Podstanarstvo - najmodavci / najmoprimci / stanovi

[sunshine]

zovem ja tako jednom davno jedan oglas za stan
javi mi se gospodin i lijepo mi kaze sto sve ima i nema, sto ocekuje i sl.
i pitam ja na kraju svega kolika je cijena
na to on mene pita gdje radimo suprug i ja
ja mu odgovorim (naivka jos tada )
a on ce meni "ak je tako onda xxx DM" (ne znam vise koliko je bilo ali bilo je puno)

na to sam ga pitala kolika bi mi bila cijena da sam rekla da radim u Cistoci

[sunčica]

nemam bš puno iskustava s podstanarskim stanovima, al' su zato ostavila duboki trag na mojoj psihi

dakle, mene onaj što procjenjuje ljude po odjeći vjerojatno ne bi ni uzeo u razmatranje - jednom sam unajmljivala stan u tajicama i topiću za fitnes gore - valjda bi to značilo da ću unutra imat fitnes klub ili kupleraj (jer sam fakat bila napola gola) ?!?
s druge strane, lagala bih kad bih rekla da ne razumijem one koji stanove iznajmljuju (dakle, mrske nam najmodavce) jer da ja izdajem stan imala bih gomilu dilema i briga (a možda bih, ovo ozbiljno mislim, nisam cinična, gledala i cipele, tko zna?).

Slažem se s tim da većina stanodavaca u taj stan koji izdaje ubaci svoj stari namještaj i kojekakav otpad, jer im je tako jeftinije. O krečenju, provjeri instalacija i održavanju aparata (a te stvari se moraju redovito raditi) da i ne govorim - to im je većini SF.
Najbolje gazde koje sam imala bili su ljudi koji su i sami svojevremeno bili podstanari, dolazili su jednom mjesečno da pokupe stanarinu i račune, mi nismo pravili probleme (cimeri i ja smo već tada radili, tako da su tulumi bili rijetki i završavali su ranije nego u studentskim danima ) , oni također. Na kraju se fino u ljubavi rastali i sad mi ih je drago sresti (ovim putem ih pozdravljam ).

Mislim da je osnovni problem u državnoj regulativi, odnosno u nepostojanju iste. Kao podstanar si, doslovno, građanin drugog reda, nemaš praktički nikakva prava (jer teško mogu dokazati da sam negdje stanovala) i bacaš popriličan iznos novca ravno u kanalizaciju. Nema ni zakona ni institucije koja bi te štitila i koja bi postavila neke standarde poslovanja i iznajmljivanja i koja bi se brinula da za svoj novac nešto i dobiješ - od kvalitete "usluge" do porezne olakšice (jer ta stanarina za dosta ljudi predstavlja značajan dio plaće). Dok se to ne riješi, stanje će biti ovakvo kakvo je sad - i jedni i drugi morat će imati ludu sreću da sve prođe bez problema.

Fala što ste otvorili ovaj forum da istresem frustraciju van

btw, slavkec, jedna moja prija traži stan, od kada ti iznajmljuješ, njoj treba od jeseni, jer dolazi tu na doktorat

[slavkec]

magdalena99 kaže:
ovako.
ja ti kao podstanar moram reci a je 400 eura za stan (plus rezije) od 32 kvadrata previse.

Krivo si me razumjela, mislio sam 200 € za cijeli stan, a ako je u njemu dvoje ljudi, oni neka medjusobno podijele taj iznos u kojem god omjeru zele.

Ali, kad procitam postove poput:

magdalena99 kaže:
a definitivno najgori su oni koji bi iznajmili stan i onda i dalje u njemu povremeno zivjeli.
recimo, da si dodju par puta mjesecno u zagreb kod doktora, u razne posjete itd, pa onda da imaju gdje prespavati "par dana".

ili

NikaZg kaže:
Mislim, nama (dečku i meni) je tip u Maksimirskoj u Zgu pokušao uvalit stan bez kuhinje - bez instalacija za kuhinju! - i s ODVRATNIM wc-om te odurnom kadom za 600DM Slatko smo se smijali danima....

ili

NikaZg kaže:
npr. kad smo uselili u jedan stan u Zvonimirovoj vlasnica je ostavila pune ormare svojih stvari - nekakvih moljac-džempera i krpara i čak (?) jedan "vibrator" - ok, drevno pomagalo u obliku muškog spolnog -organa u ladici koja je kao bila za nas, a sve to za samo 300 eura mjesečno + režije (btw. grijanje je bilo genijalno - useljavali smo ljeti pa nismo ni skužili da se peć uopće ne može upalit nikavim normalnim metodama, tako da ako smo na putu, i ja se prva vraćam, smrzavam se dok ne dođe moja muška polovica koja je vješta s plinom i sranjima); svi misle da kad krepa mašina starija od mene kojoj nikad nije radio grijač da je to moj problem a ne njihov... Užas živi!!
Kažem, većina je gazda takva.

