Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.01.2018., 10:21   #1
Koliko se 'predajete' u vezi?

Evo, s obzirom da nisam našao odgovarajuću temu, a pogotovo odgovarajuću aktualnu, otvaram novu
Sad ću malo objasniti zašto..
Recimo, moj je problem da se prilično rezervirano držim u vezi.
Uvijek kao da podsvjesno očekujem kraj (koji onda redovito i brzo dođe) i da me taj 'kraj' što manje pogodi, ne prepustim se potpuno.
A to druga strana osjeti.
I zaista, prekidi me ne pogađaju u toj mjeri kao neke druge, ali zapravo i nisam imao puno veza,a još manje dugih veza.
Da sad ne idem u pretjeranu analizu svoje psihe, reći ću samo da me život dobro našamarao, više puta, pa predpostavljam da otuda i moja rezerviranost u vezama. Nije to opravdanje, to je jednostavno tako.
Drugim riječima, hoću reći da ljudi koji se apsolutno prepuste u vezi, imaju bogatije i sretnije veze, ali kad dođe kraj, to bude, ono...skoro pa fatalno.
Osobe koje su rezerviranije (kao ja npr.) imaju kratke i oskudne veze (vjerovatno zbog te 'rezerviranosti') , ali su im i prekidi..ono...ništa specijalno.
Imate li vi problem s prepuštanjem u vezama?
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
Diego Rivera is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 10:37   #2
Pa kaj se tak bojiš? Valjda se nisi nikada zatelebal za praf?!
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 10:39   #3
Kaj ja znam... Kaj znači rezerviranost u vezi?
Ne pokazivanje osjećaja? Nema uopće osjećaja? Niste best frendovi? Ne pričanje o stvarima?
Zašto si s njima ako ti ništa ne znače nit želiš otvoreno pričat s njima?

Po meni treba bit malo rezerviran, barem na početku, tj. ne se odmah kleti na vječnu ljubav i slično nego postepeno.
Ali mislim da je jako važno da su partneri istovremeno i najbolji frendovi i sve si govore.
__________________
Ne.
Yuna is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 10:56   #4
Quote:
josuha kaže: Pogledaj post
Pa kaj se tak bojiš? Valjda se nisi nikada zatelebal za praf?!
Iskreno da ti kažem nemam pojma. Ali ako dosad nisam, jbg.
Quote:
Yuna kaže: Pogledaj post
Kaj ja znam... Kaj znači rezerviranost u vezi?
Ne pokazivanje osjećaja? Nema uopće osjećaja? Niste best frendovi? Ne pričanje o stvarima?
Zašto si s njima ako ti ništa ne znače nit želiš otvoreno pričat s njima?

Po meni treba bit malo rezerviran, barem na početku, tj. ne se odmah kleti na vječnu ljubav i slično nego postepeno.
Ali mislim da je jako važno da su partneri istovremeno i najbolji frendovi i sve si govore.
Nije da nemam osjećaja nit da ih ne pokazujem..nego jednostavno se ne prepustim potpuno. Trenutku, vezi, kako god...ono kao da podsvjesno razmišljam aha, kraj će doći, pa da me ne bi previše pogodio, ne želim se vezati za tu osobu. Kažem to podsvjesno osjećam, a to onda osjeti i druga strana...ako ima osjećaje, heh..

E ovo je možda taj problem, jer ja rezerviran ostajem i dulje, ne samo u početku...i onda jbg, najčešće sve i završi
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
Diego Rivera is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 11:08   #5
Evergreen pitanje koje s vremenom ne gubi na svojoj blesavosti.

Evo, zamislimo Peru koji se predaje 54,5%. Što onda Pero radi s nepredanim ostatkom? Čuva ga za sebe? Spremi ga u ladicu da se ne ošteti, nekse nađe nikadse nezna jače zatrebat?

