Želim da me nema! (Odrastanje)

[poison_girl]

ponekad želim samo nestati, propasti u zemlju, da me voda odnese, da me više jednostavno nema. daleko sam zaglibila, više ni mami ne mogu u oči pogledati od srama. napravila sam tolike gluposti, zbog kojih se kajem, ali se vrijeme ne može vratiti unatrag. ponekad starcima poželim reći - izvinite zbog svega - ali to jednostavno ne mogu prevaliti preko usta. nije da se bojim zabrana, kazni, galame, jednostavno sram me je pogledati roditeljima u oči. ne želim da se toliko razočaraju u mene, jer su već dovoljno razočarani. ne znaju ni pola gluposti koje sam napravila, i ne mogu to više čuvati u sebi. koliko sam im puta nešto slagala, prešutjela, kolike sam im brige zadavala, koliko puta su se posramili zbog mojih gluposti pred svima. koliko je puta moja razredna morala zvati moju mamu da joj kaže koliko sam đubre. i jesam đubre, želim izaći iz ove kože, želim sve ispočetka. obećavam da ću biti bolja, da više neću praviti ovakva sranja. da mi je samo vratiti vrijeme unazad. kako samo želim ispraviti sve ono što sam napravila. ali ne mogu.
pomišljam da pobjegnem od kuće, da moji starci zaborave da sam ikad postojala, ovakva kakva sam. ne želim ih više mučiti. želim samo nestati, a da nikog ne povrijedim. kako da izbrišem sve ovo, želim sve ispočetka

aaaaaaaaaaaa, želim nestati!!!!

evo upravo sam joj sad preko telefona rekla gnusnu laž. ne mogu si pomoći....
želim nestati

[magic]

Draga poison,
ne znam shto te muchi, nije mi poznata tezhino toga shto kazhesh da si uchinila i kako si se ponashala, ali znam da je i najgora istina bolja od lazhi i prijevara...ionako ce sve izaci na vidjelo, kad-tad.

Mozhda da skupish hrabrost i poprichash s roditeljima, sigurno ce ti biti lakshe.

A nije kasno da se pochne iznova.

[duda]

Prva stvar koju moraš znati je da te roditelji bezrezervno vole i da nema stvari koje za tebe ne bi napravili. Kada postanemo roditelji preuzimamo na sebe, svjesno, zadaću da pomognemo djetetu u odrastanju... Što to znaći ? Meni znaći to da sam ja tu djetetu da mu dam osnove za samostalan život. Znaći da ga naučim osnovnim ljudskim vrijednostima; ljubavi i poštenju. Jer ako u život krenu sa te dvije osnovne stvari sve što budu nadogradili na to bit će OK. Moja kći zna da mi uvijek sve može reći bez obzira o čemu se radilo i da ću joj pomoći da problem riješi (ako može) sama ili ćemo problem riješiti zajedno. Zna i to da nitko nije bezgrešan i da ljudi griješe, ali i da se greške mogu ispraviti. Zato sjedni s majkom (ili ocem) reci joj kako se osjećaš i što si sve napravila i prešutila ili slagala. Možda će prvo bili ljuta i neće joj biti pravo ali će sigurno krenuti s tobom riješavati probleme od temelja (jer je to jedini pravi način) i budi sigurna da ćete nakon takvog razgovora biti povezanije nego prije.
Bježanje od kuće ništa ne rješava, jer na taj način biti će teže i tebi i njima, a to ne želiš.
Skupi hrabrosti i razgovaraj s roditeljima jer oni su tu da ti pomognu kada ne znaš kamo i kako dalje...

