NIŠTA postoji ili ne postoji?

[Hyper-man]

Alex S kaže:

@ironrage

Koliko znam nakon praska se počelo širiti prostorvrijeme ( brzinom većom od svjetlosne, a širi se i dalje ) zajedno sa materijom. a sad zgusnuta energija je materija. Ono što si prije govorio iz jedne točke. Materije.
I vakku nije prazan. Uvijek postoji to zračenje, mikrovalno ) Pa onda tamna energija i tamna materija, tamno pivo pan, uostalom jesi li probao meni je dobra promjena. Svašta.

Štos je u tome što znanstvenici to nazivaju prostor-vrijeme, no to u stvarnosti nije nikakav prstor, jer čim nešto poput gravitacije i svih ostalih fundamentalnih sila utječe i na prostor i na vrijeme, no fokusirajmo se na prostor, gravitacija iskrivljuje svemirski prostor, što dokazuje da to i nije pravi prostor nego sadržaj/medij koji postoji u prostoru izvan svemira i to 1005 nepobitno dokazuje da svemirski prostor nije prazan, svemirski prostor je kao guma ponaša se i funkcionira kao guma.
No pravi prazan prostor (izvan svemira) nema nikakve interakcije sa bilo kojom silom, energijom, niti bilo čim drugim, jer je potpuno prazan.
Nešto što je doista prazno nema nikakve interakcije s ničim.

[Hyper-man]

Ironrage kaže:

Veliki prasak niti ne govori o tome kako je nastao prostor i vrijeme več o evoluciji svemira nakon što je nastalo prostor-vrijeme i energija. A to što je bilo prije i kako je sve nastalo, to je jedna sasvim druga tema o kojoj neki misle/govore a neki ne.

Draga djeco, prije nego počnete govoriti i filozifirati o nečemu treba o tome nečemu prvo valjda barem naučiti neke osnove, pa makar iz wikipedije. Bolje išta nego ništa. Ili to, ili se čovjek sramoti svojim ne znanjem i to još na način da se pretvara da zna.

A treba znati i neke osnove, energija velikog praska koja je stvorila svemir, došla je izvan svemira, i izvan velikog praska, nekakva energija jest stvorila taj veliki prasak, što 100% nepoibtno dokazuje da postoji prostor izvan velikog praska/svemira, jer energija bez prostora ne može postojati, ako nema u čemu postojati.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

No pravi prazan prostor (izvan svemira) nema nikakve interakcije sa bilo kojom silom, energijom, niti bilo čim drugim, jer je potpuno prazan.
Nešto što je doista prazno nema nikakve interakcije s ničim.

Prirodu i uvjete "pravog praznog prostora" izvan univerzuma koji je hipotetički moguć i nekako logički nužan ( bar po meni ) ne možemo znati. Koliko je opet on "prazan" ili što je vjerojatnije ipak sadrži nešto, što održava njegovu prostornost.

[LIQ]

Ljubo kaže:

Da, sve što egzistira, jeste svijest. Osim prostora, jer prostor nije ni egzistencija, ni svijest. Prostor je praznina. I to beskonačna i vječna, bez obzira da li u toj praznini svijesti ima ili nema.

OK.
Prostor je vječna i beskonačna praznina.
Svijest vječno i beskonačno ispunjava tu prazninu.

Ako dva entiteta postoje oduvijek i moraju postojati zauvijek, kao što su to
svijest i prostor, onda je svejedno razdvajao ih ti verbalno ili ne.
Njihovo postojanje je jednostavno nerazdvojivo.

Osim naravno ako se nisi predomislio, pa tvrdiš da svijest može nestati, te
da bi tada ostao samo prostor.

[Ironrage]

Alex S kaže:

@ironrage

Koliko znam nakon praska se počelo širiti prostorvrijeme ( brzinom većom od svjetlosne, a širi se i dalje )

Točno. Sjedaj, 4. Jedna ocjena manje jer si zaboravio napisati za inflaciju.

zajedno sa materijom. a sad zgusnuta energija je materija. Ono što si prije govorio iz jedne točke. Materije.

Krivo. Sjedaj, 2. Nije 1 jer se barem trudiš.

Materija je tvar sazdana od subatomskih čestica/atoma. Atomi nisu postojali na početku več čista energija, singularitet je bio energija ali nije bio sazdan od atoma več od čiste energije. Makar su se jednostavni nucleusi pojavili nakon nekoliko minuta od širenja. Ali to svejedno nisu bili čvrsti atomi koji su tvorili čvrste tvari.