Računovodstvene veze. Gdje je tu gušt?
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 11:23   #6
Quote:
Diego Rivera kaže: Pogledaj post
Evo, s obzirom da nisam našao odgovarajuću temu, a pogotovo odgovarajuću aktualnu, otvaram novu
Sad ću malo objasniti zašto..
Recimo, moj je problem da se prilično rezervirano držim u vezi.
Uvijek kao da podsvjesno očekujem kraj (koji onda redovito i brzo dođe) i da me taj 'kraj' što manje pogodi, ne prepustim se potpuno.
A to druga strana osjeti.
I zaista, prekidi me ne pogađaju u toj mjeri kao neke druge, ali zapravo i nisam imao puno veza,a još manje dugih veza.
Da sad ne idem u pretjeranu analizu svoje psihe, reći ću samo da me život dobro našamarao, više puta, pa predpostavljam da otuda i moja rezerviranost u vezama. Nije to opravdanje, to je jednostavno tako.
Drugim riječima, hoću reći da ljudi koji se apsolutno prepuste u vezi, imaju bogatije i sretnije veze, ali kad dođe kraj, to bude, ono...skoro pa fatalno.
Osobe koje su rezerviranije (kao ja npr.) imaju kratke i oskudne veze (vjerovatno zbog te 'rezerviranosti') , ali su im i prekidi..ono...ništa specijalno.
Imate li vi problem s prepuštanjem u vezama?
Imam teoriju i život je pokazao da sam u pravu da teške ljudske sudbine stvaraju teške veze i traumatične živote u budućnosti.
Zašto je tome tako?
Pa jednostavno, suština kvalitetnog života sastoji se od optimizma. Optimist je ustvari u iluziji kao i pesimist. No među njima je ogromna razlika, dok je prvi zatvoren u imaginarni svijet pozitivnih doživljenja, drugi je zatvoren u negativni. Slijedom navedenog svojim pesimizmom i sami potvrđujemo da ne želimo i ne zaslužujemo sreću u životu i to nam se u konačnici i dogodi.

Inače optimistični ili pesimistični smo s razlogom. Duboki je to plod iskustva i naučenog ponašanja još od ranog djetinjstva. Pesimist naginje nesigurnostima, sumnji i negativnom pogledu na buduća iskustva. To sve dovodi do straha, zatvorenosti, povlačenja u sebe, nemogućnosti da se riskira i prepusti u vezi. Dakle radimo upravo suprotno od onog što bi trebali raditi u vezi. Time si i naoko pozitivna iskustva pretvaramo u negativna, ne samo kod sebe nego i kod partnera i prije ili kasnije prizovemo osjećaj da to jednostavno nije to u vezi. Zapravo si potvrđujemo tezu da je život težak, da ništa nema smisla i da je veza osuđena na propast.
Optimist pak od limuna radi limunadu, da život jest težak ali prebrodit ću teška razdoblja jer želim uživati u onim lijepima (plodovima svog rada), da ništa zapravo nema smisla dok mu ja osobno ne dam vlastiti smisao, i da niti jedna veza ne mora trajati vječno no to ne znači da ne mogu uživati u njoj dok traje.
Kad se podvuče crta na koncu ostaje činjenica da smo sami sebi zapravo najveći životni izazov i kad pobijedimo sebe (što je najteža životna bitka) da smo pobijedili čitav svijet.

Mislim da si ne bi trebala ulaziti u veze sa takvim zacementiranim negativnim stavom o sebi i vezama općenito. Najprije povridijedit ćeš sebe a zatim i druge ljude koji su ti spremni dati šansu. Shvati da moraš raditi na svojim problemima i možda bi najbolje bilo da nađeš partnera kojem se možeš otvoriti u tom smislu i sa kojim možeš raditi na tome.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 11:35   #7
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Imam teoriju i život je pokazao da sam u pravu da teške ljudske sudbine stvaraju teške veze i traumatične živote u budućnosti.
Zašto je tome tako?
Pa jednostavno, suština kvalitetnog života sastoji se od optimizma. Optimist je ustvari u iluziji kao i pesimist. No među njima je ogromna razlika, dok je prvi zatvoren u imaginarni svijet pozitivnih doživljenja, drugi je zatvoren u negativni. Slijedom navedenog svojim pesimizmom i sami potvrđujemo da ne želimo i ne zaslužujemo sreću u životu i to nam se u konačnici i dogodi.

