NIŠTA postoji ili ne postoji?

[civilizacija I]

Hyper-man kaže:

Točno, to vrijedi za većinu istina, ali ipak ne vrijedi za apsolutno sve istine, npr. u mojem odgovoru Kreni samo sam naveo sve 100% nepobitne činjenice, gore navedeno su 100% nepobitni dokazi/činjenice da apslutno ništa (energija, materija, ideje, asptraktnost/konceptualnost, vrijeme, i sve ostalo što je zamislivo i nezamislivo ograničenom ljudskom umu) ne može postojati bez (praznog) prostora jer nemaju gdje postojati, jer sve što postoji ima veličinu/volumen/polumjer/promjer, ono što ne postoji nema niti veličinu niti volumen niti polumjer/promjer, a sve što ima veličinu/volumen/polumjer/promjer treba (prazan) prostor da bi uopće moglo postojati i zauzima prostor u kojem postoji.

Griješiš što se NIŠTA tiče, i to puno.

Prostor i to doslovno beskonačan nastaje upravo iz NIŠTA, isto kao i vrijeme koje je bezgranično.

Jer NIŠTA jeste NULA prostora i vremena ali i BESKONAČNO mnogo i prostora i vremena i to u beskonačno mnogo DIMENZIJA, a naše prostor-vrijeme samo je jedna od tih dimenzija, koja nastaje JEDNOM u vječnosti.

Dakle NIŠTA posjeduje i prostor i vrijeme i to u NEOGRANIČENIM veličinama.

Ali u pravu si da SVE treba prostor da bi uopće postojalo. Kao i vrijeme. Dakako.

[Alex S]

civilizacija I kaže:

Griješiš što se NIŠTA tiče, i to puno.

Prostor i to doslovno beskonačan nastaje upravo iz NIŠTA, isto kao i vrijeme koje je bezgranično.

Jer NIŠTA jeste NULA prostora i vremena ali i BESKONAČNO mnogo i prostora i vremena i to u beskonačno mnogo DIMENZIJA, a naše prostor-vrijeme samo je jedna od tih dimenzija, koja nastaje JEDNOM u vječnosti.

Dakle NIŠTA posjeduje i prostor i vrijeme i to u NEOGRANIČENIM veličinama.

Ali u pravu si da SVE treba prostor da bi uopće postojalo. Kao i vrijeme. Dakako.

Kako vrijeme može biti bezgranično? Pa nula prostora i vremena? Što je to?
Beskonačno mnogo prostora i vremena? Beskonačno mnogo dimenzija?
Znaći li i da ništa treba prostor i vrijeme?
Zašto tako čudno zboriš?

[Ljubo]

LIQ

Nebih se složio da "nešto" koje egzistira u prostoru, nema uzročno posljedične
veze sa prostorom.

Treba da obrazložiš logiku po kojoj «nešto» ima uzročno-posljedičnu vezi sa prostorom.

Po «mojoj» logici prostor je praznina = ništa. A pošto, opet po logici iz «ništa» ne može nastati «nešto», to podrazumijeva da prostor ne može biti u uzročno-posljedičnoj vezi i odnosu ni s čim.

Prostor ne može biti "apsolutno ništa".

Po kojoj logici prostor ne može biti «apsolutno ništa»? Obrazloži logiku.po kojoj je prostor «nešto» i nabroji atribute (svojstva) po kojima se prostor kao «nešto» razlikuje od «ništa»

Ne egzistira "nešto" u tom prostoru nego je prostor to "nešto" koje egzistira.

Kad bi bilo tako, onda ne bi bilo nikakve razlike između prostora i jednog kamena, recimo, jer i kamen i prostor bi tada bili egzistencija. I onda bi se desilo to da kamen ne može egzistirati u prostoru, pošto dvije egzistencije ne mogu istovremeno zauzimati isto mjesto. Obrnuto, da bi kamen i prostor mogli istovremeno zauzimati isto mjesto, jedno od to dvoje, kamen, recimo, mora biti egzistencija = «nešto», a prostor neće biti egzistencija, tj. biće praznina = «ništa», da bi kamen kao egzostencija moga da se smjesti u taj prostor, odnosno, u to «ništa».