Kada su temperature bile dobre, ta energija se je mogla konvertirati u razne subatomske čestice, protone, neutrone, elektrone, itd. Koji su kasnije tek došli zajedno i počeli formirati atome.

I vakum nije prazan. Uvijek postoji to zračenje, mikrovalno ) Pa onda tamna energija i tamna materija

Točno. Sjedaj, 5. Ali se kasnije javi ravnatelju jer ne čitaš stvari kako treba.

To sa prostorom sam civilizaciji opčenito napisao jer je izjavio da prostor ne postoji ako nema neke tvari u njemu. Što je jednostavno čista glupost.

tamno pivo pan, uostalom jesi li probao meni je dobra promjena. Svašta.

Nisam.

__________________________________________________ ________

civilizacija I kaže:

Drago dijete, uzmi bilo koji školski udžbenik i tamo ćeš pročitati da je svemir nastao iz Velikoga praska, i da su TADA nastali i prostor i vrijeme.

Dakle, TVRDI se nešto za što se nema ni jedan dokaz.

Aj ne kenjaj.

Iz velikog praska, te inflacije singulariteta se je počeo širiti sam naš prostor. I to je činjenica.

A stvar je zapravo u tome da prostor i vrijeme uopće NISU nastali iz Velikoga praska, već je Veliki prasak nastao (ako se ikada i dogodio), U PROSTORU I VREMENU.

Naš prostor je nastao iz velikog praska e sad dali se taj prostor širi/postoji u još jednom prostoru je druga priča.

Jer Veliki prasak nije se mogao dogoditi BEZ prostora i vremena, jer bi se onda morao dogoditi NIGDJE I NIKADA. Je li to moguće? Malo razmisli o tome. Laku noć.

Sav ovaj prostor i 'vrijeme' je bilo u singularitetu i je bio sam singularitet i ako se on nije nalazio u drugom prostoru, ako 'izvana' njega ne postoji več je on sve, to sve se je itekako moglo širiti. Ne u nečemu, več se samo ono širi i to je sasvim oke. A to da je moralo biti kako ti kažeš je jednostavno ljudska logika na djelu kojoj ne odgovara stanje stvari.

A možda je i bilo tako, sasvim oke i logično ako je, ali odakle tebi to da nitko drugi ne zna ali eto samo ti znaš. I to na temelju čega, biblije? lol. To što govoriš nije ništa novoga niti čudnoga. Več postoje teorije o tom izvan-svemirskom prostoru/multiverzumu itd.

[LIQ]

Hyper-man kaže:

To 100% nepobitno dokazuje da svijest nije beskonačna, jer svijest ne može biti svjesna cijelog beskonačnog prostora i svega što je ili što nije u njemu, i ta ista svijest ne može biti svjesna svega što se događa u svakom beskonačnom dijeliću beskonačnog prostora-ovisi s koje strane gleda, no u beskonačnom prostoru nema nikakvih strana.

Svijest prostora jest beskonačna jer obuhvaća beskonačni prostor.
Tvoja svijest doživljava beskonačnost kao nešto ogromno, no beskonačna
svijest cjelokupnu beskonačnost doživljava kao ovdje i sada.
Kada je sve što postoji ovdje i sada, kako se može procijeniti koliko je to
veliko i koliko to traje.
Ono što je za ljudsku svijest veliko 100 milijuna svjetlosnih godina to je toj
svijesti "ovdje" i ona nema potrebu znati što su to svjetlosne godine.
Ono što ljudskoj svijesti traje 100 milijuna godina, to je toj svijesti "sada",
i nema potrebu za rastezanjem tog sada, sve do trenutka kada počinje
razlikovati "sada" od onog "sada" koji je prošao.
A to razlikovanje počinje pamćenjem te svijesti i taj trenutak možemo
smatrati početkom vremena.
A kako ta svijest pamti?
Tako da trenutak koji je "sada" nekako zabilježi.
A kako će ga zabilježiti?
Od same sebe će oblikovati trag tog "sada".
Kako?
Materijalizirat će ga kao što i mi u mozgu materijaliziramo ono što pamtimo.
U slijedećem trenutku "sada", osim tog trenutka, postojat će i trag onog
prethodnog trenutka.
Dakle, svijest postaje svjesna onog trenutka koji je sada i onog trenutka
koji je prošao, a kojeg je upamtila.
Ako sad počinje pamtiti trenutak za trenutkom, jasno je da memorija raste
ogromnom brzinom, i eto ti takozvanog "Velikog praska".
Dakle big beng je ustvari nagli porast upamćenih trenutaka.