Inače optimistični ili pesimistični smo s razlogom. Duboki je to plod iskustva i naučenog ponašanja još od ranog djetinjstva. Pesimist naginje nesigurnostima, sumnji i negativnom pogledu na buduća iskustva. To sve dovodi do straha, zatvorenosti, povlačenja u sebe, nemogućnosti da se riskira i prepusti u vezi. Dakle radimo upravo suprotno od onog što bi trebali raditi u vezi. Time si i naoko pozitivna iskustva pretvaramo u negativna, ne samo kod sebe nego i kod partnera i prije ili kasnije prizovemo osjećaj da to jednostavno nije to u vezi. Zapravo si potvrđujemo tezu da je život težak, da ništa nema smisla i da je veza osuđena na propast.
Optimist pak od limuna radi limunadu, da život jest težak ali prebrodit ću teška razdoblja jer želim uživati u onim lijepima (plodovima svog rada), da ništa zapravo nema smisla dok mu ja osobno ne dam vlastiti smisao, i da niti jedna veza ne mora trajati vječno no to ne znači da ne mogu uživati u njoj dok traje.
Kad se podvuče crta na koncu ostaje činjenica da smo sami sebi zapravo najveći životni izazov i kad pobijedimo sebe (što je najteža životna bitka) da smo pobijedili čitav svijet.

Mislim da si ne bi trebala ulaziti u veze sa takvim zacementiranim negativnim stavom o sebi i vezama općenito. Najprije povridijedit ćeš sebe a zatim i druge ljude koji su ti spremni dati šansu. Shvati da moraš raditi na svojim problemima i možda bi najbolje bilo da nađeš partnera kojem se možeš otvoriti u tom smislu i sa kojim možeš raditi na tome.
svaka čast radical
Iako sam uglavnom pesimist, jbg kako si reko naučeni plod iskustva i ponašanja od ranog djetinjstva...
to ne znači da ne mogu promijeniti svoju svijest i sada u 30-ima.
zapravo život mi je pun uspona i padova, pa shodno tome se mijenja moja slika svijeta i sebe u njemu.
bravo na postu
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
Diego Rivera is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 11:52   #8
Quote:
Diego Rivera kaže: Pogledaj post
Evo, s obzirom da nisam našao odgovarajuću temu, a pogotovo odgovarajuću aktualnu, otvaram novu
Sad ću malo objasniti zašto..
Recimo, moj je problem da se prilično rezervirano držim u vezi.
Uvijek kao da podsvjesno očekujem kraj (koji onda redovito i brzo dođe) i da me taj 'kraj' što manje pogodi, ne prepustim se potpuno.
A to druga strana osjeti.
I zaista, prekidi me ne pogađaju u toj mjeri kao neke druge, ali zapravo i nisam imao puno veza,a još manje dugih veza.
Da sad ne idem u pretjeranu analizu svoje psihe, reći ću samo da me život dobro našamarao, više puta, pa predpostavljam da otuda i moja rezerviranost u vezama. Nije to opravdanje, to je jednostavno tako.
Drugim riječima, hoću reći da ljudi koji se apsolutno prepuste u vezi, imaju bogatije i sretnije veze, ali kad dođe kraj, to bude, ono...skoro pa fatalno.
Osobe koje su rezerviranije (kao ja npr.) imaju kratke i oskudne veze (vjerovatno zbog te 'rezerviranosti') , ali su im i prekidi..ono...ništa specijalno.
Imate li vi problem s prepuštanjem u vezama?
Nemam....jer kad ulazim u vezu ne razmisljam o njenom kraju
the33 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 12:32   #9
Predajem se, bas.
Ako me ostavi, bice frke, za zdravlje.
Ali, Loneliness is dangerous.
Ko shvati, koliki je MIR, bez partnera..nikada..nece sudjelovati.
Enjoy Diego Rivera

Sent from my Lenovo P70-A using Tapatalk
__________________
If it doesn't CHALLENGE you, It doesn't CHANGE you.
Weird0 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 13:23   #10
Quote:
Diego Rivera kaže: Pogledaj post
svaka čast radical
Iako sam uglavnom pesimist, jbg kako si reko naučeni plod iskustva i ponašanja od ranog djetinjstva...
to ne znači da ne mogu promijeniti svoju svijest i sada u 30-ima.
zapravo život mi je pun uspona i padova, pa shodno tome se mijenja moja slika svijeta i sebe u njemu.
bravo na postu
Jedno kratko,prosto ali jako važno pitanje?
Od koga misliš naučiti razmišljati drugačije..?