ili

magdalena99 kaže:
a to da ostavljaju svoje stvari po stanu koje onda ne smijes ni taknut, to je normalna stvar.
uvijek su ormari bar do pola prekrcani njihovom starom robom, osteljinom itd. a da ne pricam da po zidovima redovito vise glomazne slike mrtve prirode i neki prastari portreti bog te pit akojih njihovih predaka...ni u ludilu taknut!
tepisi stari puni prasine, zavjese isto tako.
namjestaj raskliman u raspadajucem stanju.
sve sto stave u taj stan jest neki njihov skart kojeg im se ne da bacit valjda.

ili

magdalena99 kaže:
a to da ostavljaju svoje stvari po stanu koje onda ne smijes ni taknut, to je normalna stvar.
uvijek su ormari bar do pola prekrcani njihovom starom robom, osteljinom itd. a da ne pricam da po zidovima redovito vise glomazne slike mrtve prirode i neki prastari portreti bog te pit akojih njihovih predaka...ni u ludilu taknut!
tepisi stari puni prasine, zavjese isto tako.
namjestaj raskliman u raspadajucem stanju.
sve sto stave u taj stan jest neki njihov skart kojeg im se ne da bacit valjda.

...vidim da sam ja jedan odlican (buduci) stanodavac. I kad usporedim cijene koje ste vi naveli i koje bi ja trazio, mislim da cu ipak traziti minimum 250€ mjesecno (plus rezije, naravno).

I jos uvijek cu otplacivat kredit za preuredjivanje stana barem jedno dvije godine.

[slavkec]

sunčica kaže:
btw, slavkec, jedna moja prija traži stan, od kada ti iznajmljuješ, njoj treba od jeseni, jer dolazi tu na doktorat

Ja bi probao naci podstanara sto prije, mozda vec od 1.6., ali ako ne uspijem, mozes reci frendici da mi se javi na PM.

Nisam manijak, nego miran obiteljski covjek, necu u stanu ostavljat svoje stvari, osim posteljine koja je ionako na usluzi podstanarima, necu navracati, osim po dogovoru po lovu i racune, itd, itd.

[Dunj@]

Jedno moje iskustvo iz stana ispod!

Ovak',
u stan iznad nas uselili podstanari koji očito nikad nisu živjeli u zgradama ili koristili lift i to je bila noćna mora za nas ispod!

Bilo ih je više i čini se da je bar netko od njih radio u smjeni ili u ugostiteljstvu ili sl.
Nikad ih nisam vidjela, nisam i inače znatiželjna za događaje u susjedstvu, ali u neko doba noći oko 2 h...počeo bi stampedo:

Lupanje vratima od lifta, ulaznim vratima, topot nogu...pa vratima unutra, puštanje vode (valjda) maksimalnim mlazom u kupaonici, wc...škripanje nepodmazanih vrata...ludilo i tako gotovo svake noći.

Kako sam i ja bila podstanar, naprosto sam čekala da se "uhodaju", ali ....očito da ih nitko nije od susjeda dirao, pa nije prestajalo, (osim mog juniora)...no da...nešto baš i nisu shvaćali situaciju, jer primali su često i "goste", a to je tek bilo ludilo.

Na koncu sam jedno prijepodne nazvala, predstavila se.. (javila se ženska osoba) i najmirnijim glasom rekla o čemu se radi. Još s am im napomenula da očito dolaze iz bučnog vanjskog prostora i da tu buku sami ne osjećaju, ali da je noću ta buka daleko jača jer svi spavaju ...i da su vjerojatno odrasli u svojoj kući gdje o takvim problemima nisu morali razmišljati.

Na kraju je samo pitala, jesmo li mi već zvali? Uskoro su odselili a navodno nisu ni (sve) platili.

Eto i o tome valja voditi računa.

Moja iskustva s podstanarstvom su isto grozna i ponižavajuća, ali otom potom. Mogli bismo otvoriti topic samo na tu temu.