Eto, to je 100 postotno pobijanje onog što ti tvrdiš da je 100% nepobitno

[Alex S]

@ironage

ovako vjerovat ću ti na riječ. Jer vidim ja da si ti veliki stručnjak. Ja sam samo malo pratio dokumentarce pa koliko me pamet služi. No nemoj da negdje drugdje ispadnem idiot. Jer ja imam moćne prijatelje koji će te locirati.

Pozvonit ću ti na zvono i pobjeći.

Znači četvorka

[Orah]

Sigmund kaže:

Ne podrazumijeva. Podrazumijeva relacije.

A relacije podrazumjevaju sadržaj a i same su sadržaj ( informacija).

Sigmund kaže:

Naravno da je ili/ili. Zato je istina tih opozicija u sintezi koja ih prevladava.

Istina ?

Nazovimo metodu ili Hegelov stav o bitku i nebitku HEGEL.
Sve ostale metode i stavove o bitku i nebitku NEHEGEL.
Neka je HEGEL teza a NEHEGEL antiteza,
Ako je njihova sinteza istina tada je istina HEGEL (tj teza) ?

Mangup je taj HEGEL.

Zatim, po Hegelu sinteza bitka i ništa je postajanje.... e sad ništa kao univerzalna negacija odnosno antiteza može uvijek biti antiteza pa ćemo sad staviti u sintezu : postajanje kao tezu i kao antitezu ništa pa dobivamo novu sintezu npr. nazvaćemo tu sintezu "polupostajanje" pa nju opet stavljamo u sintezu s ništa itd itd i na kraju se sve svodi na NIŠTA.

Jednostavno , NIŠTA ne može biti teza niti antiteza jer na koncu za sintezu ( istinu?) daje NIŠTA.

Sigmund kaže:

Stvari su definirane svojim osobinama. Jesu li osobine sadržaj? A možda se i ne definiraju osobinama, nego svojom biti?

Stvar: (Filipović Filozofijski riječnik)

Stvar ( lat. res), izvansvjesno-postojeći, zbiljski, osjetilno- doživljajni, tjelesni, pojavni, dakle realni predmet.
Od stvari je sačinjen svijet stvari ili stvarnost... itd



Po tome bitak i nebitak ( ništa) ne možemo nazivati stvarima.

Sigmund kaže:

To je ishitreni zaključak. Prvo ne radi se o binarnoj opoziciji, nego se tu radi o bitku-za-sebe i bitku-za-drugog. To nije opozicija, jer sve stvari imaju i jedno i drugo. To je i/i, a ne ili/ili. Drugo, ovdje se ne spominje bitak, ako nisi primijetio. Treće, tvrdnja da je sadržaj bitka bitak, ostaje tautologija, dakle nelogičnost, kako god da okreneš. Isto kao da kažeš da je sadržaj nekog objekta isti taj objekt. U tom smislu riječ sadržaj gubi značenje. Ako to ne razumiješ, onda nemaš kapaciteta za apstraktno mišljenje.

Ponovo ću napisati aksiom ( obrati pažnju na boldano )
Sve što jeste, jeste ili u sebi ili u nečem drugom.

Ako bitak jeste tada se pominje i bitak jer je Spinoza rekao "Sve što jeste".
Tvoja primjedba stoji jer si proširio tezu ali o tome ne govorimo ( stvarima) već o bitku tj o onom što jest.
Dakle, bitak ( ne objekti , ne stvari) već kao ono što jest... ili jest u sebi ili jest u nečem drugom.
Ako jeste u sebi tada je sam sebi sadržaj ako je u nečem drugom tada je sadržaj tom nečem drugom.

Sigmund kaže:

Samo je apsolutna ideja determinirana sama sobom, samoreferentna i samodiferencirajuća. Osim toga, ako je nešto apsolutno nedeterminirano, onda je jednostavno neposredno jasno da nije determinirano. Pitanje može li onda ta apsolutna nedeterminiranost biti determinirana samom sobom je očito besmisleno. Ono što je nedeterminirano je - logično - i bezsadržajno, tako da nikakvi skupovi koji nešto sadrže nisu dobra analogija.

Mislim da je dobra analogija
Skup svih skupova je apsolutna nedeterminiranost svesadržajnost i kao takava mora sadržavati sama sebe.
Dakle apsolutna nedeterminiranost ne isključuje sadržaj.

