Mobbing, šefovi, međuljudski odnosi na poslu i sl. - skupna tema

[nevenka123]

Inače samo da napomenem većinski zbog vaših savjeta mi se rješila situacija s kolegicom i dvoje napornjaka s kave , pa smo sad ja i Normalna i kolegice i "prije ...a ovi dvoje napornjaka se međusobno druže i otkačili su se (Normalna je na kraju priznala da su i njoj naporni)...pa se nadam i pomoći u slučaj br. 2 na prošloj strani jel...

[tiluriumm]

Reci da ne možeš jer upravo radiš xyz i da ukuca u google ili youtube što joj treba i nađe ili da zamoli XY. Ili joj reci da ti je šef rekao da smiješ raditi samo svoj posao i da joj se ne miješaš. Ispred šefa se ne spuštaj na njenu razinu jer očito da se ona zbog svojih godina boji za svoju važnost i osjeća da je fosil pa se na taj način pokušava "obraniti" i zaštiti svoj posao. U pokušaju da joj pomogneš ti logično ispadneš negativka.
Šefu predloži nekad kad bude zgodna prilika da joj plati tečaj Officea jer se puno toga promijenilo i napreduje.

[nevenka123]

tiluriumm kaže:

Reci da ne možeš jer upravo radiš xyz i da ukuca u google ili youtube što joj treba i nađe ili da zamoli XY. Ili joj reci da ti je šef rekao da smiješ raditi samo svoj posao i da joj se ne miješaš. Ispred šefa se ne spuštaj na njenu razinu jer očito da se ona zbog svojih godina boji za svoju važnost i osjeća da je fosil pa se na taj način pokušava "obraniti" i zaštiti svoj posao. U pokušaju da joj pomogneš ti logično ispadneš negativka.
Šefu predloži nekad kad bude zgodna prilika da joj plati tečaj Officea jer se puno toga promijenilo i napreduje.

Thx...nešto sam joj smuljala da mi se skine...žena ne zna ni upalit kompjuter, a kamoli Excell, al zato jezikom laprdat zna jako dobro...promjeni 10 personalityja otkad uđe u ured, ono zloba joj viri iz očiju...katastrofa...

[tiluriumm]

To je za izbjegavat i držat na strogoj distanci. Ignore mode koliko je god moguće i izvučeš se. Joj taman šaljem važan mail, joj moram na wc, joj nešto... Nek izvoli sebi platit tečaj ako ne zna osnovne stvari za radit, ti joj nisi nikakav mentor.

[choppsol]

Moj post je malo odulji i govori o osobnom iskustvu. Isplati se pročitati i da služi kao pouka drugima. Naglasak je na dvije poremećene osobe koje su mi narušile psihičko i fizičko zdravlje i natjerale da napustim radno mjesto kojem sam se na početku izrazito veselila.

Počela sam raditi u Mozaiku početkom 2015. godine u odjelu marketinga i prodaje za knjižni klub Svijet knjige. Voditelj knjižnog kluba i moj direktni nadređeni me se nije dojmio od samog početka. On i kolegica, voditeljica odjela Reader’s Digesta, bili su jedine osobe s kojima sam dijelila ured. Treća kolegica, nadređena oboje voditelja, a time i meni, sjedila je u susjednoj sobi. U vrijeme kada sam počela raditi u Mozaiku, već sam imala iskustvo rada u tri tvrtke i bila upoznata s obilježljima profesionalne radne okoline i uobičajenog radnog mjesta. Ured, odnosno prostorija u kojoj sam ja sjedila bila je sve samo ne nešto od toga.

