Slobodne aktivnosti predškolskog djeteta

[Gospon Pes]

sassy1 kaže:
Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.

I ja.
Da imam klince, poznavala bih ih i znala sto ih veseli ili bi moglo, za sto bi mogli imati talenta i zanimanja...
Ponudila bih nesto od toga ako mogu priustiti i oni zele.
Ili ih pitala zele li ista.
Pa kak ONI odluce.

A da sami traze 10 stvari, nisam ziher da bih dopustila sve, bas zato jer su to djeca i ne treba ih preopteretiti.
Kad narastu, nek si natovare dva posla i tri hobija ako zele. To me onda nije briga.

Ja sam trazila balet, ali nije me imao tko voditi, bila sam po misljenju odraslih premala da me se pusti samu, kasnije sam bila prestara i tako nikad nisam postala balerina.

[walter]

sassy1 kaže:
Srela sam prijateljicu i hvali mi se ona kako njena djeca (curica i dečec koji idu u 5 i 6 osnovne) imaju hrpu slobodnih aktivnosti.

Bože mili kad mi je počela nabrajati na što sve njezina djeca idu: njemački, engleski, rukomet, tenis, nogomet, atletika, muzička škola, informatika...

Pa kad ta djeca spavaju??? Kad se igraju??? Kad uopće mogu biti djeca???

Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.

Mene su moji starci upisali u muzičku u trećem osnovne. Išla sam tri godine i tri j..... godine mi je trebalo da im dokažem da ne volim svirati i da nisam u tome dobra. Kad sam konačno pala treći razred muzičke shvatili su. A meni su ostale traume

I danas kad čujem harmoniku dižem ruke u zrak

Ovo s muzičkom se i meni dogodilo. SLAŽEM SE S TOBOM sassy1, SLAŽEM SE!!! :klap: :klap:

[sis]

Moja kćeri idu na aktivnosti koje su si same izabrale, i da, ima ih dosta. Duboko vjerujem da je za djecu bolje da se nečim bave (naravno, onim što dijete zanima) nego da vise na cesti.

[walter]

sis kaže:
Moja kćeri idu na aktivnosti koje su si same izabrale, i da, ima ih dosta. Duboko vjerujem da je za djecu bolje da se nečim bave (naravno, onim što dijete zanima) nego da vise na cesti.

Hmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm... A kako su one to "same" odabrale? Koliko su doista one same sudjelovale u odabiru? Koliko im samostalnosti dozvoljavaš? Postoje li djeca koja ŽELE biti na ulici? Kako bi njih hendlala? Koliko voliš svoje dijete, a koliko te je strah za njega?

[sis]

walter kaže:
Hmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm... A kako su one to "same" odabrale? Koliko su doista one same sudjelovale u odabiru? Koliko im samostalnosti dozvoljavaš? Postoje li djeca koja ŽELE biti na ulici? Kako bi njih hendlala? Koliko voliš svoje dijete, a koliko te je strah za njega?

Lijepo. Same. Svako malo se vrate iz škole s idejom gdje bi se još upisale. Ja sam uglavnom korektor da kad u tome pretjeraju.
Nemam pojma odakle ti ideja da im ne dozvoljavam samostalnost?

[walter]

sis kaže:
Lijepo. Same. Svako malo se vrate iz škole s idejom gdje bi se još upisale. Ja sam uglavnom korektor da kad u tome pretjeraju.
Nemam pojma odakle ti ideja da im ne dozvoljavam samostalnost?

Otkud pitanja? Iz glave. Pitanje je bilo, ne optužba. Nisam prijetnja tvojoj djeci. Drago mi je što mogu birati!

[Baan Dar]

sassy1 kaže:
Srela sam prijateljicu i hvali mi se ona kako njena djeca (curica i dečec koji idu u 5 i 6 osnovne) imaju hrpu slobodnih aktivnosti.

Bože mili kad mi je počela nabrajati na što sve njezina djeca idu: njemački, engleski, rukomet, tenis, nogomet, atletika, muzička škola, informatika...

Pa kad ta djeca spavaju??? Kad se igraju??? Kad uopće mogu biti djeca???

Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.

