Bela Hamvas

[jimmy jazz]

paa, Isus puno toga o čem Lao-Tse priča pretvara u djela. a pak na drugu stranu, Lao-Tse daje i najbolji opis i sažetak Joge.
mislim da Hamvas piše o tom nekak ko "univerzalna objava"

[jimmy jazz]

inače ak je tko čital Kralja Svieta od Guenona, i zanima ga ta problematika, imam jednu ljepu priču iz 20ih prošlog stoletja, link na pm

[F. Chief]

Pozdrav svima.

Potaknut nedostatkom sugovornika koji su uopće čuli za Belu Hamvasa, rek'o da se malo priključim ćaskanju...

Vidim da ekipa fino analizira, komentira, kritizira, komparira...

POGREŠNO!

Belu Hamvasa se čita tako da se zna ili ne zna. Nema tu ''razumijevanja'' ili objašnjenja na kraju poglavlja, kao, ''što je pisac želio reći''... Nije to rebus ili čitanka iz povijesti za peti razred. Njegova djela čitaju se kroz bljeskove više razine svijesti, koliko god mi šutjeli o tome, i mislim čak da ne bi smjela biti dostupna svima, isto kao i većina svetih knjiga... Zloupotrebe knjiga pisanih iz više razine bitka su neizbrojive u Povijesti. Dobro da nije popularan, jer da je popularan, već bi neki fanatik iskoristio njegov opis Žene za totalnu spolnu diskriminaciju, ne shvaćajući bit i arhajsku simboliku opisa te sile koju zovemo Žena...

Ono što mi radimo, je pokušaj racionalizacije povijesnog čovjeka koji je zaprepašten i iznenadjen znanjem probudjenog čovjeka, i sad razglaba, analizira, raščlanjuje, kopa... Ima ovdje, koliko vidim, načitanih i inteligentnih ljudi, ali izvlače piščevu povijesnu, zemljopisnu i kulturološku determiniranost kako bi racionalizirali njegova djela i opravdali neslaganja u nekim detaljima koji ne odgovaraju njihovoj slici svijeta. Rijetko će kome od nas bljeskati u glavi od nekakvog tekstića, pa pročitali smo mi brdo filozofije...

Netko se iz ekipe žalio da ne razumije kršćanstvo i Hamvasovu naklonost istom. Nema se tu kaj razumjeti, ili znaš ili ne. Ako ne razumiješ, nemoj tražiti u Wikipediji jer nećeš naći, nemoj tražiti u Crkvi jer nećeš naći, ni Biblija ne pomaže puno, probaj se popeti na drugu stepenicu bitka, ili treću, ili četvrtu... Možda onda vidiš da to uopće nije kršćanstvo, da to nije ni hinduizam, ni budizam, da je to nešto ono Jedno? Da on uopće ne priča o vinu...

Pisanje Bele Hamvasa je nužno moralo proizaći iz vlastitog iskustva, i moje je ponizno mišljenje da je čovjek i sam prošao po tim stepenicama bitka, što je rijetkima u Povijesti pošlo za rukom. Moje čitanje njegove Scientie Sacre bilo je popraćeno skromnim iskricama slutnje da postoji druga stepenica, i jedina želja u životu mi je popeti se tim stepenicama.

Jedino pitanje je: KAKO, OOOOO KAKO? PROBUDITE ME!
Ništa, ha? Valjda još nisam spreman...

Jedino što mi budi tračak sumnje u njegovu prosvijetljenost je činjenica da je objavio svoje radove, što prosvijetljeni, opet po mom mišljenju, ne bi nikad napravio... Toliko i o našem karizmatiku...

Ali eto, i ja sam samo jadni povijesni čovjek i imam mobitel i mikrovalnu...

Od mene toliko, pozdrav! Najte kaj zameriti...

[Floverka]

F. Chief kaže:

Pozdrav svima.

Potaknut nedostatkom sugovornika koji su uopće čuli za Belu Hamvasa, rek'o da se malo priključim ćaskanju...

Vidim da ekipa fino analizira, komentira, kritizira, komparira...

POGREŠNO!

