Ljudi bez prijatelja

[Aage]

dtomas kaže:

ti najbolje znaš što ti vele srce i duša
ako ti kažu kako bi više očekivao od najfrenda onda znaš istinu
Ali opet velim, ne klasificiraj ga sada odmah u neki niži rang. Pusti nek se stvar razvija sama po sebi, opusti se, ne forsaj, javi mu se, nek se i on tebi javi... Ako između vas postoji privrženost, onda će prijateljstvo potrajati, a ako ne, onda ćete se udaljiti jedan od drugog i TO nije nenormalna stvar. To se ljudima stalno događa.

Ja bih se zadržao na "opušteno" i bez ikakvog forsiranja.

Da mu se javim, pa kako neću idemo u šk. svaki dan zajedno, pola sata, a uz to s njim sam u razredu.

Dal' da ne započinjem teme, da on priča ako hoće, to mi je bolje? I ti si to rekao, al' sada nakon ovog posta drugačije gledaš na to.
Samo reda radi govorim, ono manje neg' prije, inače govorimo onak.

Mi ćemo uvijek biti prijatelji, ali takvi, kao što smo sad (što mi se ne sviđa). Nekom je. Radije bi da budemo puuuno bolji ili nikakvi, a ako ovako nastavimo mislim da se ništa neće promijeniti.

[spiksy_st3]

dtomas kaže:

očito ti nisi motiviran imati curu JER oni koji žele, budu s nekim tko im pašehumor nije presudan da bi se imalo prijatelja ili djevojku

Ako se razumiješ u računala i to kako ona rade to je znak kako si više okrenut mrtvoj materiji nego živoj (ljudima). Igrice su tu da te još više odvuku od živih ljudi, postaješ (htio ne htio) sve više asocijalan. Naime, što si više s ljudima, sve ti je lakše uspostaviti kontakt i SUPROTNO. Što si rjeđe u kontaktu, sve si dalje i sve ti je teže pronaći "istu frekvenciju" pri komunikaciji.

Ako te zaokupljaju rijetke teme, ne brini ima jako puno ljudi koji su kao ti. Na tebi je da ih pronađeš ili tu na forumu, negdje u gradu, možda na nekim okupljanjima (sada su aktualni mnogi skupovi koji promišljaju kako promjeniti svijet na bolje) i tu možeš pomoći, dati svoj doprinos.

Ako ćeš kući igrati igrice, ništa ti se neće izmjeniti na bolje - bit ćeš samo depresivniji.Povučenost cure ne cijene jer... to im je detektor kako se dotični muškarac NEĆE zauzeti niti za njih, nit za dijete (jednog dana). To je prirodan filtar . Očito ćeš morati malo poraditi na sebi. Korigiraj smijer kojim ideš i samo nemoj (molim te) OPIJATIMA pokušavati osnažiti samopouzdanje. To je put zablude. Samopouzdanje se gradi mirnom, staloženom komunikacijom, stavom:"nemam što izgubiti".

Drago mi je što nisi egocentrik koji svaki tren koristi ne bi li ukazao na svoju veličinu,značaj i humor... Takvi mi uvijek idu na onu stvar.

Još jednom, AKO ŽELIŠ promjeniti stanje u kojem si onda: smanji igranje igrica, a više se druži s ljudima. Više komuniciraj s ljudima. Više komuniciraj s curama. Više postavljaj pitanja curama, pokaži interes.

i svakako, čim prestaneš samosažaljevati se, misliti na suicid, odmah će ti se vratiti dragocjena energija kojom ćeš promjeniti stanje.

Eh, gle ja zivim u Splitu, ovdje nema ni nesto puno alternativnih sajmova, okupljanja, nista naprednije od obicne klasicne umjetnosti, povjesti i slicnih stvari, a i sto je i ekipa malo zatvorena tako da opcenito ovdje je nemoguce vidjet nekog nepoznatog covjeka da iz cista mira se obraca nepoznatoj osobi osim ako se neradi o nekoj informaciji ili informativnom razgovoru

ljudi uvode druge ljude u ekipu, u konzervativnom zavicaju kao sto je dalmacija ti treba poveznica, ilitiga veza za socijalizirat se

a igrice sam poceo igrat u 3. osnovne, kad su mi ovi ispred zgrade razbili biciklu, ukrali 2 baluna, u skoli me zajebavali, pljucali i gađali, cak i sama pomisao na to me zaboli jer im nisam nista lose napravio

posli sam se zatvoria u sobu i visia na kompu, mater mi je kupila odlican komp 2004. jer kao sto je i sama rekla, bolje da zivot gubim na kompu, nego da mi ga oduzima okrutni svijet na ulici

zasto ljudi gledaju jedni druge ka konkurenciju, rivale, i nekoga koga trebaju nadjacati, (pocevsi od 5-godisnjeg natezanja "moj bager je bolji od tvog bagera" do pubertetskog "ja imam bolji mobitel od tvog)

nezelim se natezat s nikim, cak ni na toj "sofisticiranoj plemenitoj razini"



i da ti pravo kazem, evo kad bi me sutra bilo ko bar pozva na kavu.....to bi mi bila dovoljna odskocna daska za u socijalni zivot

jer sad znam da kad bi s nekim iduci put otisao bar na kavu, da nebi mislia ni o picu, ni o dimu, ni o cemu nego o tome kako da to vrijeme iskoristim u najveselijem društvenom svjetlu s tom osobom


i just need one try, one chance .......the rest i can figure out easily xD

[dtomas]

Aage kaže:

Da mu se javim, pa kako neću idemo u šk. svaki dan zajedno, pola sata, a uz to s njim sam u razredu.

Dal' da ne započinjem teme, da on priča ako hoće, to mi je bolje? I ti si to rekao, al' sada nakon ovog posta drugačije gledaš na to.
Samo reda radi govorim, ono manje neg' prije, inače govorimo onak.

Mi ćemo uvijek biti prijatelji, ali takvi, kao što smo sad (što mi se ne sviđa). Nekom je. Radije bi da budemo puuuno bolji ili nikakvi, a ako ovako nastavimo mislim da se ništa neće promijeniti.

zašto inzistiraš da budete puuuuuuno bolji ili nikakvi?
forsaš to prijateljstvo, to ti mora biti jasno
a time ćeš ga i upropastiti :/

Ja ti ne mogu dati jasne upute, jer znam jako malo...

Ti se osloni na svoj instinkt, a ja ti samo još jednom savjetujem: samo opušteno i bez velikih očekivanja, bez forsanja, bez zahtjevanja tipa "ili smo najfrendovi ili si mi ništa". Pa to je užasna shema!