[viky]

Znas, uvjerena sam da tvoji roditelji znaju vise nego sto ti mislis. Ako su upola kao moji onda znaju. Mene su moji toliko puta neugodno iznenadili kada su mi rekli da nesto znaju, za sto sam ja bila sigurna da sam im uspjesno skrila. I nisu mi to rekli odmah nego neke stvari tek poslije par godina.
A znaju oni i da si ti dobra osoba i vole te i jedino sto zele je da ne zalutas i izgubis se.
Samo nemoj sada govoriti da nisi dobra osoba. Kada bi to bila istina ti bi lagala svojima, radila gadosti, a ne bi te bilo ni najmanje briga. Ali tebe je briga, stalo ti je i oni to osjecaju i znaju da se svako djete udalji od roditelja, ali samo zato da bi im se vratilo kao odrastao covjek koji je na zalost morao neke stvari nauciti i nije bilo bezbolnog nacina.
Sto je bilo, bilo je. Nema potrebe da im kazes nista od toga, a uvjeravam te da znaju vise nego sto mislis. Pokusaj im se vise pribliziti, biti iskrenija, ali jos ces mnogo puta napraviti nesto sto nece biti "bas lijepo" i slagati ces im. Bitno je da to radis sto rijede i da se trudis da ne radis.
Ti si dobra osoba, koja svjesna svojih gresaka pati i onda sebe vidi kao losu. Ovo gore nije mogla napisati losa osoba i bez obzira sto ti rekla ja i dalje tvrdim da si dobra, a to znaju i tvoji roditelji.

[magic]

Slazhem se s V.

Teshko da bi se ti tako loshe osjecala da si uistinu "losha" osoba.

Ako ti je teshko razgovarati s roditeljima, a vjerujem da jest, napishi im pismo. Iskreno. Bash ovako kako si nama napisala.

[poison_girl]

znam viky o čemu pričaš, i mene su sto puta znali iznenaditi nečim zašto nisam ni sanjala da će ikada saznati...
ne mogu više pričati s mamom, bar ne još... u kratkom periodu sam je previše puta razočarala, ne želim da opet pati zbog mene. ne želim ni ja da patim zato što ona pati mojom krivicom. previše je toga bilo, sad ću samo čekati da vrijeme prođe--- i usput moliti boga da se ne otkrije zadnje sranje koje sam napravila. samo se nižu moje gluposti. ebemti ovakav život, gdje mi je više kraj.
nisu ovo zaslužili od mene, samo pravim budalaštine, što sam starija to ih je sve više....

[magic]

Naravno da su budalashtine sve vece... ne kazhe se zalud - mala djeca, mala briga a velika djeca - velika.

Vjeruj mi, lazhi i skrivanja vishe ce povrijediti tvoje roditelje od bilo kakvog priznanja.

Vidish kako smo i mi ovdje stekli pozitivan dojam o tebi, iako si napisala da si chinila uzhasne stvari.

Chim ti je toliko krivo shto si ih povrijedila, sigurno su i oni krasni i razumni ljudi...pridji im otvorena srca, teshko da nece biti dobro uzvraceno.

[sunshine]

slusaj magic ona mudro zbori
i ja sam radila gluposti
i uvijek mi je bilo lakse kad bih olaksala dusu i sve im rekla
ucini tako
bit ce lakse tebi a i njima

[Septembar]

magic kaže:
Vjeruj mi, lazhi i skrivanja vishe ce povrijediti tvoje roditelje od bilo kakvog priznanja.

potpisujem

btw, kakva je to razrednica koja kaze da si "djubre"???
dali je to tvoja interpretacija

meni se cini da si ti previse samokriticna
da stvari nisu bas toliko strasne

sacekaj par dana, smiri se malo
i onda probaj porazgovarati

ili uzmi napisi im par redaka
ili napisi sebi, puno je lakse kad se sumnje i strahovi i izbace iz sebe

[Reebok]

Ma joj, malena... jednog dana ces se smijat svemu tome, vjeruj ti meni...

i reci ces sama sebi "da nije bilo tih gluposti, nebi meni bilo tak dobro"

ma svi rade gluposti neke (gotovo svi ), to ti je normalna stvar...

a sto se tiche griznje savjesti... jesi sigurna da te nisu napravili takvom da ti zhelish bit savrshena? jer savrshena ne mozhes biti, niti ces biti... a vrlo je lako da ti neko utuvi u glavu da moras bit savrsen... ali ne smijesh... na greshkama se uchi

i oni su isto uchili na njima, a i ti ces... to je sve normalno...