Belu Hamvasa se čita tako da se zna ili ne zna. Nema tu ''razumijevanja'' ili objašnjenja na kraju poglavlja, kao, ''što je pisac želio reći''... Nije to rebus ili čitanka iz povijesti za peti razred. Njegova djela čitaju se kroz bljeskove više razine svijesti, koliko god mi šutjeli o tome, i mislim čak da ne bi smjela biti dostupna svima, isto kao i većina svetih knjiga... Zloupotrebe knjiga pisanih iz više razine bitka su neizbrojive u Povijesti. Dobro da nije popularan, jer da je popularan, već bi neki fanatik iskoristio njegov opis Žene za totalnu spolnu diskriminaciju, ne shvaćajući bit i arhajsku simboliku opisa te sile koju zovemo Žena...

odlična opaska!

kod bele se odmah osjeti da je vrlo intuitivan, te da piše iz jednog uzvišenog, sretnog stanja.

ono što je meni fascinantno kako je uvijek 'tamo' i nadahnut

[Dominicus]

F. Chief kaže:

Pozdrav svima.

Potaknut nedostatkom sugovornika koji su uopće čuli za Belu Hamvasa, rek'o da se malo priključim ćaskanju...

Vidim da ekipa fino analizira, komentira, kritizira, komparira...

POGREŠNO!

Belu Hamvasa se čita tako da se zna ili ne zna. Nema tu ''razumijevanja'' ili objašnjenja na kraju poglavlja, kao, ''što je pisac želio reći''... Nije to rebus ili čitanka iz povijesti za peti razred. Njegova djela čitaju se kroz bljeskove više razine svijesti, koliko god mi šutjeli o tome, i mislim čak da ne bi smjela biti dostupna svima, isto kao i većina svetih knjiga... Zloupotrebe knjiga pisanih iz više razine bitka su neizbrojive u Povijesti. Dobro da nije popularan, jer da je popularan, već bi neki fanatik iskoristio njegov opis Žene za totalnu spolnu diskriminaciju, ne shvaćajući bit i arhajsku simboliku opisa te sile koju zovemo Žena...

Ono što mi radimo, je pokušaj racionalizacije povijesnog čovjeka koji je zaprepašten i iznenadjen znanjem probudjenog čovjeka, i sad razglaba, analizira, raščlanjuje, kopa... Ima ovdje, koliko vidim, načitanih i inteligentnih ljudi, ali izvlače piščevu povijesnu, zemljopisnu i kulturološku determiniranost kako bi racionalizirali njegova djela i opravdali neslaganja u nekim detaljima koji ne odgovaraju njihovoj slici svijeta. Rijetko će kome od nas bljeskati u glavi od nekakvog tekstića, pa pročitali smo mi brdo filozofije...

Netko se iz ekipe žalio da ne razumije kršćanstvo i Hamvasovu naklonost istom. Nema se tu kaj razumjeti, ili znaš ili ne. Ako ne razumiješ, nemoj tražiti u Wikipediji jer nećeš naći, nemoj tražiti u Crkvi jer nećeš naći, ni Biblija ne pomaže puno, probaj se popeti na drugu stepenicu bitka, ili treću, ili četvrtu... Možda onda vidiš da to uopće nije kršćanstvo, da to nije ni hinduizam, ni budizam, da je to nešto ono Jedno? Da on uopće ne priča o vinu...

Pisanje Bele Hamvasa je nužno moralo proizaći iz vlastitog iskustva, i moje je ponizno mišljenje da je čovjek i sam prošao po tim stepenicama bitka, što je rijetkima u Povijesti pošlo za rukom. Moje čitanje njegove Scientie Sacre bilo je popraćeno skromnim iskricama slutnje da postoji druga stepenica, i jedina želja u životu mi je popeti se tim stepenicama.

Jedino pitanje je: KAKO, OOOOO KAKO? PROBUDITE ME!
Ništa, ha? Valjda još nisam spreman...

Jedino što mi budi tračak sumnje u njegovu prosvijetljenost je činjenica da je objavio svoje radove, što prosvijetljeni, opet po mom mišljenju, ne bi nikad napravio... Toliko i o našem karizmatiku...

Ali eto, i ja sam samo jadni povijesni čovjek i imam mobitel i mikrovalnu...

Od mene toliko, pozdrav! Najte kaj zameriti...