A SVIJEST je znanje toga koje egzistira, o vlastitoj egzistenciji.

Ni ovaj tvoj stav nema logičku podlogu. Kad bi bilo tako, onda bi to značilo da je prostor živ i da je svjestan svoje egzistencije.

Ali to nije moguće. Nije zato što se znanje ni o čemu, pa ni o vlastitoj egzistenciji, ne može imati bez iskustva. A iskustvo se ne može steći bez objekta o kojem se iskustvo stiče. A pošto prostor sam po sebi nije nikakv objekt već je praznina = ništa, bez prisunosti biko kakvog objekta, to podrazumijeva da prostor nikada ne bi mogao steći iskustvo o sebi i biti svjestan sebe kao egzistencije.

Da bi prostor bio egistencija i da bi postao svjestan sebe, prvo bi morao da raspolaže sposobnošću da se napregne, pokrene i tako dobije svojstvo materijalnog objekta o kojem bi mogao da stekne iskustvo. Zatim bi morao da raspolaže sposobnosšću opažanja sebe kao objekta, jer bez opažanja ne može biti iskustva. Zatim bi dalje morao da raspolaže sposobnosšću pamćenja, jer bez pamćenja takođe ne može biti iskustva. I na kraju bi prostor morao da raspolaže i sposobnošću mišljenja jer bez mišljenja o sebi kao objektu nikada ne bi mogao biti svjestan sebe i svoje egzistencije. Tj. nikada ne bi mogao reći: «Cogito, ergo sum» («Mislim, dakle, postojim»)

Sve kad se sabere, da bi prostor bio nekakav oblik egzistencije koji je svjesna sebe, on bi morao da bude SVIJEST, tj morao bi da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. Pa tako, na kraju, kako god okrenemo ispada da SAMO SVIJEST može biti egzstencija i biti svjesna sebe same, jer iz iskustva vlastite svijesti znamo da ona ne bi mogla postojati bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

A kad bi se pitali: gdje ili u čemu svijest egzistira? Onda bi odgovor glasio: Svijest egzistira u prostoru koji nije egzistencija, jer on ne raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. On je PRAZNINA = NIŠTA.

[Hyper-man]

civilizacija I kaže:

Griješiš što se NIŠTA tiče, i to puno.

Prostor i to doslovno beskonačan nastaje upravo iz NIŠTA, isto kao i vrijeme koje je bezgranično.

Jer NIŠTA jeste NULA prostora i vremena ali i BESKONAČNO mnogo i prostora i vremena i to u beskonačno mnogo DIMENZIJA, a naše prostor-vrijeme samo je jedna od tih dimenzija, koja nastaje JEDNOM u vječnosti.

Dakle NIŠTA posjeduje i prostor i vrijeme i to u NEOGRANIČENIM veličinama.

Ali u pravu si da SVE treba prostor da bi uopće postojalo. Kao i vrijeme. Dakako.

Alex S kaže:

Kako vrijeme može biti bezgranično? Pa nula prostora i vremena? Što je to?
Beskonačno mnogo prostora i vremena? Beskonačno mnogo dimenzija?
Znaći li i da ništa treba prostor i vrijeme?
Zašto tako čudno zboriš?

Beskonačni prostor i beskonačno vrijeme ne mogu nastati jer su beskonačni i vječni.
Ako je ništa nula prostora i vremena, onda ne postoji, ako ima dimenzije, veličinu, volumen, promjer, onda je nešto više nije ništa, nego je nešto, a čim je "nešto" treba prostor da može postojati, treba prostor u kojem može postojati, i zauzima prostor u kojem postoji.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

Beskonačni prostor i beskonačno vrijeme ne mogu nastati jer su beskonačni i vječni.
Ako je ništa nula prostora i vremena, onda ne postoji, ako ima dimentije. veličinu, volumen, promjer, onda je nešto više nije ništa, nego je nešto.

Ne razumijem ja naklapanje o nulama. Pa beskonačnom vremenu ili prostoru. Vrijeme je dimenzija. Vremena nema bez prostora. Prostorvrijeme. Ako je dimenzija onda je i odrednica. I nešto ta jbn dimenzija sadržava.
Pa onda znanstvenici došli do 9 dimenzija a civilizacija ih je našao bezbroj.
I konačno hipotetični "prostor" ničega ne može nešto sadržavati. Nikakvu stvar ili univerzum itd.