Da se netko tako meni postavi, ja bih ga gledao blijedo i sigurno bi se distancirao.

pazi što radiš jer možda svojim akcijama napraviš baš ono što si ne želiš

[dtomas]

spiksy_st3 kaže:

Eh, gle ja zivim u Splitu, ovdje nema ni nesto puno alternativnih sajmova, okupljanja, nista naprednije od obicne klasicne umjetnosti, povjesti i slicnih stvari, a i sto je i ekipa malo zatvorena tako da opcenito ovdje je nemoguce vidjet nekog nepoznatog covjeka da iz cista mira se obraca nepoznatoj osobi osim ako se neradi o nekoj informaciji ili informativnom razgovoru

ljudi uvode druge ljude u ekipu, u konzervativnom zavicaju kao sto je dalmacija ti treba poveznica, ilitiga veza za socijalizirat se

a igrice sam poceo igrat u 3. osnovne, kad su mi ovi ispred zgrade razbili biciklu, ukrali 2 baluna, u skoli me zajebavali, pljucali i gađali, cak i sama pomisao na to me zaboli jer im nisam nista lose napravio

posli sam se zatvoria u sobu i visia na kompu, mater mi je kupila odlican komp 2004. jer kao sto je i sama rekla, bolje da zivot gubim na kompu, nego da mi ga oduzima okrutni svijet na ulici

zasto ljudi gledaju jedni druge ka konkurenciju, rivale, i nekoga koga trebaju nadjacati, (pocevsi od 5-godisnjeg natezanja "moj bager je bolji od tvog bagera" do pubertetskog "ja imam bolji mobitel od tvog)

nezelim se natezat s nikim, cak ni na toj "sofisticiranoj plemenitoj razini"



i da ti pravo kazem, evo kad bi me sutra bilo ko bar pozva na kavu.....to bi mi bila dovoljna odskocna daska za u socijalni zivot

jer sad znam da kad bi s nekim iduci put otisao bar na kavu, da nebi mislia ni o picu, ni o dimu, ni o cemu nego o tome kako da to vrijeme iskoristim u najveselijem društvenom svjetlu s tom osobom


i just need one try, one chance .......the rest i can figure out easily xD

a ti koji su te pljucali, krali stvari... jesu li to sada isti oni čiju pažnju želiš?
Nadam se da nije...

Znaš što?

Ja ne bi živio u takvom gradu.
Nastojao bih se odseliti ili... ili bih se ciljano bavio pronalaskom istomišljenika jer SIGURNO nisi jedini u 2 gradu po veličini u RH koji misli na taj način.

I sigurno postoje osobe slične tebi koje traže društvo, koji su osamljeni jer ih malo tko razumije... Imaš li ideju kako otkriti te ljude?

Još jednom, igrice i previše bavljenja računalima naprosto čini ljude asocijalnima. TO je činjenica. Ako želiš promjenu, reduciraj sjedenje pred ekranom.

[Darkbound]

dtomas kaže:

Još jednom, igrice i previše bavljenja računalima naprosto čini ljude asocijalnima. TO je činjenica.

Ovo naprosto nije istina, ne govori stvari o kojima veze nemaš i s kojima se ne baviš.
Govoriš čovjeku koji voli računala i igre da se prestane bavit s tim. Nije dobar savjet.

[dtomas]

Darkbound kaže:

Ovo naprosto nije istina, ne govori stvari o kojima veze nemaš i s kojima se ne baviš.
Govoriš čovjeku koji voli računala i igre da se prestane bavit s tim. Nije dobar savjet.

imam nekoliko primjera tj. poznajem NEKOLIKO ljudi koji su se ulovili u istu "mrežu" pa igraju danonoćno neke online igre, a onda se čude što su osamljeni.

To što spiksy_st3 nešto voli, ne znači da mu to i dobro čini...
Osim toga, nek saam preispita situaciju. Ja sam naveo svoja saznanja.
Ne kanim prešućivati ako sam već u nakani nekome pomoći.

ps jesi li TI ikada vidio ljude koji se inače druže preko twittera i koji se jednom godišnje nađu na druženju u RL? Jesi li vidio taj oblik komunikacije na djelu? Ako jesi, što misliš o tom? Ako nisi... a onda nemamo o čemu razglabati. I da, igrice su stoput gore od twittera za društveni život.

[Darkbound]

dtomas kaže:

imam nekoliko primjera tj. poznajem NEKOLIKO ljudi koji su se ulovili u istu "mrežu" pa igraju danonoćno neke online igre, a onda se čude što su osamljeni.

To što spiksy_st3 nešto voli, ne znači da mu to i dobro čini...
Osim toga, nek saam preispita situaciju. Ja sam naveo svoja saznanja.
Ne kanim prešućivati ako sam već u nakani nekome pomoći.

ps jesi li TI ikada vidio ljude koji se inače druže preko twittera i koji se jednom godišnje nađu na druženju u RL? Jesi li vidio taj oblik komunikacije na djelu? Ako jesi, što misliš o tom? Ako nisi... a onda nemamo o čemu razglabati. I da, igrice su stoput gore od twittera za društveni život.

Ignorantan si i generaliziraš. Daljnja rasprava nema smisla.

spiksy_st3 imaš PM!

[dtomas]

Darkbound kaže:

Ignorantan si i generaliziraš. Daljnja rasprava nema smisla.

spiksy_st3 imaš PM!

Ne slažem se s tobom. To je znak ignorantnosti?
Pa tko te tjera u raspravu samnom?

Uživaj

ps ako osoba satima sjedi za kompom igrajući igrice, definitivno ne komunicira s živim ljudima sjedeći za stolom i pijući piće, promatrajući stvarni svijet...

Kada naglašavaš kako netko ima PM naglašavaš ignoriranje teme pod kojom se javljaš. Tvoje mišljenje nismo vrijedni pročitati? Zašto? Tako je vrijedno da ga čuvaš? Pa to je oprečno smislu foruma. Očito ne razumiješ kako je forum ovdje radi razmjene mišljenja.

[spiksy_st3]

dtomas kaže:

Imaš li ideju kako otkriti te ljude?

e to je ono sto znam da sigurno ima ljudi, ali im neznam kako im prici, tj. moga bi smislit neku semu sad ovako ali kad bi dosa u susret, totalni block u glavi, neznam,

i btw igrat igrice barem ako nis drugo u zivotu to znam radit epic xD jedini "hobi" u kojem bas imam talenta a i zivaca xD, zas to nitko necjeni.........faca si ako imas BMW i ako znas radit osmice po cesti i driftat a nisi faca ako imas razerov miš, quad core komp i ako peglas mmo igrice Nije fer.....al jednog dana ce i gaming postat kulturna umjetnost i pravo zanimanje

na drustvenim mrezama se neman nikome muda javit na chat, jer inace znam dosta pisat-brisat i smisljat po 5 min kako da odgovorim nekoj curi koja me pita "ej pa di si ti sta ima s tobom" i onda odem offline pa odgovorim da nebi slucajno vidila "person is typing a message"
a jednom sam prica sa curom za koju sam se zanima 3 godine, pitala me "sta si tako spor , ili ti nevalja tastatura xD"

[dtomas]

spiksy_st3 kaže:

e to je ono sto znam da sigurno ima ljudi, ali im neznam kako im prici, tj. moga bi smislit neku semu sad ovako ali kad bi dosa u susret, totalni block u glavi, neznam,

Block u glavi ti se događa jednako kao i meni kada otvorim neku stratešku igru i gledam i ništa ne kužim. Samo idem prema onom X desno gore... Ali igranje takvih igrica nije mi primarna želja, a tebi je druženje želja. Ti ne bi smio "kliknuti" na X (Alt+F4).