trebala bi se brinut da ne radis gluposti... e to je tek sranje kroz hebeno gusto granje... trust me

[poison_girl]

Septembar kaže:
:
btw, kakva je to razrednica koja kaze da si "djubre"???
dali je to tvoja interpretacija

moja interpretacija. nije to razredna direktno rekla, ali je sasvim očito šta želi reći. kroz cijeli period mog srednjeg školovanja, koji se evo bliži kraju, bar je 100 puta nazvala moju staru da joj priča gluposti. ma dobro kriva sam ja za sve to, priznajem, ali jel baš za svaku sitnicu mora javiti mojoj mami. nikad nema mira zbog mene, stalno strahuje da ne napravim nešto još gore od predhodnog i tako unedogled.

znam reebok da ću se jednog dana smijati svemu ovome, kao što se sada smijem npr. periodu kad sam imala 14, i kad mi je jedini problem bio - pogledao me, nije me pogledao, pozdravio, nije me pozdravio i bla bla. ovo je samo period kad ne znam šta da radim s ovoliko grižnjom savjesti, i ovolikim patnjama koju moji starci nisu zaslužili.
uvijek su za sve krivi roditelji, profesori, uglavnom odrasli, bla bla, ali smo u većini slučajeva glavni i jedini krivci mi.
ovo govorim vama, drugima nikad ne bih rekla, znam da ću sutra opet reći "taj ebeni prof., dabogda crko, dao mi keca bla bla, a sve sam znala, na meni izbacuje višak energije i iskaljuje svoje frustracije" nije istina, istina je da ja apsolutno nisam imala pojma o lekciji.

jedva čekam period kad ću se ovome svemu smijati, i kad će ovi problemi biti mačji kašalj, ali zasad je tako, i jednostavno želim sve ispočetka....

thnx što o meni imate bolje mišljenje nego ja sama...

[Mistifying_me]

hajd hajde poison nemoj se ti meni zivcirati. vjeruj mi kad ti kazem da si sve preuvelicala. upucena sam u tu situaciju i mislim da si se ti previse uspanicila i sto je gore, zbog te panike si nastavila iz jedne lazi u drugu. najbolje bi bilo da sjednes i otvoreno s njima popricas, ali ako ne mozes, bar nemoj dalje lagati, prisili sebe da im kazes istinu koliko god bolna bila, i ako ti zabrane izlaz ili ti iskljuce net ili sta-ja-znam vec sta si rekla da bi ti mogli uraditi, pa nije toliko strasno, to nije vjecno, par dana. postavi se odgovorno prema svojim greskama, i priznaj im kad pogrijesis, jer ce te manje strogo ocjenivat, i vise ce ti vjerovat. iznenadi ih svojom zreloscu. znam ja da ti to mozes

[Dunj@]

1. Nemoj nikuda bježati! Ni u kom slučaju.

(To možeš glat nazvati i ucjenom, pokušaj tako vidjeti.)

2. Zapravo se vrtiš u krugu. Ovdje se "isplačeš", a onda radi već radi rutina i ponavljaš postupke. Ništa novo, ali kako izaći iz kruga?

3. Profa...razrednica. Možda da počmeš od nje? Možda će ti biti bolje i lakše da se njoj ispovjediš i očito si njoj dozlogrdila kad ti više ne oprašta ni "sitnicu", a moraš priznati: profa vas ima 30-tak, a tvoji...? Jednostavno pregrizi ponos i zamoli ju da te primi na razgovor...i vidjet ćeš...sve će biti i izgledati drugačije. Preuzmi odgovornost za sebe...to ćeš i tako prije ili kasnije morati. Tako se odrasta.

Što možeš izgubiti? A dobit ćeš osnovno: samopoštovanje.

Držim ti fige.

[nixon]

a kaj je s tvojim starcima?

ne gnjave oni previse? il zahtjevaju previse?
....