Već drugi dan mog staža u Mozaiku, pri odsutstvu treće kolegice, dvoje spomenutih kolega koristilo je svaku priliku za podsmjehivanje i izrugivanje trećoj kolegici i međusobno došaptavanje. Takvo ponašanje ponavljalo se mjesecima i kulmiriralo izrugivanjem i omalovažavanje drugih kolega te omalovažavanjem organizacije i poslovanja same tvrtke. Bilo je tu mnogo ružnih riječi, koje se nisu uklapale u moj osobni dojam s obzirom da sam i sama surađivala i mala priliku pričati s ljudima koje se verbalno omalovažavalo. Nedolično, uličarsko i vulgarno ponašanje, napose izraženo kod kolegice iz Rider’s Digesta, pratila je pasivnost i nezainteresiranost kolege voditelja Svijeta knjige. Uobičajen radni dan podrazumijevao je timski rad mene i voditelja i suradnje s kolegama iz nabave, grafičkog odjela i korisničke podrške. Dok sam podršku pojedinih kolega, poput grafičkog odjela i službe za korisnike, uvijek imala, vrlo brzo sam prestala dobivati povratnu informaciju voditelja Svijeta knjige i kolege iz nabave. S obzirom da je to bilo neobično i neočekivano, sumnjala sam da se počelo govoriti iza mojih leđa, što se kasnije ispostavilo točnim. Ogovarala me spomenuta kolegica, najčešće za vrijeme dnevne pauze jer su se spomenuti kolege u navedeno vrijeme međusobno družili. Pomisao da bi kolegičin dojam i mišljenje o meni toliko utjecalo na ponašanje drugih djelovao mi je, blago rečeno, apsurdnim, međutim, ispostavila se točnim. Osim ignoriranja i već spomenutog uličarskog ponašanja, standardan obrazac ponašanja kolege voditelja bila je pasivna agresija u obliku ne dobivanja bilo kakve povratne informacije. Primjetila sam da mu je neugodno išta govoriti pred kolegicom zbog čega je radije šutio, međutim, isti se kolega nije ustručavao pokazati svoju ˝mušku˝ stranu i jednom ili dva navrata podići glas i kritizirati. Završne verzije obavljenih zadataka bile bi reda radi odobravane, međutim nedostajala je komunikacija. Bilo je tu i drugačijih situacija, a vezanih za druge kolege koji su bili bliski s dvoje kolega. Primjerice, dostavljač bi mi se unosio u lice, a četvrti kolega namjerno obraćao izderavajući se. Sve se uvijek događalo u odsutvu nadređene kolegice iz susjedne prostorije, ali u prisustvu dvoje kolega, voditelja i kolegice iz Rider’s Digesta. Cijela je godina bila izrazito neugodno iskustvo koje mi je narušilo zdravlje, zbog čega sam kasnije uzela bolovanje i u konačnici napustila tvrtku. Moja greška je bila što sam, umjesto da sam se požalila na nezdrave uvjete i tražila premještaj, šutila zazirajući od toga da će se cijelokupna situacija pogoršati ako nešto kažem. Ipak su dvoje kolega bili dugogodišnji zaposlenici tvrtke,a ja sam bila nov zaposlenik i ondje manje od godinu dana. Ti su ljudi sebe smatrali zrelijima, pametnijima i iskusnijima, a nisu bili sposobni normalno komunicirati, nedolično su se ponašali i potiho zamjerali što se na random mjestu ne mogu ponašati kako oni žele jer ih je moje fizičko pristustvo u uredu donekle ograničavalo.

U 2016. godini dogodilo se nekoliko situacija zbog kojih sam odlučila optužiti tvrtku za ono što sam tada mislila da je mobing. Kasnije je ispostavilo da se radi o drugačijem obliku zlostavljanja. Prvo što sam primjetila bilo je to da se moj rad na računalu počeo nadzirati. Sumnjala sam da su na moje računalo instalirani program za nadziranje zaposlenika (sličan ovom: https://bit.ly/2SOmFjA) i prikazivanje heat mape shodno putanji gledanja (sličan ovom: https://bit.ly/2F3dSYc). Nepošteno i neočekivano mi se oduzeo dio odgovornosti koje sam imala cijelu 2015. godinu i na koje ne bih dobivala negativnu povratnu informaciju. Odgovornosti su bile dodijeljene novoj kolegici bez iskustva, zaposlenoj na inicijativu spomenute kolegice, navodno bez znanja voditelja.