i btw igrat igrice barem ako nis drugo u zivotu to znam radit epic xD jedini "hobi" u kojem bas imam talenta a i zivaca xD, zas to nitko necjeni.........faca si ako imas BMW i ako znas radit osmice po cesti i driftat a nisi faca ako imas razerov miš, quad core komp i ako peglas mmo igrice Nije fer.....al jednog dana ce i gaming postat kulturna umjetnost i pravo zanimanje

ma sve to nije sporno, samo je u određenom sukobu s onim drugim što ti želiš ostvariti... Uviđaš li to i ti?

na drustvenim mrezama se neman nikome muda javit na chat, jer inace znam dosta pisat-brisat i smisljat po 5 min kako da odgovorim nekoj curi koja me pita "ej pa di si ti sta ima s tobom" i onda odem offline pa odgovorim da nebi slucajno vidila "person is typing a message"
a jednom sam prica sa curom za koju sam se zanima 3 godine, pitala me "sta si tako spor , ili ti nevalja tastatura xD"

Iz straha od gubitka, ti si ostvario gubitak...
Zašto se plašiš? Pa ti si čovjek jednako vrijedan pažnje kao i svi drugi.

Želiš li ti zapravo promjenit dosadašnju praksu ili samo želiš rasteretiti trenutnu težinu na srcu&duši?

[merci3]

Eh ne znam, valjda sam dosla na pravo mjesto. Nadam se da ce mi netko moc pomoci jer ja vise ne znam sta da napravim.
Imam 18 godina i prije sam imala hrpu prijatelja oko sebe i onda sam prohodala s deckom i bili smo u vezi godinu i pol. I u tih godinu i pol sam izgubila sve prijatelje koje sam imala jer sam stalno bila s njim jer je on bio ljubomoran ako bi ja otisla nekud s prijateljicama i nisam htjela svađen. I sad nakon veze shvatila sam da vise nikoga nemam. Pokusala sam vratiti na staro neka prijateljstva ali neuspješno. Uvijek mi kazu javit cu ti se da se dogovorimo, ali nikad nista. Pokusala sam cak stupit u kontak s prijateljima iz osnovne s kojima sam si bila jako dobro, ali i to je neuspjesno proslo jer svi sad vec imaju svoj krug drustva. Iako ima 2 ''prijateljice'', no jedna sad ima decka, i isto kao i ja nekada, vise nema vremena za nikoga tako da je nebih nazvala prijateljicom. Nikad nema vremena za kavu, druzenje, izlaske. Druga ''prijateljica'' me zove onda kad nema nikoga, a kad ima ja sam nebitna. Dogovorimo se nesto, pa ju neka bolja frendica nazove i meni odmah sve odkazuje. U razredu se pokusavam skompati s 2 cure, i one su mene pihvatile i sve i drage su mi, ali nije to drustvo kakvo meni odgovara kao osobi kakva jesam. Pokusavam upoznavati ljude, ali nista mi ne uspjeva. Nekad sam ih znala upoznavati kad sam izlazila. Sada nemam s kim izlazit i po cijele dane sam doma dok se svi drugi zabavljaju. Ne znam vise u cemu je problem, sve sam pokusala i sve je bilo bezuspjesno. Evo jedan nedavni primjer koji mi nikako nije jasan: Prije nekih 3 tjedna sam bila na jednom rođendanu i naravno bili tamo super decki i sve. I dodem ja do njih, upoznamo se, pricamo..trudim se cijelo vrijeme. I dode jedna cura i svi brzo potrce k njoj kao da ja vise ne postojim. Ona sa oko nicega nije potrudila, samo je sjela i svi su se dosli s njom upoznati i ostali pricati s njom. Ne razumijem. Ja kad sam sjela negdje nitko nije do mene dosao da razgovaramo, a kod nje svi. Nije neka ljepotica, ali nije ni ruzna. Mada u tome uopce nije stvar. Na razumijem sta to (samo radi primjera) ona ima, a ja ne. Zasto su svi radije bili s njom, nego samnom. A i ona i ja smo tek tada sve te ljude upoznali. Ponestaje mi snage jer vise ne znam sta da napravim. Trudim se stalno, bezuspjesno. Mislila sam otici psihologu, no ne znam kako bi mi on mogao pomoci. Zivim u malom gradu gdje svi sve znaju. Ja nikoga vise. Nadam se da cete mi pomoci, hvala unaprijed.

[zoya85]

merci3 kaže:

Eh ne znam, valjda sam dosla na pravo mjesto. Nadam se da ce mi netko moc pomoci jer ja vise ne znam sta da napravim.
Imam 18 godina i prije sam imala hrpu prijatelja oko sebe i onda sam prohodala s deckom i bili smo u vezi godinu i pol. I u tih godinu i pol sam izgubila sve prijatelje koje sam imala jer sam stalno bila s njim jer je on bio ljubomoran ako bi ja otisla nekud s prijateljicama i nisam htjela svađen. I sad nakon veze shvatila sam da vise nikoga nemam. Pokusala sam vratiti na staro neka prijateljstva ali neuspješno. Uvijek mi kazu javit cu ti se da se dogovorimo, ali nikad nista. Pokusala sam cak stupit u kontak s prijateljima iz osnovne s kojima sam si bila jako dobro, ali i to je neuspjesno proslo jer svi sad vec imaju svoj krug drustva. Iako ima 2 ''prijateljice'', no jedna sad ima decka, i isto kao i ja nekada, vise nema vremena za nikoga tako da je nebih nazvala prijateljicom.

Obzirom na tvoje godine, to "prijateljstvo" koje si ranije imala sa dosta ljudi, zapravo niti nije bilo pravo i trajno prijateljstvo, već usputno druženje.
Da je drukčije, isti ti prijatelji te ni bi izbjegavali i željeli bi se družiti s tom no takvi odnosi su zapravo najtipičniji u nekim fazama odrastanja.

Što se tiče samog dečka, pogriješila si, jer si dopustila da upravlja tvojim životom i diktira ti da se s nekima ne družiš.

Ja bi ti savjetovala da tražiš neopterećeno prijatelje negdje drugdje i da se ne družiš sa onima koji se ne žele družiti s tobom. Počni nešto raditi, baviti se nekim aktivnostima u slobodno vrijeme, sigurno ćeš upoznati nekog novog.

[CatalystCRO]

Ja imam malo rasulo stanje sto se tice drustvenih odnosa


da ne pricam 3 ure i da ne sastavljam 10 zivotopisnih postova skratit cu pricu, ugl imao ekipu u kvartu dok sam bio u osnovnoj (nisam bas bio neki brotherhood in d hood s njima, ali sam se druzio) bilo je svasta, mješavina ekstremno pozitivnih i ekstremno negativnih iskustava, ta sinusoida je divljala kao seizmomjeru kada mjeri potres od tsunamia.

