Sjećanja jedne gejše - komentari

[Starija Sestra]

ButterflyStar kaže:

A Majka..... ima jedan dio u kojem opisuje mačku kako uhvati miša, e to mi je pravi opis majke.

kaj kaj? zaboravila sam to

Inace mi se odnos okiyje prema gejšama nije sviđao nikako, to mi je bas licilo na robovlasnistvo, ali tradicija pa... Poštujem tradiciju ali nek' se promijenila

ma je, one glavne ( tipa Majka i sl) su totalno upravljale njihovim životima a što je još važnije novcima koje su zaradile
čak i ako se od njihove zarade vračaju troškove koji su nastupili tokom njihova odrastanja, ipak ih zarada premašuje
hm....sve mi to pomalo nalikuje na svodništvo

[ButterflyStar]

Starija Sestra kaže:

kaj kaj? zaboravila sam to

Ako si ikada vidio mamu mačku kako svoje mlade uči loviti, način na koji grabi i trga bespomoćnog miša, pa, osjećala sam kao da mi Majka nudi priliku da naučim kako ći postati ista kao ona.
Evo josh par zanimljivih
... ALi pomisao da ja, iako samo jedna obična mlada djevojka iz ribarskog sela - doista mogu nešto važno učiniti za domovinu. . . Neću se pretvarati da su te zabave olakšale moje patnje, ali su mi doista pomogle, podsjećajući me koliko su te moje patnje, zapravo, sebične.
...Ali kad se radi o nečemu što će imati posljedica na čitav vaš život, jednostavno okrenete glavu. . .
... Ne možemo tratiti vrijeme na razmišljanje o takvim stvarima... Ništa nije toliko crno kao budućnost, osim možda prošlosti.
I nije bilo dovoljno što si me odgurnula, potrošila si najljepše godine svog života na budalu, na čovjeka koji čak nije bio u stanju platiti svoj dug domovini, a kamoli tebi. A mirno živi dalje kao da ništa nije skrivio!
(Ovo mi je možda najiskreniji dio u cijeloj knjizi. A inače se slažem sa ovim, jer stvarno je žalosno potrošiti najljepše godine svog života na idiota.)
...Što ako dođem do kraja života i shvatim kako sam iz dana u dan očekivala čovjeka koji nikad nije došao? Kako će biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti dosta vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo na predsjednika, puštajući da mi život protječe u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat ću poput plesačice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neće nastupiti.
I za kraj jedna za moje nove frendove -društvance iz kluba knjige
...Prijateljstvo je nešto vrlo dragocjeno, Sayuri,... ne smije ga se odbaciti.

[Nadinka]

ButterflyStar kaže:

...Što ako dođem do kraja života i shvatim kako sam iz dana u dan očekivala čovjeka koji nikad nije došao? Kako će biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti dosta vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo na predsjednika, puštajući da mi život protječe u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat ću poput plesačice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neće nastupiti.

Meni ej ovo bilo predobro!! hvajaaa!!
p.s. replika na odnos okiye prema gejsama, mislim da nije bas tako, on je robovlasnicki prema onim koje jos ne donose pare, ali ako neka psotane popularna i poce doprinositi okiyi onda se sve povinuje njoj, jer je ona glavni izvor prihoda..

[Starija Sestra]

Nadinka kaže:

p.s. replika na odnos okiye prema gejsama, mislim da nije bas tako, on je robovlasnicki prema onim koje jos ne donose pare, ali ako neka psotane popularna i poce doprinositi okiyi onda se sve povinuje njoj, jer je ona glavni izvor prihoda..

nakon što ona počne zarađivati sve joj je pod nogama samo utoliko koliko je to zapravo investicija u nju samu kako bi i dalje mogla zarađivati ( šminka i odjeća da bi bila lijepa i topli obrok kako bi joj primarne potrebe bile zadovoljene )
ona sama je imala najmenje koristi od novaca koji sama zarađuje, iako, jedno dana mogla bi postati nasljednica svega toga...

