Prava istina o psihijatriji, II pokušaj

[Ghost Disaster]

Điđe T. kaže:

Imala sam prilike razgovarati s mlađom psihijatricom koja je onako u šali rekla da joj često odlutaju misli tijekom terapije, jer ima problema s koncentracijom...mislim wtf, ja se ne bi hvalila time. Posao ti je da slušaš, pokušaš razumjet i pomogneš, zar ne?!

Znam toliko ljudi koji žele upisati psihologiju .. a nemaju niti trunke dara za slušanje ljudi. Za takav nauk treba imati dara,a ne samo i pameti.

[Almost Rosey]

Ghost Disaster kaže:

Znam toliko ljudi koji žele upisati psihologiju .. a nemaju niti trunke dara za slušanje ljudi. Za takav nauk treba imati dara,a ne samo i pameti.

Nije psihologija (samo) slušanje ljudi.

[Opsidijan]

Bluzara stari kaže:

Nema niti jedne psihičke bolesti za koju možemo reći da je SAMO ona u pitanju, često je to neshvatljiva kombinacija poremećaja.

OK, to stoji. Međutim, iako je to kombinacija, uvijek jedna bolest iskače od drugih i ona je akutna, odnosno aktualna. Naravno da cura koja odbija jesti ima svašta po glavi, ili PTSP - ovac i tak dalje. Međutim, psihijatar je tu da ublaži simptome tog poremećaja / bolesti.

Bluzara stari kaže:

Po meni je problem što se poremećaji ne liječe sustavno odnosno po nekom redu nego se pokušava sve istovremeno što nema šanse ni smisla.
E tu nastaje fama oko psihijatrije.
Neki se liječe godinama i uvijek su na početku, doslovno.

E vidiš. A meni je zapeo jedan citat za oko upravo od ovoga doktora koji je to napisao. Nemam sad jutarnji kod sebe, ali citat glasi nešto u stilu da se ljudi obrate psihijatru kad je već bolest uznapredovala. Dakle, ponekad čak i nakon nekoliko godina od kada su počeli prvi simptomi. Teško je liječiti i fizičke bolesti kad uznapreduju, a kamoli psihičke. I naravno da onda psihić pokuša korigirati situaciju i spasiti što se spasiti dade. Po meni je još važnije da ako se primijeti znakove nekakvoga ponašanja koje ukazuje na poremećaj / bolest, da se reagira. Postoje školski psiholozi za razgovor. Ali kod nas je još uvijek to dosta tabu tema, aha, on treba psihološku pomoć i tako dalje. Odmah ljudi pomisle na ludaru u Vrapću.

Vesper Arlene kaže:

Stoga je uloga znanosti da 'objektificira' poremećaje i bolesti, ono što im je zajedničko kako bi se umanjila varijabilnost i olakšalo liječenje. Svaki slučaj je jedinstven - a sličan.

Točno. Međutim, ovdje je naglasak da se niti liječnici ne mogu ponekad usuglasiti je li nešto psihički poremećaj / bolest, ili je to samo prirodna emocija, reakcija, osjećaj i slično. Zato i je tu naglasak na radu mozga. Ako netko ima OKP, točno se zna, psihijatar će mu dati tablete da mu reguliraju razinu serotonina, a psiholog će ga učiti kako se suprotstaviti okp - u. Isto tako i ostali poremećaji / bolesti. Ali ako je netko u depresiji jer ga je ostavila cura, umrlo mu je dijete, ili je izgubio posao, on nije poremećen niti bolestan. On je samo tužan zbog situacije koje život donosi. Psihijatar mu jedino može dati tablete sa smirenje i to je to. Pomoći mu mogu prijatelji ili neka osoba u koju ima povjerenja. Ili, eventualno psiholog.

Vesper Arlene kaže:

Svi smo ograničeni i poremećeni u nekim dijelovima svoje ličnosti te je u današnjem svijetu čudno ako je drugačije. To je ok. Ne može čovjek spontano biti prirodan i zdrav ako živi neprirodno.

Ne samo u današnjem svijetu. Uvijek je to bilo. Što bi to značilo da živi "neprirodno" ? Ako misliš na ubrzan način života, stres i slične stvari koje današnjica donosi, to sigurno utječe na psihičko stanje pojedinca. Ali to je to što doktor Torre govori, to su egzistencijalna pitanja i normalne životne situacije. Jedina je razlika kako će se tko snaći u svemu tome.