Krenuo u srednju, poceo piti, pusiti travu itd, druziti se s metalcima (jer sam bio sam po sebi roker i metalac) , za klubove nisam imao love, za ostatak svjeta bio klošar, za cure bio rugoba, žgoljavac i propalica itd, dakle totalno odbacen od generalne populacije.

u srednjoj (zbog manjka bodova sam bia prisiljen upisati srednju u kojoj su svi cajkaši, seljaci, kockari, kladionicari, dileri, šverceri, kriminalci pa i oni kojima Zatvor Bilice ili Turopolje šalju opravdanja i ispricnice u školu, tamo sam samo dozivljavao maltretiranje i na neku rugu i sam po sebi očvrsnuo sto se tice toga, postao malo autoritetan ali sam dobijao i respekta dovoljno da mogu normalno pohađati skolu bez da me svakodnevno maltretiraju (a na verbalna dobacivanja sam navikao i postao totalno imun, rijeci vise nisu djelotvorne)


Zavrsio srednju, upisao 4. godinu u ekonomskoj (prekvalifikacija) i drustvo pijanih nelojalnih metalaca je krenulo svak svojim putem, pokazali su necast i nebrigu, sebcnost i jasnu poruku da zele dominirati i da stavljaju samo sebe na prvo mjesto. U istom periodu kada sam se odvajao od takvog drustva, prestajao piti, poceo ici u teretanu, dobijem poziv od lika iz kvarta sto smo se druzili u osnovnoj školi, radili nerede, divljali i bili najveci delikventi u kvartu (a ni ja ni on nemamo policijski dosje) , i tako se ja jedno godinu dana druzim nazad sa starom ekipom u kvartu

e sad, tokom tih 5-6 godina pubertetskog zivota, moje su se ambicije promjenile, od djecaka koji je u osnovnoj bacao vrata i klupe kroz prozor, do covjeka koji cita Davida Icke-a, danonocno kopam po astronomskim, tehnoloskim portalima, samouko se iz gušta obrazujem i volim alternativu, duhovnost i to. Dok je i taj prijatelj isto postao osvješten i stabilan, no problem je sada ostatak ekipe u kvartu , to su sve jos uvik neozbiljni kladionicari i dangubice u kaficu sta puse travu po cile dane, ok necu reci da sam drukciji, ja i taj prijatelj isto izlazimo svaki dan prosetati u kvart, zapaliti joint, javiti se ljudima i to je to.

Prije dok smo kao dica divljali je bila bas prava kvartovska atmosfera, sada se to svodi na "crni biznis" , svi smo generacija 18-23 godine, neki se bave kriminalom, neki dilaju po kvartu, neki se drogiraju vec, neki klosare i ne rade nista po cile dane, a oni najinteligentniji studiraju (i ofc dilaju travu na fakultetu, jer kako i sami kazu "sta cu na faksu ako necu doc pun love doma"

postujem ljude iz svog kvarta i drago mi je sto sam nakon 5 godina opet dobar s njima i u svakodnevnom druzenju, imam respekta prema njima kao i oni prema meni.

Mada se cak i oni i neke cure iz kvarta pitaju sto se dogodilo samnom, kako to da sam se tolko promjenia, i malo im nedostaje moj humor, prije sam bio No.1 zajebant u zezator u školi, cure su pucale od smjeha na moje šale, a muški isto tako kada bi napravio neko divljanje ili pizdariju. Malo sam izgubio taj svoj veseli intenditet u dugodosinjoj depresiji, drogiranju i sl. I ne znam kako da im objasnim da onaj stari ja kakvog su me znali u osnovnoj više ni sam sebi ne licim kao JA nego kao netko drugi.

Ali mi jedna stvar smeta, volio bih imati nekog ambicioznog prijatelja da ga zanimaju alternativne stvari, filozofija, nesto malo intelektualno naprednije i stoljece,dva ispred ovog vremena.

Isto tako bi volio imati zensku prijateljicu s kojom cu moci razgovarati na emotivnoj razini. Ali nemam nikakve kontakte niti se cujem s takvim ljudima, samo ih zamisljam i prizeljkujem u svojoj glavi.

Mozda cete sad reci "pa imas pun kvart poznanika" ali malo je teško osjecati se sigurno, prijateljski i odlicno socijalizirano među ljudima koji su hladni, oportunisticki i rivalisticki raspolozeni, dileri, kriminalci i uglavnom poluagresivni bahati fanovi Torcide s nedostatkom empatije. (Mada taj navijacki otpor prema autoritetu i ta tvrdoglava svojeglavost i hrabrost za obranu svoje časti i dostojanstva bez obzira na posljedice mi je jako bitan faktor, i to je ubiti jedna od rijetkih stvari sto me veze za kvart, i isto tako jedna od rijetkih stvari sto me razlikuje od ostalih plemenitih ljudi koji na prvi pogled mozda bi covjek reko da mi idu rame uz rame. (zato mrzim kad me zovu metalac zbog kose i zbog muzike, jer su upravo te 2 stvari jedino sto me veze za pojam "metalac", sve ostalo je drugacije ako ne i suprotno od takvih ljudi

A i taj jedan prijatelj sto uspijem s njim naci par zajednickih rijeci preko veze upada na na brod tako da ce biti na poslu par mjeseci, onda se necu imati s kim druziti uopce.

Ekipu heavy metalaca sam odjebao bez obzira koliko plemeniti ili koliko dobrih intelektualnih misljenja i iskustava mogu podjeliti s njima, ignorirali bi me iz pizdarije (npr 3 tjedna najvise para dam za otic na svirku i uzet vino za piti, oni zbare neku zensku i onda mi se radi kurve nejavljaju 2 tjedna, nemaju ni trunke postovanja niti lojalnosti, i svaku pizdariju stavljaju ispred prijateljstva samnom, nisu me ni na kavu nikada zvali, nista.

Dok recimo neki od najgorih, najprimitivnijih torcidaških ulicnih dilera me zovne "e pa disi, lip je dan, šta stojis doma koi kurac, ajd dodi u kvart ja castim".

Ima li ljudi koji su intelektualno plemeniti, ambiciozni i maštoviti a da su u isto vrijeme lojalni i časni i da na prijateljstvo gledaju kao na "brotherhood"

mada iskreno.......svakim danom sanjam prijateljicu, kad bi kurve bile inteligentne boga mi moga platio bi 1000 kn samo da mogu sjest s njom i razgovarat o nekim dubokoumnim stvarima, Zenski glas me opusti, dijalog i razmjena misljenja sa zenskim osobama mi stvara neki balans u psihi kakav mi niti jedan dijalog s ulicnom ekipom nece napraviti.

[vghood]

CatalystCRO kaže:

Ja imam malo rasulo stanje sto se tice drustvenih odnosa


da ne pricam 3 ure i da ne sastavljam 10 zivotopisnih postova skratit cu pricu, ugl imao ekipu u kvartu dok sam bio u osnovnoj (nisam bas bio neki brotherhood in d hood s njima, ali sam se druzio) bilo je svasta, mješavina ekstremno pozitivnih i ekstremno negativnih iskustava, ta sinusoida je divljala kao seizmomjeru kada mjeri potres od tsunamia.