[JimiH]

Sinoć napokon dovršio!
Generalno, knjiga mi je dobra. Možda i vrlo dobra, ali ima nekih ozbiljnijih mana po mom mišljenju, a to je prvenstveno kraj. Tako sam se razočarao
OK, razumijem da je happy end i to sve al je fakat nerealno. Mislim, ako je Predsjedniku toliko stalo do Sayuri zašto ju je tako lako prepustio Nobuu??? Mogao je prije učiniti nešto kao ono kad mu je rekao da je našao Sayuri i Ministra..
Onda me je i Sayuri naživcirala Kako je mogla cijeli život posvetiti čovjeku koji ju je jednom u djetinjstvu utješio? Nobu je toliko toga učinio za nju.. pomogao joj je kad je bilo najteže i spasio joj je život. Ne razumijem kako ga poslije nije barem malo zavoljela, poštovala.. bilo što! A kad je učinila ono sa Ministrom odvratna mi je postala. Fuj.
Tako da mi je najdraži lik u cijeloj priči Mameha. Ona je ponajviše usmjerila Sayurin život i učinila od nje ono što ona je. Ovo zvuči čudno

Uglavnom, sada mi se ne piše više. I da, mrzio sam Hatsumomo... i Buču također
Ali svejedno mi je drago što sam pročitao knjigu, i jedva čekam da vidim kako to sve izgleda na filmu.

[borntobewinner]

JimiH kaže:

Ali svejedno mi je drago što sam pročitao knjigu, i jedva čekam da vidim kako to sve izgleda na filmu.

Meni je film bio odličan, ali gledala sam ga prije nego sam pročitala knjigu. Sad ga se bojim ponovno pogledati, raspršit će mi se čarolija

[chrissy]

JimiH kaže:

Ali svejedno mi je drago što sam pročitao knjigu, i jedva čekam da vidim kako to sve izgleda na filmu.

Meni je knjiga bolja (ko i uvijek) ali mi se na filmu svidio casting - da sam ja birala glumice za uloge Mamehe i Sayuri, odabrala bi baš njih; to sam pomislila i prije nego sam vidjela tko uopće glumi u filmu...

Btw. meni je Hatsumomo bila isto potpuno antipatična, dok mi je Buče bilo nekako žao... ajde, na kraju je ispala podla, ali kroz knjigu smo pratili djelomično i njenu životnu priču, pa mogu donekle shvatiti odakle njena zločestoća.
Dok se za Hatsumomo čini da je zla bez ikakvog razloga.

[JimiH]

Film - KATASTROFA.
Mamehu uopće nisam onako zamišljao
Btw zašto je ovako malo komentara?

[chrissy]

Valjda zato jer su ljudi bili na godišnjem kad je trebalo čitati pa su odustali...

[bktr]

Evo da se i ja priključim.
Meni se knjiga jako svidjela jer volim čitati opisne knjige gdje su opisi zanimljivo napisani.
Dakle, pisano je na način da je u meni izazvalo i smijeh i tugu (suosjećanje) i ljutnju i sreću... Baš mi je bio gušt. U ni jednom trenutku mi nije bilo dosadno.
Bilo mi je teško kad su je razdvojili od obitelji i sestre. Napeto kad ju je Hatsumomo pokušavala uništiti. Odvratno kad je spavala s ministrom (ili kim već) - e tu me razočarala, onako skroz. Jeftin pokušaj. Duhovito sa svim njenim komentarima i usporedbama...
Svidjela mi se samoironija kojom Sayuri opisuje svoj život.
Najbolje mi je bilo do cca 250. strane tj. do djela gdje je Sayuri uspjela postati ugledna gejša. Zašto? Eto, padam na socijalu, a još k tome je djete u pitanju. Dalje je ok, ali ne više tako napeto i zanimljivo.
Kraj? Ne znam je li sretan ili nesretan. Mislim da je Sayuri najbolje izvukla što je mogla iz svog života i da je to za nju bio sretan kraj.
Neki poznavatelji te kulture i života gejša kažu da nije baš točno prikazano, ali to je ipak roman, a ne dokumentarac, tak da mene zadovoljava.
Kolika je književna vrijednost ne znam, ali bilo mi je zadovoljstvo čitati je i mogla bih je svrstati među prvih 5 najdomljivijih u zadnjih godinu-dvije čitanja.