[Hyper-man]

Ljubo kaže:

Treba da obrazložiš logiku po kojoj «nešto» ima uzročno-posljedičnu vezi sa prostorom.

Po «mojoj» logici prostor je praznina = ništa. A pošto, opet po logici iz «ništa» ne može nastati «nešto», to podrazumijeva da prostor ne može biti u uzročno-posljedičnoj vezi i odnosu ni s čim.



Po kojoj logici prostor ne može biti «apsolutno ništa»? Obrazloži logiku.po kojoj je prostor «nešto» i nabroji atribute (svojstva) po kojima se prostor kao «nešto» razlikuje od «ništa»


Kad bi bilo tako, onda ne bi bilo nikakve razlike između prostora i jednog kamena, recimo, jer i kamen i prostor bi tada bili egzistencija. I onda bi se desilo to da kamen ne može egzistirati u prostoru, pošto dvije egzistencije ne mogu istovremeno zauzimati isto mjesto. Obrnuto, da bi kamen i prostor mogli istovremeno zauzimati isto mjesto, jedno od to dvoje, kamen, recimo, mora biti egzistencija = «nešto», a prostor neće biti egzistencija, tj. biće praznina = «ništa», da bi kamen kao egzostencija moga da se smjesti u taj prostor, odnosno, u to «ništa».



Ni ovaj tvoj stav nema logičku podlogu. Kad bi bilo tako, onda bi to značilo da je prostor živ i da je svjestan svoje egzistencije.

Ali to nije moguće. Nije zato što se znanje ni o čemu, pa ni o vlastitoj egzistenciji, ne može imati bez iskustva. A iskustvo se ne može steći bez objekta o kojem se iskustvo stiče. A pošto prostor sam po sebi nije nikakv objekt već je praznina = ništa, bez prisunosti biko kakvog objekta, to podrazumijeva da prostor nikada ne bi mogao steći iskustvo o sebi i biti svjestan sebe kao egzistencije.

Da bi prostor bio egistencija i da bi postao svjestan sebe, prvo bi morao da raspolaže sposobnošću da se napregne, pokrene i tako dobije svojstvo materijalnog objekta o kojem bi mogao da stekne iskustvo. Zatim bi morao da raspolaže sposobnosšću opažanja sebe kao objekta, jer bez opažanja ne može biti iskustva. Zatim bi dalje morao da raspolaže sposobnosšću pamćenja, jer bez pamćenja takođe ne može biti iskustva. I na kraju bi prostor morao da raspolaže i sposobnošću mišljenja jer bez mišljenja o sebi kao objektu nikada ne bi mogao biti svjestan sebe i svoje egzistencije. Tj. nikada ne bi mogao reći: «Cogito, ergo sum» («Mislim, dakle, postojim»)

Sve kad se sabere, da bi prostor bio nekakav oblik egzistencije koji je svjesna sebe, on bi morao da bude SVIJEST, tj morao bi da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. Pa tako, na kraju, kako god okrenemo ispada da SAMO SVIJEST može biti egzstencija i biti svjesna sebe same, jer iz iskustva vlastite svijesti znamo da ona ne bi mogla postojati bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

A kad bi se pitali: gdje ili u čemu svijest egzistira? Onda bi odgovor glasio: Svijest egzistira u prostoru koji nije egzistencija, jer on ne raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. On je PRAZNINA = NIŠTA.

Ovo čak ima više smisla za razliku od LIQ, koji sugerira nešto što je apsolutno nemoguće.

[Hyper-man]

Alex S kaže:

Ne razumijem ja naklapanje o nulama. Pa beskonačnom vremenu ili prostoru. Vrijeme je dimenzija. Vremena nema bez prostora. Prostorvrijeme. Ako je dimenzija onda je i odrednica. I nešto ta jbn dimenzija sadržava.
Pa onda znanstvenici došli do 9 dimenzija a civilizacija ih je našao bezbroj.
I konačno hipotetični "prostor" ničega ne može nešto sadržavati. Nikakvu stvar ili univerzum itd.

