Tantrumi - definicija, savjeti, iskustva... sa posebnim osvrtom na djecu koja ih nisu nikad imala

[Nour Bin Laden]

Ma ne mislim da se stalno dereš.
Mislim da prestaneš toliko razmišljat kako da mu ugodiš, i da se prestaneš bojati njegovih reakcija.
Nije dobro da se roditelj boji djeteta, a dijete to osjeti itekako.
Vidi da je gazda i traži gdje su granice.
Ne nalazi ih.
Pa ide još dalje... i tako, kužiš me.
Opusti se za početak.
Operi ruke prva.
Na vrištanje odgovori : nekad i ja hoću bit prva.
Kakvo crno razbacivanje piva i stvari iz ormara? Pa to je trogodišnjak, ne tek propuzalo dijete!
Oštro i odlučno natjeraj da pospremi.
Nakon pospremanja, isprika mami. Ako neće, nema crtića/ priče/ štagod.
Nema potrebe za vikom, ja nisam mislila na te situacije. Odlučan i čvrst ton koji poručuje: vrištanjem ništa ne dobivaš.
Buđenje ujutro, ja bih rekla: još je noć, svi spavaju, da te nisam čula!
I ponovila koliko god puta treba.
Možda ti se čini da pametujem, ali mislim da bi vam svima život bio puno ugodniji...
Još jednom, opusti se... nije više beba nego mali dečko.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Snow Fairy]

Nour Bin Laden kaže:

Buđenje ujutro, ja bih rekla: još je noć, svi spavaju, da te nisam čula!
I ponovila koliko god puta treba.

Meni je ovo tak
Ak se njemu više ne spava - nema šanse da bude i dalje spavao. Govorim za svog. Imao je jednom epizode tog jako ranog buđenja, i nema šanse dobiti ga natrag u krevet.
Što razumijem - niti ja ne mogu spavati ako mi se više ne spava. Čemu da onda njega silim

Iako da, 5 ujutro i to doba je fakat ful rano

[Nour Bin Laden]

Kako mu se ne spava ako se budi cendrajući i mrzovoljan?
I to u pol pet.
I cijeli dan je takav?



Sent from my iPhone using Tapatalk

[vlovrec]

Ne da mu se ne spava, nego ne želi spavati.
Lupa glavom u ogradicu krevetića, lamata rukama, nogama, šta god samo da se razbudi. Iskoči van iz kreveta i otrči, ma svašta. Samo da ne mora spavati više.
Jako jako je težak za spavanje
I ovo: svi spavaju, ajde nazad spavati, misliš da nismo probali? x puta, nema šanse
Da cijeli dan je takav, spava nešto sitno popodne, doslovno ga prisilim da legne, zaspe za sekundu maletene, jer je premoren, ali do tada se ja milion puta premorim nagovarajući ga da legne. I onda malo odspava, i čim ga onaj prvi čvrsti san prođe, hop na noge, ili počne vrištati, uglavnom bilo što samo da se razbudi da ne mora dalje spavati. I to je onda to.

Eto zaspao pred 45 minuta, već je budan, tuli, cmolji, na veliki krevet, u kinderbet, ovaj jastuk, neću deku i slično.

I inače, ovo sa kaznama, nemam mu šta zabraniti, crtiće ne gleda, igračke ga ne zanimaju, tak mu je svejedno da li ćemo ići van ili k baki ili bilo kamo, nema ništa do čega bi mu bilo stalo i da bi ga trznulo ako bi mu zabranila.

Lako reći da se opustim, bila sam donekle opuštena 2 godine, sad me već načelo i nemam više živaca.

[Francesca]

Lovrec obzirom na sve sto ste prosli, na tvom mjestu bi ja potrazila pomoc nekog strucnjaka
Malo je rec da to nije bas uobicajeno ponasanje

[M.B.]

metoda mm kad ne želi spavati (3+):
dofura ga u dnevni boravak upali mu sva svjeta i mora sjediti u tišini na kauču, ni na trenutak leći i tako 15-30 minuta. mm leži pored njega, surfa po mobitelu. nakon x minuta ga pita da li je sad umoran, jel hoće ići spavati. prvi put veli da ne, ali nakon još x minuta veli DA i otrči sam u krevet brzinom munje.

