Prekinuti zaruke u trudnoći?
Uopće ne znam kako ovo početi, niti kome se obratiti jer se bojim osude okoline a i onog ''I told you so''.
Ostala sam trudna nakon par mjeseci veze. Budući da smo bili jako zaljubljeni, nisam ni pomišljala ni na što drugo osim na bebu i brak. Sve je bilo ružičasto i idealno. Odmah nakon te vijesti sam se i zaručila i odredili smo datum vjenčanja, s tim da je to više išlo od njegove nego moje strane, ja sam čak i bila za opciju da radimo pir kad se beba rodi, no nisam ustrajala na tome.
Kako vrijeme i zajednički život odmiču, sve manje sam oduševljena idejom o braku, točnije idejom o braku s njim. Svjetonazorski smo dosta udaljeni, o nekim temama uopće ne razgovaramo jer se ne možemo složiti (uglavnom politika), izbjegavam ga voditi kad se nalazim s društvom jer se bojim da će blebnuti nešto i osramotiti me. Što se tiče odnosa, pomaganja i poštovanja prema meni, tu mu stvarno nemam što zamjeriti. Svejedno, nisam sigurna želim li odgajati dijete i provesti ostatak života s njim.
Čak mislim da nije stvar u tome što je nestalo te početne zaljubljenosti, već što sam u par mjeseci zajedničkog života otkrila da sa svojim možda budućim suprugom i nemam previše toga zajedničkog što se tiče pogleda na svijet. I to me strašno guši i deprimira, ali možda pretjerujem pod utjecajem hormona i rutine.
Jedan dio mene govori mi da bih sada trebala misliti na dijete i ne donositi nikakve nagle odluke prije njegova rođenja (a i ne donositi odluke dok mi hormoni divljaju), probati život u braku, pa ako ide, ide.
Drugi dio mene govori mi da pobjegnem glavom bez obzira i ne potpisujem ništa u što nisam 100% sigurna, pa i pod cijenu toga da riskiram ostati samohrana majka.
Ima li ljudi sa sličnim iskustvima?
|