Naime, postoji razlog zašto tako razmišljaš, od nekoga si to naučio, zar ne..?
Od koga dakle misliš naučiti biti optimist za promjenu..?
Ukoliko misliš da to nije problem, zašto već sada nisi optimist..?
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 13:34   #11
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Imam teoriju i život je pokazao da sam u pravu da teške ljudske sudbine stvaraju teške veze i traumatične živote u budućnosti.
Zašto je tome tako?
Pa jednostavno, suština kvalitetnog života sastoji se od optimizma. Optimist je ustvari u iluziji kao i pesimist. No među njima je ogromna razlika, dok je prvi zatvoren u imaginarni svijet pozitivnih doživljenja, drugi je zatvoren u negativni. Slijedom navedenog svojim pesimizmom i sami potvrđujemo da ne želimo i ne zaslužujemo sreću u životu i to nam se u konačnici i dogodi.

Inače optimistični ili pesimistični smo s razlogom. Duboki je to plod iskustva i naučenog ponašanja još od ranog djetinjstva. Pesimist naginje nesigurnostima, sumnji i negativnom pogledu na buduća iskustva. To sve dovodi do straha, zatvorenosti, povlačenja u sebe, nemogućnosti da se riskira i prepusti u vezi. Dakle radimo upravo suprotno od onog što bi trebali raditi u vezi. Time si i naoko pozitivna iskustva pretvaramo u negativna, ne samo kod sebe nego i kod partnera i prije ili kasnije prizovemo osjećaj da to jednostavno nije to u vezi. Zapravo si potvrđujemo tezu da je život težak, da ništa nema smisla i da je veza osuđena na propast.
Optimist pak od limuna radi limunadu, da život jest težak ali prebrodit ću teška razdoblja jer želim uživati u onim lijepima (plodovima svog rada), da ništa zapravo nema smisla dok mu ja osobno ne dam vlastiti smisao, i da niti jedna veza ne mora trajati vječno no to ne znači da ne mogu uživati u njoj dok traje.
Kad se podvuče crta na koncu ostaje činjenica da smo sami sebi zapravo najveći životni izazov i kad pobijedimo sebe (što je najteža životna bitka) da smo pobijedili čitav svijet.

Mislim da si ne bi trebala ulaziti u veze sa takvim zacementiranim negativnim stavom o sebi i vezama općenito. Najprije povridijedit ćeš sebe a zatim i druge ljude koji su ti spremni dati šansu. Shvati da moraš raditi na svojim problemima i možda bi najbolje bilo da nađeš partnera kojem se možeš otvoriti u tom smislu i sa kojim možeš raditi na tome.

Meni zbilja nije jasan tvoj kompletan doprinos temi o tridesetima (a i na mnogim drugima) s obzirom na ovaj post. Pa ti imas sve "alate" koji su ti potrebni da se ne zakapas u ono i svejedno to gotovo s nasladjivanjem radis. Vidjam (i citam) premnoge koji ih nemaju ni upola toliko pa njih nekako i mogu razumjeti. Sto, zapravo trolas po podforumima?
__________________
May Good Things Grow

