Nemam prijatelja (ovo nije tema za oglase)

[william1]

Pa ako si upisala tečaj nečeg što te ne zanima, u startu imaš jedan zajednički interes manje

[kreativno ime]

zar bi itko isao na tecaj na nesto mu se ne svida? mislim to je ipak tvoj izbor, i ne vidim razlog zasto bi samoj sebi zagorcavala zivot dodatno.

[Zek0slav]

Da, rekla si da se pokušavaš prilagoditi ljudima, pa sam pomislio da si i takav tečaj upisala. Recimo umjesto šivanja tabletića ti si uzela tečaj tamburice, iako imaš čevape od prstiju pa ne možeš držati ritam s ostalima.

Nisi objasnila opet kaj je bilo? Jesi upoznala koga tamo? Pozvala na kavu?
Meni se čini kao da ti odmah očekuješ upoznati najboljeg frenda. A u stvarnosti je jako teško naći nekoga tko će se sto posto poklapati s tobom.

[kreativno ime]

haha
da ja pricam s tim ljudima, ali ne volim njihove nacine razmisljanja, njihov nacin govora, npr kad neko ko ima 20 godina pocinje recenicu ako bog da -.-, ugl trudim se prihvatiti ih kakvi jesu, ali nejde mi bas najbolje, i da, mrzim se vec zbog toga.
bome ti se krivo cini, jer nisam neki sentimentalac, osjecajna osoba i sl da ljudima nakon par recenica otvorim dusu, i znam da je tesko naci nekoga ko se poklapa sa mnom 100%, jer ja sam imala u srednjoj priljatelje stvarno razlicitog karaktera od mene, ali nekako su imali to nesto sto me "teralo" na druzenje s njima.

[Zek0slav]

Išli ste skupa u razred i dijelili prisilno 4 godine skupa. Eto poticaja za druženje.
Pa ne moraš odmah sentimentalnost pokazivati, ali pokoji osmijeh i opušten pristup se cijeni.

U pravu si, baš su čudni. Obično "ako bog da" ide na kraju rečenice.

Uglavnom, mislim da ne treba odmah isključivati ljude zbog nekih mana. Ipak treba neko razdoblje proći dok ne upoznaš pravu osobu.
A i kažu odrasli da je u životu puno kompromisa.

[realistični]

Ima nas još bez prijatelja U najboljim sam godinama, student, jako solidno izgledam, imam neke interese, razgovorljiv sam, ali nisam nametljiv i ne volim nikakve površne ljudske odnose, pa tako ni prijateljske. Neka prijašanja društva su se raspala, neki ljudi otišli studirati u druge gradove pa doma svrate jednom u 2-3 mjeseca, a meni se sve svodi na 2, eventualno 3 osobe i to s kojima ne mogu ići baš kad mi se uvijek ide van ili na piće, u kino... Valjda dođe to tako u životu, samo je problem kako se aktivnije socijalizirati? Kako se postaviti kada shvatiš da imaš doslovce milijun poznanika, a niko od njih nije prijatelj niti si na toj razini odnosa da možeš inicirati neka druženja. Govorim o kolegama na faksu, gdje se sve svodi na priču o ispitima, kolokvijama, eventualno padne neka kava u pauzama između predavanja i onda svako ode svojim putem, u svoja uhodana društva koja se uglavnom vuku iz srednje škole. Ima nas koji takva društva nemamo, ima li spasa za nas, neki savjet?

[jedan_decko24]

realistični kaže:

I Valjda dođe to tako u životu, samo je problem kako se aktivnije socijalizirati? Kako se postaviti kada shvatiš da imaš doslovce milijun poznanika, a niko od njih nije prijatelj niti si na toj razini odnosa da možeš inicirati neka druženja. Govorim o kolegama na faksu, gdje se sve svodi na priču o ispitima, kolokvijama, eventualno padne neka kava u pauzama između predavanja i onda svako ode svojim putem, u svoja uhodana društva koja se uglavnom vuku iz srednje škole. Ima nas koji takva društva nemamo, ima li spasa za nas, neki savjet?

X

Potpisujem boldano.