U pravu si, no reći to Civilizaciji je nemoguća misija, ono što Civilizacija sugerira je također apsolutno nemoguće; da bi dimenzije, energija, vrijeme, materija i sve ostalo moglo postojati za to je potreban prostor-u tome je kvaka, no on to ne razumije, i ne postoji apsolutno ništa/ništavilo, da pravi prostor jest prazan ali se sve događa u njemu nastanak i nestanak svemira/dimenzija čega god, no poanta je u tome da ništa ne može postojati bez prostora, jer sve ima i veličinu/volumen/dimenzije/polumjer/promjer- da bi uopće moglo postojati!

Što se tiče tog famoznog praznog prostora da u pravu si prostor koji je prazan ne može nešto sadržavati, ali svemir u njemu mogu nastati, kao što sam već puno puta rekao, ništa ne bi moglo nastati bez energije, bez rada, no kada je energija rada 0 u tom prostoru, onda nema ničega, jer ništa ne vrši rad (energija rada=0), no sama energija i dalje postoji samo ne u obliku rada, nego u obliku mirovanja, da nema energija rad se nikada ne bi niti pojavio niti aktivirao, niti stvorio.
Upravo zbog toga je moguće da svemir/svemiri iz praznog, beskonačnog, vječnog prostora nastaju.
U tome je kvaka, nadam se da će to Civilizacija jednom shvatiti.

[Alex S]

Ako prostor sadržava energiju onda nije ništavilo.

[Sigmund]

Kant je rekao dosta zanimljivih stvari o prostoru i vremenu. Zašto malo ne razmisliti o njima? Prostor i vrijeme ne postoje neovisno o materiji. Jer, ontološki gledano, kad bi postojali morali bi biti supstanca ili biti supstancijalni. Supstancijalni nisu zato jer se ne mogu izravno opažati i zato što su kauzalno inertni ili kauzalno nedostupni. Drugim riječima, ne mogu se promijeniti putem interakcije s bilo kojom drugom supstancom. Kad bi prostor i vrijeme bili realni, to bi značilo da su supstance, a ne samo osobine, ili pak da su neovisni o bilo kojim objektima ili relacijama, što očito nije slučaj.
Mi ipak, iako ne možemo izravno opažati prostor i vrijeme, imamo doživljaj, tj. reprezentaciju prostora i vremena. Pitanje je kako je to moguće ako prostor i vrijeme nisu apriorne intuicije, odnosno kategorije mišljenja?

"Što su prostor i vrijeme? Jesu li oni zbiljski entiteti? (Newtonov stav) Jesu li oni samo determinacije ili također relacije stvari (Leibnizov stav), ali ipak takve koje bi im pripadale čak i kad one ne bi bile spoznate (intuirane)? Ili su pak takve da pripadaju samo formi intuicije, pa prema tome i subjektivnom ustroju našeg uma, bez koje ovi predikati ne bi mogli uopće biti pripisani nikakvim stvarima?"

Zašto su te intuicije apriorne? Zato što reprezentacija prostora nije empirijska.Prostor nije empirijski pojam izveden iz iskustva. Reprezentacija prostora je preduvjet iskustva. Bez nje se senzacije ne bi mogle pripisati nečemu izvan mene ili kao da imaju međusobni položaj. Drugim riječima, vanjsko iskustvo je nemoguće bez reprezentacije prostora. Mi možemo reprezentirati prostor ispražnjen od objekata, ali ne možemo reprezentirati nedostatak, nepostojanje prostora. Zašto je prostor intuicija, a ne pojam? Zato što je reprezentacija prostora jedinstvena (singularna, ne konstruira se od više dijelova) i zato što je neposredna (i neposredovana).

Oni koji govore o apsolutnoj realnosti prostora, dolaze u sokob s načelima iskustva.

[LIQ]

Ljubo kaže:

Treba da obrazložiš logiku po kojoj «nešto» ima uzročno-posljedičnu vezi sa prostorom.

Po «mojoj» logici prostor je praznina = ništa. A pošto, opet po logici iz «ništa» ne može nastati «nešto», to podrazumijeva da prostor ne može biti u uzročno-posljedičnoj vezi i odnosu ni s čim.