To Solitude
Hazen is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 13:41   #12
Quote:
Hazen kaže: Pogledaj post
Meni zbilja nije jasan tvoj kompletan doprinos temi o tridesetima (a i na mnogim drugima) s obzirom na ovaj post. Pa ti imas sve "alate" koji su ti potrebni da se ne zakapas u ono i svejedno to gotovo s nasladjivanjem radis. Vidjam (i citam) premnoge koji ih nemaju ni upola toliko pa njih nekako i mogu razumjeti. Sto, zapravo trolas po podforumima?
Ne trola, nego mi se čini da ga je novi korak u životu doveo da ponovo postane uplašen (sorry, radical što te psihoanaliziram) .To se dalo primjetiti i pred bebacevo rođenje.
Radical, uspio si promjeniti svoj život i puno raditi na sebi. Ne daj da te strah povuče, ok?
Ertrinken is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:04   #13
Quote:
Diego Rivera kaže: Pogledaj post
Iskreno da ti kažem nemam pojma. Ali ako dosad nisam, jbg.

Nije da nemam osjećaja nit da ih ne pokazujem..nego jednostavno se ne prepustim potpuno. Trenutku, vezi, kako god...ono kao da podsvjesno razmišljam aha, kraj će doći, pa da me ne bi previše pogodio, ne želim se vezati za tu osobu. Kažem to podsvjesno osjećam, a to onda osjeti i druga strana...ako ima osjećaje, heh..

E ovo je možda taj problem, jer ja rezerviran ostajem i dulje, ne samo u početku...i onda jbg, najčešće sve i završi
Onda i svacas da sa svojim distanciranjem na neki nacin odgurujes partnera. Sigurna sam da druga strana osjeti i tada dode do onog cega se najvise bojis a to je razlaz. Potpuno te razumijem, bio si povrijeden i podigao si stitove da se ne bi dogodilo opet ali s takvim stavom upravo se dogodi cega se bojis.

Osobno sam totalno drugacija od tebe...predam se i spontana sam u odnosima, ali ako osjetim s druge strane sumnju, nepovjerenje, distancu automatski se povucem i postanem kao i ta osoba jer mi se dogodi da tek tada podignem stitove od moguce povrede....ali ja bar dam sansu

Pokusaj, znam da nije to lako, ali svati da je puno veca vjerovatnost ako se das da ces dobit jednako toliko nego da odma stupis u nesto s nevjericom i osudom na propast. Ta doza opreza neka i ostane u tebi ukoliko uvidis signale od druge strane koje bi te mogle povrijediti pa onda udri po kočnicama.
Znam da zvuči kao da se moze automatizmom kontrolirati emocije, ne mogu ali dozu opreza mislim da mozes. Pusti se....
Splicanka123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:07   #14
Quote:
Diego Rivera kaže: Pogledaj post
Nije da nemam osjećaja nit da ih ne pokazujem..nego jednostavno se ne prepustim potpuno. Trenutku, vezi, kako god...ono kao da podsvjesno razmišljam aha, kraj će doći, pa da me ne bi previše pogodio, ne želim se vezati za tu osobu. Kažem to podsvjesno osjećam, a to onda osjeti i druga strana...ako ima osjećaje, heh..

E ovo je možda taj problem, jer ja rezerviran ostajem i dulje, ne samo u početku...i onda jbg, najčešće sve i završi
To je normalno kad te osobe s kojima si u vezi ne zanimaju na duže staze.

Pitanje je onda, zašto uopće ulaziš u te veze?
Nije baš fer prema tim ženama.
__________________
Ne.
Yuna is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:08   #15
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Evergreen pitanje koje s vremenom ne gubi na svojoj blesavosti.

Evo, zamislimo Peru koji se predaje 54,5%. Što onda Pero radi s nepredanim ostatkom? Čuva ga za sebe? Spremi ga u ladicu da se ne ošteti, nekse nađe nikadse nezna jače zatrebat?

Računovodstvene veze. Gdje je tu gušt?
Ne vjerujem da je proračunato"ajd sad se neću zaljubiti", nego spontano, u strahu da ga netko ne sjebe. I mislim da ga u neku ruku razumijem. Moj prvi dulji odnos je krenuo tako da sam mislio da je ona namjerno sa mnom da mene sjebe(samohrana majka od 30+ ima vremena na bacanje i nema pametnijeg posla nego oživljavati se na balavcu od 21). Srećom, kužila je o čemu se radi i za razliku od diegovih, imala strpljenja.