Uz spomenuto omalovažavanje i maltretiranje, navest ću još par epizoda koje sam morala podnositi: obraćanje neprijatnim tonom voditelja knjižarskog lanca tadašnjeg Algoritma Profila Mozaika, umanjenje plaće po nalogu kolege voditelja Svijeta knjige radi pogreške vezane za radni zadatak iz subjektivnog razloga, osobne netrpeljivost i bez argumenata, smijanje u lice voditelja prodaje i neuspješan pokušaj razgovora s vodećom osobom iz ljudskih potencijala na način da me se konstantno prekidalo, upadalo u riječ i nije mi bilo dozvoljeno da dovršim rečenicu. Vrhunac toksičnih uvjeta i bolesnog ponašanja, dogodilo se kada sam zatekla kolegu voditelja s mojim osobnim mobitelom(!), a ujedno i trenutak kada sam odlučila svemu stati na kraj. Sumnja da je program za praćenje zaposlenika bio instaliran na moje računalo, potvrdila se kada je tadašnji voditelj marketinga Mozaika, također blizak kolegici, tražio da se ulogiram u svoj osobni Facebook račun s računala i odgovorim na poruku koja mi je bila poslana. Kako je jedna od funkcionalnosti programa za praćenje zaposlenika zabilježavanje svega što se unosi putem tipkovnice, cilj je bio dobiti uvid u lozinku za pristup mom Facebook računu. Isto mi je kasnije bilo potvrđeno od strane neovisnog izvora. Također, jednom mi je bila upućena pohvala za način na koji sam predstavila knjižni klub novim promotorima. Pohvala sama po sebi njie bila neobična, nego činjenica da nitko osim mene i promotora nije bio prisutan u sobi sa sastanke gdje sam održala sastanak.

Mozaik knjiga kao poslodavac, njegove odgovorne osobe i svi uključeni do sada spomenuto, ponijeli su se nezakonito, neljudski i kriminalno. Nikada nisam dobila objašnjenje niti ispriku za nedolično i nezakonito, kriminalno ponašanje. Pri tome ponovno podsjećam na scenu s mojim privatnim mobitelom! Službeni stav Agencije za zaštitu osobnih podataka, a vezane za zaštitu privatnosti radnika je sljedeći: ˝poslodavac nema pravo povrijediti Vašu privatnost na radnom mjestu (npr. nadzirući telefonske pozive, prateći Vaše e-mailove ili provjeravajući poštanske pošiljke koje su naslovljene na Vas), bez ozbiljnog razloga koji bi bio povezan s prirodom Vašeg posla.˝ Takve radnje predstavljaju obradu osobnih podataka i čine povredu privatnosti radnika o čemu poslodavac mora obavijestiti radnika. Takve su akcije dozvljene u ekstremnim situacijama poput povrede radne dužnosti, sigurnosnih incidenata, odavanje informacija konkurentu i sl. U slučaju kada poslodavac obavlja uvid u, primjerice, poslovne e-mailove radnika, navedeno je sljedeće: ˝mora postojati konkretna, izričita i zakonska svrha, prikupljeni podaci moraju biti proporcionalni svrsi nadzornih aktivnosti, a zaposlenici moraju imati uvid u prikupljanje podatke koji ih se tiču.˝. Dalje, navedeno je sljedeće: ˝osnovno ustavno pravo radnika je da ga se ne može pratiti, fotografirati, snimati, prisluškivati ili podvrgnuti drugim radnjama ovog tipa bez njegovog znanja ili usprkos njegovom izričitom neslaganju, osim u slučajevima predviđenim zakonom.˝ Kao radnik morate biti obaviješteni da ste podvrgnuti nadzoru, isti možete odbiti i poslodavac vam mora odobriti pristup prikupljenim materijalima. Više detalja o tome može se pronaći u Pravilniku Agencije (https://bit.ly/2D4EJQK).

Spomenula bih još nekoliko saznanja vezanih za bivše kolege. Nakon što sam otišla iz Mozaika, rečeno mi je kako su kolega i kolegica proširili glasine u kojima su mene optužili za svoje ružne riječi, uvrede i omalovažavanje ostalih kolega, kako bi sebe zaštitili. Ispostavilo se da je iza većine maltretiranja i šikaniranja stajala kolegica, nadziranja mog računala kolega voditelj, a vodeći ljudi Mozaika bili su upoznati sa svime što se događalo. Ostaje pitanje zašto se isto i dozvoljavalo. Moj pokušaj okončanja svega bio je, nažalost, neuspješan. Nekoliko mjeseci prije odlaska iz tvrtke, kontaktirala sam odvjetičku kuću koja me upozorila da sam žrtva maltretiranja, šikaniranja i ogovaranja što su kažnjiva djela. Dobila sam upute da pokušam prikupiti dokaze o svemu što se događa kako bi pokrenuli postupak, međutim, tvrtku sam napustila u trenutku kada je moje psihičko zdravlje bilo ozbiljno ugroženo.