[te@]

Ja sam evo u 13-oj godini postanarčenja i osim one prve kad sam kao studoš promijenila 3 koznakakve rupe, mogu reći da nemam neka traumatična iskustva.Štoviše.
Ovo mi je treći stan u poslijednjih cca 10 godina, međutim moram naglasiti da ni sama nisam nikada svojim stanodavcima pravila probleme. Plaćala sma uredno na vrijeme, podmirila sve režije, a kad sam odlazila stan bi generalno očistila, tako da je sve bilo ok.
Iz ovog predzadnjeg (Vrbani - Zagreb) odselila sam iz jednostvanog razloga jer se u njemu nikad nisam osjećala nekako doma. Bio je to stan u novogradnji, cca 36 kvadrata, ali je problem bio u tome da soba osim 2 kauča i jednog ormara uopće nije bila namještena. tako, kad bi mi netko i došao morali smo kavu o čaše držat na tacni na podu. Kupila sam čak i novi tepih (njihov je bio iz 1. st. p.n.e.) i stolić za TV, ali to sam ionako ponijela sa sobom.
Tada sam (1997-200 ) stan plaćala 450 dem plus režije, a oni su tražili i polog u visini jedne najamnine, što smatram relativno okej, jer se ljudi nekako moraju osigurati. Polog su mi po isljenjeu uredno vratili, a čak su me i molili da ostanem da će mi smanjit stanarinu na 400, pa sam nekako zlagala da idem živjet s dečkom, nisam imala srca reći našla sam bolji stan za manje love.

Uglavnom, ono što je meni bitno jest da me i prijave na adresi na kojoj stanujem. Trebalo mi je malo vremena dok im objasnim, da me ne prijavljaju kao podstanara već samo kao stanara, isto kao što bi i na vlastitoj adresi gdje stanuju mogli bilo koga prijavit. Oni su bili u frci-panici kao morat će platit neki porez. Onda sam im doslovno crtala što znači riječ podstanar a što stanar i na kraju se zaklela da ako im bilo što dođe za platit - da ću platit ja.
Da pojasnim, da bi netko prijavio podstanara - s njime prvo sklapa podstanarski ugovor kod javnog bilježnika i onda s tim ide u Petrinjsku - normalno, ovisno o cifri navedenoj na ugovoru, plaća i godišnji porez. Dakako, može se navest cifra i od 2 kune.
Puno lakše je da vlasnik sa podstanarom ode u Petrinjsku i prijavi ga kao stanara. Ne mora objašanjavat ni izmišljat nikakve rodbinske veze - samo ga prijavi kao osobu koja stanuje na njegovoj adresi.

I na kraju za potencijalne najmodavce - izbjegavajte studoše i mlađariju. Uglavnom su neiživljeni i vole tulumariti, pa ako je u zgradi kakav namćorasti penzić- eto vraga. Naravno, to nije pravilo, ali u većini slučajeva je tako. Ako mi još nešto padne na pamet - napišem.

[Dunj@]

Ovo tvoje s prijavom STANAR - PODSTSNAR...hm, vrlo čudno da se to malo zna i baš nikom nije u interesu propagirati?

Spekuliram:
Državi nije to u interesu, jer tako dobiva priljev legalnog naseljavanja, a time teče i gradski staž, koji će tako ranije biti uvjet za neke gradske beneficije, a koji će pak dodatno opteretiti gradski budžet i povećati statistiku "nečeg" što političarima ne ide u korist!

A sami vlasnici iznajmljivači?
Kako stoji sa zakonom, ako se "takav" stanar uzjoguni i ne plaća usmeno dogovoreno i ne će se iseliti?

[te@]

Simona kaže:
A sami vlasnici iznajmljivači?
Kako stoji sa zakonom, ako se "takav" stanar uzjoguni i ne plaća usmeno dogovoreno i ne će se iseliti?

E, to nažalost ne znam, al' bojim se da je to rizik svakog stanodavca. A rizik uvijek postoji čim primaš stranu osobu u tvoj stan. Stvar je, valjda, u procjeni. Meni je ovo drugi stan gdje sam prijavljena kao stanar i kad sam iz prošlog odlazila, drugi tjedan sam bila sa novim gazdom u Petrinjskoj i starom samo pokazala papir na kojem je stajalo da sam promijenila prebivalište, tj. da više ne stanujem na njegovoj adresi.