Krenuo u srednju, poceo piti, pusiti travu itd, druziti se s metalcima (jer sam bio sam po sebi roker i metalac) , za klubove nisam imao love, za ostatak svjeta bio klošar, za cure bio rugoba, žgoljavac i propalica itd, dakle totalno odbacen od generalne populacije.

u srednjoj (zbog manjka bodova sam bia prisiljen upisati srednju u kojoj su svi cajkaši, seljaci, kockari, kladionicari, dileri, šverceri, kriminalci pa i oni kojima Zatvor Bilice ili Turopolje šalju opravdanja i ispricnice u školu, tamo sam samo dozivljavao maltretiranje i na neku rugu i sam po sebi očvrsnuo sto se tice toga, postao malo autoritetan ali sam dobijao i respekta dovoljno da mogu normalno pohađati skolu bez da me svakodnevno maltretiraju (a na verbalna dobacivanja sam navikao i postao totalno imun, rijeci vise nisu djelotvorne)


Zavrsio srednju, upisao 4. godinu u ekonomskoj (prekvalifikacija) i drustvo pijanih nelojalnih metalaca je krenulo svak svojim putem, pokazali su necast i nebrigu, sebcnost i jasnu poruku da zele dominirati i da stavljaju samo sebe na prvo mjesto. U istom periodu kada sam se odvajao od takvog drustva, prestajao piti, poceo ici u teretanu, dobijem poziv od lika iz kvarta sto smo se druzili u osnovnoj školi, radili nerede, divljali i bili najveci delikventi u kvartu (a ni ja ni on nemamo policijski dosje) , i tako se ja jedno godinu dana druzim nazad sa starom ekipom u kvartu

e sad, tokom tih 5-6 godina pubertetskog zivota, moje su se ambicije promjenile, od djecaka koji je u osnovnoj bacao vrata i klupe kroz prozor, do covjeka koji cita Davida Icke-a, danonocno kopam po astronomskim, tehnoloskim portalima, samouko se iz gušta obrazujem i volim alternativu, duhovnost i to. Dok je i taj prijatelj isto postao osvješten i stabilan, no problem je sada ostatak ekipe u kvartu , to su sve jos uvik neozbiljni kladionicari i dangubice u kaficu sta puse travu po cile dane, ok necu reci da sam drukciji, ja i taj prijatelj isto izlazimo svaki dan prosetati u kvart, zapaliti joint, javiti se ljudima i to je to.

Prije dok smo kao dica divljali je bila bas prava kvartovska atmosfera, sada se to svodi na "crni biznis" , svi smo generacija 18-23 godine, neki se bave kriminalom, neki dilaju po kvartu, neki se drogiraju vec, neki klosare i ne rade nista po cile dane, a oni najinteligentniji studiraju (i ofc dilaju travu na fakultetu, jer kako i sami kazu "sta cu na faksu ako necu doc pun love doma"

postujem ljude iz svog kvarta i drago mi je sto sam nakon 5 godina opet dobar s njima i u svakodnevnom druzenju, imam respekta prema njima kao i oni prema meni.

Mada se cak i oni i neke cure iz kvarta pitaju sto se dogodilo samnom, kako to da sam se tolko promjenia, i malo im nedostaje moj humor, prije sam bio No.1 zajebant u zezator u školi, cure su pucale od smjeha na moje šale, a muški isto tako kada bi napravio neko divljanje ili pizdariju. Malo sam izgubio taj svoj veseli intenditet u dugodosinjoj depresiji, drogiranju i sl. I ne znam kako da im objasnim da onaj stari ja kakvog su me znali u osnovnoj više ni sam sebi ne licim kao JA nego kao netko drugi.

Ali mi jedna stvar smeta, volio bih imati nekog ambicioznog prijatelja da ga zanimaju alternativne stvari, filozofija, nesto malo intelektualno naprednije i stoljece,dva ispred ovog vremena.

Isto tako bi volio imati zensku prijateljicu s kojom cu moci razgovarati na emotivnoj razini. Ali nemam nikakve kontakte niti se cujem s takvim ljudima, samo ih zamisljam i prizeljkujem u svojoj glavi.

Mozda cete sad reci "pa imas pun kvart poznanika" ali malo je teško osjecati se sigurno, prijateljski i odlicno socijalizirano među ljudima koji su hladni, oportunisticki i rivalisticki raspolozeni, dileri, kriminalci i uglavnom poluagresivni bahati fanovi Torcide s nedostatkom empatije. (Mada taj navijacki otpor prema autoritetu i ta tvrdoglava svojeglavost i hrabrost za obranu svoje časti i dostojanstva bez obzira na posljedice mi je jako bitan faktor, i to je ubiti jedna od rijetkih stvari sto me veze za kvart, i isto tako jedna od rijetkih stvari sto me razlikuje od ostalih plemenitih ljudi koji na prvi pogled mozda bi covjek reko da mi idu rame uz rame. (zato mrzim kad me zovu metalac zbog kose i zbog muzike, jer su upravo te 2 stvari jedino sto me veze za pojam "metalac", sve ostalo je drugacije ako ne i suprotno od takvih ljudi

A i taj jedan prijatelj sto uspijem s njim naci par zajednickih rijeci preko veze upada na na brod tako da ce biti na poslu par mjeseci, onda se necu imati s kim druziti uopce.

Ekipu heavy metalaca sam odjebao bez obzira koliko plemeniti ili koliko dobrih intelektualnih misljenja i iskustava mogu podjeliti s njima, ignorirali bi me iz pizdarije (npr 3 tjedna najvise para dam za otic na svirku i uzet vino za piti, oni zbare neku zensku i onda mi se radi kurve nejavljaju 2 tjedna, nemaju ni trunke postovanja niti lojalnosti, i svaku pizdariju stavljaju ispred prijateljstva samnom, nisu me ni na kavu nikada zvali, nista.

Dok recimo neki od najgorih, najprimitivnijih torcidaških ulicnih dilera me zovne "e pa disi, lip je dan, šta stojis doma koi kurac, ajd dodi u kvart ja castim".

Ima li ljudi koji su intelektualno plemeniti, ambiciozni i maštoviti a da su u isto vrijeme lojalni i časni i da na prijateljstvo gledaju kao na "brotherhood"

mada iskreno.......svakim danom sanjam prijateljicu, kad bi kurve bile inteligentne boga mi moga platio bi 1000 kn samo da mogu sjest s njom i razgovarat o nekim dubokoumnim stvarima, Zenski glas me opusti, dijalog i razmjena misljenja sa zenskim osobama mi stvara neki balans u psihi kakav mi niti jedan dijalog s ulicnom ekipom nece napraviti.

Frenki i ja sam ajmo reci tvoja generacija, imam 20 god, dijete odraslo na ulici,u kvartu, imao problema u obitelji, nikad imao podrsku roditelja pa utjehu nasao u kvartu, u prijateljima,raznim poslovima,semama,kombinacijama znas i sam kako to ide u kvartu da ti puno ne pricam, imao dobra i losa iskustva , ali kakva god bila su me oblikovala sada u covjeka koji zna ko je i zna svoje ciljeve. (ili ih barem trazim sa otvorenim ocima). Vidim nisi glup decko, ali ima puno kontradiktornosti u tvojem postu , malo govoris da si popularan, malo da te tlace, malo govoris da su dileri i ti decki iz kvarta najveci olosi jel se drogiraju i rade pizdarije i da se zato neces druzit s njima, a onda malo kasnije kazes da i ti odes do kvarta i zapalis joint !? Pa onda si isti kao oni, ne znam zasto se uzdizes i mislis da si ti nesto bolji od njih !? Mislim da je generalno tvoj problem ego. Mislis da si iznad svih i najpametniji, e pa zajebo bi se stari ,ima u kvartu tako dobrih ljudi koje je zivot smjestio na ulici i ne znam zasto gledas na to kao lose. ne znam tko ti je napunio glavu tim glupostima da su svi kvartovski decki, kriminalci i neki olosi. Naravno ima svakakvih na ulici, olosa,dopera,kriminalaca ali takvih ima svugdje ? U politici sve i jedan kriminalci i lopovi, da ne pricam da si i vecina puni nos svaki dan. Doktori primaju mito, da ne nabrajam u svakom zitu ima kukolja tako i na ulici.