Mene su moji starci upisali u muzičku u trećem osnovne. Išla sam tri godine i tri j..... godine mi je trebalo da im dokažem da ne volim svirati i da nisam u tome dobra. Kad sam konačno pala treći razred muzičke shvatili su. A meni su ostale traume

I danas kad čujem harmoniku dižem ruke u zrak

Evo ti mog iskustva:

S 8 godina mama me upisala u osnovnu muzičku i prve dvije godine (a pogotovo prvu) me stalno silila i nagovarala - pa daj malo vježbaj, pa daj probaj možda ti se svidi, pa ajde...

Završilo je tako da me u četvrtom razredu srednje glazbene, kad sam vježbao za maturu po 4-5 sati dnevno upitala: pa dobro, jel baš moraš TOLIKO vježbati?!?

I sad, s 23 godine sviranja u rukama (amaterskog) i nadam se još bar 40-50, vječno sam joj zahvalan radi one prve dvije godine guranja.

[FridaS]

Ja sam završila osnovnu glazbenu školu (tad se zvala muzička ) na harmonici. Nakon završnog ispita sam nevoljeni instrument spremila u kofer, kojeg nakon toga više nije napustio (to je bilo prije 15-ak godina!).
Ne mogu reći da je to bila "bolesna ambicija" mojih roditelja.
Više vjerujem da se radi o mojoj tvrdoglavosti. Oni su mi omogućili da se bavim nečim (jer su smatrali da je to dobro za mene), a meni je bilo neshvatljivo da ne završim započeto

koje je to bilo mučenje!!! I mame koja je plaćala, i profesorice koja je prekretala očima i mene koja sam markirala i izbjegavala susrete mame i profesorice!!!

E, da... Ja sam htjela svirati gitaru, ali na upisima više nije bilo mjesta... Pa sam 6 godina razvlačila mjeh

Sve ostale aktivnosti sam voljela (engleski, dramsku, mlade matematičare, vjeronauk, radio amatere, stolni tenis, pjevanje...)

E... Gdje mi je sad ta energija...

[roberta carlos]

Baan Dar kaže:
Evo ti mog iskustva:

S 8 godina mama me upisala u osnovnu muzičku i prve dvije godine (a pogotovo prvu) me stalno silila i nagovarala - pa daj malo vježbaj, pa daj probaj možda ti se svidi, pa ajde...

Završilo je tako da me u četvrtom razredu srednje glazbene, kad sam vježbao za maturu po 4-5 sati dnevno upitala: pa dobro, jel baš moraš TOLIKO vježbati?!?

I sad, s 23 godine sviranja u rukama (amaterskog) i nadam se još bar 40-50, vječno sam joj zahvalan radi one prve dvije godine guranja.

same here. mene su upisali u 3. osnovne na engleski i prek zime je sve nekak islo, ali je dosao kraj godine, duzi dani, svi se vani igraju gumi-gumi, a ja moram na engleski. velim ja mami da necu ici na engleski, oni inzistirali, a meni u 5. osnovne svanulo da hocu biti prof. engleskog i danas to stvarno i jesam i uzivam. hvala mama, hvala tata.

[sassy1]

roberta carlos kaže:
same here. mene su upisali u 3. osnovne na engleski i prek zime je sve nekak islo, ali je dosao kraj godine, duzi dani, svi se vani igraju gumi-gumi, a ja moram na engleski. velim ja mami da necu ici na engleski, oni inzistirali, a meni u 5. osnovne svanulo da hocu biti prof. engleskog i danas to stvarno i jesam i uzivam. hvala mama, hvala tata.

Eh, da ti si imala sreću da se tvoje želje poklope sa željama roditelja.

Ja nisam imala takav osjećaj. Em sam bila premala da vućem tu harmoniku na orkestar dva puta tjedno, em sam ima profesora koji mi je dahtao za vrat i gušio me alkoholnim parama..... jednostavno se nisam naša u tome. Ne zamjeram mojim roditeljima i danas me mama čita 'ko otvorenu knjigu ali mislim da su već nakon prve godine mogli vidjeti da mi to ne leži i da to ne volim.....