[Điđe T.]

Francesca kaže:

Lovrec obzirom na sve sto ste prosli, na tvom mjestu bi ja potrazila pomoc nekog strucnjaka
Malo je rec da to nije bas uobicajeno ponasanje

Slazem se.
Bas sam to htjela napisati nakon zadnjih par postova.

@Vlovrec: mislim da je tebe izludilo to 24/7 zadnje 3 godine, pogotovo nakon zdrav. problema koje ste imali. Vec te to iscrpilo i mislila si da ce krenit nabolje, a sad su dosle neke druge stvari na red.
Iscrpljena si, ne rezoniras dobro, a mali to iskoristava.

[Zvrksa-is-back]

vlovrec kaže:

Ne da mu se ne spava, nego ne želi spavati.
Lupa glavom u ogradicu krevetića, lamata rukama, nogama, šta god samo da se razbudi. Iskoči van iz kreveta i otrči, ma svašta. Samo da ne mora spavati više.
Jako jako je težak za spavanje
I ovo: svi spavaju, ajde nazad spavati, misliš da nismo probali? x puta, nema šanse
Da cijeli dan je takav, spava nešto sitno popodne, doslovno ga prisilim da legne, zaspe za sekundu maletene, jer je premoren, ali do tada se ja milion puta premorim nagovarajući ga da legne. I onda malo odspava, i čim ga onaj prvi čvrsti san prođe, hop na noge, ili počne vrištati, uglavnom bilo što samo da se razbudi da ne mora dalje spavati. I to je onda to.

Eto zaspao pred 45 minuta, već je budan, tuli, cmolji, na veliki krevet, u kinderbet, ovaj jastuk, neću deku i slično.

I inače, ovo sa kaznama, nemam mu šta zabraniti, crtiće ne gleda, igračke ga ne zanimaju, tak mu je svejedno da li ćemo ići van ili k baki ili bilo kamo, nema ništa do čega bi mu bilo stalo i da bi ga trznulo ako bi mu zabranila.

Lako reći da se opustim, bila sam donekle opuštena 2 godine, sad me već načelo i nemam više živaca.

nisam upućena u cijelu vašu priču... jel dijete bilo negdje odvajano od vas, doživjelo neku traumu? Govori li, izražava li svoje želje, odbijanja, prohtjeve, emocije i verbalno ili samo vrištanjem, plakanjem, bacanjem?

Jeste li provjerili da li je sa zdravljem općenito i mentalno sve ok?

i možda će ovo zvučati totalno ludo, ali možda i da vam stručna osoba provjeri podzemne vode na mjestu njegovog kreveta onim viskom ako niste već, jer znam da kod nekih ljudi i djece i to zna dosta utjecati na kvalitetu sna?

[kavopija-14]

evo i mene ... vlovrec, mi ćemo se pratit po raznim temama dok god nam dica ne odu na fakultet, a možda i koju godinu posli toga.

moja curica će brzo napunit 3 godine. tek sam sad svatila da ona dnevne tantrume, do prije cca 15-ak dana, nije ni imala. šta se tiče noćnih buđenja, imala je povremene, ali jako kratke, faze noćnih terora. i to mi se, iz ove sad perspektive, čine ka mali i zanemarivi ispadi. dapače, meni je bilo skroz normalno da je u 8:30 navečer ostavim u krevetiću, kažem laku noć, da se ona uspava sama, mirno i brzo, i da bez buđenja odspava 11-12 sati u komadu.