I onda na kraju napises "Ima li ljudi koji su intelektualno plemeniti, ambiciozni i maštoviti a da su u isto vrijeme lojalni i časni i da na prijateljstvo gledaju kao na "brotherhood"" , pa ako u kvartu ne nades ljude koji bi za tebe zivot dali, vjeruj mi onda neces nigdje, ja imam frendove koji se bave svacim i vjeruj mi jedini se oni drze kodeksa i postovanja prema pravom prijatelju sto znaci da bi dali i zivot za tebe, mislim da nema jace veze od dva prijatelja odrasla na istom asfaltu !

[MillionMan]

ja nemam prijatelja

ali zato sto ih ne trebam- treba mi sloboda za moje misli

ali isto tako mogu stvorit prijateljestvo brze od bilo kog na ovom forumu

jedini problem je to sto skrojis guard oko sebe. pa ne komuniciras bar frendli vec vise misionarski ili povuceno kako koji dan u mom slucaju.. sto ne pase svim osobama u komunikaciji

s tim da imam iskustva, puno puta pomazem sugovorniku da se izrazi ako mu ne ide... malo sa i pokvaren kod kominikacija jer se uvjek okrecem prema onom koji mi je vise potreban ili u koji mi je blizi... ali zapravo nije da tako mislim inside


samoca je dobra za kreativne radove. jer imas bolji fokus na ono sto radis
samoca nije dobra jer gubis filing za ljude. dozivljavas ljude vise kao trenutna potreba. ne kao ljude koji su ti potrebni... a puno se meksi, manje vatreniji. sto nije nimalo dobro. meso i brzo izgaranje svima savjetujem

a bilje i previse meditacije nikome ne preporucam

[Vintage1]

mnogo je takvih ljudi i to je žalosno

[Hopery]

merci3 kaže:

Eh ne znam, valjda sam dosla na pravo mjesto. Nadam se da ce mi netko moc pomoci jer ja vise ne znam sta da napravim.
Imam 18 godina i prije sam imala hrpu prijatelja oko sebe i onda sam prohodala s deckom i bili smo u vezi godinu i pol. I u tih godinu i pol sam izgubila sve prijatelje koje sam imala jer sam stalno bila s njim jer je on bio ljubomoran ako bi ja otisla nekud s prijateljicama i nisam htjela svađen. I sad nakon veze shvatila sam da vise nikoga nemam. Pokusala sam vratiti na staro neka prijateljstva ali neuspješno. Uvijek mi kazu javit cu ti se da se dogovorimo, ali nikad nista. Pokusala sam cak stupit u kontak s prijateljima iz osnovne s kojima sam si bila jako dobro, ali i to je neuspjesno proslo jer svi sad vec imaju svoj krug drustva. Iako ima 2 ''prijateljice'', no jedna sad ima decka, i isto kao i ja nekada, vise nema vremena za nikoga tako da je nebih nazvala prijateljicom. Nikad nema vremena za kavu, druzenje, izlaske. Druga ''prijateljica'' me zove onda kad nema nikoga, a kad ima ja sam nebitna. Dogovorimo se nesto, pa ju neka bolja frendica nazove i meni odmah sve odkazuje. U razredu se pokusavam skompati s 2 cure, i one su mene pihvatile i sve i drage su mi, ali nije to drustvo kakvo meni odgovara kao osobi kakva jesam. Pokusavam upoznavati ljude, ali nista mi ne uspjeva. Nekad sam ih znala upoznavati kad sam izlazila. Sada nemam s kim izlazit i po cijele dane sam doma dok se svi drugi zabavljaju. Ne znam vise u cemu je problem, sve sam pokusala i sve je bilo bezuspjesno. Evo jedan nedavni primjer koji mi nikako nije jasan: Prije nekih 3 tjedna sam bila na jednom rođendanu i naravno bili tamo super decki i sve. I dodem ja do njih, upoznamo se, pricamo..trudim se cijelo vrijeme. I dode jedna cura i svi brzo potrce k njoj kao da ja vise ne postojim. Ona sa oko nicega nije potrudila, samo je sjela i svi su se dosli s njom upoznati i ostali pricati s njom. Ne razumijem. Ja kad sam sjela negdje nitko nije do mene dosao da razgovaramo, a kod nje svi. Nije neka ljepotica, ali nije ni ruzna. Mada u tome uopce nije stvar. Na razumijem sta to (samo radi primjera) ona ima, a ja ne. Zasto su svi radije bili s njom, nego samnom. A i ona i ja smo tek tada sve te ljude upoznali. Ponestaje mi snage jer vise ne znam sta da napravim. Trudim se stalno, bezuspjesno. Mislila sam otici psihologu, no ne znam kako bi mi on mogao pomoci. Zivim u malom gradu gdje svi sve znaju. Ja nikoga vise. Nadam se da cete mi pomoci, hvala unaprijed.

Eto, isto tako kao što ti nju sada ne bi nazvala prijateljicom, trebala si zaključiti da ni tvoji bivši prijatelji i/li poznanici tebe vrlo vjerojatno više ne smatraju prijateljicom. Prvo trebaš shvatiti da si najviše sama kriva zbog svega što ti se događa i ubuduće ne dozvoljavaj da ti dečko naređuje/brani s kim ćeš ići van i sl. S obzirom da sam i sama bila u sličnoj situaciji prije nekoliko godina, savjetujem ti da se jedno vrijeme posvetiš sebi, i najviše od svega, budeš prirodna i upravo onakva kakva jesi pri upoznavanju novih ljudi. Ne trudi se toliko oko tuđe pažnje i drugih cura, samo budi ono što jesi i s vremenom ćeš naći neku ekipu. I najvažnije od svega, bježi glavom bez obzira od ljubomornih i posesivnih muškaraca.