Ovo ostavljam kao pouku svima, napose mladim i neiskusnim zaposlenicima, trpe bilo kakav oblik iživljavanja na random mjestu. Ne bojte se založiti za sebe! Nitko i ništa nije vrijedno maltretiranja, bilo aktivnog, bilo pasivnog. Ako nešto ne poduzmete na samom početku, velika je mogućnost da ćete se naći u nesnošljivoj situaciji, bez podrške i suočeni s ljudima koji imaju mišljenje o vama, a nisu upoznati s drugom stranom priče. Uostalom, nitko inteligentan i zdravog uma se ne ponašao kao ljudi spomenuti u ovom osvrtu, a niti bi nitko inteligentan i mentalno zdrav tako nešto dozvoljavao. Takve osobe uvijek treba prijaviti i dati im do znanja gdje im je mjesto. Jer uvijek postoje razumni ljudi koji će vam vjerovati, a sve drugo, postoji Zakon.

Sretno!

[peggy-nely]

Užas...

[choppsol]

Upitana sam privatnom porukom zasto ovo iznosim toliko ''kasno''? Vjerujem kako ce ovo biti dovoljno: http://legalis.hr/topic/85228-mobing/

[choppsol]

I jos malo zanimljivosti (5. komentar): http://legalis.hr/topic/84590-skidan...comment-413871

[HoneyBee1]

Mobbing sam doživjela na stručnom osposobljavanju pred nekoliko godina od strane direktora i njegove žene, počelo je odmah nakon početka rada, ali ja nisam reagirala jer sam jedva dobila taj posao, financijska situacija mi nije bila bajna i doista sam htjela raditi. Bila sam jako mlada tad, nisam znala što ni kako, puna ideala, puna pozitive izašla s faksa. Osjetila sam odmah da nešto ne štima, bila je neka loša vibra u zraku, no tad nisam znala slušati svoj unutarnji glas...zanemarila sam jer sam bila pod utjecajem okoline, jer sam vidjela da svi oko mene šute i rade i da to tako mora bit. Da mi je ova pamet sad, ništa ne bi tako bilo, ali učimo dok smo živi...sad više ne zanemarujem unutarnji glas niti to da mi nečija energija jednostavno ne odgovara, nebitno zašto...

Počelo je prvenstveno nadobudnim i podcjenjivačkim tonovima. Pošto je posao bio vrlo kompleksan i objedinjavao nekoliko zanimanja, zahtjevao je i adekvatno mentorstvo što se nije dogodilo. Bila sam uzeta praktički kao pokusni kunić, trebao im je netko, pa kad država plaća, zašto ne...bez plana i programa.
Pošto sama nisam mogla raditi, a nisu imali vremena za mene- bacali su mi zadatke koje se njima nije dalo raditi ili za koje nisu imali vremena a za koje me nisu trebali učiti. Uglavnom, nastavilo se uskoro se podizanjem tonova, izderavanjem za sitne greške, kamoli za neku veću. Ako sam tražila pomoć, komentar je bio- možeš sama, nemam vremena, ako sam napravila kako znam- nije valjalo. Ako sam tražila dodatni posao jer sam napravila sve što mi je rečeno- čekaj, sad, nemam vremena.
Osjećala sam se kao idiot većinu vremena i nisam nalazila svoje mjesto u toj firmi. Ako se šefica izderala na mene, direktoru je bilo smiješno, s komentarom da je to tako na poslu. Ako bi se nešto dogovorili o rokovima ili nekim zadacima- dogovor je bio prekršen, ja naravno kriva jer trebam znat da se planovi mijenjaju i nek se prilagodim.
Redovito sam imala ispiranja mozga u smislu da je kritika uvijek dobrodošla i da nikad nije dovoljno dobro-da uvijek može bolje i da bi trebala bit zadovoljna, a ja to nisam i da ne razumiju zašto. Bili su to ljudi jednostranog gledanja na sve u životu, po meni prilično jezivog, ali neću u detalje.
Bilo je tu uvreda kada sam nešto pitala u smislu da to više nikada ne pitam da ne pomisle da ne znam mislit svojom glavom iliti glupa si.
Vremenom sam počela u grču ići na posao, osjećala sam se toliko loše, toliko stjerano u kut da nisam znala što bi više, ako odem- onda neću odraditi sor do kraja, a ako ostanem- osjećala sam da ću se slomit. Bojala sam se i reakcija okoline i obitelji jer je većina ljudi još u onom filmu da bi na jednom poslu trebao ostati cijeli život i da se sve treba istrpiti, a pogotovo u ovo vrijeme kad posla nema i kad je toliko ljudi nezaposleno. Toliko sam bila psihički loše da sam se bojala da više ne budem sposobna za nikakav posao. Na kraju sam prije isteka godine dana odlučila otići, kad sam im saopćila svoju odluku i zašto sam je donijela bez ikakvog ustezanja, reakcija direktora je bila kroz kiseli smješak da se nada da možemo ostat u kontaktu i dobrim odnosima (valjda se bojao da ne bi nešto poduzela), no šefica se nije dala smest, iskomentirala je drsko da je za mene najbolje da nađem neki posao gdje ću svaki dan radit pomoćne poslove, tako nešto. Na što je direktor opet nabacio smješak kako bi mi skrenuo pažnju s tog komentara.
Poduzela nisam ništa jer sam se samo htjela maknuti i zaboraviti na sve. Bilo je to iskustvo koje je ostavilo gorak okus, gdje su sve iluzije pale, nažalost prvo radno iskustvo i baš me prilično izbacilo iz svega...
Također i drugi kolege su doživljavali slično na tom poslu no, opterećeni kreditima, obiteljskim troškovima, nitko nije pomišljao na odlazak iako je svima bila muka svaki radni dan.