Sigmund kaže:

- apsolutna apstrakcija, nažalost, znači baš to da nema sadržaja. Ima li broj, koji čak i nije apsolutna apstrakcija neki sadržaj? Nema. A pogotovo bitak i nebitak kao najuniverzalnije i najpotpunije apstrakcije.

Informacija je sadržaj tako da apstrakcija može imati sadržaj ... i tu je dvojba za koju još nisam načisto a to je identitet nebitka i ništa.

Sigmund kaže:

- u svijetu nema ničeg beskonačnog, pa tako ni beskonačnog regresa.

Sam svijet je beskonačan.

Sigmund kaže:

Beskonačnost, ona prava, postoji samo kao kvaliteta, a ne kao kvantiteta. Kvantitativna beskonačnost je kontradiktorna, nekoherentna.

Što podrazumjevaš pod " prava beskonačnost" ?

Preporučam

Sigmund kaže:

Pa i nije besmislena. Bitno je značenje, a ne sadržaj. Obrati pažnju na matematiku, koja je čisto formalna, bez sadržaja.

Što podrazumjevaš pod sadržaj?

Sigmund kaže:

Zaboravljaš da je bitak samo jednostavna apstrakcija, koja ne postoji izvan onoga postojećeg, koje je uvijek uvjetovano, determinirano, konačno, ograničeno, itd... sve ono što bitak nije, tako da je zaključak upravo suprotan - potrebno mu je sve drugo, ono što aktualno postoji, da bi bio.

Onda nije apsolutna nedeterminiranost.

Sigmund kaže:

Ne, nije. To je formalno logički jednostavno izražavanje identiteta (A=A). Ne izražava se ništa o sadržaju. Kaže se samo da je bitak jednak sebi, a ne da sadrži sebe, što je tautologija i besmislica.

Mislim da sam već napisao da je besmislica staviti identitet: ništa je ništa jer u tom slučaju ništa postaje nešto.
Izražavanje identiteta u slučaju bitka je u samoj njegovoj definiciji (bitak jest) jer ono "jest" je upravo bitak.

Identični su oni pojmovi koji imaju isti opseg i sadržaj... ( Vidi Filipović Filozofski riječnik ( str 136. pod "identitet")

Sigmund kaže:

Ne vidim po čemu bi bilo nužno. Opet gledaš obrnuto od stvarnosti - vrijeme je pokazatelj promjene - vrijeme je način doživljavanja promjene. Promjene rađaju vrijeme, a ne obrnuto. Vrijeme je samo referentni sustav. Primarna intuicija.

Nije samo stvar intuicije... vrijeme ima smjer koji je određen ukupnim povećanjem entropije , zatim, da se radi samo o referentnom sustavu tada ne bi postojali ireverzibilni procesi...jednako bi se sjećali budućnosti i prošlosti.
Reći da je vrijeme primarna intuicija je isto što i reći da je prostor primarna intuicija.
Mislim da je ovaj tvoj stav pregazilo vrijeme.

[Alex S]

@orah

ne možeš spojem ( sintezom ) teze i antiteze dobiti opet tezu kao istinu. tu si malo pobrkao lončiće. Ako pomiješaš sol i vodu dobiješ rasol. Ni voda više nije "apsolutna" ni sol.

Ili rođenje i smrt tvore život.

Dakle bitak i nebitak tvore bivanje u njegovoj relativnosti.

[Orah]

Alex S kaže:

@orah

ne možeš spojem ( sintezom ) teze i antiteze dobiti opet tezu kao istinu. tu si malo pobrkao lončiće. Ako pomiješaš sol i vodu dobiješ rasol. Ni voda više nije "apsolutna" ni sol.

Ili rođenje i smrt tvore život.

Dakle bitak i nebitak tvore bivanje u njegovoj relativnosti.

Slažem se ( djelomično) kad su u pitanju teze i antiteze kao sadržaji međutim NIŠTA nema sadržaj.

Što se tiče primjera HEGEL sinteza HEGELA i NEHEGELA mora biti HEGEL jer u suprotnom sinteza nije istinita.

(Da podsjetim istina je u sintezi teze i antiteze a to je upravo HEGEL odnosno teza)

[Alex S]

Orah kaže:

Slažem se kad su u pitanju teze i antiteze kao sadržaji međutim NIŠTA nema sadržaj.

Što se tiče primjera HEGEL sinteza HEGELA i NEHEGELA mora biti HEGEL jer u suprotnom sinteza nije istinita.