[Zloguka ptica]

eh evo i mene da prozborim koju

prvih 7 dana sam pročitala samo 80 stranica dok je chiyo bila djevojčica pa mi nešto taj dio nije bio ekstra. e onda kad je memeha uzela pod zaštitu za 3 dana sam pročitala nešo više od 400 stranica. jednostavno mi je bila prezanimljiva i čak sam zadnji dan dok sam sjeckala pola kg oraha za kolač istovremeno čitala i knjigu pritisnuvši je kristalnom vazom da se ne sklapa

stvarno mi je odlična, ma nijedna rečenica mi nije bila dosadna. super je opisan život gejša i prije knjige sam znala da one od djetinjstva idu u školu za gejše al recimo nisam znala da prvo budu pripravnice, pa da ih uzme starija gejša za sestru i vlasnica okije za kći, nisam znala ni za dannu i sl.

fascinantno mi je to kako su u japanu gejše cijenjene dok je sayuko rekla kako u new yorku gejše smatraju prostitutkama. one i jesu na neki način prostitutke ali to je dio njihove tradicije.

meni je nobu puno zanimljiviji od predsjednika i cijelo vrijeme sam se nadala da će sayuri shvatiti kako je predsjednik djetinja iluzija i kako zapravo voli nobija. ili kad je predsjednik priznao da je voli nadala sam se da će reći kako moraju zaboraviti na tu ljubav i kako se moraju žrtvovati zbog nobija jer mi gejša i hepi end nikako ne idu skupa
najbolje mi je bilo kad je od bijesa razbio čašu i raskrvario ruku, pa ona smiješna scena kad je ministar povraćao ws balkona u snijeg a oni ga spašavali. cijelo vrijeme sam na glas ponavljala SAYURI GLUPAČO VIDIŠ LI KAKVOG MUŠKARCA IMAŠ KRAJ SEBE

predsjednik mi je bio tako dosadan i preljubazan ali valjda je sayuri pala baš na njegovu dobrotu jer je on bio jedina osoba koja joj je obrisala suze i pružila riječi utjehe

borntobewinner kaže:

Gejše nisu prostitutke.

tu se ne bih složila s tobom jer je mameha rekla sayuri da drugorazredne gejše spavaju s više muškaraca po jednom tj sex za jednu noć al gube reputaciju i uvijek ostaju drugorazredne dok vrhunske gejše imaju tokom čitavog života jednog ili dva danna.

Starija Sestra kaže:

mogu ti reći da prilično dvojim oko ocjene tog njihova svijeta
koliko god se za ženu čini ponižavajuće biti školovana da zabavlja muškarce,

kao što sam napisala gore ja sam shvatila da to njima nije poniženje već dio tradicije mada u jednom trenutku mameha kaže kako odabiru poziv gejše jer nemaju drugog izbora.
japanci su zaista čudan narod

ButterflyStar kaže:

Lik Mamehe mi je zanimljiv, pozitivan ali ni ona nije bila prava prijateljica Sayuri, ona je bila profesionalac u svom poslu, pomogla joj je samo zbog predsjednika.

mameha je predivna. ja sam shvatila malo drugačije. meni je sayuri bila profesionalna prema mamehom. ono jest joj bila zahvalana ali imala sam osjećaj da nema nikakvih osjećaja prema njoj

chrissy kaže:

dok mi je Buče bilo nekako žao... ajde, na kraju je ispala podla, ali kroz knjigu smo pratili djelomično i njenu životnu priču, pa mogu donekle shvatiti odakle njena zločestoća.
.

ja sam buču potpuno razumjela zašto je dovela predsjednika. iskreno rečeno sayuri je ta koja me je iznenadila kad je postala kći okije. ona jeste u sebi ponavljala kako joj je žao buče ali nikad nije našla buču i nasamo joj rekla kako joj je žao osim par godina poslije kad je potražila što po meni nije dovoljno. pogotovo zato što je sayuri vidjela na bučinom licu koliko joj je bilo teško kad je hatsumomo širila laži po čajanama

još da dodam...meni je od sexa više ponižavajuće kako one kleknu pred vrata-otvore ih-poklone se-i tek onda uđu...