[Reebok]

poison_girl kaže:
ali smo u većini slučajeva glavni i jedini krivci mi.

draga moja... neznash koliko se varash...

samo pokushavash bit (ili jesi ) zrelija... tako da vjerujes u ono u shto vechina "odraslih" vjeruje...

na zalost, vecina odraslih, kao i vechina ljudi na ovom svijetu su - prosjecno inteligentne osobe koje zhive najcesce u zabludama...

cesto mozes cut recenicu "ne, nije on kriv, ti se nisi dovoljno..."

to je obichna poticajna rechenica za pushache... "nikad nije netko drugi kriv, jer si ti uvijek mogla uchinit neshto vishe"

cuj, cak i da jesmo svemoguchi, postoji neshto shto se zove vaga... nije tvoja obaveza da uvijek ides sve radit do maksimuma...

ako ti znash 75% gradiva, tad si zasluzhila barem dvojku... no, ako te profesor slucajno pita bas ovih 25%, ti kad dobijesh jedan, "zrelo razmisljanje" je - pa trebela sam sve znati...

nisi! nisi trebala znati jos 25% da umjesto jedinice dobijesh peticu...

i tako ti je i sve ostalo u zhivotu... ti uvijek mozhes ucinit jos nesto vishe ili bolje... ali tako mozes ic u beskonachnost...

postoji neshto shto se zove prosjek... i niti ti itko mozhe tvrdit da ti morash bit duplo ili troduplo bolja od tog prosjeka, niti te mogu ozhigosat nulom i djubretom ako si neshto nizha od tog prosjeka...

ti si jedno zhivo biche... nisi necije vlasnishtvo, nisi predmet, nisi neshto s chime ce se neko hvalit susjedima na kavi... tj, nebi smjela biti... kao sto ti glavni cilj u zivotu nesmije biti da tvojim roditeljima nije neugodno otich u shkolu...

ma ko ih jebe na kraju krajeva... oni su te stvorili, odgojili, usmjeravali... ako je njima neugodno na roditeljskom sastanku - E BOME SU SI SAMI KRIVI... JER SU ONI OBLIKOVALI 75% TEBE

ne, to ne znachi da nishta odgovornosti nije tvoje, ali NEDAJ DA TE SE KRIVI ZA NESHTO ZA SHTO TE SE NEMA SHTA KRIVIT, ILI ZA NESTO ZA STO BI TE SE TREBALO DVOSTRUKO ILI TROSTRUKO MANJE KRIVIT

tvoj zhivot je u tvojim rukama, i za njega ti odgovarash sebi... starci su tu samo da te shtite od same sebe dok josh nisi sposobna drzhat svoj zhivot u tvojim rukama... ali i starci su ljudi... nisu nepogreshivi, nisu sveci, i nisu sve odluke u tvom zhivotu najbolje odluchili...

zato nemoj sebe samu previshe grist za neke svoje propuste... i oni ih bome imaju.. samo se trudi da te propuste ispravish u svoju korist, i da rezultat bude shto povoljniji za TEBE... ne za gdju mamu i gdina tatu... ZA TEBE

a zvucis dovoljno zrelo da vec polako pochinjesh shvacati neke stvari koje su bitne ZA TEBE... ne sve, vjerojatno ne ni vechinu, ali neke... i to dosta njih "nekih"

i na kraju krajeva... i da zbrishes od doma, nisi uchinila neku grozotu... hrpa njih je to dosad ucinilo, i jos vise ce ih to i uchiniti, nebi bila ni prva ni zadnja... nije to nikakav smak svijeta...

a vjeruj mi... rijetko chiji bijeg od doma je samo njegova krivica... nije svijet savrshen... ni ljudi oko tebe... a tako ni ti

[Firearm]

Ja lazem svaki dan, i patoloski sam lazac al me to uopce ne umara i zamara i nebi trebalo ni tebe. malo samo oslobodi svoje misli i usmjeri ih na opcu dobrobit pa onda ako i malo smuljas nije ti zao. koristi laz kao oruzje u napadu i obrani

[viky]