(Da podsjetim istina je u sintezi teze i antiteze a to je upravo HEGEL odnosno teza)

kako sad. Sinteza,.... pročitaj gore.
Ništa i nebitak nisu isto. Tako tvrdi sigmund ali ja mislim da su nekako ipak različiti termini. Bitak i nebitak tvore egzistenciju. U njoj gube svoj apsolut.
Antiteza egzistencije je ništa.

[Orah]

Alex S kaže:

kako sad. Sinteza,.... pročitaj gore.
Ništa i nebitak nisu isto. Tako tvrdi sigmund ali ja mislim da su nekako ipak različiti termini. Bitak i nebitak tvore egzistenciju. U njoj gube svoj apsolut.
Antiteza egzistencije je ništa.

Što je sinteza: teze ( egzistencija) i antiteze ( ništa)?

[Alex S]

Orah kaže:

Što je sinteza: teze ( egzistencija) i antiteze ( ništa)?

Ništa je prema relativitetu bivanja apsolutno.
Iako ja ovdje mislim na subjektivno ništavilo vlastite egzistencije, ne bitka izvan mene. O tome nikako ne pričam i vjerujem da je to ipak nespoznatljivo izvan sebe.

[Hyper-man]

Alex S kaže:

Prirodu i uvjete "pravog praznog prostora" izvan univerzuma koji je hipotetički moguć i nekako logički nužan ( bar po meni ) ne možemo znati. Koliko je opet on "prazan" ili što je vjerojatnije ipak sadrži nešto, što održava njegovu prostornost.

Nije toliko meni bitno da li je prostor prazan ili ne, nego da li ima interakciju sa onim što je stvoreno u tom prostoru, i u tome i jest poanta; nema nikakve interakcije, pravi prostor nije kao svemirski prostor, svemirski prostor uopće nije nikakav prostor, one je medij/sadržaj zato jer gravitacija i sve ostale fundamentalne svemirske sile, uključujući sve sile, zakone i energije od makroskopskih razina pa sve do kvantnih i sub-kvantnih razina, utječu na svemirski prostor (koji opet nije nikakav prostor nego medij/sadržaj koji postoji u prostoru), i zbog toga se ponaša kao guma, svemirski prostor se rasteže, zakrivljuje kao guma, pravi prostor se ne rasteže na njega ne djeluje nijedna sila, energija, vrijeme niti bilo što drugo.

Svemirski prostor se širi u nečemu-točnije u prostoru, čak ako to izvan svemira nije prostor, nego opet nekakav medij/sdržaj, to je opet nešto, a čim je nešto; onda postoji te ima veličinu, volumen, dijametar, dimenzije-što opet 100% nepobitno dokazuje da treba prostor u kojem će postojati, jer zauzima prostor i postoji u prostoru; s obzirom da je nešto i zbog toga ima veličinu, volumen, dijametar, dimenzije
Svemirski prostor nije nikakvo svojstvo prostora, nego svojstvo medija/sadržaja koji nastao u prostoru i koji se širi u prostoru,
To su 100% nepobitne činjenice.

Prazan prostor nije nešto hipotetsko nego realno, prazan prostor ne sadrži nikakav medij/sadržaj i nema nikakve interakcije što je stvoreno u tom praznom prostoru; to su 100% nepobitne činjenice.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

Prazan prostor nije nešto hipotetsko nego realno, prazan prostor ne sadrži nikakav medij/sadržaj i nema nikakve interakcije što je stvoreno u tom praznom prostoru; to su 100% nepobitne činjenice.

A odakle ti to molim te znaš što je i kakav je prazan prostor van univerzuma. Znam ja da je prostorvrijeme plastično.
Prazan prostor opet sadržaa naš svemir pa ako sadržava i ostale svemire oni moraju biti u odnosu jedan na drugog. No dali su u čistom praznom prostoru, dali se rađaju jedan iz drugog tj dali postoji mogučnost sudara istih su predpostavke mašte. Tj dali su u mediju.

[Hyper-man]

Ironrage kaže:

Točno. Sjedaj, 4. Jedna ocjena manje jer si zaboravio napisati za inflaciju.



Krivo. Sjedaj, 2. Nije 1 jer se barem trudiš.

Materija je tvar sazdana od subatomskih čestica/atoma. Atomi nisu postojali na početku več čista energija, singularitet je bio energija ali nije bio sazdan od atoma več od čiste energije. Makar su se jednostavni nucleusi pojavili nakon nekoliko minuta od širenja. Ali to svejedno nisu bili čvrsti atomi koji su tvorili čvrste tvari.