Što se tiče podstanarstva stvarno možeš naletjeti na svaša i moraš biti premazan svim mastima da bi našao nešto normalno i povoljno. Ja sam podstanar već 5 godina i imala sam sreću da sam promjenila samo 3 stana...ako živiš kod gazdarice ona ti glumi mamu, baku iliti prijateljicu i onda joj ne možeš umaći da hoćes..tko te zvao..gdje si upoznala tu npr. suzy..tko zna kakva je ona, ti si fina i vjeruješ svakome ta će te sigurno iskoristiti...i onda ideš npr. van par dana zaredom i jedan ne odeš..aaaa pa ti nemaš prijatelja bolje da odeš doma itd. Onda odeš u drugi stan gdje ti samo odjenom veli..znaš doći će mi bivši muž iz bosne s kojim se ja nikako ne mogu složiti i nemam kamo s njim pa bi će biti 2 dana u sobici..na kraju isapdne da je tip neki seljačina koji je doslovno p.....po wc školjci i ne znam što sve ne. Najbolje je odmah naglasiti što hoćeš a što nećeš...kada možeš odprilike platiti stanrinu...što se tiče režija mi plaćamo same ( cimerice i ja) i damo uplatnice na kraju mjeseca..gazdarica zadovoljna a sve je plaćeno...odmah kada ti dolazi neka nova cimerica kažeš joj red kako je bilo do tada a ak joj ne paše neka briše jer točno zna što je čeka...mi plaćamo stanrinu do odprilike 15. u mjesecu i nismo imale ikad problema...

[Tinach]

teah kaže:
I na kraju za potencijalne najmodavce - izbjegavajte studoše i mlađariju. Uglavnom su neiživljeni i vole tulumariti, pa ako je u zgradi kakav namćorasti penzić- eto vraga. Naravno, to nije pravilo, ali u većini slučajeva je tako. Ako mi još nešto padne na pamet - napišem.

da,oni nek spavaju u parku..
jooj,kak volim generaliziranje... :b
mene ste sad jako splašili..ja na jesen idem u metropolu..

[slavkec]

Tinach kaže:
da,oni nek spavaju u parku..
jooj,kak volim generaliziranje... :b
mene ste sad jako splašili..ja na jesen idem u metropolu..

Tinach, nemoj se brinuti, naci ces stan (ili sobu u domu, sta vec zelis). Na zalost, iskustvo onih koji iznajmljuju stanove je takvo: studenti dodu, vole se provest, naprave tulum, a na stan naravno bas i ne paze, jer ipak nije njjihov, a lako je moguce odselit se preko noci i ostavit kljuceve u sanducicu za pisma. Mislis da sam cuo za samo jedan takav slucaj?

Evo, ja cu sad uskoro pocet iznajmljivat stan koji ce biti totalno preureden. Bit cu ti iskren: truditi cu se da ne uzmem studente. SVaka cast onima koji su ok, ali ipak je rizik prevelik.

Bez uvrede. Nisam mislio nista osobno, ali ljudi koji iznajmljuju godinama su imali priliku napravit neku "statistiku". Naravno da postoje iznimke, ali nikad ne znas unaprijed tko je kakav.

[te@]

Tinach kaže:
da,oni nek spavaju u parku..
jooj,kak volim generaliziranje... :b
mene ste sad jako splašili..ja na jesen idem u metropolu..

Draga, pažljivije čitaj, napisala sam da "nije pravilo", a sve što sam napisala - napisala sam iz 12-godišnjeg podstanarskog iskustva (sad ulazim u 13-godinu). Možda je kod tebe drugačije i možda ćeš ti imat skroz suprotna iskustva.

slavkec kaže:
Ajmo malo pogledati cijelu stvar s druge strane. Ja bi uskoro iznajmio manji stan u Zagrebu i ne znam kako se postaviti prema buducim stanarima (ili stanaru).

Kakvi su obicaji? Cuo sam da im se uzme lova za tri mjeseca kao garancija, koja se vrati kad se stanari isele ako su ostavili stan u istom stanju kakav je bio kad su se useljavali. U suprotnom, ta lova se zadrzava.

Inace, spreman sam napisati ugovor kod javnog biljeznika, prijaviti stanare i placati porez sve samo da se osiguram. Bojim se da mi se ne useli netko tko ce demolirati stan, tko nece placati stanarinu ili racune i tko ce jednog dana samo ostaviti kljuc u postanskom pretincu i preko noci iseliti.