[Zloguka ptica]

jao meni postaaa

[Starija Sestra]

Zloguka ptica kaže:

fascinantno mi je to kako su u japanu gejše cijenjene dok je sayuko rekla kako u new yorku gejše smatraju prostitutkama. one i jesu na neki način prostitutke ali to je dio njihove tradicije.

ah, tradicija
do nedavno bi se možda ustručavala reći da tradicija i nije najsretnija stvar koju neko društvo ima no sad bez imalo grižnje savjesti mogu reći da je tradicija nešto što je staro, ona je možda u nekim segmentima lijepa, romantično no nije nimalo korisna i u modernom društvu gdje žene imaju neka prava nije joj mjesto
ako na Sayari gledamo kao na osobu koja je iz provincije došla u civilizirano durštvo jasno da se čudi kako je sve to tomo u nekom New Yorku drugačije i žene nose hlače no zapravo New York na nju gleda kao na nešto egzotično (i New York i Sayari su egzotični jedni drugima tj oboje su etnocentrični)
sve u svemu, širi vidici i raznolikost su uvijek dobrodošli
no, tradicija koja prava i dobrobit žene (tj društva) stavlja na drugo mjesto mi baš i nije neka špica

tu se ne bih složila s tobom jer je mameha rekla sayuri da drugorazredne gejše spavaju s više muškaraca po jednom tj sex za jednu noć al gube reputaciju i uvijek ostaju drugorazredne dok vrhunske gejše imaju tokom čitavog života jednog ili dva danna.

cura je i dan danas u nekim manje razvijenim sredinama proglašena lakom ako mijenja partnera, ne uđe u brak kao djevica i ima muški stav prema seksu

kao što sam napisala gore ja sam shvatila da to njima nije poniženje već dio tradicije mada u jednom trenutku mameha kaže kako odabiru poziv gejše jer nemaju drugog izbora.
japanci su zaista čudan narod

Mameha je vrlo bistra žena i zapravo ako je ikoji lik u knjizi moga reći takvo nešto,tad je to zasigurno ona
već sam rekla kako tredicija po meni ne opravdava mnoge loše stvari ( povucimo paralelu npr s asimilacijom Roma i njihovom tradicijom da dvanaestogodišnjakinje ulaze u brak - to je nešto za čime ne treba žuditi; no, druga je stva s očuvanjem umjetnosti, kulture...)

još da dodam...meni je od sexa više ponižavajuće kako one kleknu pred vrata-otvore ih-poklone se-i tek onda uđu...

pa da, seks je dobrovoljan tj one pristaju na njega
isto tako, one pristaju klečati, otvarati vrata i sl
problem je u tome što su naučene toj pokornosti i odbijenje tj izbor im je nepoznanica

[Zloguka ptica]

ti mi malo zvučiš kao feministkinja

niko nije pokušao opravdati gejše, niti je iko napisao da je dobro to što su radili. ako je neko pročitao knjigu ne znači da je na kraju poželio biti gejša. kažem da mi je fascinantno kako su gejše visoko kotirale u društvu iako su na kraju krajeva prostitutke. naravno da su imale i ružnih iskustava, morali su trpiti ljigavce kao onaj ministar i barun npr ali ipak nisu maštale o nekim dalekim sredinama gdje će biti slobodne ili to nije spomenuto u knjizi. sayuri je otišla u new york, osjetila je slobodu, vidjela kako žive žene tamo, a opet je čeznula za Gionom. hoću reći, svaki narod ima svoju tradiciju koja ne mora biti lijepa ali su je ljudi prihvatili takvu kakva jeste jer ne znaju drugačije i jer im se ne nude druge opcije tj izbor. a svaki narod ima neku "crnu mrlju" tj nešto što je ostalima neprihvatljivo, počevši od muslimana, roma, jehovinih svjedoka, puritanaca i sl. možemo se mi groziti koliko hoćemo ali to je tako

[Starija Sestra]