Po kojoj logici prostor ne može biti «apsolutno ništa»? Obrazloži logiku.po kojoj je prostor «nešto» i nabroji atribute (svojstva) po kojima se prostor kao «nešto» razlikuje od «ništa»

Prostor ne može biti "apsolutno ništa" jer postoji.
A "apsolutno ništa" ne može niti postojati.

Apsolutno ništa znači odsustvo svakog postojanja, što smo utvrdili da je
nemoguće.
Dakle, prostor jest "nešto".
Atributi tog "nešto" su; da je beskonačno, da je oduvijek, i da zna
da postoji.
Znanje o vlastitom postojanju možemo nazvati i svijest, koja samu sebe
pretvara u sve ostale oblike postojanja (jer ima sposobnosti koje ti navodiš).

Dakle, smatram da SVIJEST nema potrebe odvajati od prostora, ili smještati
u neki prostor, već da SVIJEST jest upravo taj prostor.

Ljubo kaže:

Kad bi bilo tako, onda ne bi bilo nikakve razlike između prostora i jednog kamena, recimo, jer i kamen i prostor bi tada bili egzistencija. I onda bi se desilo to da kamen ne može egzistirati u prostoru, pošto dvije egzistencije ne mogu istovremeno zauzimati isto mjesto. Obrnuto, da bi kamen i prostor mogli istovremeno zauzimati isto mjesto, jedno od to dvoje, kamen, recimo, mora biti egzistencija = «nešto», a prostor neće biti egzistencija, tj. biće praznina = «ništa», da bi kamen kao egzostencija moga da se smjesti u taj prostor, odnosno, u to «ništa».

Ako kamen, po tvome, može egsistirati tamo gdje je Svijest (jer i je svijest),
onda, po mome, kamen na isti način može egzistirati tamo gdje je Prostor
(jer kamen i jest samo preoblikovani prostor).

Ljubo kaže:

Pa tako, na kraju, kako god okrenemo ispada da SAMO SVIJEST može biti egzstencija i biti svjesna sebe same, jer iz iskustva vlastite svijesti znamo da ona ne bi mogla postojati bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Eto, pa to isto i ja tvrdim.

Ljubo kaže:

A kad bi se pitali: gdje ili u čemu svijest egzistira?

Ja se to ne moram pitati, jer svijest ne egzistira u nečemu, već sve što
egzistira jest svijest.

[Alex S]

Sigmund kaže:

Prostor i vrijeme ne postoje neovisno o materiji.

Eto.

[LIQ]

Alex S kaže:

Eto.

Kaj got!
Po kojoj to definiciji materije; onoj od prije 200 godina?
O čemu ovisi granica kod koje, za nešto što postoji kažemo da je materija?

[Hyper-man]

Alex S kaže:

Ako prostor sadržava energiju onda nije ništavilo.

Ništavilo je zato jer nema nikakvog rada, nikakve aktivnosti, ništa, baš ništa, uostalom uzmi činjenicu da nema prostora ni energija ne bi mogla postojati, a da nema energije, ne bilo rada/akkitvnosti, a ako nema nikakve aktivnosti, nema stvaranja svemira niti bilo čega drugoga.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

Ništavilo je zato jer nema nikakvog rada, nikakave aktivnosti, ništa, baš ništa.

Ali ima energije?

LIQ kaže:

Kaj got!
Po kojoj to definiciji materije; onoj od prije 200 godina?
O čemu ovisi granica kod koje, za nešto što postoji kažemo da je materija?

A šta bi sadržavale te dimenzije? Na što bi se one odnosile?
Možeš li imati dimenziju bez sadržaja?

[Hyper-man]

Alex S kaže:

Ali ima energije?

Ima energije, kao što sam već rekao da nema energije ne bi bilo ničega drugoga, drugo je to da li je to energija u stanju mirovanja ili rada, ali i prostor je i dalje 100% prazan, energija poprimi svoj sadržaj, oblik, veličinu, volumen-svoju "prostornost", odnosno postojanje, tek kada se rad aktivira (kinetička energija i toplinska energija), ne prije toga, netko bi rekao da je to nastanak iz ničega ali nije, jer da je tome tako do prve iskre/reakcije nikada onda ne bi ni došlo da već nema nikakave energije, iako bi na mjernim instrumentima količina raspoložive energije bila 0.