Kad dijetetu nešto novo pokažeš i kad nakon početnog oduševljenja novim ostane barem malo interesa za to e onda se isplati koji puta i tjerati da sjedne i vježba.... a ne kao ja.... moja je mama morala sjediti samnom u sobi dok sam ja vježbala .... i opet sam pala treći razred

[Trillian]

Vezano uz tu muzičku... Većina djece ne voli u početku ići u muzičku, iz jednostavnog razloga što onda moraju svaki dan vježbat, dok se ostatak klinčadije vani igra. I sviranje instrumenta je najteže u početku, prvih godinu dvije, dok ti baš i ne ide i učiš osnove. A ima hrpa ljudi koja je to poslije strašno zavoljela i danas od toga žive. Prema tome, ako ti se čini da ti je dijete talentirano za to ( a profesor u muzičkoj ti to potvrdi), onda ga treba malo isforsirat da završi recimo osnovnu muzičku. A do tih godina će već i samo skužit da li mu se to sviđa ili ne, i da li želi nastavit i dalje.
A da ne spominjem koliko ta muzička kasnije doprinosi općoj kulturi.

[Septembar]

walter kaže:
Hmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm... A kako su one to "same" odabrale? Koliko su doista one same sudjelovale u odabiru?

princeza je jedan dan dosla i rekla:
-jaaaaaaaaao mama sandra ide na tenis, kaze da je divno, hajde me molim te upisi i mene tamo!

mama telefon u ruke i zovi, nadjem klub- upisem

-jel ti se svidja princezo? hoces nastaviti?
-jooooj hocu, divno je hocu da idem na tenis!

done!

Cin Drugi
par mjeseci kasnije: joooj mama cijeli razred ce se upisati u skolski basket-klub mogu li i ja?
-Mozes sreco!
-Nakon par puta: jel ti se svidja, hoces nastaviti?
Jao super je hocu, pocecemo i meceve imat

done i to!

cin treci... isti slucaj- rukomet

cin cetvrti- isti slucaj ritmika

cin peti- isti slucaj dramska skupina

cin sesti- nogomet

cin sedmi- ples

osmi- plivanje

deveti- gitara
....


vjerovao il ne

sve je to okusala, da vidi hoce li i moze li

neke je odustala odmah, neke nakon nekog vremena, neke zat sto se ipak morala odluciti za jedno

tak da sad (zadnjih godinu-dve) ide na rukomet, kosarku i ples

koliko hoce
i dokle hoce
kad joj dosadi pretane, as simple is that!!!

cijeli tijedan mi je isaran odvozenjem i dovozenjem sa raznih aktivnosti, vikendima imamo meceve, turnire, predstave...

mama nije toliko ambiciozna, bila bih zadovoljna da ima jednu stvar sto zeli
ali NE zelim uskratiti kad ona zeli

bas danas se vracamo sa rukometa i veli kako jedna curica iz klubna odustala, ne da joj se vise igrat, a nema nikakav drugi trenig i veli: jeste sasava. ja bi sve igrala al steta pa nemogu sve stici

[Septembar]

btw tema je za RiD

[tetica]

Trillian kaže:
Vezano uz tu muzičku... Većina djece ne voli u početku ići u muzičku, iz jednostavnog razloga što onda moraju svaki dan vježbat, dok se ostatak klinčadije vani igra. I sviranje instrumenta je najteže u početku, prvih godinu dvije, dok ti baš i ne ide i učiš osnove. A ima hrpa ljudi koja je to poslije strašno zavoljela i danas od toga žive. Prema tome, ako ti se čini da ti je dijete talentirano za to ( a profesor u muzičkoj ti to potvrdi), onda ga treba malo isforsirat da završi recimo osnovnu muzičku. A do tih godina će već i samo skužit da li mu se to sviđa ili ne, i da li želi nastavit i dalje.
A da ne spominjem koliko ta muzička kasnije doprinosi općoj kulturi.

Čitaš mi misli!

[LaPerla]

Svidja mi se nacin na koji je Septembar opisala situaciju i rijesila -vrlo jednostavno

[tonka]

Mene starci nikad nisu tjerali na nista...ali mi smo htijeli ici cas na tenis, pa na plivanje..rukomet..engleski, zbor...da ne nabrajam...
Rezultat - ?
Sve sto sam zapocela - brzo sam i ostavila. Navikla sam se da se nis ne mora zavrsiti i pravo je cudo kaj sam uopce visu zavrsila...

Moj mali vec dvije godine trenira nogomet...ne dam mu da prekine ( mada mu trenutno niti to ne pada na pamet jel nogac obozava... ).
Necu napraviti istu gresku koju su i moji napravili.
Sveke godine u rujnu ga pitam kaj ce ove sk. godine trenirati. Kad krene na nekaj odguliti ce to do kraja skolske godine pa makar sjekire padale...
I on to zna i to je tak...!