Problem je u tome što ne postoji čista energija, uvijek je u nekom obliku, u obliku topline, zračenja, kinetičke energije; to jednako vrijedi i za prve uvjete nastanka singularnosti Velikog praska iz kojeg je nastao svemir, i koji se širi u nekom većem prostoru.

Kada su temperature bile dobre, ta energija se je mogla konvertirati u razne subatomske čestice, protone, neutrone, elektrone, itd. Koji su kasnije tek došli zajedno i počeli formirati atome.



Točno. Sjedaj, 5. Ali se kasnije javi ravnatelju jer ne čitaš stvari kako treba.

To sa prostorom sam civilizaciji opčenito napisao jer je izjavio da prostor ne postoji ako nema neke tvari u njemu. Što je jednostavno čista glupost.



Nisam.

__________________________________________________ ________



Aj ne kenjaj.

Iz velikog praska, te inflacije singulariteta se je počeo širiti sam naš prostor. I to je činjenica.



Naš prostor je nastao iz velikog praska e sad dali se taj prostor širi/postoji u još jednom prostoru je druga priča.



Sav ovaj prostor i 'vrijeme' je bilo u singularitetu i je bio sam singularitet i ako se on nije nalazio u drugom prostoru, ako 'izvana' njega ne postoji več je on sve, to sve se je itekako moglo širiti. Ne u nečemu, več se samo ono širi i to je sasvim oke. A to da je moralo biti kako ti kažeš je jednostavno ljudska logika na djelu kojoj ne odgovara stanje stvari.

A možda je i bilo tako, sasvim oke i logično ako je, ali odakle tebi to da nitko drugi ne zna ali eto samo ti znaš. I to na temelju čega, biblije? lol. To što govoriš nije ništa novoga niti čudnoga. Več postoje teorije o tom izvan-svemirskom prostoru/multiverzumu itd.

Problem je u tome što taj singularitet ima granice koliko je velik, i zato postoji u nečemu, bio on zakrivljen ili ne,postoji u još nekom, većem prostoru, u tome je kvaka i zbog toga ta hipoteza ne valja jer nešto što ima granice nije vječno, nego se događa u nečemu, postoji u nečemu, ima i veličinu i volumen i promjer koji postoje u nekom većem prostoru, to je najveća falinga ove hipoteze.

[Hyper-man]

LIQ kaže:

Svijest prostora jest beskonačna jer obuhvaća beskonačni prostor.
Tvoja svijest doživljava beskonačnost kao nešto ogromno, no beskonačna
svijest cjelokupnu beskonačnost doživljava kao ovdje i sada.
Kada je sve što postoji ovdje i sada, kako se može procijeniti koliko je to
veliko i koliko to traje.
Ono što je za ljudsku svijest veliko 100 milijuna svjetlosnih godina to je toj
svijesti "ovdje" i ona nema potrebu znati što su to svjetlosne godine.
Ono što ljudskoj svijesti traje 100 milijuna godina, to je toj svijesti "sada",
i nema potrebu za rastezanjem tog sada, sve do trenutka kada počinje
razlikovati "sada" od onog "sada" koji je prošao.
A to razlikovanje počinje pamćenjem te svijesti i taj trenutak možemo
smatrati početkom vremena.
A kako ta svijest pamti?
Tako da trenutak koji je "sada" nekako zabilježi.
A kako će ga zabilježiti?
Od same sebe će oblikovati trag tog "sada".
Kako?
Materijalizirat će ga kao što i mi u mozgu materijaliziramo ono što pamtimo.
U slijedećem trenutku "sada", osim tog trenutka, postojat će i trag onog
prethodnog trenutka.
Dakle, svijest postaje svjesna onog trenutka koji je sada i onog trenutka
koji je prošao, a kojeg je upamtila.
Ako sad počinje pamtiti trenutak za trenutkom, jasno je da memorija raste
ogromnom brzinom, i eto ti takozvanog "Velikog praska".
Dakle big beng je ustvari nagli porast upamćenih trenutaka.

Eto, to je 100 postotno pobijanje onog što ti tvrdiš da je 100% nepobitno

I problem/činjenica koji/koju ti uporno ignoriraš jest činjenica da ništa to ne bi bilo moguće da se ne obavlja rad, da nema nikakve aktivnosti koja stvara tu svijest, a rad nije beskonačan niti vječan, kao niti aktivnost, i zbog toga svijest ne može biti niti vječna niti beskonačna, niti ta svijest može biti svjesna prostora u kojem postoji, dok joj njezini procesi to ne aktiviraju.