ali, prije dva tjedna ... totalni preokret. i dnevni i noćni tantrumi su krenili isti dan. sad čim padne mrak već vidim promjenu u njenom ponašanju. postane aktivnija, ka da time samu sebe želi razbudit i/ili nas uvjerit da nije vrime za spavanje. čim je spustimo u krevetić, kreće kukanje, oće nazad u dnevni boravak, oće crtić, oće iz svog krevetića na naš veliki krevet, pa oće neku konkretnu igračku koja joj je taj dan bila zanimljiva ... kad joj dodamo tu igračku onda opet oće nešto treće itd. zaspe posli sat, sat i po natezanja, a onda se budi bar još jednom, ponekad i dvaput tijekom noći.

to šta se budi tijekom noći ne bi bija toliki problem da te faze "budnosti" nisu totalni raspad sistema i da ne traju po dva sata. znači, probudi se plačući i govori kako oće "tamo", misleći na dnevni boravak ... ako je odma ne odvedemo u dnevni boravak, onda postane još luđa. ako je odvedemo, onda moramo upalit crtić ... ali, njoj nije dovoljan jedan, dva ili tri crtića ... ona bi doslovno bez prestanka, do sudnjeg dana, buljila u ekran. kad posli 5-10 minuta, ili posli sat vrimena - svejedno, ugasim televiziju i mirno kažem da je pogledala dovoljno i da je vrime za spavanje - kreće ispočetka. ako joj uopće ne palimo crtić onda samo nabraja šta bi tila, ako ne dobije - ludi, ako dobije - traži nešto drugo. nosim je po kući, mazim sa zekinom šapom (po njezinoj želji), pivam tiho, pivam glasno, ne pivam ... ništa ne pomaže. ako slučajno i zaspe, probudi se čim pristanem mazit i/ili pivat, ili čim se pomaknem da bi je vratila u njezin krevetić ... strašno. došlo je do toga da dite, koje u svoje 3 godine doslovno nikad nije spavalo s nama u krevetu, sad cilu noć spava s nama, samo da deranje svedemo na minimum.

ona je do sad bila jako razumno dite i nije imala dnevne tantrume. ako joj nešto ne bi dala, lako bi joj objasnila zašto to ne može dobit i još lakše bi joj skrenila pozornost na nešto drugo. sad to više ne ide. na trenutke ne virujem da je to isto dite. ok, rodila se osjetljiva, ali sad se počela ljutit i zainati se bezveze. kakvi god da bili, ti dnevni tantrumi su prilično blaži od noćnih, ali su mi svejedno nejasni.

ja i muž pokušavamo svatit šta se prominilo da je dovelo do tako drastične promjene. ponavljam, znamo da je hipersenzibilna i da je dira puno toga, ali ne znamo kako joj pomoć. i njoj i sebi. otprilike u isto vrime kad su počeli ovi ispadi ja sam imala svađu sa svojima, s kojima živimo u istoj kući. te rasprave su bile intenzivne i ja sam se dosta nervirala, ali nismo ka oni likovi i priče iz "crne kronike", pa ne znam zašto bi je to i sad držalo kad smo se mi doma već posli par dana vratili na normalne odnose koje smo imali i prije toga. onda, tih dana sam je vodila na vježbe za bolje držanje, pa joj se ni to nije svidilo. na igralištu, među drugom dicom, je često "najslabija karika". ima skoro 3 godine i ne želi iz pelena. doslovno neće. u međuvremenu je bila i prehlađena. ne znam ... ima tu puno sitnica koje zbirno možda i mogu bit uzrok tolikim tantrumima, ali mi se ništa od toga pojedinačno ne čini ni blizu dovoljan razlog za takvu drastičnu promjenu u dnevnom i noćnom "raspoloženju".

sorry šta sam ovoliko nadrobila, ali tila sam šta bolje objasnit o čemu se radi - jer ja zapravo ne razumim o čemu se radi i stvarno mi triba savjet ili barem objektivni pogled na problem. di sam falila? šta napravit?