"Svi smo ograničeni i poremećeni u nekim dijelovima svoje ličnosti"

Opet, teško je definirati što znači poremećeno. Mislim, svatko ima neke "prljave" maštarije, fantazije, žudnje, želje, težnje i slično. Maštanje je i pozitivna stvar. Pojam "normalan" i "normalno" je vrlo diskutabilan. Kod nas se obično sve što nije općeprihvaćeno smatra nenormalnim, poremećenim, pa i ludim.

Vesper Arlene kaže:

... te obeshrabruju one koji trebaju pomoć u tome da ju potraže.

Može biti i to. A može biti da je takvim načinom doktor dao da znanja da život nije bajka i da se ne treba za svaku sitnicu tražiti pomoć. Lijepo je napisao da su psihijatri potrebni osobama koje su psihički poremećene, odnosno bolesne. Shizofreničari itekako dobro znaju što znači biti u takvom stanju. Ili teški narkomani. Ili anoreksičarka od 35 kila. Ili onaj tko na rituale provodi 5 sati dnevno. Ili osoba koja je iz prve ruke proživjela rat. Takvim osobama treba psihijatar. "Jooj, doživljavam mobing na poslu, idem kod psihića". "Jao, cura me ostavila nakon 6 godina veze, ne mogu živjeti bez nje..." To su životne situacije, teške, surove, ali s kojima svi ljudi žive.

Ali, ako netko primijeti određene promjene na sebi ( ili drugima ) u vezi ponašanja, koje su iracionalne, onda se potrebno javiti liječniku obiteljske medicine, reći problem, i onda će te on poslati psihologu / psihijatru. Doktore, imam suicidalne misli, prati me besmisao svega, ne spavam mjesecima, nemam apetit i tako dalje. To znači da ni sam tijelom ni sa mozgom nešto ne štima i da je potrebna pomoć. Zaboravljamo da je psihijatar liječnik, dakle, osoba koja liječi bolesti i bolesnika. Netko tko nije bolestan, ne treba liječnika. S druge strane, psiholog nije liječnik, i ne liječi, nego savjetuje i korigira tvoj način razmišljanja.

[witt]

Almost Rosey kaže:

Dakle, ne. Ovakve "činjenice" ostavi slobodno za Alternativu, Duhovnost ili neki sličan pdf. Ovdje takve kvalifikacije nisu dobrodošle. Raspravljati se može, ali nabacivati "činjenicama" ( ) bez dokaza - ne.

Dobro, nisam uspio pronaći bolju riječ od činjenice i da tu sam pogriješio jer se o činjenicama ne raspravlja. No, dogodi se ista stvar koju doktor napiše u članku. To se odmah interpretira kao nekakav napad na struku. Pa zar nije bolje i optimističnije, ako se utvrdi da je psihijatrija trenutno pseudoznanost. Poduzimaju se određeni napori, no tko imalo dublje uđe u samu srž i problematiku psihijatrije zaista se upita je li to znanost. No, to je po meni vrlo zanimljiva stvar oko koje svakako treba raspravljati, ali manje bitna. Stvarno bitna stvar jest učinkovitost psihijatrije, koje bogami, osim kod pravih psihoza i težih duševnih poremećaja, kvalitetu života vrlo teško popravlja, a nekada čak i ruši.

No, da se vratim na ono "pseudo". Koje su to znanstvene metode i znanstvene teorije danas poznate u psihijtariji?

[Pringles]

witt kaže:

No, da se vratim na ono "pseudo". Koje su to znanstvene metode i znanstvene teorije danas poznate u psihijtariji?

S obzirom da psihijatrija još uvijek nema službeno status pseudoznanosti možda bi mogao ti objasniti zbog čega misliš da to nije tako i koje se to znanstvene metode ne koriste u psihijatriji, a trebale bi da bi ona po tebi imala status bez ovog prefiksa.

Ipak si ti taj koji pokušava nešto osporiti pa je nekako logično da to potkrijepiš malo detaljnijom argmentacijom.

Evo, mene jako zanima. Vrlo rado bih voljela znati više, jer mi je znanje oskudno. A nekako mi ovo što si napisao u prvom postu nije dovoljno elaborirano da to prihvatim.

[addx]

Opsidijan kaže:

Čuj, puno toga je teško objektificirati, pogotovo u psihijatriji. Međutim, za neke psihičke poremećaje i bolesti točno se zna je li to shizofrenija, OKP, anoreksija, ovisnost i slično.