[Alex S]

Hyper-man kaže:

I problem/činjenica koji/koju ti uporno ignoriraš jest činjenica da ništa to ne bi bilo moguće da se ne obavlja rad, da nema nikakve aktivnosti koja stvara tu svijest, a rad nije beskonačan niti vječan, kao niti aktivnost, i zbog toga svijest ne može biti niti vječna niti beskonačna, niti ta svijest može biti svjesna prostora u kojem postoji, dok joj njezini procesi to ne aktiviraju.

Ali energija može biti dokinuta u vlastitosti tj svojoj biti i postati neaktivna. Tj kako ti tvrdiš ne obavljati rad?

[LIQ]

Hyper-man kaže:

I problem/činjenica koji/koju ti uporno ignoriraš jest činjenica da ništa to ne bi bilo moguće da se ne obavlja rad, da nema nikakve aktivnosti koja stvara tu svijest, a rad nije beskonačan niti vječan, kao niti aktivnost, i zbog toga svijest ne može biti niti vječna niti beskonačna, niti ta svijest može biti svjesna prostora u kojem postoji, dok joj njezini procesi to ne aktiviraju.

A činjenica koju ti uporno ignoriraš je ta da je svijest uzrok a rad je posljedica,
te uporno govoriš o nekoj svojoj svijesti koje naravno nebi bilo da njenom
nastanku nisu prethodile neke aktivnosti.

[Sigmund]

Orah kaže:

A relacije podrazumjevaju sadržaj a i same su sadržaj ( informacija).

Relacije ne podrazumijevaju sadržaj. Relacije se odnose na oblik, a oblik je ono što stoji u načelnoj suprotnosti naspram sadržaja. Kao što supstanca stoji u načelnoj suprotnosti naspram akcidenata. Ali, kao što nema supstance bez akcidenata, niti akcidenata bez supstance, tako nema forme bez sadržaja, niti sadržaja bez forme. Istina, zbiljnost njihova, je u stvarnosti, u konkretnosti uvijek spoj, sinteza, isprepletenost tih apstraktnih, načelnih, suprotnosti. Tako je isto s bitkom i nebitkom. Nema nebitka bez bitka, niti bitka bez nebitka. Informacija nije filozofski pojam, nego informatički, ili eventualno lingvistički, a u filozofiji se svodi na druge, apstraktnije pojmove, ovisno o kontekstu. Tako informacija ima različito značenje u različitim kontekstima, te ju ne treba upotrebljavati u filozofiji, niti se u europskoj filozofskoj tradiciji ikada upotrebljavala.

Orah kaže:

Nazovimo metodu ili Hegelov stav o bitku i nebitku HEGEL.
Sve ostale metode i stavove o bitku i nebitku NEHEGEL.
Neka je HEGEL teza a NEHEGEL antiteza,
Ako je njihova sinteza istina tada je istina HEGEL (tj teza) ?

Ne treba zloupotrebljavati konceptualni okvir teza/antiteza, jer će to zamutiti, a ne razbistriti vodu. A već sam ti rekao da to i nisu termini koje je Hegel upotrebljavao, nego naknadna terminologija. Nije Hegel suprotnost cijeloj filozofiji, nego naprotiv, njen dio, štoviše - sinteza cjelokupne filozofije, tako da ti teza pada u vodu. Ne ide sve u binarnim opozicijama. Logika ti ukazuje gdje to prolazi, a gdje ne prolazi. Koja je antiteza materije? Antimaterija? Ne bi se reklo. Koja je antiteza umu? Bezumlje? Pa, ne bi se reklo. Binarna opozicija ima smisla samo onda kad postoje dva i samo dva, po smislu suprotna načela. Ako uzmeš skup jabuka i ne-jabuka, to nisu dva suprotna načela koja prožimaju cjelokupnu stvarnost. Ne znam više ni sam kako da ti to jednostavnije objasnim, ali nadam se da si sad shvatio.

Orah kaže:

Jednostavno , NIŠTA ne može biti teza niti antiteza jer na koncu za sintezu ( istinu?) daje NIŠTA.

Ma, ništa je negacija, ponavljam po stoti put. Kad god kažeš ne, to je negacija. Negacija je važna jer omogućuje determinaciju, određenost bilo čega. Kad toga ne bi bilo, ne bi bila moguća nikakva egzistencija, nego bi sve bilo jedna nerazlučiva i neodređena kaša i kaos. Ti si to što jesi i po tome što nisi ovo ili ono ili milijardu drugih stvari i pojmova. Svako ograničenje, svaka granica, bez koje nema egzistencije, je negacija. Svako definiranje je isključivanje, a ne samo potvrđivanje.