[SummerNight]

buduci da oko 2-3 g klinci pocnu imati nocne more, moguce je da ju je nesto takvo prestrasilo a ne zna reci.
Drugo, ja ju ne bi vodila u dnevni niti palila svjetlo. dopustila bi da dodje k nama u krevet ali nikakvih crtica i svjetla po noci. razgovarala bi tiho, sapcuci i ne bih udovoljavala raznim zeljama za igrackama.
mirno i dosljedno, svaka faza prodje

[vlovrec]

Zvrksa-is-back kaže:

nisam upućena u cijelu vašu priču... jel dijete bilo negdje odvajano od vas, doživjelo neku traumu? Govori li, izražava li svoje želje, odbijanja, prohtjeve, emocije i verbalno ili samo vrištanjem, plakanjem, bacanjem?

Jeste li provjerili da li je sa zdravljem općenito i mentalno sve ok?

i možda će ovo zvučati totalno ludo, ali možda i da vam stručna osoba provjeri podzemne vode na mjestu njegovog kreveta onim viskom ako niste već, jer znam da kod nekih ljudi i djece i to zna dosta utjecati na kvalitetu sna?

da, dijete je odmah prvi dan bilo odvojeno od mene, otpeljali su ga u zagreb na operaciju. inkubator i ostalo mjesec dana. kasnije je išao na još 3 operacije, ali ja sam 24 sata bila s njim. ali anestezije i bolnica, i djeca koja plaču i nariču po cijele dane, vjerujemo da mu je to jako ostalo u sjećanju. naravno da se on toga ne sjeća jer je za vrijeme zadnjeg boravka u bolnici imao godinu i pol. ali se svakako sjeća svakog pregleda koji su i sad dosta česti, i jako neugodni. a i ne pridonosi tome što sam mu svaki dan 4 mjeseca gurala debele metalne šipke u guzu, ne da je on bio istraumatiziran od toga, nego sam i ja zaradila ptsp i još brdo boleština

no, mi smo svjesni da on nikad nije bio niti nikad neće biti kao druga djeca, ali ne znamo si više kako pomoći

šta se tiče viska i to. jednom nam je bio neki čovjek, još nismo imali dijete, i naravno najgora ta neka sjecišta je našao baš pod našim krevetom. a riješenje je naravno neki madrac ili šta već za desetke tisuća kuna. pa baš nisam da im vjerujem. imamo inače od onda bambusov tepih pod krevetom, to su nam rekli da je ok (ne on, drugi ljudi)



kavopija, mah mah
da, baš se srećemo na tim nekim temama
eto, niti moj neće iz pelena, neki dan navršio 3 godine
ali ja ga ne mislim siliti, iako se svi zgražavaju maltene kao da sam dijete tetovirala, baš su neugodni postali u zadnje vrijeme
još mi samo treba da se opet povlačim po bolnicama, taman smo se malo ustabilili
što se tiče vaših noćnih "izleta", nemam poima...

[aniano]

svo troje nasih su imali ili jos uvijek imaju neki "issue" sa spavanjem. tako da smo svasta prosli, a nije iskljucenio da ce jos toga bit jer mali najmanji ima tek 20 mjeseci. ovo kod vas se cini da je neka faza, i kako god tesko sad bilo, proci ce. nazalost je tesko reci kada, ali stisinite zube i budite dosljedni. ja iz svog iskustva mogu reci da sam birala rjesenja meni najjednostavnija. znaci ako dijete dobro spava kod nas u krevetu, samo izvoli, nema beda. stisnit cemo se. sa prvim djetetom sam to nastojala izbjec, a ovog treceg samo ubacim kod nas u krevet, on me primi za kosu i svi mirno spavaju dalje. nemojte se bojat da ce to preci u trajnu naviku pa ce i u srednjoj skoli spavat s vama. proci ce to.
ako mozete preko dana nastojte regulirat dnevna spavanja. ako vidite da nije umorna nemojte provodit i po sat vremena pokusavajuci je uspavat, nego postavite neku granicu tipa u devet u krevet i gotovo. mene zna uzasno isfrustirat kad ja mislim da bi mali trebao u 7 ipo ic spavat, a on je to popodne u vrticu kasnije zaspao i nema spavanja prije 8 ipo.
i nemojte se dat s tim crticima i semama, nema zabave (bilo koje vrste), nema paljenja svjetla (osim ako imate neko nocno priguseno), pa i da protestira, nema smisla popustat. jedna dobra stavr s takvim teskim nocima s puno budjenja, je da kad krene nabolje, onda si zadovoljan i happy sa svakim malim korakom naprijed...po logici kako malo covjeku treba da bude sretan