[Septembar]

tonka kaže:

Moj mali vec dvije godine trenira nogomet...ne dam mu da prekine ( mada mu trenutno niti to ne pada na pamet jel nogac obozava... ).
Necu napraviti istu gresku koju su i moji napravili.
Sveke godine u rujnu ga pitam kaj ce ove sk. godine trenirati. Kad krene na nekaj odguliti ce to do kraja skolske godine pa makar sjekire padale...
I on to zna i to je tak...!

pa moja je poodustajala na dosta tog
neke je samo probala par puta (to dopustam, ucini joj se fino, al vidi da nije za nju, npr nogomet)
al neke su joj dosadile nakon nekog vremena, al sam poticala da zavrsi bar taj termin, pa tek onda
uglavnom nist nije prekinula bas u sred vjezbi

[Baan Dar]

Trillian kaže:
Vezano uz tu muzičku... Većina djece ne voli u početku ići u muzičku, iz jednostavnog razloga što onda moraju svaki dan vježbat, dok se ostatak klinčadije vani igra. I sviranje instrumenta je najteže u početku, prvih godinu dvije, dok ti baš i ne ide i učiš osnove. A ima hrpa ljudi koja je to poslije strašno zavoljela i danas od toga žive. Prema tome, ako ti se čini da ti je dijete talentirano za to ( a profesor u muzičkoj ti to potvrdi), onda ga treba malo isforsirat da završi recimo osnovnu muzičku. A do tih godina će već i samo skužit da li mu se to sviđa ili ne, i da li želi nastavit i dalje.
A da ne spominjem koliko ta muzička kasnije doprinosi općoj kulturi.

Samo jedna napomena o tom tzv. 'talentu' i o profesorima u muzičkoj školi. Mama me u prvi razred osnovne muzičke upisala jedva, recimo preko veze, i morao sam prihvatiti instrument za koji nije bilo previše interesa, jer mi je 'profesorica' na prijemnom ustanovila da 'nemam sluha'. Kao potvrdu toga da nemam sluha, ta ista profesorica mi je u prvom razredu zaključila tricu iz solfeggia, dok su svi ostali imali četiri ili pet. Nakon šest godina osnovne muzičke, iz tog cijelog razreda samo je jedan učenik upisao srednju glazbenu školu, i tijekom sva četiri razreda i na maturi imao odličan iz solfeggia. Pogađate, ja. (istina, profesorica u srednjoj nije bila ona ista iz osnovne, da je ostala ista moguće je da bi ocjene bile drugačije)

Čovjek 'nema sluha' za glazbu jedino ako mu je slušni aparat fizički oštećen. Kao i sve ostalo, sluh se poboljšava vježbom.

Najbitnija zamjerka koju ja imam na sustav glazbenog odgoja u Hrvatskoj je taj da profesori u pravilu ne uče djecu da vole glazbu. Kad netko iskreno zavoli glazbu, nije mu teško sjest i vježbat i po šest i više sati dnevno. A kad netko toliko vježba, nema tog 'nedostatka sluha' koji neće uspjet svladat.

Možda najvažnije, vrijednost i korist sviranja prelazi granice same glazbe. Jedna stvar koju sam ja u potpunosti shvatio i prihvatio: koliko vježbaš, toliko dobro sviraš. A kasnije sam shvatio da to vrijedi i za ostala područja ljudskog života.

[tonka]

Ne kazem da moj ne smije odustati...smije ali na kraju sezone.
Definitivno necu raditi gresku koju su ( u najboljoj namjeri ) napravili moji...malo, malo idem , pa neidem, pa mjenjam,...pa hocu , pa necu....pa nikad kraja zeljama

Ja se cudim da klinci uopce mogu stizati vise od jedne, dvije aktivnosti.
Moj mali trenira 4x tjedno + tekma s subotu. Mi fizicki uopce nismo doma...da ide na jos nekaj...ja stvarno na znam kad!!

[manc]

tonka kaže:
Sveke godine u rujnu ga pitam kaj ce ove sk. godine trenirati. Kad krene na nekaj odguliti ce to do kraja skolske godine pa makar sjekire padale...
I on to zna i to je tak...!

Potpuno se slazem... mora probat godinu dana, nije ni svaki trening ni sat (necega) uvijek isti.
Moj sin je krenuo na judo u 1. razredu. Nije bas bio odusevljen, ali je isao. Onda mu je dosadilo, pa je godinu dana pauzirao... danas - samo mu nemoj judo zabranit...