Zašto ljudi imaju/žele djecu?

[kosjenka-]

dorasplit kaže:

Poštovanje,
evo da i ja nešto kažem.

Pitanje nije toliko filozofski iako ga možemo promatrati sa stajališta egzistencionalizma.
Odgovor na pitanje je jednostavan. Maslow je odredio listu potreba. Hijerarhijski ju je posložio. Mislim da svak ovdje zna tu podjelu potreba prema Maslowu. Dakle, zna da je na prvom mjestu fiziološka, biološka podjela. Tu spadaju potrebe za hranom, vodom, snom, pražnjenjem odnosno izlučivanjem, odmorom, reprodukcijom.... Pod reprodukcijom Maslow nije mislio na seks jer to nije primarna potreba niti jednoj životinji. Seks je samo sredstvo kojim većina životinja pa tako i čovjek ostvaruje svoj cilj, a to je dobivanje potomstva.

Od pamtivijeka čovjek nastoji ostaviti neki trag. Umjetnici trag ostavljaju svojim remekdjelima, znanstvenici otkrićima, radnici radom, a obiteljski čovjek potomstvom. Zapravo je potomstvo najsavrsenije remekdjelo, najsavrsenije i najintrigatnije znanstveno otkriće, odgojem može postati najsavrseniji rad nekog radnika, u ovom slučaju roditelja i pedagoga koji okružuju djecu.

A tu je još nešto. Stvaranje potomstva je čin koji omogućava da se dvoje ljudi, dvije polovine jedne duše stope u jednu, ali ne samo jednu dušu nego i u jedno tijelo. Na taj način postanu jedno što produbljuje njihove veze, emocionalne, fizičke, iskustvene i neke druge samo njima znane. To je proslava ljubavi i moć stvaranja nečeg unikatnog, savršenog.

Nadam se da sam razumljivo objasnila svoje viđenje toga.

Pozdrav
Dora

Ali ovo bi vrijedilo kad bi se sva djeca radila planski, kad bi bila voljena i željena, a mnoga nisu, kako može biti proslava ljubavi npr. jednonoćna avantura koja je uplodila trudnoćom, a žena ne želi pobaciti. Sjedinjenje, ljubav, kako da ne.
A ovaj post o grobu i tko će ga posjetiti mi je super, treba cijeniti čovjeka dok je živ, nakon smrti i tako neće biti svjestan toga pa je svejedno..

[dorasplit]

blort kaže:

Znači proslava fikcije i stvaranje još jedne vrlo kvarljive bezlične hrpe bjelančevina.

Tako je po prirodi. Naravno, postoji niz faktora koji utječu na odluku čovjeka da se odluči upustiti u to. I to nas razlikuje od životinja. Želja za potomstvom je primarna potreba svakog čovjeka kao i životinjama, ali financijska situacija, zdravlje potencijalnih roditelja, strahovi, kvaliteta odnosa potencijalnih roditelja i drugih nekih čimbenika omogućuje paru da donese odluku može li se upustiti u taj projekt. Tako bi barem trebalo biti, ali često prevlada hedonizam i nemarnost, a možda i devijantno ponašanje prema ženama koje rezultira silovanjem žena i stvaranjem neželjenog potomstva. Ali je i to život.

kosjenka- kaže:

Ali ovo bi vrijedilo kad bi se sva djeca radila planski, kad bi bila voljena i željena, a mnoga nisu, kako može biti proslava ljubavi npr. jednonoćna avantura koja je uplodila trudnoćom, a žena ne želi pobaciti. Sjedinjenje, ljubav, kako da ne.
A ovaj post o grobu i tko će ga posjetiti mi je super, treba cijeniti čovjeka dok je živ, nakon smrti i tako neće biti svjestan toga pa je svejedno..

Idealist sam po uvjerenju. Djeca bi trebala biti planirana i svako drugo ponašanje je neodgovorno. Žao mi je, ali ne vjerujem u slučajna začeća, posebice u današnje vrijeme kada postoji niz različitih oblika kontracepcije. Ako je nema pri ruci ni žena ni muškarac, a nisu spremni za roditeljstvo, postoji jednostavan način da se izbjegne neželjena trudnoća - apstinencija, koliko nam god trenutni partner bio poželjan i neodoljiv.

Što se tiče pobačaja, protiv sam pobačaja zbog hira i nemara, ali u slučaju da je žena silovana, treba roditi nezdravo dijete ili će biti ugrožen njezin život, treba izvršiti pobačaj. Generalno sam protiv pobačaja jer to može ostaviti posljedice na psihičkom i fizičkom zdravlju žene, ali svaki je slučaj za sebe.