[kavopija-14]

ona priko dana ne spava otkad je imala cca dvi godine i dva miseca tako da tu nemam više šta regulirat sve i da oću. u vrtić ne ide. ja sam sa njom doma, ali mislim da bi joj bilo bolje da smo se malo odvojile i da se "čelići" sa drugom dicom jer vidim da je u kontaktima na igralištu nesnalažljiva.

anyway, sinoć je zaspala oko 9:30, a probudila se u 1:15. ja sam je odma pribacila u naš veliki krevet jer je do sad uglavnom tražila da je pribacimo, ali ovaj put je naš krevet nije smirija nego je tila da je ja ili muž nosimo po kući. ja nemam ni 50 kila i stvarno je ne mogu, sve i da oću, cilu noć nosit livo-desno da bi ona na miru spavala. čim sam stala, opet je krenila dernjava: nosi, nosi. nekako sam je odgovorila od nošenja, ali onda je tila ležat na meni. to sam izdržala nekih pola sata, ali kad sam se ukočila i malo je pomakla - opet protest. na kraju je zaspala sa mnom na kauču oko 2:30 i onda sam je pribacila na veliki krevet. posli sat vrimena se opet probudila i opet oće na kauč. ja više nisam imala ni živaca ni snage i odma sam je odvela. tamo smo bile do 5, pa smo se opet pribacile na veliki krevet jer se tada muž probudija za posal, pa da i nas ne razbudi. u 6:15 opet dernjava. nekako je na kraju zaspala, više se ne sićam kad točno i kako jer mi je od tada sve u magli, i evo, još spava.

mene muči šta je uzrok. ovo je strašno naporno, ali ako je to neka normalna faza onda ću je lakše izgurat, samo, meni se ovo čini daleko od normalnog, a posebno ako uzmem u obzir da je doslovno samo 15 dana prije noć prolazila bez problema. da se ovo dogodi jednu noć svakih 7-10 dana onda bi to lakše i razumila i prihvatila, ali doslovno svaku noć ...

[aniano]

uvik je tesko kad krene nizbrdo, a do tada je sve bilo po ps-u. ja nisam pobornik teorije "pusti da se dere", ali ako je mala zdrava, ako je uz vas, i nije ti bed slusat je da se dere, pokusaj ne skakat na prvu. pusti da se buni i protestira, pa vidi do kad ce tako. aj ovo sa kreveta na kauc jos ide, ali to s nosenjem stvarno nema smisla. ima li ona naku omiljenu igracku, krpicu, nesto s cim spava?
a ovo s vrticem, nemoj je sad celicit dok su vam noci takve kakve jesu.
by the way, mozda bi se trebalo prebacit na temu o spavanje

[SummerNight]

tocno to, postoji ogroman razlika izmedju pustiti dijete da urla samo u sobi bez utjehe i pustiti dijete da urla pored tebe i uz utjehu jer ne zelis udovoljavati prohtjevima

[kavopija-14]

aniano kaže:

uvik je tesko kad krene nizbrdo, a do tada je sve bilo po ps-u. ja nisam pobornik teorije "pusti da se dere", ali ako je mala zdrava, ako je uz vas, i nije ti bed slusat je da se dere, pokusaj ne skakat na prvu. pusti da se buni i protestira, pa vidi do kad ce tako. aj ovo sa kreveta na kauc jos ide, ali to s nosenjem stvarno nema smisla. ima li ona naku omiljenu igracku, krpicu, nesto s cim spava?
a ovo s vrticem, nemoj je sad celicit dok su vam noci takve kakve jesu.

