krivo je vjerovati da ćemo ikada imati potpunu teoriju o svemu i svačemu (što je posljedica toga što su ljudi kao spoznavatelji u startu ograničeni, ali to je već sasvim druga priča).
Međutim, možemo sumnjati u ono što znanost danas priča o nekoj pojavi i sasvim sigurno će se mnoga znanstvena promišljanja koja su danas prihvaćena s vremenom pokazati kao prejednostavna ili kao pogrešna (povijest znanosti je povijest takvih promjena), ali ono u što se ja ne u sudim dirati je sama logika znanosti i znanstvena metodologija, jer se postavlja pitanje što je alternativa znanosti? Bolje je imati ograničenu, ali kolko-tolko utemeljenu priču nego neprovjerivu fantaziju.

Da ne gnjavima dalje previše jer sam već ionako debelo skrenuo s teme, u svakom slučaju, nikakva znanost, ako se smatra znanošću, ne smije negirati pojavu, ako ta pojava zaista postoji.

[zagor]

Ne volim govoriti o svojim iskustvima jer ljudi obicno ne vjeruju ili se podsmijavaju.
Dozivio sam stanja kad zaspim pa se probudim ali ne mogu da otvorim kapke niti da se mrdnem.
Dozivio sam i deja vu. Sve ovo ne bi bilo vrijedno spomena ali je zanimljivo.
Ono sto je meni vrijedno spomena je moje iskustvo u ratu. Ja i nekolicina vec pet dana nikako ne spavamo, ne jedemo skoro nista i fizicki smo iscrpljeni. Pocinjem dobijati halucinacije. Primjer, uvjeren sam da svojim pogledom mogu pomjerati zvijezde na nebu. Ide zvijezda na nebu, ja je snagom misli zaustavim i postom je vodim putanjom kojom hocu. Kazem drugu do sebe kako pomjeram zvijezde ali on se samo nasmija.
Druga vrsta halucinacije. Kad budan zatvorim oci, stvara mi se svjetlosni ekran kao televizor. Na njemu se pojavljuju razni likovi i dogadjaji. Fin osjecaj i mogu da ih kontrolisem.
Jedan mi drug govori da i njemu se isti svjetlosni ekran pojavljuje, ali on ne moze kontrolisati.
Drugi ne govore da imaju ikakve halucinacije.

Ovo su mi zanimljiva iskustva iz rata. Cini mi se da su se indijanci slico iscrpljivali da bi dobili halucinacije i vizije.
Meni se ovo desilo neplanirano zbog ratne situacije.

Druga iskustva. Sjedimo ja i dvojica drugova u piceriji. Dok jedemo, stvara mi se vizija u glavi kako jedan puca u drugog. Ubrzo zatim izlazimo iz restorana, ja se mehanicki okrecem za necim iza mene, cim sam se okrenuo naprijed, primjecujem kako jedan drug drzi pistolj uperen u drugog i ubrzo zatim okida. Cuje se snazan pucanj i drugi drug pogodjen u glavu pada.
Objasnjenje, ovaj jedan se igrao pistoljem i nije znao da ima metak u cijevi. Cak je i pistolj bio zakocen. Uprkos tome pistolj je opalio jer mu je pokvareno bilo to za kocenje.

I moje najvaznije neobicno iskustvo su snovi. Znam da nesto sanjam pa da se to desi. Sanjao sam pad TWA aviona prije par godina i sutradan su javili na vijestima. Znam sanjati nekada simbolicno a nekada se identicno desi kao sto sanjam. Cesto imam neke prorocke snove ili dobijem nekakve poruke u snu. Banalan primjer, pitao sam se sta je to handzar. U ratu sam poceo cuti cesto tu rijec kao handzar divizija. Znao sam sta je divizija ali handzar ne. I tako jednom u snu mi neko pokazuje zakrivljeni noz i kaze ovo je handzar.
Zanimljivo.
I moje najvece iskustvo sa snovima je jedan san koji sam sanjao prije par godina. U to vrijeme sam bio razocaran u ljude a pogotovo u zensku ljubav. Mislio sam da je ljubav iluzija i da su ljudi vecinom iz koristi. Uglavnom nisam imao dobro misljenje o tome. Dolazi mi san u kojem sanjam da sam na nekakvom trgu punim djevojki. Jedna mi prilazi i grli me takvog kakav jesam u snu, sav dronjav i prljav kao klosar. Ta djevojka me u snu voli nekakvom cudnom ljubavlju, neuslovnom ljubavi i takvog kakav jesam. Ovo mi je bio tako potresan san jer ljubav koju sam osjetio je bila kao iz nekog raja. Potpuno druga ljubav kakvu sam do tada gledao i znao. Ovo je bila cista neuslovna ljubav.
I sta da kazem. San me je potresao i par dana sam razmisljao i onda prestao. S vremena na vrijeme bih se sjetio kako je ovo jedan cudan san, drugaciji od svih drugih mojih snova. Mogao sam to osjetiti. Tek nakon godinu - dvije, upoznajem tu djevojku iz snova. Zraci istom ljubavlju kao u snu. Grli me na trgu, san se pretvara u stvarnost.
I jos jedan san cu spomenuti koji je bio drugaciji, kao i ovaj sa djevokom je zracio necim cudnim.
Sanjao sam poslanika muhameda, bio je tako plemenit i iz njega je zracila dobrota i razumijevanje. Bio je kao isus.
Ne znam sta znaci ovaj san ali od tada me vise nije zanimalo ko je kakva osoba, a nekada davno sam sumnjao u muhameda je li ok bio ili ne. Sad mi to nije vise bitno kakav je ko. Vise gledam u sebe.

[ravana]