JS - pomoć

[stitch]

Black Hawk kaže:
Ne kažem da mi se 'nego već' sviđa.
Primjedba principijelne prirode: svi izvorni govornici hrvatskog jezika su ravnopravni. Svatko ima pravo na kreativnost u jeziku. Konačnu odluka o pravilnosti i poželjnosti ne donosimo ni ti ni ja, niti neka ukoričena knjiga.
Konačnu odluku donosi sam Jezik. Gle kako je kruti i racionalni BHD upao u metafiziku! Jezik je entitet i sudac. Proces odluke je dinamički. Nemam ništa protiv toga da se svatko od nas trudi izražavati pravilno i precizno, ali, još je gore pokušati okameniti jezik. On (Jezik sam! ) to neće dopustiti.

Pogrešno.

Svaki je književni jezik uređen sustav, kome pravila omogućuju da zadovolji dvije osnovne potrebe: težnju za funkcionalnom polivalentnošću - što znači osposobljenost jezika da da suvereno govori o cjelokupnom univerzumu, stvarnom i zamislivom, o stanjima i zbivanjima (iz) prošlosti, sadašnjosti i pretpostavljive budućnosti - te težnju za elastičnom stabilnošću, što pak upućuje na normiranost jezičnih mijena (nastalih zbog prve težnje) koja onemogućava kratke spojeve i omogućava široj zajednici osnovu neophodnu za razumijevanje.

Dakle, nema tu slobode o kojoj sanjariš. Ili preciznije, nema je u tolikoj mjeri da bi svatko po svom nahođenju u jezik mogao unositi što želi.

[Lali Puna]

ovo s već i nego me prenerazilo!!!

Pa ja to koristim često...potpuno nesvjesno...pa nisam ni znala da je toliko krivo...

Premda moram priznati da mi uopće nije jasno zašto je krivo....(osim - eto, jer je tako negdje propisano...hmm, ovo možda zvuči kao da zastupam stav 'kae, zakej bi ja moral pričat i pisat tak sam zato kaj je neko to tak odredio i zabilježio!?'...ali, ne mislim tako...ja jednostavno u primjeru 'već' i 'nego' ne vidim, ne kužim značenjsku razliku, odnosno netočnost u smislu ako se upotrijebi već....ajd, stitch, pliz prosvijetli me, ako ti nije teško )

inače, slažem se s BHD-om....trudim se govoriti i pisati lijepo i pravilno...štoviše, držim to itekako važnim, primjećujem kako drugi pišu i govore, čak poznajem neke finese...
ali nisam fanatik...osobito u govoru...dopuštam sebi netočnosti, osobito u govoru...čak i ka dpišem po forumu nebrojeno puta napišem da nešto 'bi' umjesto da 'bih', u SMS-u gotovu u pravilu pišem da 'bi negdje mogli ići' umjesto da 'bismo negdje mogli ići' i slično...premda znam da je nepravilno...ali mislim da u kontekstu pisanja o najboljoj nijansi sjajila, mojih dojmova o nekom filmu ili koncertu te ljubavnih savjeta je zaista nebitno jesam li napisala 'bi' ili 'bih'...
Mislim da uopće nije toliko bitno griješi li netko više ili manje...već je li svjestan da griješi kada to čini....to jest, kad nešto govori netočno, zna li da je to netočno...ali, namjerno govori krivo, bilo zbog neformalnosti situacije (odnosno, jezičnog registra koji dopušta nepravilnosti) ili bilo čega drugoga....

Naravno, mislim da oni kojima je jezik alat za rad kad ga u tu svrhu koriste ne bi smjeli griješiti....ako već i ne znaju trebali bi se potruditi što više naučiti...

[Lali Puna]

Sad sam tek vidjela...pa da se nadovežem na vas dvojicu...

Stitch, jezik jest konvencija...ali, priznat ćeš - ta je konvencija itekako fleksibilna....(u protivnom bismo mi i danas pričali i pisali jezikom od prije nekoliko stoljeća!)...

U tom smisli ja shvaćam da konačni sud donosi Jezik sam.

[kisha]

goldberry kaže:
U tom smisli ja shvaćam da konačni sud donosi Jezik sam.

Ne jezik sam, već govornici. Jezik je sklon mijenama i promjenama, ali one nisu toliko naglo drastične da bi to utjecalo na sustav jezika u cjelini i ometalo neophodnu komunikaciju tj. ne izaziva toliki nered jer je utoliko prisutna elastičnost jezika da ipak treba proći neko vrijeme da se uočene pojave na kraju mogu normirati i prihvatiti kao (novopečene) standardne.


Sjećam se u vrijeme iza rata kad me moja profesorica "upozorila" da pratim kako će greška kroz neko vrijeme postati grješka....i tako bi.

Sva sreća da to nije slučaj sa srećom, mada su stari Dubrovčani odavnina tako zborili, ali meni je nekako s neruke u "trezvene" dane...

[stitch]

goldberry kaže:
ja jednostavno u primjeru 'već' i 'nego' ne vidim, ne kužim značenjsku razliku, odnosno netočnost u smislu ako se upotrijebi već....ajd, stitch, pliz prosvijetli me, ako ti nije teško )

To valjda ovisi o tome koliko ti je razvijen jezični osjećaj. Meni je to kao šaka u oko, nakostriješim se čim vidim takav slučaj.