Kakva su vasa iskustva?

moji su iznajmljivali stan u ozaljskoj, i gospodja ivancica zdjelar je mog naivnog starog 3 mjeseca muljala, ne placala racune i jos ostavila duga za telefon oko 1000 DEM. ak vam se ako iznajmljujete stan pojavi cura koja ima jedno cudno oko, i jos se predstavi kao ivancica (sad vise ne znam koje sad prezime ima) zahvalite se doticnoj i hitite je van. inace su nam nju nasli preko agencije koja se bavi posredovanjem za podstanare

kad je davala podatke dala je staru osobnu, di je adresa od bivseg muza

sad starci imaju nutra studenta, sve je ljepo ovjereno kod javnog biljeznika, placaju porez i neka bilo sto krene krivo ljepo ga mogu prijavit

nase je iskustvo ok sa muskim podstanarima, kad god su nutra bile zene uvijek je bilo neke stete i problema

frendica iznajmljuje paru sa djecom, prezadovoljna je

meni se parovi s klincima, i kucnim ljubmcima cine kao ok opcija

[Blues]

Do pred 7 dana nisam ni ja imala nikakavih problema iako sam "tek" godinu dana podstanar. Naime, moja gazdarica iz Zg se najavila da stiže na more 4 dana u šestom, pa opet 15 dana u sedmom mjesecu, a ja moram iselit. Danas zove i kaže da nema avion kako je planirala pa ostaje 6 dana u šestom. Sve to ona veli umiljatim glasom i kao žao joj je jer sam ja stvarno ok (ma kako to može bit sigurna kad me jednom vidjela). S obzirom da u Dbk ne možeš nać adekvatan stan za "male" pare, a posebno ljeti, ja na sve pristajem... a ona to jako dobro zna. Stan je relativno dobar, dvosoban, a na čuvanje .
Tako mislim da je svim stanodavcima to u krvi da se useljavaju na kratko... jer to je ipak njihov stan. Ali 200 kn što ću uštedit ovaj mjesec od stanarine meni ne znači ništa. Ja bih dala 200 samo da se ne moram selit i molit nekog da me primi.

[Blues]

A dok sam tražila stan naišla sam na takve rupe da ja tu ne bih dozvolila ni mom psu da spava.
Jedan mi je hercegovac ponudio garsonijeru u kojoj zid poviše kreveta nije bio inkartan (ožbukan), a on će na to da je sad moderna boja cigle. Nije bilo ni odvodnih cijevi ispod sudopera već sam se prolila po novim cipelama koje su na svu sreću bile jeftine. Ee, to ću ti /kaže on/ napravit ako se useliš. Kad sam došla do banje vidim da nema školjke i lavandina, a ni tuš kade već samo odvod na podu. Ee, kaže gazda kroz nos, wc je tu na taraci, zajednički, i sve ti je to za samo EUR 150. Pa šta bi tek bilo da su mi cipele toliko koštale?!?!
Naravno da sam se pokupila glavom bez obzira, ali sam se na odlasku posliznula na vodu, maloprije isprolijevanu ispod sudopera, i mahinalno ispružila ruku prema prozoru misleći da ću tako spriječit pad. Ipak sam pala i natukla podlakticu, a stari mi je, pomažući da se dignem, pričao kako je baš danas namjeravao staviti stakla na okvir prozora.
Baš su mi pomutili mozak ti kristalno čisti prozori!

[mirta]

stray_stray_cat kaže:
meni se parovi s klincima, i kucnim ljubmcima cine kao ok opcija

S klincima ili bez, svejedno, ne bi mi palo na pamet traziti za podstanare ljude bez djece. Ali kucni ljubimci su druga stvar, prije svega psi, zbog vrlo ruznog iskustva od prosle godine.

Zbog posla sam bila godinu dana u inozemstvu, lova mi je bila itekako potrebna, bila sam na stipendiji, pa sam iznajmila svoj stan. U stan su se uselile dvije mlade cure s psom. Stan je 60 m2, potpuno namjesten jer ja godinama zivim u njemu, iznijela sam sve svoje privatne stvari, knjige, slike po dogovoru sam im ostavila posude, tv, i placale su 150€ plus rezije i za sve sto nije stimalo u stanu mogle su javiti mom bratu koji zivi kat ispod. Daklem, nakon mjesec dana uselili su im se i dečik bez pitanja i jos jedan pes. Nakon cetiri mjeseca brat je popizdio od nereda u kuci i ja sam mu rekla da ih zamoli da si nadju drugi stan. Dosla sam doma na tjedan dana nakon par mjeseci i zgadilo mi se kad sam usla u stan, krevet neupotrebljiv potpuno, izgrizen o pesa, pesjih dlaka valjda i u sudoperu, zastopan odvod od kade, neplacen telefonski racun, falilo je nekoliko ranjgli, na balkonskim vratima jos uvijek natpis Happy New Year, itd.

Uskoro idem opet vani i opet mi trebaju novci ali nisam bas sigurna da cu si stan opet iznajmit ali ako ga ipak iznajmim nema tih para za koje bi se opet pas uselio u moja stan.

