Nadstranački sporazum nacionalnog konsenzusa
Uporno traženje krivaca umjesto konstruktivnog djelovanja..Bučne kritike,prijedlozi optimalnih ali nerealnih riješenja,dok konstruktivna riješenja nisu nikada atraktivna.
Trebamo pogledati zemlje koje nisu u krizi i usporediti se.
Mi smo skloni dramatičnim potezima,a ne učinkovitoj organizaciji,pridržavanju propisa,disciplini,samozatajnom,sustavnom i strpljivom radu koji jedino donosi dugoročne rezultate.
To je ono što je osnovno i najvažnije za izlaz iz krize i preduvjet je koji ne ovisi o političkoj opciji na vlasti.
Tada ćemo imati i toliko željene invesitcije za kojima čeznemo.
To međutim traži promjenu prema radu,riješavanja loše državne i javne uprave i pravne nesigurnosti,ukratko promjenu mentaliteta..
Radi se o tisuću malih poteza,a ne o jednom velikom.
Široki konsenzus u bilo kojem obliku bio bi znak zrelosti društva u jednoj ozbiljnoj situaciji i bez toga nema ozbiljne promjene.
Ako to ne uspijemo učiniti u EU ćemo zauzeti mjesto kao slabo,neorganizirano društvo.Tada ne samo da nećemo iskoristiti prednosti i šanse koje se pružaju već će nam drugi uređivati život i donositi odluke.
Ova je kriza iznijela na vidjelo sve što nismo dobro radili u proteklim razdobljima,a bili smo uljuljkani u takav život.
Osim gospodarske postoji i kriza duha i poremećen sustav vrijednosti.
Došlo je do destrukcije gotovo svih institucija i raspada većine proklamiranih vrijednosti i relativizacije svih mjerila.
Sada to treba mijenjati i tu su potrebna odricanja i solidarnost.
K tome treba dodoati da se u kriznimvremenima loši potezi i nepromišljenost često pojačavaju.U nas je previše destruckije i negativne energije i stječe se dojam da se u svakoj akciji koja se planira poduzeti nalazi masa nedostataka i ona se zaustavi ili uspori.
A masa propisa je proturiječna jedni drugima.
Za promjene navika i mentaliteta potrebno je dugo vremena i stalni rad svih u društvu i u najmanjim stvarima što je dio civilizacijske razine i kulture..
Nama je potreban jedan nacionalni konsenzus o krucijalnim stvarima našeg društva.
Naravno i svjetonazorska su pitanja bitna,ali ni približno kako ih se forsira.Hrvatska je načisto sa svojim temeljnim opredjeljinjima i vrednotama.
Od političkih stranaka očekuje se više od puke ideologije.
Potreban je strateški plan za poljoprivredu,za turizam,za energetska pitanja,ekologiju i prirodne resurse bez obzira tko je na vlasti.No bez nacionalnog konsenzusa toga neće biti.
Vladajući i sva oporba,se moraju zbrojiti,sabrati i donjeti odluku o važnim pitanjima.Bez toga nema naprijed.
|