Značenjska razlika? Ja o gramatici, ti o leksikologiji.

[Lali Puna]

Dakle, ipak je pitanje forme samo!!!

Sad mi je lakše...

Jer lakše mi je, naravno, spoznati i priznati da postoji neko pravilo kojega dosad nisam znala i nisam bila svjesna (kao da je sramota ne znati! Sramota je ne znati i ne želejti naučiti.).....nego spoznati da postoji nekakav ogroman nesrazmjer u smislu između jendog i drugog, a ja ga nisam uopće uvidjela.....

A, dobro...sad i to znamo!

Dakle...nisam samo sa stitchom uludo raspravljala, nego sam i nešto naučila.....


(buuuuhuuuu...pa zar baš nikako tu nebi moglo 'već sam i nešto naučila'????
priti, priti pliiiiz )

[Black Hawk Down]

Dakle, nema tu slobode o kojoj sanjariš. Ili preciznije, nema je u tolikoj mjeri da bi svatko po svom nahođenju u jezik mogao unositi što želi.

Pogrešno. Ima te slobode.
Svatko u jezik može unositi što želi i što mu drago. To da li će ta riječ postati dio standardnog književnog jezika - e to je već druga priča.

Primjerice: "Reguliši to!" - sigurno nije standardni hrvatski književni jezik. Ali, (gle! - počinjem rečenicu sa veznikom iza kojega je zarez! i stavljam uskličnik usred rečenice ) iako je to tako, bez ikakve nelagode ću napisati cijeli tekst u standardnom jeziku - onoliko koliko ga znam i poznajem (što i nije baš osobito puno) i 'u po frke' ubaciti tu nesklapnost. Zato što se ono što sam mislio reći ne da reći nego tako.

Ponekad moraš pogriješiti da bi rekao ono što misliš. Doduše ti govoriš o nenamjernim pogreškama iz neznanja i možda ovo što trkeljišem nema veze sa temom. Ali. Ko mi to može zabranit.

Ima riječi i sintagmi koji me nerviraju pa bile one stoput standardne i uobičajene. Ja se borim za (svoj) jezik. Griješeći i izmišljajući riječi i govoreći ih nastojeći njima reći ono što one zapravo ne znače - promijeniti im značenje.
I u tome je sloboda.

Jezik nije norma, jezik je sredstvo izražavanja.

[Možda govorimo o različitim stvarima - ti si profesionalac (pretpostavljam), a mi (ja) nismo i možda samo od toga dolaze naši nesporazumci.]
cy BHD

[Didi]

Nekima očito nisu teški za izgovor. Sretnici!

Nekima vjerojatno nije teško izgovoriti ni pizza s šunkom ili s sirom. Bar ako je suditi po onome što se piše po jelovnicima.

Što je najgore, ima ljudi koji to doista tako izgovaraju. Ili bar pokušavaju izgovoriti. Pritom, dakako, u govoru realiziraju nekakvu stanku... stančicu... poluglas... štoli, samo da ne bi upotrijebili oblik sa.

[Tesa*]

Nisam bas bila sigurna pa sam lomila jezik iznedju k i c u pokusaju da prikrijem neznanje.

[Nymann]

finalnifantazista kaže:
Je li ikad ispravno da li...?

Ne shvatam ovo pitanje.

[stitch]

Kako ne shvaćaš?

U hrvatskom jeziku pitanja se postavljaju ovako:

Je li ti jasan prethodni post?

Želiš li objašnjenje?

Bi li mogao jasnije izreći svoje dvojbe?


Iznimka je samo kraće:

Da ti nacrtam?

[Nymann]

stitch kaže:
Kako ne shvaćaš?

U hrvatskom jeziku pitanja se postavljaju ovako:

Je li ti jasan prethodni post?

Želiš li objašnjenje?

Bi li mogao jasnije izreći svoje dvojbe?

Nisam znao za tu osobinu hrvatskog.

[stitch]

Bilo je tako i u srpskom prije stotinjak godina. I ondje su majke pitale djecu: "Jesi li gladan/gladna?"

Dok ga nisu pokvarili raznorazni "Torlaci".

Šteta što ne čitaš Tabaka.

[deni]

Jasno, Stich. Ali mislila sam da se ovaj topic odnosi na standardni, a ne na književni jezik.

[Nymann]

stitch kaže:
Šteta što ne čitaš Tabaka.

Znam i ja da je šteta, ali to je sad nemoguća misija.

[Didi]

U govornom jeziku, na žalost, oblik kćer u nominativu potpuno je potisnuo oblik kći.

Na još veću žalost, i u pisanom. A susreću se i ljepote poput njegovu (svoju, moju) kći. Mati se srećom već odavno pretvorila u majku.

[deni]

Ja se ne izvlačim, jer znam.
Ali kako pravopis dopušta i oblik kćerka, morala sam ga navesti.

[stitch]

Šalim se, ne shvaćaj sve toliko osobno.

Ovi koji me dulje znaju zovu me Piko.

[Nymann]

stitch kaže:
Pod utjecajem srpskoga jezika, u hrvatskom se vremenski veznik pošto nažalost rabi umjesto budući da, s obzirom na to da ili kako.

Blame the Serbs...

[stitch]

Yes, shame on you!