Uostalom već sam rekao da apsolutno 100%-tno ništa/ništavilo NE postoji! Imaš barem 100% prazan prostor (koji nije ništa, nego je nešto) i energiju koja ničemu ne služi ako se ne može aktivirati/raditi/obavljati rad.

A šta bi sadržavale te dimenzije? Na što bi se one odnosile?
Možeš li imati dimenziju bez sadržaja?

Zapravo itekako je to moguće, praznina kao praznina (praznina=prazan prostor), kuda god ideš svugdje je prazna.

[LIQ]

Alex S kaže:

Ali ima energije?



A šta bi sadržavale te dimenzije? Na što bi se one odnosile?
Možeš li imati dimenziju bez sadržaja?

O kojim dimenzijama je riječ?

[Alex S]

LIQ kaže:

O kojim dimenzijama je riječ?

Pa prostoru i vremenu. I materiji neovisnoj od tog A o čemu ti pričaš?

[Alex S]

Hyper-man kaže:

Uostalom već sam rekao da apsolutno 100%-tno ništa/ništavilo NE postoji! Imaš barem 100% prazan prostor (koji nije ništa, nego je nešto) i energiju koja ničemu ne služi ako se ne može aktivirati/raditi/obavljati rad.

pa onda tako reci a ne da ja sad tu razjašnjavam.
Znaći ti si nevjernik

[Hyper-man]

Alex S kaže:

pa onda tako reci a ne da ja sad tu razjašnjavam.
Znaći ti si nevjernik

Nema to veze sa vjerom, nego sa 100% nepobitnim činjenicama, nešto=postojanje, ništa=nepostojanje, apsolutno ništavilo ne postoji upravo zbog razloga što "nešto"/"sve" ne može nastati iz apsolutno ničega-to je apsolutno nemoguće.
Nepostojanje ne postoji-sam naziv to kaže i dokazuje!

Iz nepostojanja ne može nastati postojanje, postojanje može nastati samo iz već prisutnog, prethodnog postojanja, a čim je nešto, čim postoji; ima veličinu/volumen/nekakvu dimenziju/dimenzije/polumjer/promjer, a to zauzima prostor, za sve to i za bilo što od svega toga treba prostor da bi uopće moglo postojati!
Nešto ne može postojati ako već nema veličinu/volumen/nekakvu dimenziju/dimenzije/polumjer/promjer, bez obzira da li govorimo o fizičkim postojanjima/veličinama, apstraktnim/konceptualnim postojanjima/veličinama.

A što se tiče čestica veličine točke-za koje se kaže da nemaju dimenzije je potpuno pogrešno:
Astrophysicists/quantum physicists/cosmologists always claim/say that point particles have no dimension and require no space to exist-which 100% absolutely wrong in itself, because points/point particles do require space to exist, point particles do take up space to exist, otherwise these point particles would not exist in the first place.

They claim this, because elementary particles (electrons, quarks, bosons, neutrinos) do not have any internal sub-structure like composite particles have (protons, neutrons)-this is very naive and stupid, and 100% wrong conclusion, not based on facts.

Because when something, some particle or whatever else is formed no matter how small any particle is, it still does have size and volume, with or without its internal sub-structure.
It may not have internal sub-structure, but it still does exist, which it means it does have size and volume, and it's not dimensionless, dimensionless means it does not exist at all.
And there would not be any dimension when if there is no space to exist, it does not matter if we talk about point objects or anything that is considered to be a point.

Points/point particles do have dimension, spatial extension, size and volume although, they are hyper-tiny, but they have everything mentioned, otherwise they would not exist at all.
The fact is a point particle is an appropriate representation of any object whose
size, shape, and structure is irrelevant in a given context. For
example, from far enough away and when it is small enough, any object of any shape will look and
behave as a point/point-like object.
So point particles do have size and volume do require space to exist, and take up space to exist-but only on very, very, very, very tiny level.
End of story.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

Nema to veze sa vjerom, nego sa 100% nepobitnim činjenicama, nešto=postojanje, ništa=nepostojanje, apsolutno ništavilo ne postoji

Ništavilo se pronalazi u sebi.