[praktikanti]

teah kaže:

Puno lakše je da vlasnik sa podstanarom ode u Petrinjsku i prijavi ga kao stanara. Ne mora objašanjavat ni izmišljat nikakve rodbinske veze - samo ga prijavi kao osobu koja stanuje na njegovoj adresi.

[/B]

Moja preporuka je da se ovo izbjegava. Postupak u slucaju da se covjek ne odjavi je koma (ili je barem bio prije par godina)! Policija treba nekoliko puta dolaziti na uvid i potvrditi da na toj adresi ne stanuje netko tko je tu prijavljen.

Sve je super kad super funkcionira, ali ako ce netko raditi probleme zbog racuna, vrlo je vjerojatno da ce raditi i zbog prijave. Na kraju je najjeftinije platiti porez.

[Crow Jane]

E to sam i ja htjela, iznajmit svoj stan sad kad sam vani, tak da mi netko plaća telefon i Hinet pretplatu Ima unutra sve, od kompa do linije - ali nekak me frka. Osim toga, trebala bi i prespavat tamo kad dođem, a vidim da je ljudima i to bad. Ovo mirtino iskustvo me ipak zdrmalo da to ne napravim

[mirta]

Crow Jane kaže:
E to sam i ja htjela, iznajmit svoj stan sad kad sam vani, tak da mi netko plaća telefon i Hinet pretplatu Ima unutra sve, od kompa do linije - ali nekak me frka. Osim toga, trebala bi i prespavat tamo kad dođem, a vidim da je ljudima i to bad. Ovo mirtino iskustvo me ipak zdrmalo da to ne napravim

Za Božić kad sam došla cure su još bile u stanu, nisam ni ušla u stan, činilo mi se da nema potrebe, spavala sam kod svojih ta dva tjedna. Jedino pametno što sam učinila je da sam liniju odnijela kod brata u stan, vjerojatno bi završila kao i zepter lonci iz dote, na nepoznatoj adresi

p.s. Tv-a mi ne bi bilo žao, malo je mladi od mene, ali mi šteta kupovat novi dok ovaj radi, jes jedino uz pomoc videa ali radi, možda ga odnesem u tehnčki muzej

[petrija]

ej, ljudi sad mi lakše.......nisam sama!
dakle da se predstavim. ja sam petrija i podstanarka sam već 10 godina. sad vi: "zdravo petrijo!"
šalim se, ali to od radosti.
priča o podstanarstvu imam tonu......lijepih a i one manjih lijepih (većinom ove zadnje su povezani sa gazdama i pravilima u podstanarstvu).
svoj podstanarski život sam započela kao i većina, kao studentica.
ono što bih naglasila ovdje je da sam bila totalno neupućena u podstanarsku etiku (za koju sam zamišljala da postoji, a i svi su se na veliko pozivali na nju, tako da sam mislila da je to nešto kao "zakon" u podstanarstvu i za svakog isto vrijedi, ja tu nemam šta reći jer je tu oduvijek tako!- mlada i naivna, šta ćeš, sve to spada u proces odrastanja).
eto mojih priča.....
stan prvi: "kako ti čovjek može zagorčat život"
tu sam imala iznajmljenu sobicu. prva godina faxa,ako ti ikad treba prijateljska potpora ovo je jedan od tih trenutaka kad bi mogao svoju muku podijeliti i olakšati, a mene baš zadesilo da mi prijateljica ide živjet s dečkom, a ja ostajem sama. e sad-kako je, tako je, zadesilo me. iznajmiti sobicu bilo je rješenje na brzinu.....useljavanje: došli smo (moji starci i ja) u taj stan u neboderu......sat ranije nego što je trebalo (a takva smo familija-ili kasnimo ili ranimo- nema sredine). Pozvonimo na vrata. otvori nam starija žena u radnoj kuti sa viklerima na glavi i usisavačem u ruci. Mislim da se zvala Ljerka.očito iznanđena našim preranim dolaskom pozvala nas je unutra. kako smo prolazili hodnikom iz kupatila začuo se glas: "Šta su oni to već došli?Evo sad ću ja završiti sa kupanjem." (priznajem da smo mi ovdje bili u krivu jer smo došli ranije- ali svi zajedno smo bili uzbuđeni zbog mog odlaska u veliki grad.....). Ulazimo mi u dnevni,a ono ispred nas stoji jedna plastična noga. Ja sam počela suzdržavati smijeh i skrivam se iza tate....nisam se smijala jer čovjek nema noge, već mi je situacija bila komična i totalno me šokirala. Moji su me ušuškavali, znaju oni mene od prije.....Sjednemo, žena nas nudi pićem, a ono opet iz kupatila glas: "Ljerka, donesi mi nogu!" opet sam pukla od smjeha u sebi (a malo mi je pobjeglo i van) i zahvaljivala bogu da je moj otac kršan čovjek i jako dobro služi kao zaklon.