Zloguka ptica kaže:

ti mi malo zvučiš kao feministkinja

niko nije pokušao opravdati gejše, niti je iko napisao da je dobro to što su radili. ako je neko pročitao knjigu ne znači da je na kraju poželio biti gejša. kažem da mi je fascinantno kako su gejše visoko kotirale u društvu iako su na kraju krajeva prostitutke. naravno da su imale i ružnih iskustava, morali su trpiti ljigavce kao onaj ministar i barun npr ali ipak nisu maštale o nekim dalekim sredinama gdje će biti slobodne ili to nije spomenuto u knjizi. sayuri je otišla u new york, osjetila je slobodu, vidjela kako žive žene tamo, a opet je čeznula za Gionom. hoću reći, svaki narod ima svoju tradiciju koja ne mora biti lijepa ali su je ljudi prihvatili takvu kakva jeste jer ne znaju drugačije i jer im se ne nude druge opcije tj izbor. a svaki narod ima neku "crnu mrlju" tj nešto što je ostalima neprihvatljivo, počevši od muslimana, roma, jehovinih svjedoka, puritanaca i sl. možemo se mi groziti koliko hoćemo ali to je tako

da se slučajno s muškarcima tj dejčacima tako postupalo, i za njih bi se zauzela
no, da, slažem se da su gejše priločno visoko kotirale obzirom na svoj posao ( Sayari se u New Yorku družila s kulturnom elitom )

a što se tiče tradicije, smatram da u ovom slučaju ona nije vrijedna divljanje samo zato što se radi o nešemu što je našem podneblju u određenom razdoblju bilo strano
ok, gejše su gejše, živjele su kako su živjele no ja u tomu svemu ne vidim ništa vrijedno glorifikacije

jasno mi je da se ovdje radi samo o knjizi i da bi bilo apsolutno nepošteno reči da je knjiga loša zbog teme koju obrađuje tj načina na koji pristupa
mene zapravo samo zanima njen sadržaj, te tuđi dojmovi i mišljenja o istoj

[Zloguka ptica]

a što se tiče tradicije, smatram da u ovom slučaju ona nije vrijedna divljanje

pa naravno da nama nije vrijedna divljenja. ja se samo divim knjizi i tome kako se oni mogu diviti nečemu što baš i nije za divljenja

al inače japanci su posebna vrsta. harakiri, kamikaze..

PS nadimak ti je baš u skladu s knjigom

[Starija Sestra]

Zloguka ptica kaže:

PS nadimak ti je baš u skladu s knjigom

jel ti to meni možda nešto poručuješ

kaj se Japanaca tiče, ja od njih nebi preuzela niti gejše niti kamikaze već tehnologiju

[Zloguka ptica]

a tek one njihove splačine od hrane

a i ja bih jednog robota za kućnu pomoćnicu

ne bih sad morala ići prati suđe

pozdrav

[Starija Sestra]

no, poligamija je posve uobičajena nekima od zemalja Azije i šerijatskog prava što znači da je itekako bila regulirana propisima ( kod gejša se spominje neki obred spajanja tj ulaženje u odnos gejša-dannan a čak je posotjao neki registar gdje su se upisivale)
ali svejedno je sve to ponižavajuće

[haralampije]

Sjećanja jedne gejše sam čitala dosta davno i ne sjećam se svega najbolje, ali zahvaljujući vašim komentarima, malo mi se osvježilo sjećanje, pogotovo što se tiče likova.

Ono čega se sjećam da je to bilo ugodno ljetno štivo za čitanje na plaži i da sam ga doživjela poludokumentarni roman o gejšama u prvoj polovici 20. stoljeća te nakon Drugog svjetskog rata.
O gejšama i tradicionalnom Japanu sam već ponešto znala, tako da ne mogu reći kako mi je ta knjiga otvorila prozor u jedan sasvim mi nepoznati svijet, ali svakako je pridonijela tome da ga bolje upoznam prateći sudbinu glavne junakinje.