S druge strane, situacije gdje sam plovio opušteno, jedva da bi došle i do kave.
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Jedno kratko,prosto ali jako važno pitanje?
Od koga misliš naučiti razmišljati drugačije..?

Naime, postoji razlog zašto tako razmišljaš, od nekoga si to naučio, zar ne..?
Od koga dakle misliš naučiti biti optimist za promjenu..?
Ukoliko misliš da to nije problem, zašto već sada nisi optimist..?
Možda jednostavno treba dočekati pravu. Da je sve ovo dosad bio znak da on nije spreman.


Osobno, na stranu sve moje forumske baljezgarije, vjerujem da bih se u ispunjavajućem odnosu dao cijeli(jer sve što zapravo pišem najčešće je trenutni košmar u mojoj glavi). U svakom slučaju, samopouzdanje danas nije u podrumu i ne bih se kočio mišlju da me želi sjebati. Možda bi postojala određena doza straha, da se nešto ne izjalovi.
__________________
Razmišljam o tome da razmišljam manje...
rocket86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:08   #16
Quote:
Hazen kaže: Pogledaj post
Meni zbilja nije jasan tvoj kompletan doprinos temi o tridesetima (a i na mnogim drugima) s obzirom na ovaj post. Pa ti imas sve "alate" koji su ti potrebni da se ne zakapas u ono i svejedno to gotovo s nasladjivanjem radis. Vidjam (i citam) premnoge koji ih nemaju ni upola toliko pa njih nekako i mogu razumjeti. Sto, zapravo trolas po podforumima?
Što bi to značilo, ako izrazim negativan stav protiv starosti to znači da sam zadrti pesimist? Ne razumijem, zašto bih ja o bilo kojoj temi imao jedinstveno mišljenje. I osim toga, zar ljudi danas žele biti stari uopće ako je to tako privlačno? Mislim da ne i zapravo se tebi čudim koja može reći da starost je cool jer meni bome nije. Starost je zalaz karijere, života. U svemu imaš početak (djetinjstvo) uspon (srednje godine) i pad (treća dob). Nije da se tome mnogo veselim i zašto bih? Prihvaćam ali se ne veselim. Ali niti plačem zbog toga...



Quote:
Ertrinken kaže: Pogledaj post
Ne trola, nego mi se čini da ga je novi korak u životu doveo da ponovo postane uplašen (sorry, radical što te psihoanaliziram) .To se dalo primjetiti i pred bebacevo rođenje.
Radical, uspio si promjeniti svoj život i puno raditi na sebi. Ne daj da te strah povuče, ok?
Rodjenje djeteta je recimo jedan značajan događaj u kojem se čovjek jako preispita..
Ne želim njemu što su napravili meni, ne želim da bude nesretan, ali ne želim ni ja više biti nesretan, te kako uopće izgleda sreća i da li ju više ima smisla tražiti u dosadanjem obliku, možda da ju tražim u nekom drugom?
I tada obično imaš veliki razgovor sa samim sobom i velike korake koje trebaš napraviti. Ti veliki koraci, naročito ako su okrunjeni zidovima nekih vlastitih ograničenja, znaju biti jako teški. Strah također igra jako veliku ulogu u tome. Strah je naš najveći neprijatelj, tako kažu..
U svakom slučaju držim da si bar djelomično u pravu. Ljudski se je plašiti, a ljudski bi bilo prihvatiti i zagrliti sebe, meni recimo to bude jako jako teško.. No to nije tema..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:11   #17
Previše, nažalost.
Takva sam, ništa ili sve.
__________________
When the power of Love overcomes the love of power, the world will know peace.
skorpionka87 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:14   #18
Quote:
rocket86 kaže: Pogledaj post
Možda jednostavno treba dočekati pravu. Da je sve ovo dosad bio znak da on nije spreman.