[mali-mrav]

ne znam uopće gdje bi ovo stavila. pa evo ovdje- za istresanje dušice

nemam prijatelja. ni jednog. imam poznanike, imam ljude s faksa koje mogu pozvat tu i tamo na kavu, ali s njima dijelim samo kad sam dobre volje, zapravo njih nije ni briga ako sam loše. premalo nas veže- dragi su mi ali ne dovoljno...
imam kvazi prijateljice iz kvarta. s njima imam još manje zajedničkog, ali isto se vidimo tu i tamo.
sad se mučim s "bulimijom". (kako to ružno zvuči.) zapravo, ne, ne mučim se s njom. Ona je tu, samo zato da mi pomogne izgurat to što sam u ostalom dijelu života sama.
I da, imam obitelj. s njima sam trenutno (nakon razdoblja puberteta i tipičnih -ništa posebno- svađa i nerazumijevanja) uspjela postić to da ne ratujemo.

[mali-mrav]

I također potpisujem gore boldano. Dobro rečeno.
Šteta samo što nam to neće pomoći

[waitinglife]

Da, ima nas jos. Kroz raznorazne ruzne stvari koje su mi se izdesavale u zivotu, mogu reci da nemam ni jednog prijatelja. To mi je gore nego biti bez partnera.
Al eto...

[Sajx]

Imam malog prijatelja,ali prijatelja u pravom smislu riječi. Mogu ih nabrojati na prste desne ruke. Ne nedostaje mi većakoličina prijatelja,da želim mogao bi ih imati mnogo,ali onda to ne bi bili pravi prijatelji. Uglavnom sumi to poznanici i tui tamo popričamo,nikad o privatnim stvarima i slično,a i takvi ljudi su nezahvalni i uglavnom premazani svim mastima.

[omoplata]

Upisi neki sport ili se uclani u klub nekakvog hobija ili interesa koji te zanima.
Za ovo stvarno nema isprike. Ja upoznajem svaki dan nove ljude, ali doslovno svaki dan, tako da ne vidim kako netko ne moze skupit bar 2-3 osobe slicnih intersa.

[Prdimahovina]

omoplata kaže:

Za ovo stvarno nema isprike. Ja upoznajem svaki dan nove ljude, ali doslovno svaki dan, tako da ne vidim kako netko ne moze skupit bar 2-3 osobe slicnih intersa.

Čuj,ima povučenih ljudi,koji imaju problema sa sklapanjem prijateljstava i uspostavljanjem kontakata sa novim ljudima.

Opravdani ili ne ,utemeljeni ili ne takvi problemi postoje.
I ne nestaju,bez obzira učlanio se netko ili ne u planinare,krenuo pohađati neki tečaj ili slično.

Imanje prijatelja kao i poznanika je između ostaloga i socijalna vještina.
Da bi ljudi kliknuli bilo na zajedničkim interesima ili čak i problemima potreban je neki minimum interakcije.

Ako toga nema,nema ni upoznavanja,ni sklapanja prijatejstva,a bogami ni kečige

[mala_ :)]

Moram nekaj reći... I ja se u zadnje vrijeme osjećam jako usamljeno... Mislim da nekaj ne valja samnom ili kaj? Rekla sam da imam malo prijatelja ok imam ih.. ali nekada se tako osjećam usamljeno. Uvjek sam bila u društvu sad sam pak u ozbiljnoj vezi i niš mi ne fali... al nekad kao da imam osjećaj da moj dečko kao da ima više prijatelja i to mi je drago... i zovu ga na kavu i sve to.. a ja... doma.... Zbilja neznam što se dešava... Kao da gubim frendice... Možda imam više vremena jer ne radim... Sve mi je tako čudno... Nikad ih nisam izbjegavala zbog dečka.. Uvjek sam imala vremna za njih.. a sad.... kao da to sve nestaje...
Baš se osječam nekak trulo... Što vi predlažete? Jel imate kaj za reč?

[omoplata]

Prdimahovina kaže:

Čuj,ima povučenih ljudi,koji imaju problema sa sklapanjem prijateljstava i uspostavljanjem kontakata sa novim ljudima.

Opravdani ili ne ,utemeljeni ili ne takvi problemi postoje.
I ne nestaju,bez obzira učlanio se netko ili ne u planinare,krenuo pohađati neki tečaj ili slično.

Imanje prijatelja kao i poznanika je između ostaloga i socijalna vještina.
Da bi ljudi kliknuli bilo na zajedničkim interesima ili čak i problemima potreban je neki minimum interakcije.