[CatalystCRO]

vghood kaže:

Frenki i ja sam ajmo reci tvoja generacija, imam 20 god, dijete odraslo na ulici,u kvartu, imao problema u obitelji, nikad imao podrsku roditelja pa utjehu nasao u kvartu, u prijateljima,raznim poslovima,semama,kombinacijama znas i sam kako to ide u kvartu da ti puno ne pricam, imao dobra i losa iskustva , ali kakva god bila su me oblikovala sada u covjeka koji zna ko je i zna svoje ciljeve. (ili ih barem trazim sa otvorenim ocima). Vidim nisi glup decko, ali ima puno kontradiktornosti u tvojem postu , malo govoris da si popularan, malo da te tlace, malo govoris da su dileri i ti decki iz kvarta najveci olosi jel se drogiraju i rade pizdarije i da se zato neces druzit s njima, a onda malo kasnije kazes da i ti odes do kvarta i zapalis joint !? Pa onda si isti kao oni, ne znam zasto se uzdizes i mislis da si ti nesto bolji od njih !? Mislim da je generalno tvoj problem ego. Mislis da si iznad svih i najpametniji, e pa zajebo bi se stari ,ima u kvartu tako dobrih ljudi koje je zivot smjestio na ulici i ne znam zasto gledas na to kao lose. ne znam tko ti je napunio glavu tim glupostima da su svi kvartovski decki, kriminalci i neki olosi. Naravno ima svakakvih na ulici, olosa,dopera,kriminalaca ali takvih ima svugdje ? U politici sve i jedan kriminalci i lopovi, da ne pricam da si i vecina puni nos svaki dan. Doktori primaju mito, da ne nabrajam u svakom zitu ima kukolja tako i na ulici.

I onda na kraju napises "Ima li ljudi koji su intelektualno plemeniti, ambiciozni i maštoviti a da su u isto vrijeme lojalni i časni i da na prijateljstvo gledaju kao na "brotherhood"" , pa ako u kvartu ne nades ljude koji bi za tebe zivot dali, vjeruj mi onda neces nigdje, ja imam frendove koji se bave svacim i vjeruj mi jedini se oni drze kodeksa i postovanja prema pravom prijatelju sto znaci da bi dali i zivot za tebe, mislim da nema jace veze od dva prijatelja odrasla na istom asfaltu !

Mene ekipa iz kvarta zove sao kada im fali 20 kn za spojit se za joint, ili kada im je stvarno stvarno dosadno i tako nesto. Inace nisam toliko dobar s njima niti primjecujem kakvu empatiju od strane njih, a znali bi me i sprdavati al onako bez nekih zlih namjera. Neke starije ne zelim ni sresti jer bi me maltretirali da im idem do trafike kupovat sok (npr daju mi 12 kn i narede mi da im kupim sok od 15 i da se snađem kako god znam, da dam iz svog đepa, bas ih boli kurac), Dobri su oni međusobno, jer su od malena po cili dan skupa na ulici, ja sam tu i tamo izlazio s njima (dok sam vecinom bio s ekipom ispred zgrade koju sam kompletno ignorirao jos s 15 godina jer sam tada bio u fazi pijancenja, drogiranja s metalcima i bio jedino u kontaktu s 2 dilera iz kvarta. Sada se ovi distanciraju od mene i to mi je razumljivo, kriv sam jebiga, sada me oni ignoriraju i ponasaju se defenzivno kada im iti pokusam pristupiti. Gledaju me ispod oka onako mrsko

I to uglavnom navecer, preko dana su svi sa curama, na nekim dnevnim aktivnostima za koje me nikada i ne zovu skoro, za njih ne postojim preko dana.

I navecer kada izađu s i sretnu mene solo, jos mi namjerno nabijaju tu cinjenicu na nos "sta je, di je cura ?" s onako cinicnim osmjehom. Kao da osjecaju ponos sto su iznad mene i sto imaju neki uspjeh koji ja nemam, i to rivalstvo je jako izrazeno. Svi su ponosni kada su uspjesnija konkurencija i svi se gledaju kao međusobna konkurencija.

Nervira me ta hladnoca, to sto ocekuju da ja dam sve za njih a oni nebi ni pola nokta za mene dali, Jos gore, pokusavaju me nagovarati i zajebavati jer misle da sam jos uvik klinac od 13 godina koji ce zapaliti gumu od auta i baciti je nekome u ducan samo kako bi privukao pozornost cijele skole i tjerao inat svima, i onda se razocaraju kad vide da se nedam nagovarati i odu ca, kao "tko me jebe, sad sam beskoristan kad me nemogu zajebavati"

Iako sam jedno milijardu puta cuo ono "ucinit cu sve za tebe, bit cu ti prijatelj, potuci cu se za tebe kad god triba, sutra te zoven vanka idemo u show program ja castim"

ali samo onda kada im treba nesto, par cigara, 20 kn, i td, u trenutku kad im dam to sto im treba, ova obecanja kao da nikada nisu ni izgovorili.

I da dobro mi je poznata ta kvartovska šema, jos sam u osnovnoj poceo brutalno mlatiti svakoga tko bi me iti krivo pogledao koliko mi je bilo pun kurac zajebavanja, jednome sam glavom strugao o gratalicu za blato ispred vrata jer me 8 godina zajebavao bez prestanka, sada kada se pogleda u ogledalo ima jednu lijepu estetsku uspomenu na grijehe koje je pocinio prema meni.

A i koliko mi je ekipa u kvartu dobra za veliku vecinu njih moje generacije imam neopisivu zelju da ih vezem za kuku od auta i vucem ih po autocesti i nakon toga da im organe sjeckam i bacam psima.

A nikada nisam prvi poceo, od ranih nogu sam bia dobrica, povucen i malo asocijalan divljak u svom svijetu, radia bi sve i svasta ali uvik solo u svom filmu, no kada su mi onda iz cista mira pocela dobacivanja. Npr po cijeli dan mi u skoli dobacuju nesto, provociraju me, i onda kada odjednom dođe intervencija ravnatelja, psihologa i profesora jer mi je pukao film i jer sam nekome razbio nos ili glavom tukao o zid u WC-u onda ja ispadnem kriv. I na izrucenju ukora kad su me pitali zbog cega sam to napravio, ja bi odgovorio, nanio mi je bol, psihicki me zlostavljao pa sam ga odlucio kazniti za pocinjene grijehe. I nakon toga mi je direkt isao ukor i razgovori sa psihologom jednom tjedno kao da je u meni problem, kao da sam ja taj koji zajebaje, a ubiti sam samo morao biti sam svoj zakonodavac i vlastitom rukom raditi pravdu. JEr inace su bili dobro koordinirani i znali su kad ce me zajebavati i pod kojim uvjetima tocno da se njih nista ne primjeti, nego samo moja reakcija da bude glavna tu.


Ali u tom trenutku osvetoljubljivosti i tolikog bijesa da pobijem cijelu školu (sreca pa nisam imao materijalno-tehnicka sredstva za to) ne mislim o posljedicama i o ukoru. Vec mi je u glavi samo jedno, TA osoba mi nanosi bol i patnju, TA osoba mora biti izbrisana sa popisa zivih ljudi na planeti, i to na bolan nacin kao kaznu za pocinjene grijehe - nanosenje boli prema bliznjemu svome.