Sjećam se da su me fascinirali opisi rukom oslikanih kimona, načina na koji se slažu i odijevaju kao i nanošenje šminke koje lice gejše pretvara u masku, te pravljenje i održavanje kompliciranih frizura zbog kojih gejše ne spavaju u normalnom ležećem položaju već u polusjedećem, naslonjene na nekakav komad drveta. Ovo zadnje je bilo dovoljan razlog da iz perspektive žene 21. stoljeća i ove naše civilizacije ne poželim biti gejša, no da sam kojim slučajem rođena u Japanu, u vrijeme kada se odvija radnja romana radije bih bila gejša nego supruga bilo kojeg od muškaraca koji su pohodili čajane kako bi uživali u pažnji i društvu gejši i to iz jednog jedinog razloga – gejšama je bilo dostupno obrazovanje koje je većini drugih žena, pogotovo iz siromašnijih slojeva, bilo nedostupno, dapače, smatralo se nepotrebnim i nepoželjnim. U tradicionalnom Japanu uloga žena je bila svedena na vođenje kućanstva, reprodukciju, podizanje djece i slijepo pokoravanje mužu gospodaru. Doduše, u to vrijeme, ni kod nas nije bilo puno bolje, pogotovo u selima gdje žene nisu sjedale s muškarcima za stol već su jele stojeći iza njih, pa neka netko veli da to nije ponižavajuće, ali kad društvena pravila tako nalažu, onda je to stvar pristojnosti.

Gejša je muška iluzija savršene žene, ona je lijepa i njegovama, šarmantna, elegantna i profinjena, uvijek dobro raspoložena, zabavna, pametna i obrazovana, sluša s razumjevanjem i ugodan je sugovornik ako se muškarcu razgovara; razumije se u slikarstvo i književnost, umjetnost, poznaje kaligrafiju, upućena je u aktualne događaje, svira tradicionalne instrumente, pjeva, pleše... Ima pristup tamo gdje druge žene nemaju. Nije zatvorena između četiri zida. Njezina uloga je razonoditi muškarca, opuštati ga i ugoditi mu na intelektualnoj, duhovnoj, a samo povlaštenom i na seksualnoj razini . Ona je sve ono što neobrazovana supruga koja se cijeli dan navlači s djecom, brine da kuća bude čista i jelo na stolu, ne može biti iako isto kao i gejša kleči pred muškarcem i sagiba glavu do poda čekajući dopuštenje da govori. Prema gejši muškarac se odnosi, po tradicionalnim japanskim mjerilima, s više poštovanja nego prema supruzi. Naposlijetku, sama činjenica da odlazi gejši, prostitutki ili samo ljubavnici, znak je nepoštivanja prema supruzi, kao i znak da gospođa ne zadovoljava sve gospodinove potrebe. Bilo bi zanimljivo znati što misli i kako se osjeća supruga čiji suprug ljubuje s gejšom. To nisu bile tajne veze, jako se dobro znalo tko je čiji danna. Možda su bile sretne što diktatora nema doma.

Prosuđivati svijet gejši, radnju romana, odnose među likovima i njihove postupke iz naše perpektive i po našim današnjim mjerilima, čini mi se neumjesnim. Svijet u kojemu gejše živjele i radile imao je svoja pravila, znatno drugačija od naših.

Nije mi baš ni posve jasno zašto netko, ako je riječ o knjizi, ima potrebu uspoređivati je ili upotpunjavati filmom?

Uživala sam čitajići o Sayuri, navijala da na kraju ipak bude s onim kojeg voli i bila zadovoljna što joj se to ostvarilo ioko ne na onaj način koji bi meni kao ženi svog doba bio prihvatljiv, k vragu i sve ako on ima u Japanu svoju ženu, a nju u Americi, ali njoj, koja je odgojena i živjela kao gejša, to je sasvim u redu, čak više od onoga čemu se mogla nadati.

Netko se čudio što Sayuri nakon svega, žali za dobrim starim vremenima, vjerojatno vrlo mlad. Nije to tako čudno, ljudi se često s nostalgijom sjećaju prošlih vremena i čini im se da je tada bilo bolje, a najčešće je bilo bolje samo zato što su u tim vremenima bili mladi.

Jednan od dojmljivijih dijelova knjige mi je kad ne znam više tko upoznaje Sayari sa pravilima i čarima sumo borbi. Kao i Sayuri i ja sam ih dotad smatrala samo bezveznim naguravanjem dviju hrpetina sala, ali tad sam se kao i ona zapalila za sumo borbe. To je jedino što gledam na Eurosportu.

Bio je to vrlo poučan roman, sa zgodnom ljubavnom pričom, ali dva put ga ne bih čitala.