Ako toga nema,nema ni upoznavanja,ni sklapanja prijatejstva,a bogami ni kečige

I ovo je istina, sve je legitimno sto si napisao.

Samo sto nekada imam dojam da ljudi cekaju da im netko rijesi njihove probleme dok su zapravo oni ti koji imaju uzde nad svojim zivotom a ne neka nevidljiva ruka vodilja ili neki XY.

Slazem se i sa tim da su za sklapanje prijateljstva potrebne socijalne vjestine, da...naravno...no one i jesu tu da se nauce i steknu i mogu se poboljsati...ali promjenom varijabli zivljenja kod pojedinca...stvari se sigurno nece mijenjati ako uvjeti funkcije ostanu isti, matematicki receno.

Cini mi se da nekada ljudi zele biti previse komodni, ne zele riskirati neke stvari, boje se istupa, boje se izlaska iz ljuske ali zele kontakt, zele nove ljude u svom zivotu jer je to prirodno i socijalna smo bica prije svega.

Ali kao sve u zivotu, i ovo je quid pro quo. Ne moze se nista dobiti ako se nesto ni ne da.

Eto samo toliko, u tom smislu sam mislio kada sam pisao svoj gornji komentar. Nadam se da sam bar malo jasniji sada.

Zivio/zivjela ti meni!

[dorrraa]

Napravite grupno druzenje. Eto,u svakom slucaju imate nesto zajednicko, odnosno nemate (prinatelje jel)..

[Sajx]

mala_ :) kaže:

Moram nekaj reći... I ja se u zadnje vrijeme osjećam jako usamljeno... Mislim da nekaj ne valja samnom ili kaj? Rekla sam da imam malo prijatelja ok imam ih.. ali nekada se tako osjećam usamljeno. Uvjek sam bila u društvu sad sam pak u ozbiljnoj vezi i niš mi ne fali... al nekad kao da imam osjećaj da moj dečko kao da ima više prijatelja i to mi je drago... i zovu ga na kavu i sve to.. a ja... doma.... Zbilja neznam što se dešava... Kao da gubim frendice... Možda imam više vremena jer ne radim... Sve mi je tako čudno... Nikad ih nisam izbjegavala zbog dečka.. Uvjek sam imala vremna za njih.. a sad.... kao da to sve nestaje...
Baš se osječam nekak trulo... Što vi predlažete? Jel imate kaj za reč?

Starija si od mene,ali kod mene je ista situacija.

Samo što ja ne osjećam da mi partner ima više frendova jer nisam u vezi,već najbolji frend. Uglavnom problem je udaljenost između nas dva,inače bi vjerojatno njegovi frendovi bili moji i obratno.

Uglavnom,znam se osjećati usamljeno,sve je manje ljudi koji se ponašaju isto prema tebi u društvu i kad ste sami. Ja sam svoj slom doživio ovu Novu Godinu. Dakle,od par frendova svi su otišli nekud,a ja sam izvisio,iako sve manje slavim blagdane i iako sam si pripremio Warriora (filmek) uz krokete,pivicu,meseko,francusku itd. kad je otkucala ponoć osjećao sam se kao da sam kroz zemlju propao.

Fakat loš osjećaj,nisam u tom trenutku imao nikoga,potpuno sam,ni rodbine mi doma nije bilo,samo sam čuo u daljini smijeh,veselje i nazdravljanje,vatromet s druge strane,a tišina s "moje" strane. Nešto najgore što sam doživio,plakao sam kolko sam bio nesretan.

Fakat si nemojte napraviti to da nemate barem jednog best frenda koji će svama biti uvijek i kojemu ste vi prioritet a ne neki drugi frendovi. Kažem,s ovim jednim sam si fakat najbolji ali preudaljeni smo.

[omoplata]

Sajx kaže:

Starija si od mene,ali kod mene je ista situacija.

Samo što ja ne osjećam da mi partner ima više frendova jer nisam u vezi,već najbolji frend. Uglavnom problem je udaljenost između nas dva,inače bi vjerojatno njegovi frendovi bili moji i obratno.