Ljude je tesko objektificirati. Mozes ti pacijentu reci da ima sizofreniju. I sta je on sad? Sizofreni objekt ili covjek-subjekt? Razdvojiti njegovu bolest kao nesto objektivno/tangibilno/odrstranjivo od njegovog subjektivnog dozivljaja zivota/svijeta oko sebe i u sebi je prakticki nemoguce. Vanjski simptomi tih, ajmo reci "poremecaja za koje smo sigurniji da su ispravno segregirani i distinktni od ostalih" su opet vrlo slicni po simptomima drugim bolestima za koje mozda i nismo tako sigurni da su konkretne.
Diferencijalna dijagnoza po simptomima je postala uzasno naporna i neprecizna jer pogadaja previse, da ne bi rekao, izmisljenih dusevnih bolesti. Jezgra "dusevnih bolesti" se slabo razumije i postoji slab koncenzus oko toga, a pogotovo se slabo korelira s neuroloskim supstratima tj. konkretnim dijelovima i putevima u nervnom sustavu. Tj. subjektivni "duh" jos uvijek nije uparen s tangibilnim tkivima koji omogucuju tu njegovu kompleksnu funkciju.

[AceOfCups]

Saharun kaže:

Praktički nitko od relevantnih stručnjaka ne drži da smo tako naglo, kao ljudstvo Zapada, poludjeli, postali depresivni i psihotični. Isto tako nitko relevantan ne drži da je riječ o pojavi nekog novog okolinskog agenta-virusa, koji bi mogao objasniti toliki, praktički epidemijski porast psihičkih poremećaja među pučanstvom zemalja razvijenog Zapada.

Koji "stručnjaci"? Psihijatri ili sociolozi? Teško da bi ovim drugima promakle velike promjene koje su se dogodile u jako kratkom vremenu, i nikad u povijesti nisu išle tako ubrzano...i da se čovjek ne može u tome snaći. Zapravo ne znam što je tu sporno.
A drugo, psihičke bolesti/poremećaji danas su značajno manje tabu tema, veća je osviještenost, nego što je to bilo prije, pa se tim i broj dijagnosticiranih povećava.

Opsidijan kaže:

Shizofreničari itekako dobro znaju što znači biti u takvom stanju. Ili teški narkomani. Ili anoreksičarka od 35 kila. Ili onaj tko na rituale provodi 5 sati dnevno. Ili osoba koja je iz prve ruke proživjela rat. Takvim osobama treba psihijatar. "Jooj, doživljavam mobing na poslu, idem kod psihića". "Jao, cura me ostavila nakon 6 godina veze, ne mogu živjeti bez nje..." To su životne situacije, teške, surove, ali s kojima svi ljudi žive.

Kakve su to gluposti? Ja sam poznavala neke koji više ne žive. Prag tolerancije na stresne događaje je vrlo individualan.

A onaj dio gdje kažeš kako će im pomoći prijatelji, ili netko u koga imaju povjerenja...najvjerojatnije se njemu neće obratiti. Već prije nekoj random osobi. Istina je zapravo da ljudi uglavnom ne žele otkrivati to svoje lice onima koji ih poznaju. I često je istina da "njihovi bližnji" nemaju blagog pojma što se događa.

[cinici_minci]

stvarno tuzno kako ljudi razmisljaju i to u 21. stoljecu.
dr torreovi tekstovi puni su dezinformacija i neistina. njegove tvrdnje su u suprotnosti s aktualnim relevantnim istrazivanjima.
mislim da je vrlo neodgovorno pozivati ljude da ne traze pomoc od psihijatara.
voljela bih ga pitati da li sam ja umislila svoju bezrazloznu tugu i konstantnu okupiranost smrcu i samoubojstvom, preko polovice svog zivota? da li sam umislila izljecenje antidepresivima?
da li je moja prijateljica malcice prenaglila kad si je oduzela zivot uslijed borbe s manicnom depresijom?

ne znam da li znate, ali prije 2 godine su u britaniji na SSRI lijekove morali poceti stavljati crna upozorenja da se lijek ne propisuje dobnoj skupini od 16-23 zbog povecane mogucnosti samoubojstva.
nedavno je pregledom podataka pokazano da se povecala stopa samoubojstava upravo u toj dobnoj skupini kao posljedica neadekvatnog ljecenja depresije (stogod vecina tvrdila, postoje neosporivi dokazi da su antidepresivi ipak daleko najucinkovitiji u lijecenju depresije).
moja teza je da ce se nakon objave ovih tekstova u jutarnjem stopa samoubojstava u hrvatskoj povecati, a da ne govorimo i o odluci neodlaska psihijatru kod ljudi kojima se razvije shizofrenija, psihoza i ostali poremecaji, a sve zbog ovakve neodgovorne i neznanstvene propagande.