vidim ja da sam se raspisala.....mogla bi vam romane ispričati, a tek sam na prvom stanu-poglavlje useljenje.

da skratim priču. pokazali su mi sobicu, doslovce:2mx3m. tek toliko da stane krevet. tu bi ja kao morala provoditi dane kad nisam na faxu. Plaćala sam 80 dem mjesečno (stanovi su u ono vrijeme bili 100 dem). naravno da su mi nabrojali da mogu svašta koristiti, kuhinju, kupatilo, terasu kad god hoću(na to više ne padam!).....a stan je bio sve zajedno tako mali. najgore mi je bilo što je do moje "sobe" bila još jedna soba malo veća, koju oni nisu koristili uopće, ali nisu tu htjeli iznajmiti, nego su povremeno spominjali da bi mogla, ali za jedno mjesec dana.
Dakle Ljerka je bila totalno ok, ali viktor nije.....bio je skoro po cijele dane kući (u invalidskoj penziji) i tek kasnije sam shvatila da mu ja baš i nisam dobro došla.
Ljerka je radila od 5 ujutro do 5 popodne, a ostalo vrijeme, onakva mrtva umorna je ugađala njegovom mužu koji u tren kad bi ona ušla u stan više nije moga ni hodati, a dok je nije bilo je skakutao po stanu i odlazio na pivo sa ekipom.
E sad, zašto nisam bila dobrodošla pokopčala sam tek nakon negdje tri mjeseca kad sam uspjela pospajati epizodne odlomke dogodovština sa njim. Viktor je imao ljubavnicu. Učinio je sve da mi zagorča život u tom stanu, pošto sam ja njemu očito pokvarila njegove svojim prisustvom.
jedna od epizoda sa viktorom: moj prvi odlazak u WC. ušla sam i zaključala se što mi je bilo sasvim normalno. obavila svoje i htjela izaći. ne mogu otključat!?! ne mogu izaći! zovem viktora da me spasi (još nisam imala mišljenje o njemu, a kao pravi idealista pretpostavih da je dobar čovjek), a on meni počne sve po spisku da šta sam se zaključala!?!da se ne smije tu zaključavat jer da brava ne radi. halo! niti mi ko rekao, niti mi nije abnormalno da zaključam vrata. spašavanje je trajalo dobrih dva sata (a u tih dva sata baš se dobro ispsovao na mene da mislim da je tu noć spavao duševno olakšan snom pravednika) kad je on nekako svojim tijelom cupkajući na jednoj nozi uspio provaliti vrata...

neću više o tom stanu, samo zaključke:
zaključak I: izlazim iz stana i nikad više ne idem stanovati kod nekog!!!! (bila sam tamo cijelu godinu dana)
zaključak II: ne možeš nekom iznajmljivati stan i onda željeti da taj ne postoji!!!
zaključak III: nisu svi ljudi dobri, postoje ljudi koji su manje dobri!

stan drugi: "zlatne godine"
tu sam odživjela 5 godina,najprije sa cimericom, a poslije sa dečkom..... i bilo mi lijepo.....bilo je tu dobrih fešta.
stan je bio kakav je bio, ali sve u svemu ok. nisam živjela sa gazdama!!! ima i tu dosta bizarnih priča o odnosu sa gazdama(kao npr. upadanja u stan dok nas nema itd. ali to smo poslije regulirali kad smo lijepo rekli da nam smeta) , ali stvarno kad zbrojiš sve, ok je i neću ih spominjati jer ti ljudi su bili meni dobri.....jedino što je svake godine poskupljivala stanarina za 50 maraka (kao inflacija je pa......!?!).
zaklučak: može se i dobro živjeti kao podstanar, ali se moraš izboriti za to.