Orah kaže:

Po tome bitak i nebitak ( ništa) ne možemo nazivati stvarima.

Naravno da ne možemo.

Orah kaže:

Ponovo ću napisati aksiom ( obrati pažnju na boldano )
Sve što jeste, jeste ili u sebi ili u nečem drugom.

Ako bitak jeste tada se pominje i bitak jer je Spinoza rekao "Sve što jeste".
Tvoja primjedba stoji jer si proširio tezu ali o tome ne govorimo ( stvarima) već o bitku tj o onom što jest.
Dakle, bitak ( ne objekti , ne stvari) već kao ono što jest... ili jest u sebi ili jest u nečem drugom.
Ako jeste u sebi tada je sam sebi sadržaj ako je u nečem drugom tada je sadržaj tom nečem drugom.

Nemoj miješati bitak i ono što postoji, jer je bitak bit onoga što postoji. Evo gledaj ovako - crvena boja je u tebi. Ima bitak u tebi, nema ga u sebi. Ti si sin, otac, šef, pješak, radnik, seksualni partner, kriminalac, svetac, inspektor, umjetnik, ili štogod već jesi - za drugog. To je tvoj bitak-za-drugog. A sve ono što nisi od toga je negacija koja omogućuje determinaciju tebe kao takvog. Stolica kao predmet s određenom funkcijom (da se na njoj sjedi) ima bitak za drugog (za onog koji na njoj sjedi ili shvaća da bi na njoj mogao sjediti, ili shvaća uopće da joj je to funkcija i određenje kao stolice), ali ima i bitak za sebe koji je konceptualno drugačiji. Nije metafizički ili ontološki drugačiji, nego konceptualno.

Orah kaže:

Mislim da je dobra analogija
Skup svih skupova je apsolutna nedeterminiranost svesadržajnost i kao takava mora sadržavati sama sebe.
Dakle apsolutna nedeterminiranost ne isključuje sadržaj.

Skup svih skupova bi eventualno mogao biti apsolut. Ali apsolut sadrži momente, inače jest nedeterminiran, to si dobro primijetio. To je Schellingov "sve je jedno", na što je Hegel rekao - ako to jedno nema momente, onda je to noć u kojoj su sve krave crne. Apsolutna nedeterminiranost jednostavno isključuje sadržaj, jer sadržaj podrazumijeva determinacije, inače ne možeš razabrati nikakav sadržaj. To je isto kao čista supstanca - toga nema izvan svojih akcidenata - pogledaj što ti Spinoza govori o supstanci i akcidentima.

Orah kaže:

Što podrazumjevaš pod " prava beskonačnost" ?

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...6&postcount=11
https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...4&postcount=15

Orah kaže:

Što podrazumjevaš pod sadržaj?

A što ti podrazumijevaš pod sadržaj? Ti si krenuo s tim terminom kao sa ovnom za probijanje vrata.

Orah kaže:

Mislim da sam već napisao da je besmislica staviti identitet: ništa je ništa jer u tom slučaju ništa postaje nešto.
Izražavanje identiteta u slučaju bitka je u samoj njegovoj definiciji (bitak jest) jer ono "jest" je upravo bitak.

Prvo, identitet znači da je nešto jednako sebi. Uopće ti ne treba "jest" u smislu postojanja, niti znak = znači "jest". Distinkcija je suptilna, ali postoji. (nemoj se sada lingvistički uhvatiti ovoga "postoji" u prethodnoj rečenici).
Drugo, "jest" nije = bitak. Bitak je bit onoga što jest. Ponovno, distinkcija je suptilna, ali postoji.

Orah kaže:

Nije samo stvar intuicije... vrijeme ima smjer koji je određen ukupnim povećanjem entropije , zatim, da se radi samo o referentnom sustavu tada ne bi postojali ireverzibilni procesi...jednako bi se sjećali budućnosti i prošlosti.

Suvremeno tumačenje smjera vremena oslanja se na dekoherenciju, ali istina je, to ima veze sa entropijom, odnosno termodinamikom. Za ireverzibilne procese, itd, znaš da su ireverzibilni baš zato što imaš referentni sustav vremena.

Orah kaže:

Reći da je vrijeme primarna intuicija je isto što i reći da je prostor primarna intuicija.
Mislim da je ovaj tvoj stav pregazilo vrijeme.

E, pa to je upravo tako - i prostor je primarna intuicija:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...postcount=1509