Mozda malo zazvucim kao luđak u nekim trenucima ali nisam nista blizu toga sada , vec samo govorim sto je ekipa kvarta i na sto su me sve natjerali i koliko su mi razjebali djetinjstvo, emocije, ciljeve i ambicije i svaki trag samopouzdanja koji sam imao sam do 15.-16. godine potpuno izgubio

[vghood]

CatalystCRO kaže:

Mene ekipa iz kvarta zove sao kada im fali 20 kn za spojit se za joint, ili kada im je stvarno stvarno dosadno i tako nesto. Inace nisam toliko dobar s njima niti primjecujem kakvu empatiju od strane njih, a znali bi me i sprdavati al onako bez nekih zlih namjera. Neke starije ne zelim ni sresti jer bi me maltretirali da im idem do trafike kupovat sok (npr daju mi 12 kn i narede mi da im kupim sok od 15 i da se snađem kako god znam, da dam iz svog đepa, bas ih boli kurac), Dobri su oni međusobno, jer su od malena po cili dan skupa na ulici, ja sam tu i tamo izlazio s njima (dok sam vecinom bio s ekipom ispred zgrade koju sam kompletno ignorirao jos s 15 godina jer sam tada bio u fazi pijancenja, drogiranja s metalcima i bio jedino u kontaktu s 2 dilera iz kvarta. Sada se ovi distanciraju od mene i to mi je razumljivo, kriv sam jebiga, sada me oni ignoriraju i ponasaju se defenzivno kada im iti pokusam pristupiti. Gledaju me ispod oka onako mrsko

I to uglavnom navecer, preko dana su svi sa curama, na nekim dnevnim aktivnostima za koje me nikada i ne zovu skoro, za njih ne postojim preko dana.

I navecer kada izađu s i sretnu mene solo, jos mi namjerno nabijaju tu cinjenicu na nos "sta je, di je cura ?" s onako cinicnim osmjehom. Kao da osjecaju ponos sto su iznad mene i sto imaju neki uspjeh koji ja nemam, i to rivalstvo je jako izrazeno. Svi su ponosni kada su uspjesnija konkurencija i svi se gledaju kao međusobna konkurencija.

Nervira me ta hladnoca, to sto ocekuju da ja dam sve za njih a oni nebi ni pola nokta za mene dali, Jos gore, pokusavaju me nagovarati i zajebavati jer misle da sam jos uvik klinac od 13 godina koji ce zapaliti gumu od auta i baciti je nekome u ducan samo kako bi privukao pozornost cijele skole i tjerao inat svima, i onda se razocaraju kad vide da se nedam nagovarati i odu ca, kao "tko me jebe, sad sam beskoristan kad me nemogu zajebavati"

Iako sam jedno milijardu puta cuo ono "ucinit cu sve za tebe, bit cu ti prijatelj, potuci cu se za tebe kad god triba, sutra te zoven vanka idemo u show program ja castim"

ali samo onda kada im treba nesto, par cigara, 20 kn, i td, u trenutku kad im dam to sto im treba, ova obecanja kao da nikada nisu ni izgovorili.

I da dobro mi je poznata ta kvartovska šema, jos sam u osnovnoj poceo brutalno mlatiti svakoga tko bi me iti krivo pogledao koliko mi je bilo pun kurac zajebavanja, jednome sam glavom strugao o gratalicu za blato ispred vrata jer me 8 godina zajebavao bez prestanka, sada kada se pogleda u ogledalo ima jednu lijepu estetsku uspomenu na grijehe koje je pocinio prema meni.

A i koliko mi je ekipa u kvartu dobra za veliku vecinu njih moje generacije imam neopisivu zelju da ih vezem za kuku od auta i vucem ih po autocesti i nakon toga da im organe sjeckam i bacam psima.

A nikada nisam prvi poceo, od ranih nogu sam bia dobrica, povucen i malo asocijalan divljak u svom svijetu, radia bi sve i svasta ali uvik solo u svom filmu, no kada su mi onda iz cista mira pocela dobacivanja. Npr po cijeli dan mi u skoli dobacuju nesto, provociraju me, i onda kada odjednom dođe intervencija ravnatelja, psihologa i profesora jer mi je pukao film i jer sam nekome razbio nos ili glavom tukao o zid u WC-u onda ja ispadnem kriv. I na izrucenju ukora kad su me pitali zbog cega sam to napravio, ja bi odgovorio, nanio mi je bol, psihicki me zlostavljao pa sam ga odlucio kazniti za pocinjene grijehe. I nakon toga mi je direkt isao ukor i razgovori sa psihologom jednom tjedno kao da je u meni problem, kao da sam ja taj koji zajebaje, a ubiti sam samo morao biti sam svoj zakonodavac i vlastitom rukom raditi pravdu. JEr inace su bili dobro koordinirani i znali su kad ce me zajebavati i pod kojim uvjetima tocno da se njih nista ne primjeti, nego samo moja reakcija da bude glavna tu.


Ali u tom trenutku osvetoljubljivosti i tolikog bijesa da pobijem cijelu školu (sreca pa nisam imao materijalno-tehnicka sredstva za to) ne mislim o posljedicama i o ukoru. Vec mi je u glavi samo jedno, TA osoba mi nanosi bol i patnju, TA osoba mora biti izbrisana sa popisa zivih ljudi na planeti, i to na bolan nacin kao kaznu za pocinjene grijehe - nanosenje boli prema bliznjemu svome.



Mozda malo zazvucim kao luđak u nekim trenucima ali nisam nista blizu toga sada , vec samo govorim sto je ekipa kvarta i na sto su me sve natjerali i koliko su mi razjebali djetinjstvo, emocije, ciljeve i ambicije i svaki trag samopouzdanja koji sam imao sam do 15.-16. godine potpuno izgubio

Kaj da ti kazem na to sve, nisu svi psihicki jaki da bi prezivjeli u toj dzungli. Kako je rekao jedan kriminalac Bata Trlaja "mala bara puno krokodila" ,svi su zeljni dokazivanja, nadmetanja .Koliko god to zvuci surovo, da bi prezivio moras steci neki status u drustvu da bi primio postovanje od drugih. Naravno, isto tako moras i dati postovanje, da bi ga mogao primiti.

Ocito je da te ti decki iz kvarta vise ne smatraju dijelom ekipe pa naravno da nemaju vise respekta prema tebi, a i onda da bi ispali frajeri,stekli to neko postovanje i status u drustvu, obicno verbalno napadaju sve koji nisu u njihovom drustvu. Naravno,moras se oduprijeti i vratiti istom mjerom, jel inace ce te pojesti. Nemoj previse to uzimati k srcu, to su jednostavno takva pravila na ulici pa zato mnogi ljudi koji to nikada nisu prosli i iskusili, ne razumiju i stvaraju neku odbojnost prema takvom zivotu.

Na ulici su obicno takvi ljudi, sa raznim problemima,frustracijama,puni boli pa tesko razumiju neke normalne okvire ponasanja. Zato neki odu u kriminal,neke pojede droge, neke kocka svatko ima svoju stranu. Ali ispod tih maska frajera, svi su oni uplaseni deckici, pa kada ih bolje upoznas i budes prihvacen u to odredeno drustvo vise nema previse tog medusobnog nadmetanja, nego te jednostavno prihvate takav kakav jesi i onda mozes poceti razvijati neke prave prijateljske odnose sa tim ljudima.

Sam trebas vidjeti i odluciti jel si spreman na takvo putovanje zivota i jesi dovoljno jak da sve to izdrzis, jel vjeruj mi mnogi se sjebu i slome precjenjujuci se u odredenim situacijama.