Kasnije sam našla drugi posao, doduše, na određeno, ali na kojem sam bila odlično prihvaćena, gdje sam imala mentorstvo iako nisam bila na sor-u, bila sam i ja zadovoljna, šefovi zadovoljni. E, da stvari ne budu savršene, ovdje mi se dogodio mobbing od strane starije kolegice koja je valjda bila ljubomorna na taj dobar odnos sa šefovima koji ona nije imala. No, to sam nekako lakše prihvatila, preživjela, nisam se puno obazirala, reagirala sam na fin način ako je bilo neophodno. Ipak mi je bilo bitno da imam potvrdu o svom radu od strane nadređenih nego što mi je to sve uspjela pokvarit isfrustrirana kolegica.

Sve me to naučilo šta više nikad neću trpit i šta zaslužujem, a šta ne. Naučila sam slušat sebe i poštovat sebe i svoj unutarnji glas. Žao mi je što nisam imala više snage i hrabrosti da reagiram na ovaj prvi slučaj, no barem idem dalje pametnija.

[dalmatin]

Vidim, odavno nitko nije bio na ovoj temi....pa samo da se malo ispraznim....
Radim u administrativnom dijelu jedne velike firme. Tu je 4-5 ureda, i u svakom od njih najmanje 4 osobe, tako da uvijek ima netko s nekim popričati.
Ja sam u svom uredu sama, sa svojim šefom . Poznamo se od prije, otprilike smo istih godina (40). On se ne drži ništa posebno nadređeno, ali to je jedna od poanti. Ništa mi ne da raditi, i ništa me ne želi ni naučiti. Sve uvijek sam obavlja.
Ja imam nešto malo posla, ali nije to to.
Kad njega nema, nemoj slučajno da to netko drugi obavi. OK, možda ne bih sve ni mogla obaviti (sigurno ne bih, ovo nije kompleks), ali ne želi ništa ni pokazati.
S njim nemam o čemu ni pričati, tu i tamo nešto progovorim, samo da se nešto čuje.
Drugi dio priče je "društvena situacija". Sama sam s njim u uredu. Ja mogu poći do drugih ureda, pročavrljati s njima i sl. ali i ti ljudi rade, imaju posla (nekoga ometaš, nekoga ne) pa ne mogu ići okolo samo tako....oni skupa izlaze i sl., a ja se moram nametati nekima od njih ako to želim....
Ma to je ukratko, samo da opišem.....čujemo se...