Na ovo moram odgovoriti. Jer evo primjera pristupa Hamvasu protiv kojega se sam Hamvas borio. Mistifikacija. Ovaj "duhovnjacki", mistifikatorski, (o)kultni pristup Hamvasu danas je, nazalost, uvelike prisutan u Madjarskoj. Tako Hamvasa prisvajaju "tradicionalisti", kriptofasisti, okultisti, ekstremna desnica, odreda persone s kojima Bela za zivota nije htio imati nista. Nema ni govora ni o kakvoj "prosvijetljenosti", barem ne u navedenom smislu. Hamvas JEST govorio o vinu, konkretnom vinu, plavcu ili Egri Bikaveru. Kao sto je govorio upravo o tresnjama i jabukama kad je govorio o njihovom branju, a ne o nekim simbolima. A to sto je govoreci o svemu tome htio uputiti i na nesto drugo, to je vec druga stvar. Ali pouzdano znamo da ga je volio piti, kao sto je volio cvarke, kao sto se molio u trenucima straha i ocaja, kao sto je sumnjao, kao sto je nadahnjivao uvidima, zivotom, svjetlom do kojega je dopirao i koje je do njega dopiralo, ne "prosvijetljenoscu".
Iako mu u dvadesetom stoljecu nema ravna, niposto ga se ne smije mistificirati. I sam sam bio sklon tome dok nisam upoznao sva njegova djela (bas sva) kao i mnoge ljude iz njegove blizine i okoline.
Shvatite ovo kao dobronamjeran savjet, i to od nekoga tko je od Hamvasa ucio kao ni od koga drugog.
Otvoren sam za raspravu, kao i za dijeljenje tekstova. Ali sam prije svega otvoren za onaj zivot o kojemu je govorio Hamvas jer, da ga citiram prema sjecanju, "ono sto ja pisem i govorim ne treba da se ostvari u radnoj sobi i knjiznici, nego u kuhinji, spavacoj sobi, vrtu, vinogradu."

[Bruna]

F. Chief kaže:

Netko se iz ekipe žalio da ne razumije kršćanstvo i Hamvasovu naklonost istom.

To sam bila ja...

Nakon što sam istu knjigu uzela ponovno u ruke, u razmaku godine dana svog života, sve mi je sjelo upravo tako da sličnih pitanja više nisam imala. I bila sam savršeno mirna čitajući, prazne glave. Čisti zen.

[Bruna]

F. Chief kaže:

Jedino što mi budi tračak sumnje u njegovu prosvijetljenost je činjenica da je objavio svoje radove, što prosvijetljeni, opet po mom mišljenju, ne bi nikad napravio... Toliko i o našem karizmatiku...

Nemoj ga tako zvati.. On nije nikakv prosvjetljeni karizmatik. Mislim da bi ga smrtno uvrijedio prozvavši ga tako.

Više vrijede njegova djela koje je ostavio iza sebe, za nas, nego puka prosvjetljenost.

Predaja je daleko za nama nestala, bitak se zaprljao, nema drugog načina nego zapisivati i na taj način prenijeti naraštajima poslije sebe...

[Bruna]

Dominicus kaže:

Na ovo moram odgovoriti. Jer evo primjera pristupa Hamvasu protiv kojega se sam Hamvas borio. Mistifikacija. Ovaj "duhovnjacki", mistifikatorski, (o)kultni pristup Hamvasu danas je, nazalost, uvelike prisutan u Madjarskoj. Tako Hamvasa prisvajaju "tradicionalisti", kriptofasisti, okultisti, ekstremna desnica, odreda persone s kojima Bela za zivota nije htio imati nista. Nema ni govora ni o kakvoj "prosvijetljenosti", barem ne u navedenom smislu. Hamvas JEST govorio o vinu, konkretnom vinu, plavcu ili Egri Bikaveru. Kao sto je govorio upravo o tresnjama i jabukama kad je govorio o njihovom branju, a ne o nekim simbolima. A to sto je govoreci o svemu tome htio uputiti i na nesto drugo, to je vec druga stvar. Ali pouzdano znamo da ga je volio piti, kao sto je volio cvarke, kao sto se molio u trenucima straha i ocaja, kao sto je sumnjao, kao sto je nadahnjivao uvidima, zivotom, svjetlom do kojega je dopirao i koje je do njega dopiralo, ne "prosvijetljenoscu".
Iako mu u dvadesetom stoljecu nema ravna, niposto ga se ne smije mistificirati. I sam sam bio sklon tome dok nisam upoznao sva njegova djela (bas sva) kao i mnoge ljude iz njegove blizine i okoline.
Shvatite ovo kao dobronamjeran savjet, i to od nekoga tko je od Hamvasa ucio kao ni od koga drugog.
Otvoren sam za raspravu, kao i za dijeljenje tekstova. Ali sam prije svega otvoren za onaj zivot o kojemu je govorio Hamvas jer, da ga citiram prema sjecanju, "ono sto ja pisem i govorim ne treba da se ostvari u radnoj sobi i knjiznici, nego u kuhinji, spavacoj sobi, vrtu, vinogradu."