Da, dok ne upadnes u tu laz tako duboko da vise ni sama ne znas sto je istina. To postane problem patoloskih lazljivaca, vise ne znaju sto je istina.
Poison ovo se nije odnosilo na tebe, ovo se odnosilo na post iznad mog, a ja ne vjerujem da si ti ni blizu toga. Ne poznam nikoga tko nije nikada slagao i to ne samo malu, bezazlenu laz, nego i nesto malo vece. Medutim covjek shvati da laganjem postize mozda trenutne rezultate, a onda mu se kada najmanje ocekuje vrati u glavu.
Ja se slazem sa onima koji kazu da trebas roditeljima reci istinu i pokusati otvoreno razgovarati, ali ne tako davno bila sam u tvojim godinama i iako sam uvijek imala dosta blizak odnos s roditeljima, postojao je i period kada to nije bas funkcioniralo najbolje.
Znam kako ti je tesko sada odjednom pred njih sve prosuti i zato ti i ne kazem da to napravis. Pokusaj razgovarati samo o onome sto u ovom trenutku tako utjece na tebe. Nastoj reci sto vise mozes da bi te oni mogli shvatiti. Ma, znam kako je to tesko i bas se mogu vratiti u neko drugo vrijeme kada sam i sama razmisljala sto da napravim. Isla sam korak po korak, vracala sam ponovo onu bliskost koju smo imali i spoznala da moji roditelji shvacaju i vise nego sam ocekivala.
Evo, ako ti moze pomoc jedan primjer. Nesto sam se zakacila sa mamom, da me ubijes ne znam vise zasto. I jednostavno sam pukla u jednom trenutku i rekla joj :Nisam savrsena i ne mogu to biti. Zao mi je sto sam te razocarala, ali prestani od mene ocekivati da budem takva.
Ostala je sokirana i odgovorila mi da nikada ne bi ocekivala od mene da budem savrsena jer nitko nije. Ni ona nije savrsena i radila je gluposti i grijesila.
Mislim da je to bio prelomni trenutak u nasim odnosima. Saznala sam o njoj neke stvari koje nikada nije nikome rekla i iako zvuci filmski stvarno se dogodilo.
Daj roditeljima sansu da ti se priblize jer ja vjerujem da im je to prilicno tesko i ne znaju kako (Pa nisu ni oni savrseni ) Ako ti je tesko razgovarati s mamom probaj s tatom. Samo im daj sansu, a ja po onome sto si napisala vjerujem da je zasluzuju.

[Firearm]

Ma ja znam razliku, ja laz koristim kao oruzje. i to mocno oruzje hehehe

[Reebok]

Ma samo je jedna stvar bolja od sitne lazhi - velika lazh

[VelmaX]

poison_girl kaže:
moja interpretacija. nije to razredna direktno rekla, ali je sasvim očito šta želi reći. kroz cijeli period mog srednjeg školovanja, koji se evo bliži kraju, bar je 100 puta nazvala moju staru da joj priča gluposti. ma dobro kriva sam ja za sve to, priznajem, ali jel baš za svaku sitnicu mora javiti mojoj mami. nikad nema mira zbog mene, stalno strahuje da ne napravim nešto još gore od predhodnog i tako unedogled.

Ne znam o čemu se radi pa ne mogu ništa tvrditi, no čini mi se da tvoja razrednica griješi što za svaku sitnicu naziva tvoju mamu.

Imam osjećaj da takvim načinom prilično uništava tvoje samopouzdanje koje je, očito, na vrlo niskim granama.

Čini mi se da si ti u osnovi dobra cura koja zna razlikovati dobro i zlo - a to je najvažnije. Da bi imala snage napraviti ono što smatraš potrebnim, a izbjeći loše postupke, trebaš imati osjećaj da si dovoljno odrasla i da si prije svega odgovorna samoj sebi. Dok god se o tebi tako intenzivno brinu razrednica i roditelji, tebi se može jedino činiti da je tvoja uloga da zadovoljiš njihova očekivanja i da si promašila svaki put kad to ne uspiješ.

Prestani sebe gledati očima drugih, budi svoja i trudi se razmišljati o stvarima i donositi vlastite zaključke. Tada će ti biti lakše suočiti se s roditeljima i pokazati im da si svjesna svega i da ćeš nastojati ne ponavljati uočene pogreške.

I znaš što? Ništa nije toliko strašno i neoprostivo.