[Almost Rosey]

Ja se ipak nadam da JL nije toliko utjecajan medij.

[addx]

Almost Rosey kaže:

Ja se ipak nadam da JL nije toliko utjecajan medij.

Nazalost i ja ocekujem neke teorije zavjere odbacenog paranoidnog psihijatra koji bi zapravo sam sebi trebao prepisat antidepresiv.

U hrvatskoj je odlazak psihijatru vec ionako dovoljno stigmatiziran kao i sve ostalo.

Hrvati diletanti najpametniji od svih. Sve uzmemo i sve razvalimo ko ono obijesno dijete svaku novu igracku. Svaki sustav koji netko smisli mi uzmemo i silujemo do besvijesti zmireci na to koliko ce nas to kostati odmah iza ugla. U hrvatskoj je tendencija odlazenja psihijatru zbog nicega ionako mala. Nije hrvatska amerika da nam trebaju ovakvi clanci.

Meni je i dalje neopisivo krivo sto moja mater nije vodila mog brata, a mozda i sve nas, ali njega posebno kod psihijatra. Dijete je patilo godinama i jos pati od negativnih audio-vizualnih halucinacija i insomnie.

Bas nam sad treba serija clanaka koja ce mojoj materi potvrdit da je bila u pravu ne vodit svoje dijete tim "pseudoznanstvenicima" i kojoj ce sad tek krila narast kad treba otic nekoj babi gatari da te izlijeci od uroka.

[jednokratna nika]

da, ja jos nisam pricala s majkom ali isto me zanima hoce li me pitati jesam li vidjela jutarnji. to ce ju bas nahranit.

[Opsidijan]

Opsidijan kaže:

"Jooj, doživljavam mobing na poslu, idem kod psihića". "Jao, cura me ostavila nakon 6 godina veze, ne mogu živjeti bez nje..." To su životne situacije, teške, surove, ali s kojima svi ljudi žive.

AceOfCups kaže:

Kakve su to gluposti? Ja sam poznavala neke koji više ne žive.

Prag tolerancije na stresne događaje je vrlo individualan.

Psihijatar je liječnik koji liječi bolesti i bolesne ljude. Točka. Doktor liječi bolesti i bolesne ljude. Točka. Jedan liječi psihu, drugi fiziku. I to je to. Netko tko je slab i ne može se nositi sa stresnim događajima ne znači da je bolestan. Što mu psihijatar može pomoći? Koje tablete mu može dati? Takvoj osobi je potreban psiholog, a ne psihijatar. Ovdje je riječ o psihijatriji, a ne psihologiji.

AceOfCups kaže:

A onaj dio gdje kažeš kako će im pomoći prijatelji, ili netko u koga imaju povjerenja...najvjerojatnije se njemu neće obratiti. Već prije nekoj random osobi. Istina je zapravo da ljudi uglavnom ne žele otkrivati to svoje lice onima koji ih poznaju. I često je istina da "njihovi bližnji" nemaju blagog pojma što se događa.

Napisao sam, ili prijatelj, ili osoba u koju imaju povjerenja, ili psiholog. Zašto izostavljaš što sam napisao? I da, točno da će se radije obratiti neutralnoj osobi nego poznaniku. I upravo to je žalosno. To prikrivanje lica i stavljanje maski. "Kako si? " , "Dobro" , a u sebi vrištiš za pomoći.

[jednokratna nika]

Opsidijan kaže:

Takvoj osobi je potreban psiholog, a ne psihijatar.

ne nego psihoterapeut.

[Điđe T.]

Pringles kaže:

Ako je tijekom terapije onda je riječ o psihijatru koji je psihoterapeut, a to nema nikakve veze s psihijatrijom primarno. Isto tako je mogla biti riječ i o psihologu, socijalnom radniku, defektologu... S obzirom da svi mogu biti psihoterapeuti. Pa se zaključiti da bi se i sve ovo ostalo moglo unaprijediti. I vjerojatno bi, ali ne vidim novinske članke u Jutarnjem o tome.

Nije sve super u psihijatriji, ali ovo da nekome odlutaju misli tijekom terapije zaista, ali zaista nije nikakav argument za to da nije.

Dakle, psihijatar je dijagnostičar samo?

Naprosto mi je žao što ulože toliko godina na specijalizaciju da bi samo dijagnosticirali bolest i propisali lijek.

[cinici_minci]

kao i vise manje ostali lijecnici, izuzev kirurga?