Osobno, na stranu sve moje forumske baljezgarije, vjerujem da bih se u ispunjavajućem odnosu dao cijeli(jer sve što zapravo pišem najčešće je trenutni košmar u mojoj glavi). U svakom slučaju, samopouzdanje danas nije u podrumu i ne bih se kočio mišlju da me želi sjebati. Možda bi postojala određena doza straha, da se nešto ne izjalovi.

Da treba dočekati pravu. Ali kako ako ju i ne želi vidjeti i dati joj priliku? Najprije moraš otvoriti šake da bi ti netko (bez obzira na veliku volju) nešto poklonio. Uz pravu bi jako mnogo toga naučio, zasigurno da. Ali i kroz razgovor sa terapeutom i nekim iskrenim ljudima koje želi slušati..
Pitanje drugo, zašto bi prava njemu dala šansu? Po čemu ju on zaslužuje?
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:21   #19
Ako se on u startu spontano otvori, jer je ona "ta", kako će ona uopće znati da se on ranije teško otvarao?

Uzmi sebe za primjer. Koristio si žene za pražnjenje jaja(da sažmemo bit) i onda se odlučio da je tvoja supruga"ta". Vjerojatno je bilo nešto što ju je činilo drugačijom, zbog čega si odlučio ostati, a ne odbaciti ju kao one prije. Zašto se ta razlika ne bi dogodila i nekom drugom? S tim da nekolicina ipak nema iskustvo da zna kakav je to odnos, nego tapka u mraku, istražuje.
__________________
Razmišljam o tome da razmišljam manje...
rocket86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:23   #20
@radical
dobro rečeno i sročeno. Poučen životnim školama sada bih si zaista želio nekakav odgovarajući omjer optimizma i pesimizma, što dakako zvuči dosta tricky.
Ja sam se s vremenom predao puno više nego je bilo "dovoljno" i to me na kraju skupo koštalo. Nekakva doza pesimizma je ipak potrebna kako bi nas podsjećala da ništa nije konačno i da određena neizvjesnost uvijek visi nad nama. To kad zaboravimo pretvaramo se u zatelebanog optimista sa ružičastim naočalama, gotovo bi mogao reći naivca kojeg je poprilično lako izmanipulirati a partneru to isto nije zabavno gledati non-stop. Kao i sa nepovjerljivošću pesimista oboje je ustvari vrlo odbojno. Kada nam je pesimizam cijelo vrijeme prisutan nemožemo ostvariti kvalitetan odnos jer nas on koči, kako u vezi tako i u svim ostalim odnosima. Rekao bih da nam iskustvo nedvojbeno uvaljuje filtere, ružičasti i sivi, a nama baš treba ono negdje između. Ranije sam isto tako znao biti donekle rezerviran dok nisam shvatio da to stvarno nema smisla i da je nepotreban teret za oboje a da bih kasnije prevagnuo na onu drugu stranu i učinio sam sebi medvjeđu uslugu. To je sve škola i smatram da je isto tako neophodna jer proizlazi iz vlastitog iskustva. Možeš djetetu govoriti pec-pec koliko hoćeš ali dok se samo ne opeče prvi put neće biti dovoljno oprezno, možeš djetetu govoriti da ljudi znaju i prevariti ali ono nikad neće shvatiti kako je to dok se samo ne doživi prevareno i naivno. Prvo dijete pesimistično odbacuje mogućnost da se može opeći i doima se sigurno, dok drugo pak optimistično vjeruje svakom na cesti i doima se nesigurno. I jedno i drugo će dobiti upravo ono što u određenom trenutku ignoriraju, a zato jer nemaju to prethodno iskustvo. Višak loših iskustava tjerat će nas da pušemo i na hladno, višak dobrih da postanemo naivci, oboje uglavnom iz vlastite komocije i nepropitivanja. 75:25 u korist ružičastih naočala mi se čini kao dobar omjer, dok sive naočale tu nikako nisu bez razloga. Povremeno obrisati i jedne i druge također vjerujem da nije na odmet.
Slažem se, sami smo sebi najveći životni izazov i tu ima posla za barem 10 života.

P.S. Ovo sa omjerima zvuči možda nespretno ali shvaćate što sam time mislio reći.
Blurred Vision is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:26.