Upravo tako...

[jimmy jazz]

hehe..kaj sad?

racionaliziranje, pojam s pervog leta sociologije?

ili mistifikacija, i smertne uvrede? možda čak on prvobitni grieh!?

odlučite se lujdi

a ja vam pak govorim poslje Hamvasa jedino Štulić!
ak niš drugo bar sem originalen

jeli Dao ili se Zeni?

[biopoetic]

znaš Jimmy, malo sam razmišljao o tvojoj tezi Štulić - Hamvas, i sve do ove gornje rasprave o 'prosvjetljenosti' nije mi držala vodu, ali onda sam se sjetio jednog Štulićevog stiha:

"ako želiš da mjenjaš ljude,
ne odmeći se.."

to je Štulićeva tangenta na Hamvasovu kružnicu (ili još bolje; krugove, koji se šire)

[jimmy jazz]

ma nemrem vjerovati..

neznam, meni Azra kao "romantika ranih 80ih" i slično, sve to pada u vodu..je, bila je i ta funkcija; al kad pogledaš, sad svi ti ljudi koji su ga slavili i veličali 80ih, oni ga pljuju kao izdajnika, prebjega, poludjelog..pa očito tu ima nečeg unda. kak prije super, a unda najenput sasvim obratno..ima tu nečeg..on im kvari Maju..iluziju stvarnosti..i to jako. tak da ga jednostavno moraju proglasiti "ludim", da ne bi svoju stvarnost morali proglasiti poludjelom, a ak bi bili konzekventni, morali bi ju tak proglasiti. al ko su si oni unda? čovek se na sve navikne, veli Štulić a i Hamvaš.

a Johny B. Štulić se nije promenil, i dalje stoji iza svojih pesmi i poruka, i dalje piše istim jezikom.

no, ak baš očeš najti paralele, moreš ih najti bezbroj..iako su sasvim različiti.
no meni se radi više o feelingu..nemrem objasniti.

trebalo bi pogledati ovih 12 knjiga prevoda i rasprava koje je spremil.
al meni je dosta čuti kaj i kak priča da znam da je čovek skužil neke stvari u nekom širem kontextu..sam par riječi, usputnih izjava..npr. da bi najrađe pjeval bez riječi.

[F. Chief]

He he he, ispalo je da sam okultist, ili neka desna struja...

Moja opaska o karizmatiku ne odnosi se na Hamvasa, nego na jednog našeg ''karizmatika'' koji izdaje knjigu i fino naplaćuje, a i dosta vuče na desnicu... Možda nisam bio jasan...

A kaj se tiče mistifikacije, ne znam kaj bi to trebalo značiti? Kakva mistifikacija? Ako čovjek piše s više razine, to je mistično? Kome? Onima koji to ne mogu? Koji nisu na toj razini? Ili ja jednostavno ne razumijem?

Što se tiče vina, i branja trešanja i jabuka, nikako se ne mogu složiti da on piše o vinu, i trešnjama i jabukama, on piše o misteriju života i bitka iz dubokog uvida iskonskog čovjeka... Imao sam čast vidjeti tragove tog osjećaja kao klinac, u načinu na koji je moj deda obradjivao svoj vinograd, čista meditacija, vino je tu bilo najmanje važno... Eto, možda sam subjektivan...

Kaj se tiče Djonija našeg zapuštenog, pobjegao čovjek i ostavio raju da se pati. Bela nije pobjegao, a bio je sigurno puno veći od Madjarske nego Djoni od Juge... Kaj se tiče sociologije, ne bih znao, ja sam indjinjer, čista matematika...

E da, kao indjinjerčića, zaprepastila me Belina tvrdnja da je Jedan najveći broj, Dva je pola od Jedan, ali onda sam još čitao kao povijesni čovjek, iz tame materijalnog...

''Povijesni čovjek vidi u broju samo količinu i zato vjeruje da je dva više od jedan. Arhajski čovjek koji i količinu u broju vidi kao niz kvalitete i ideje zna da je najveći broj Jedan. Dva nije dva puta toliko nego pola toliko. Jedan zapravo i nije broj. Jedan je jednoća. Bitak i apsolut. Prvi je broj dva, to je prva količina - prvo pojavljivanje mnoštva. Jedan je Forma, Dva, Materija. Zato je dva broj zla, broj opreke. Prema Pitagori jedan je Apolon, dva je Razdor...''

Eto, sad mi reci da piše o matematici, ili bi trebalo zabraniti broj Dva jer je zao?
Ili je tu ipak riječ o nečem trećem?