[danijeld]

da psihijatri mlate praznu slamu je već davno otpjavana pjesma.

kao i uplatenost farmaceuta.

jedino kirurzi i zubari rade nešto konkretno što ima konkretan rezultat bio on dobar ili loš.

[Opsidijan]

Điđe T. kaže:

Dakle, psihijatar je dijagnostičar samo?

Ne. Psihijatar je dijagnostičar i liječnik.

Pacijent: "Dobar dan. Imam te, te i te smetnje".

Psihijatar: "Vi imate taj i taj poremećaj / bolest, evo vam taj i taj lijek."
Točka.

Premda, postoje i psihijatri koji se bave i terapijom dakle psihoterapeuti.

Điđe T. kaže:

Naprosto mi je žao što ulože toliko godina na specijalizaciju da bi samo dijagnosticirali bolest i propisali lijek.

Nema ti tu šta biti žao ili ne. To je njihov odabir. Ali da, liječnik studira medicinu 6 godina, koja je najteži fakultet za studirati, i nakon toga još ide i na specijalizaciju, samo kako bi prepoznao od čega čovjek boluje i dao mu lijek koji će mu pomoći. Nebitno je li to psihijatar ili neki drugi specijalist.

cinici_minci kaže:

kao i vise manje ostali lijecnici, izuzev kirurga?

Eto, tako je. Međutim, i kirurg prepozna o čemu se radi i liječi to. Međutim, lijek koji on koristi su ruke da prepravi to što ne valja. Ali, svodi se na isto. Prepoznati bolest i izlječiti ju.

danijeld kaže:

da psihijatri mlate praznu slamu je već davno otpjavana pjesma.

Hmm. Ne bih rekao. Psiholozi mute praznu slamu, i davat će ti one bezvezne psiho testove, uvjeravat te da je život divan, krasan i tako dalje.

Psihijatar ipak liječi ljude. Nekome tko je teško bolestan, psihijatar ipak pomaže.

danijeld kaže:

kao i uplatenost farmaceuta.

Pfizer ima više para nego cijeli svijet zajedno.

danijeld kaže:

jedino kirurzi i zubari rade nešto konkretno što ima konkretan rezultat bio on

dobar ili loš.

Kirurzima treba podići spomenik, i to svakome pojedinačno. Zubari isto imaju konstruktivno zanimanje šta je je.

[Almost Rosey]

Doista pogođen naslov teme, prava istina.

[Bluzara stari]

Điđe T. kaže:

Dakle, psihijatar je dijagnostičar samo?

Naprosto mi je žao što ulože toliko godina na specijalizaciju da bi samo dijagnosticirali bolest i propisali lijek.

Dakle, ovo nije ni blizu istini, ako je uopće i želimo znati.

Moja psihijatrica je primarno čovjek koji želi, iskreno i otvoreno da se ja osjećam bolje ili da budem manje nesretan i bolestan. Razgovaramo, mijenjamo mišljenja, ona skuplja moja iskustva s različitim lijekovima, zapisuje svaku kontrolu, sve bilježi, preporučuje mi načine kako živjeti, kako olakšati i sebi i drugima..znači - dok sam ja u toj prostoriji, cijelim svojim bićem se trudi biti duboko u meni i podijeliti svaku moju emociju.

Meni se čini da to nije ''samo dijagnostičar''.
Svaki lijek koji pijem ili sam nekada pio smo zajednički razradili, analizirali i prošli kroz sve nuspojave. To je možda jedina osoba kojoj mogu reći ali baš sve, a tako i treba biti.

Naime, nisam ja usamljen u tom stavu, znam ljude koji su zadovoljni s svojim liječnicima ali nažalost, malo manje su zadovoljni s svojom bolesti a to ne treba poistovjećivati...

Psihijatri nisu čarobnjaci ali i da jesu, teško bi nas izliječili.
Depresija nije samo usamljena bolest, to je kombinacija tisuću vidljivih i nevidljivih znakova da nešto ne štima koju se ne mora ni prepoznati, idemo, šljakamo a ona nas nagriza. Tek kod liječnika shvatimo da smo u problemima..

A da nema liječnika...pitam se kako bi...

[Saharun]

PRAVA ISTINA O PSIHIJATRIJI (4) Dr. Torre: Pojma nemamo kako lijekovi zapravo djeluju

http://www.jutarnji.hr/lijekovi-nisu...eluju/1212632/


PRAVA ISTINA O PSIHIJATRIJI (5) Jesu li vam rekli da antidepresivi prouzročuju bolesti srca, atrofiju mozga i dijabetes

http://www.jutarnji.hr/jesu-li-vam-r...betes/1212867/