[roga27]

Imamo kuhinju i stol za ručanje. Gledamo da svi zajedno jedemo, ali uglavnom svatko uzme pauzu kad mu paše...
Osim direktorice, ja sam jedina žena u uredu. Kolege uredno ostave suđe u sudoperu, a ako i "operu" to je samo pod vodom malo splahnu pa bolje da to i nisu...
Ostave mrvice iza sebe, masne fleke.. ono..

teta čistačica dolazi jednom tjedno pa preko tjedna moram većinom ja brinuti o higijeni... razmišljala sam ostaviti im suđe i ne oprati, ali bed mi je zbog same sebe, jer opet i ja idem u tu kuhinju....
U frižideru nema čega nema od ostataka gableca, pa obično petkom čistim peniciline iz njega...

kafe aparat održavam ja, eventualno se sjete izbaciti kapsule... al onda dok to rade zaseru cijelu površinu...

jel to samo ja imam peh da radim s takvim krkanima, ili

[malefica]

roga27 kaže:

jel to samo ja imam peh da radim s takvim krkanima, ili

a) Zašto ne odeš direktorici s tim problemom da ih sve postroji da čiste?

b) Ako a) nije opcija, zašto ne pereš samo svoje suđe, a kavu si doneseš u termosici?

[helixxxer]

roga27 kaže:

Imamo kuhinju i stol za ručanje. Gledamo da svi zajedno jedemo, ali uglavnom svatko uzme pauzu kad mu paše...
Osim direktorice, ja sam jedina žena u uredu. Kolege uredno ostave suđe u sudoperu, a ako i "operu" to je samo pod vodom malo splahnu pa bolje da to i nisu...
Ostave mrvice iza sebe, masne fleke.. ono..

teta čistačica dolazi jednom tjedno pa preko tjedna moram većinom ja brinuti o higijeni... razmišljala sam ostaviti im suđe i ne oprati, ali bed mi je zbog same sebe, jer opet i ja idem u tu kuhinju....
U frižideru nema čega nema od ostataka gableca, pa obično petkom čistim peniciline iz njega...

kafe aparat održavam ja, eventualno se sjete izbaciti kapsule... al onda dok to rade zaseru cijelu površinu...

jel to samo ja imam peh da radim s takvim krkanima, ili

Ovako, moj savjet ti je kako sam prosao slicno da si nosis svoj tanjur i casu i jedes kad si gladna bez obzira na druge. Sudje ostavi onima koji ga koriste pa nek se dogovore tko ce prati. Nastavis li tako uskoro ces raditi 4 sata svoj posao a 4 sata cistiti za svima u firmi a onda ce te prozvati da ne radis svoj posao.

Svoje sudje, svoju hranu i svoju termosicu sa kavom nosi, a ovo drugo ostavi im nek se snazale.

[linola]

malefica kaže:

a) Zašto ne odeš direktorici s tim problemom da ih sve postroji da čiste?

b) Ako a) nije opcija, zašto ne pereš samo svoje suđe, a kavu si doneseš u termosici?

Ja sam imala isti problem. Kao bila sam nova pa sam skuhala kavu jednom,oprala jednom i onda kretenima to postane normalno. Ja si nosim kavu u termosici i operem svoje.

[linola]

I ja trebam savjet,dosla sam do ruba. To kuhanje kave i čišćenje sam uspjela nekako riješiti. Uglavnom,ovu godinu sam trebala dobiti povisicu,tako mi je direktor obećao lani jer se radi plan troskova. Dosla je nova godina i kad sam ga pitala rekao mi je da imamo visoke troškove i da mu dam mj. dana. Direktor je samo zaposlen,vlasnik je Slovenac.
Ja imam 4000 kuna već dvije godine. Imamo strasno puno posla i promet nam je lani porastao za duplo na 2019 i rast se nastavlja i dalje. Moja kolegica je puno duže od mene,ima tri puta veću plaću i dolazi na posao kad hoće i ide doma kad hoće tako da se ja na radim ko idiot. U skladistu imamo tri zaposlena od kojih jedan svaki uredno ide doma u 11. Sad ne znam jel sam ja idiot ili što da mi Neda plaću. Kad se dijele bonusi ja dobijem pol plaće isto kao i skladistar koji ide svaki drugi dan doma u 11. Sad 28. Se izlazi tih mjesec dana i najradije bi dala otkaz,znam da mi ne bude dal' povisicu jer Slovenac ima koronu. Za mj dana bude opet nesto drugo i opet budem ja radila za ��

[Clandestine]

Ništa drugo ne pomaže osim otvoren razgovor i ako te pitaju zašto želiš povećanje obavezno navedi razloge te da misliš da si dobar radnik.Naravno i hint da ima drugih opcija ako se počne glupirati.