E, fine rasprave, bash mi je drago...

[biopoetic]

1+1=1


ovo piše na zidu Domenicove sobe u 'Nostalgiji' od Tarkovskog

[F. Chief]

biopoetic kaže:

1+1=1


ovo piše na zidu Domenicove sobe u 'Nostalgiji' od Tarkovskog

Ooo, kako je to ustvari istina.

[Floverka]

biopoetic kaže:

1+1=1


ovo piše na zidu Domenicove sobe u 'Nostalgiji' od Tarkovskog

a može li ovako:

1+1=3

ili čak ovako:

1+1=4
?

[biopoetic]

Domenico u filmu kaže*:



'Una goccia di olio più un’altra goccia...

...non fanno due gocce,
ma una sola goccia più grande.'






*
'Jedna kapljica plus
jedna kapljica...


...čine veću kapljicu
a ne dvije.'

[contra rationem]

sve je Jedno, ali nije svejedno

[contra rationem]

jimmy jazz kaže:

a Johny B. Štulić se nije promenil, i dalje stoji iza svojih pesmi i poruka, i dalje piše istim jezikom.

O.K., čovjeku su neke stvari jasne, al ne čini li ti se da je za puninu potreban i lijep karakter? Štulić mi je po tom pitanju malo mutan. O.K. - dosljedan je sebi.

Hamvas zrači toplinom, svi njegovi tekstovi su osobni, baš se stječe dojam da je dobar čovjek. Kad čitam Eliadea, vrlo je zanimljiv, no bazira se na činjenicama, ne osjeća se toliko on.

Mislim da će mi slijedeća biti Biblija, no i kroz nju bih voljela neko vodstvo, ne znam koliko ću biti u stanju prodrijeti kroz slojeve. Zato mi je drago da sam prvo čitala tumačenja.

[F. Chief]

florine kaže:

a može li ovako:

1+1=3

ili čak ovako:

1+1=4
?

Eeee, to ne može...

''Prvi je broj dva, prva progresija Jednog. Dva je naspram Jednog manjak, jer nije drugo nego prepolovljeno Jedno. To je ilegitimni broj. Broj zla, jer zlu je Jednoća strana i nepodnošljiva. A dva se pak nikad ne može vratiti u Jedno i više ne može postati jednoćom. Da bi se razriješili ta opreka i napetost, zdvojnost i dvojnost i sučeljavanje koji su se u dva rastvorili, ne treba se vratiti u jednoću, nego treba ući u novu progresiju Jednog. Ta nova progresija je tri... Tri je razrješenje polarne napetosti. Tri je broj zajednice, u kojem se rascijepljena bića opet mogu naći...

Nije još bilo ljudskog bića koje bi bilo u stanju protumačiti četiri iz tri.... U Jednom se nema što razumjeti; to je logička evidencija. Ne treba dokazivanja, objašnjenja još manje. Dva... , nasilno je razdvajanje materia prime. Tri je nova cjelina tih razdojenih dijelova. I čini se da se ovdje progresiju može završiti: cjelina se opet uspostavila. Ali ne. Nakon tri dolazi četiri. Najveći misterij, nerazumljiva i potresna nova progresija koju nitko nikad nije shvatio i nitko nije objasnio... U tri trijumfira cjelovito svojstvo Jednog, jer tri svlada prva dva, nastaje nova cjelina. U četiri probija novo svojstvo jednog. To novo svojstvo je: Potpunost...I tom četvorkom zapravo nestaje mogućnost za svaku daljnju progresiju. Nema više brojeva...''

Eto čiste matematičke poezije...

[jimmy jazz]

contra rationem kaže:

O.K., čovjeku su neke stvari jasne, al ne čini li ti se da je za puninu potreban i lijep karakter? Štulić mi je po tom pitanju malo mutan. O.K. - dosljedan je sebi.

Hamvas zrači toplinom, svi njegovi tekstovi su osobni, baš se stječe dojam da je dobar čovjek. Kad čitam Eliadea, vrlo je zanimljiv, no bazira se na činjenicama, ne osjeća se toliko on.

Mislim da će mi slijedeća biti Biblija, no i kroz nju bih voljela neko vodstvo, ne znam koliko ću biti u stanju prodrijeti kroz slojeve. Zato mi je drago da sam prvo čitala tumačenja.

sam se javi

za Štulićev "karakter" najbolje pogledaj interview sunčana strana ulice, uz Dunav i konje. jasan je ko dan.