stan treći: "život u uredu"
nakon što sam se vratila kući sa faxa shvatila sam ubrzo da ne mogu živjeti sa starcima (nakon 6 godina slobodnog života jednostavno nisam imala snage konstantno objašnjavati di idem, šta radim.....) i nakon mjesec dana našla sam posao u drugom gradu, ali ne i stan. rješenje na brzinu: živjeti u uredu. to možda loše zvuči, ako ne i nemoguće, ali ured je bio u stanu kuće i postojala je sobica koja se ne koristi, kupatilo, kuhinja........ekipa s kojom sam radila je totalno kul i ponudila mi je tu opciju i ja sam je prihvatila.
više ne bi nikada, osim kad ne bi mogla drugačije.jednostavno ti se život pretvori u posao jer si non stop tamo, govora o privatnosti nije moglo biti jer u uredu se radilo od jutra do sutra, kad kome padne na pamet.
odselila sam nakon jedne i po godine (moram priznati da mi je prag tolerancije vrlo visok i ako me ne natjeraju po nekad životne okolnosti ja bih nastavila po starome). okolnosti su bile da je pravoj gazdarici to počelo smetati (iako smo joj jako skupo plaćali najam i iako se složila sa time na početku) i počela je izvoditi gluposti kao zatvaranje vode jer kao pušta cijev i to treba popraviti.....u tom uredu smo osatali još dvije godine, ali nije to nikad popravila.
zaključak sam već navela: ne ponovilo se.

stan četvrti: "ultra mini stan, ali nije baš skup"
stara zgrada, sobica, kuhinjica i najveći biser: kupatilo na polukatu kojeg dijeliš sa docimericom (=> ne živite zajedno već jedna do druge).Izlazi se ljetom van iz stana, ali ta pojava ovdje na moru i nije tako neuobičajena. Gazde iz zagreba, mislim si odlično, ali ima tu i jedna sitna klauzla, rijetko će dolaziti u istru pa će tu prespavat. sad znam šta već vi mnogi znate......to baš i nije tako rijetko, a ostaje se najmanje tjedan dana.
ali nije to mene ispililo, na to sam pristala, pa makar nismo imali isti pojam o rijetkoći, ali ono što nisam znala je da nemaju osjećaj da tu neko živi i da bi se to trebalo poštovati. tako da bi samo dopalili u stan kad god, bez najave, bez kucanja. Ukratko u tih dvije i po godine oni znaju cijelu moju anatomiju, i to svi članovi porodice, pa čak i neki njihovi prijatelji. Borila sam se ja protiv toga, dogovarala sa njima. uvijek su mi se lijepo ispričali i rekli nikad više, javit će mi kad dolaze. i držali su se toga- do slijedećeg puta.
suživot sa cimericom je ponekad bio malo naporan, pogotovo u pitanju režija i kupatila. ja nisam neko oličenje čistoće i urednosti, ali kad dijelim s nekim bar pazim. eh da, ali ona je ultra oličenje čistoće, pa to nije bilo dovoljno. ali nakon dvije i po godine suživota i nekoliko bijesnih poruka na mojim vratima ( tipa: nisi otvorila prozor nakon tuširanja) i suočavanja, smo se uigrale. (da mi je odma rekla da joj je to toliko veliki bed, ja bi ga odmah i počela otvarati....toliko o međuljudskim razgovorima).
Režije: OGROMNE, meni nije jasno. ja štedim, a ono moj dio troduplo nego do sada šta sam plaćala (dijelile smo po pola). otkrih da zbog te njene ultra čistoće ona pere jednu mašinu robe dnevno, tušira se pitaj boga koliko puta........ja i dalje štedim, znam da ako se iz inata sad bacim i ja u trošenje rezultat će biti da ću samo morati plaćati više.
e, onda nadjoh dečka i taj moj dečko je počeo prilično vremena provoditi kod mene, i sad kuc kuc na vrata: mislim da bi sad trebalo režije plaćati u troje(uz pozivanje na pravila o podstanarstvu!?!). e ja ne mislim, gledamo u isti tv, grijemo se na istu grijalicu, tušira se kući, a kad mene nema nema ni njega točka.
zaključak I: pravila podstanarstva ne postoje to je dogovor između tebe i ostalih uključenih u taj proces.
zaključak Ia: pazi kad dogovaraš da što bolje dogovoriš sve sitnice.
zaključak II: trebaš stajat čvrsto i borit se za svoja prava, ako ne ćeš popušit kao i uvijek.
zaključak III: kad ti nešto smeta odmah to reci i probaj dogovoriti pravila oko toga.

stan peti: "život u kući iz snova"
prije dva tjedna sam se dečko i ja preselili u ogromnu kuću u kojoj niko ne živi, nije baš nešto uređena i najnovija, ali ok. oko nje tratina....moj san. defekt prvi: rodbinska veza. gazdarica je teta od mog dečka, ali uz moju podstanarsku mudrost koju sam sakupila godinama, mislih si znat ću izać na kraj. uzeli smo jednu sobu, kuhinju i kupatilo. ostalo se ne koristi. povremeno će dolaziti turisti, ali oni će biti na drugom katu i neće imati veze sa nama.
nastavak slijedi........