[linola]

Clandestine kaže:

Ništa drugo ne pomaže osim otvoren razgovor i ako te pitaju zašto želiš povećanje obavezno navedi razloge te da misliš da si dobar radnik.Naravno i hint da ima drugih opcija ako se počne glupirati.

Direktor prizna da radim za dvoje ali u ove detalje kad ekipa dolazi i odlazi sa posla nisam i ne Zelim naglasavati jer sam si dobra sa njima. On je odobrio nesto sto sad ne moze ispraviti a ja vise ne mogu,pucam a nebi htjela opet traziti drugi posai.

[helixxxer]

linola kaže:

I ja trebam savjet,dosla sam do ruba. To kuhanje kave i čišćenje sam uspjela nekako riješiti. Uglavnom,ovu godinu sam trebala dobiti povisicu,tako mi je direktor obećao lani jer se radi plan troskova. Dosla je nova godina i kad sam ga pitala rekao mi je da imamo visoke troškove i da mu dam mj. dana. Direktor je samo zaposlen,vlasnik je Slovenac.
Ja imam 4000 kuna već dvije godine. Imamo strasno puno posla i promet nam je lani porastao za duplo na 2019 i rast se nastavlja i dalje. Moja kolegica je puno duže od mene,ima tri puta veću plaću i dolazi na posao kad hoće i ide doma kad hoće tako da se ja na radim ko idiot. U skladistu imamo tri zaposlena od kojih jedan svaki uredno ide doma u 11. Sad ne znam jel sam ja idiot ili što da mi Neda plaću. Kad se dijele bonusi ja dobijem pol plaće isto kao i skladistar koji ide svaki drugi dan doma u 11. Sad 28. Se izlazi tih mjesec dana i najradije bi dala otkaz,znam da mi ne bude dal' povisicu jer Slovenac ima koronu. Za mj dana bude opet nesto drugo i opet budem ja radila za ��

Pa u biti ti imas njega u šaci. To kako si nama iznijela, iznesi njemu i reci da ne vidis drugog nacina nego da pocnes raditi za onoliko koliko si placena. Ak das otkaz gubis poticaje sa zavoda, tako da ak vec gledas da ne mozes, dovedi ga u situaciju da ili nek ti da otkaz ili nek ti digne placu.

linola kaže:

Direktor prizna da radim za dvoje ali u ove detalje kad ekipa dolazi i odlazi sa posla nisam i ne Zelim naglasavati jer sam si dobra sa njima. On je odobrio nesto sto sad ne moze ispraviti a ja vise ne mogu,pucam a nebi htjela opet traziti drugi posai.

A onda se prilagodi i istrpi dok ne uleti nesto bolje. Radi sto i drugi. Nemoj dolazit na vrijeme na posao, zajebavaj se i slicno...

[linola]

helixxxer kaže:

Pa u biti ti imas njega u šaci. To kako si nama iznijela, iznesi njemu i reci da ne vidis drugog nacina nego da pocnes raditi za onoliko koliko si placena. Ak das otkaz gubis poticaje sa zavoda, tako da ak vec gledas da ne mozes, dovedi ga u situaciju da ili nek ti da otkaz ili nek ti digne placu.



A onda se prilagodi i istrpi dok ne uleti nesto bolje. Radi sto i drugi. Nemoj dolazit na vrijeme na posao, zajebavaj se i slicno...

Ipak bi mu trebala naglasiti kad ide ostala ekipa doma? Mislim on to zna i nista ne govori.

[MIhep]

Clandestine kaže:

Ništa drugo ne pomaže osim otvoren razgovor i ako te pitaju zašto želiš povećanje obavezno navedi razloge te da misliš da si dobar radnik.Naravno i hint da ima drugih opcija ako se počne glupirati.

Iskreno,misliš li da bi taj razgovor pomogao?

Ono,radi se o manjoj firmi koliko vidim,svi koji trebaju znati,znaju koliko imaju svi plaće kao i kada idu doma.

Nažalost,sve je na osobi.Ako ima prilike,otići će,ako ne-trpjet će. I to svi znaju i zato to i rade.