ja nisam za cio metodu, iako mi se ona sa 3 godine svakako čini previše stara da bi to zvala cio metodom. najveći problem je šta je ona priko noći u takvom stanju da joj nema koristi objašnjavat. dnevne tantrume nekako izguram razgovorom ili igrom, ali noćne nikako nego metodom pokušaja i promašaja tj. promašaja i promašaja, dok se ona ne izmori. noćas mi je, dok smo bili na velikom krevetu, rekla da ona neće tu stat nego da oće na veliki krevet. niti zna šta i zašto govori niti razumi šta čuje. vrtić ne možemo ni dobit prije iduće jeseni, pa to trenutno svakako nije opcija. btw, ima krpenog zeku koji je s njom u krevetu otkad je imala dva miseca, ali on sa tantrumima ne pomaže. ako ga slučajno zaboravim na putovanjima soba-dnevni boravak onda se još više dere, ali kad joj ga dam - svejedno ne staje sa dernjavom. on joj više nije utjeha nego suučesnik.

aniano kaže:

by the way, mozda bi se trebalo prebacit na temu o spavanje

tražila sam temu prije nego sam se ovdi javila, ali sam našla samo onu o spavanju dice koja imaju do dvi godine, tako nešto. ako postoji neka druga, dajte link.

SummerNight kaže:

tocno to, postoji ogroman razlika izmedju pustiti dijete da urla samo u sobi bez utjehe i pustiti dijete da urla pored tebe i uz utjehu jer ne zelis udovoljavati prohtjevima

znam, fala. ja je nikad nisam ni ostavila da se dere sama, probala sam je jednostavno držat i čekat da stane, ali možda nisam bila dovoljno strpljiva.

[SummerNight]

pa da, moras tu biti dosljedan. jer gle, sto ako ce tako urlati jer oce sladoled? jer oce legice od 3089 kuna?
nema nsita lose u plakanju jer ne mozes dobiti ono sto hoces

[Francesca]

Nije CIO ako si ti kraj nje

[Lady Guga]

Vlovrec, da li se kontrolirate kod neuropedijatra i ako da, sto on/ona kazu na ovakvo ponasanje djeteta?

[pink panthera]

vlovrec kaže:

Ne da mu se ne spava, nego ne želi spavati.
Lupa glavom u ogradicu krevetića, lamata rukama, nogama, šta god samo da se razbudi. Iskoči van iz kreveta i otrči, ma svašta. Samo da ne mora spavati više.
Jako jako je težak za spavanje
I ovo: svi spavaju, ajde nazad spavati, misliš da nismo probali? x puta, nema šanse
Da cijeli dan je takav, spava nešto sitno popodne, doslovno ga prisilim da legne, zaspe za sekundu maletene, jer je premoren, ali do tada se ja milion puta premorim nagovarajući ga da legne. I onda malo odspava, i čim ga onaj prvi čvrsti san prođe, hop na noge, ili počne vrištati, uglavnom bilo što samo da se razbudi da ne mora dalje spavati. I to je onda to.

Eto zaspao pred 45 minuta, već je budan, tuli, cmolji, na veliki krevet, u kinderbet, ovaj jastuk, neću deku i slično.

I inače, ovo sa kaznama, nemam mu šta zabraniti, crtiće ne gleda, igračke ga ne zanimaju, tak mu je svejedno da li ćemo ići van ili k baki ili bilo kamo, nema ništa do čega bi mu bilo stalo i da bi ga trznulo ako bi mu zabranila.

Lako reći da se opustim, bila sam donekle opuštena 2 godine, sad me već načelo i nemam više živaca.

Pročitala sam sad cijelu vašu priču i zbilja je moguće da je dijete istraumatizirano događajima iz prošlosti, ali ova boldana ponašanja su prilično netipična za trogodišnjaka pa bi možda bilo dobro otići dječjem psihologu, čisto da budete sigurni. Možda nije ništa ozbiljno, a u svakom slučaju ćeš dobiti i pokoji koristan savjet kako reagirati.

Priča li dijete dobro, tj. zna li prepoznati i/ ili verbalizirati zašto je ljut/ tužan/ veseo itd.?