Uglavnom,znam se osjećati usamljeno,sve je manje ljudi koji se ponašaju isto prema tebi u društvu i kad ste sami. Ja sam svoj slom doživio ovu Novu Godinu. Dakle,od par frendova svi su otišli nekud,a ja sam izvisio,iako sve manje slavim blagdane i iako sam si pripremio Warriora (filmek) uz krokete,pivicu,meseko,francusku itd. kad je otkucala ponoć osjećao sam se kao da sam kroz zemlju propao.

Fakat loš osjećaj,nisam u tom trenutku imao nikoga,potpuno sam,ni rodbine mi doma nije bilo,samo sam čuo u daljini smijeh,veselje i nazdravljanje,vatromet s druge strane,a tišina s "moje" strane. Nešto najgore što sam doživio,plakao sam kolko sam bio nesretan.

Fakat si nemojte napraviti to da nemate barem jednog best frenda koji će svama biti uvijek i kojemu ste vi prioritet a ne neki drugi frendovi. Kažem,s ovim jednim sam si fakat najbolji ali preudaljeni smo.

Jebeno brate. Bio sam i sam u slicnim situacijama, nije lako biti sam bez igdje ikoga svoga. Ali sto te ne ubije, ojaca te. Drzi se.

[mala_ :)]

Sajx kaže:

Starija si od mene,ali kod mene je ista situacija.

Samo što ja ne osjećam da mi partner ima više frendova jer nisam u vezi,već najbolji frend. Uglavnom problem je udaljenost između nas dva,inače bi vjerojatno njegovi frendovi bili moji i obratno.

Uglavnom,znam se osjećati usamljeno,sve je manje ljudi koji se ponašaju isto prema tebi u društvu i kad ste sami. Ja sam svoj slom doživio ovu Novu Godinu. Dakle,od par frendova svi su otišli nekud,a ja sam izvisio,iako sve manje slavim blagdane i iako sam si pripremio Warriora (filmek) uz krokete,pivicu,meseko,francusku itd. kad je otkucala ponoć osjećao sam se kao da sam kroz zemlju propao.

Fakat loš osjećaj,nisam u tom trenutku imao nikoga,potpuno sam,ni rodbine mi doma nije bilo,samo sam čuo u daljini smijeh,veselje i nazdravljanje,vatromet s druge strane,a tišina s "moje" strane. Nešto najgore što sam doživio,plakao sam kolko sam bio nesretan.

Fakat si nemojte napraviti to da nemate barem jednog best frenda koji će svama biti uvijek i kojemu ste vi prioritet a ne neki drugi frendovi. Kažem,s ovim jednim sam si fakat najbolji ali preudaljeni smo.

Baš tužno Nekad se ja Baš znam tak osječat kao i ti.. Nekak je daleko do Nove god.. ali imam osjećaj isto takav kakva je bila kod tebe situacija. Mislim da ne bi trebali ni plakat niti išta, nego samo pokazat kolko smo jači.. Možda će to tak reći svaki drugi.. ali svaka rijeć uvjek je bar kod mene dobro došla. Ja se ćudim samoj sebi nekad mi čak i paše usamljenost.. ali ovaj put je ima previše. Mislim da trebamo bit jači od nje. I to je dio života kojeg trebamo proč. Nekad se toliko jadno osječam da neznam kaj bi mogla reći na to, ali sjetila sam se nečeg kaj mi veli jedna osoba...
Kaže: "Možda nam je sad gore, možda je to samo trenutak kaj ga tak proživljavamo, a onda malo kasnije, ovog trenutka nebude više bilo .. Nečemo ga se više ikada sjetitit .. jer upravo nam se je desilo nešto neočekivano"....
Poslije kiše dolazi sunce. Možda ima istine u tome.
Ja uglavnom samo želim da se ovaj trenutak što prije makne od mene jer ne treba mi još jedna teška depresija, a ljeto je tu...

[omoplata]

Mislim da ja najteze biti okruzen sa gomilom ljudi i prijatelja a opet biti sam.
Taj neki glupavi feeling da se s nikim ne razumijes, iako pricate i vidjate se svaki dan. Mislim da to najbolje opisuje masu mojih situacija, uvijek okruzen ljudima, pa i zenama ako bas hocete, nisu mi stran pojam niti malo...ali ipak se osjecam sam. Cak i kad sam u vezi - sam sam. E to je ipak najjebenije od svega, mislim Jel se kome dogadja ovako nesto slicno?