Na odluku o pobačaju utječe još jedan čimbenik o kojem nisam rekla ništa, ali je tema nekih drugih foruma i pod foruma, a to je vjera.

Da puno ne skrećem s teme, u slučaju silovanja pobačaj je rješenje.

Pitanje je bilo zašto ljudi toliko žele djecu. Moj je odgovor da je to primarna potreba i objasnila zašto apriori ljudi žele djecu, a ne kako nastaju djeca i pod kojim uvjetima, faktorima i ponašanjima.

Nažalost, situacija nije niti malo idealna. Mnogo je egoizma, hedonizma, seksualnog devijantnog ponašanja prema ženama, a samim time i neželjene djece.

Ne sjećam se da sam spominjala groblja, ali potomstvo jest ono kojemu obiteljska grobnica ostaje u nasljeđu i koje će o njoj brinuti do kraja života kada ga ostavlja svojim potomcima i tako u nedogled. Iako je i to diskutabilno jer danas ljudi sele svoja nadgrobna mjesta.

[blort]

dorasplit kaže:

Tako je po prirodi. Naravno, postoji niz faktora koji utječu na odluku čovjeka da se odluči upustiti u to. I to nas razlikuje od životinja. Želja za potomstvom je primarna potreba svakog čovjeka kao i životinjama, ali financijska situacija, zdravlje potencijalnih roditelja, strahovi, kvaliteta odnosa potencijalnih roditelja i drugih nekih čimbenika omogućuje paru da donese odluku može li se upustiti u taj projekt. Tako bi barem trebalo biti, ali često prevlada hedonizam i nemarnost, a možda i devijantno ponašanje prema ženama koje rezultira silovanjem žena i stvaranjem neželjenog potomstva. Ali je i to život.

Notorna neistina.

[Josephine Anne]

Ljudi žele djecu jer su odgojeni tako, da se žene/udaju, razmnožavaju...
Sve je to dio showa zvani život. Neki i žele djecu jer žele da ih ima tko zakopat bar su tako meni neki rekli, neki vole djecu i tople su osobe te im fali taj osjećaj da imaju malo biće pored sebe koga će mazit, tepat i nosat cili dan. Puni su ljubavi! Mislim da se većini ljudi dogode djeca, neplanski, pukne kondom il zaborave popit tabletu i evo cirkusa pogotovo ako su s nekim s kim se ne vide u budućnosti. Odgoj i sama okolina ih prisili na brak koji postaje težak život u dvoje, pametniji i materijalno neovisni se uspiju iz tog izvuć i budu samohrani roditelji. Bolje odgajat dijete sam nego svaki dan svog života provodit s nekim koga ne volite s kim vam je samo seks dobar il zabavan. Toga ima znate i sami! Oni koji su odgovorniji žele djecu kad naiđu na pravu osobu, kad tu osobu baš vole i tad je normalno da žele dijete s tom osobom.
Ima veza gdje jedan od partnera ne želi djecu i to otvoreno kaže drugoj strani a druga strana to ne prihvaća, uvijek se nada il još gore maltretira tu osobu.
Neke osobe ne žele djecu jer ne vide smisao dok su drugi bolesni psihički/fizički te znaju da postoji šansa da dijete nasljedi tu bolest što oni ne mogu podnijeti. Dosta im je njihove borbe s tom bolešću a ne da još gledaju biće koje najviše vole i za koje žive kako se pati s istim demonima pitajući se hoće li moći to izdržat, hoće li biti dovoljno jaki poput oca il majke. Ako netko ne želi dijete i to vam kaže to treba poštivati i prihvatiti a na vama je da li želite biti uz takvu osobu ili ne. Biramo osobu a ne dijete, moja je deviza mada nas ima koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da nemaju djeteta.

[dorasplit]

blort kaže:

Notorna neistina.

Mislim da nije, nego si ljudi ne žele priznati takvu mogućnost. Ljudi obično negiraju kada imaju neko problematično ponašanje. Dug je put do priznanja i pokušaja promjene. A da ne kažem da su rijetki spremni prihvatiti odgovornost za svoja djela ili nedjela. Ego je veliki problem. Kriv je jer se smatramo malim Bogovima, a vjernici samog Boga krive za posljedice tog ponašanja. Ateistima su opet krivi drugi ljudi, ali oni nikada. To i je bit svega. Ljudi bi se trebali spustiti na zemlju, prihvatiti posljedice svog egoizma, megalomanije i hedonizma i nekih drugih uzroka devijantnih ponašanja umjesto da krive druge.

Tako da moja izjava vrijedi u potpunosti. S tim da ne vrijeđam nikoga nego govorim općenito.