Motivacija iza filozofije

[Leteća]

servantes kaže:

Postoje u tvojoj glavi.
Ma moj.

Šta tvoj? Čini s njim što hoćeš, samo mi ga nemoj u inbox metat.

[servantes]

Leteća kaže:

Šta tvoj? Čini s njim što hoćeš, samo mi ga nemoj u inbox metat.

Neću, ne boj se. Samo sam se šalio.
Inače sve što možeš zamisliti postoji. Ovako ili onako.Pa i ljubičasti jednorog

[Sigmund]

servantes kaže:

Nekako mi se čini prejednostavno. Svjesnost o vlastitom postojanju je već jedna složenija misao.

Jel? A koja bi bila jednostavnija?

servantes kaže:

Ali to je na tragu Parmenida.
Nebitak i nepostojeće ne može se niti misliti.

Ako se ne može misliti, onda se ne može ni govoriti, pa bih te lijepo molio da prestaneš govoriti o nebitku i nepostojećem.

servantes kaže:

Iz toga slijedi da se samo bitak i postojeće može misliti ili u krajnjem slučaju mišljenje i bitak su identični.

Uopće ne vidim kako to slijedi iz prethodno rečenog.

servantes kaže:

Logički, ako se vežem na tvoju gornju rečenicu "mislim, dakle jesam", onda je bitak, postojanje i mišljenje jedno te isto.

Pa da, tako je.

servantes kaže:

S druge strane teško mi je prihvatiti tezu o gradaciji mišljenja (ono - maksimalno ili minimalno), jer iz svega navedenog proizlazi da mišljenje ili jest ili nije.

Nema tu nikakve teze o gradaciji mišljenja, nego se samo radi o pitanju što je to mišljenje? Pa se onda (kao i kod bilo koje druge definicije ili pokušaja određenja) apstrahira ono nebitno. Pa se onda vidi na kraju da je mišljenje - minimalno - misao o vlastitom postojanju. To je odgovor na pitanje koje je pokretač teme postavio u prvom postu:

Što su te primarne misli koje nemaju svoje razloge niti svoju argumentaciju?

Ali, ti još nisi odgovorio, ako mišljenje (minimalno) nije to, što je onda? Isto tako, ustvrdio si da je bitak "nešto", ali nisi odgovorio na pitanje "što?"

[Jednostavko]

nitko drugi kaže:

Ali nije na isti način ravnodušno ima li čovjek dvije noge a još manje ima li helij dva protona - u biološku bit čovjeka spada dvonožnost, a bit helija po svemu sudeći i nije ništa drugo do to da ima dva protona. Naravno, mi možemo razmatrati broj dva i neovisno o tome, i to radimo u matematici, ali tu imamo doista čudesnu pojavu da ta posve apstraktna razmatranja vode do otkrića posve točnih fizičkih pojava. Što bi bilo nemoguće da je ta "ravnodušnost" apsolutna - odnosno, ako je matematika ravnodušna spram fizike, obratno nimalo ne vrijedi. Ali matematika opet nije ravnodušna spram logike.

Nema ničeg spornog u ovome što si napisao. Nije priroda "ravnodušna" spram broja, nego obrnuto. Isto tako se slažem i sa Sigmundom da broj, kao forma bez sadržaja, nigdje ne postoji. To je ono što cijelo vrijeme i želim reći. Razlog zašto sam započeo ovu diskusiju je taj što ima onih koji misle da je matematika primarna, da postoji neka "matematička stvarnost", kao što tvrdi kolega pećina u rečenici: "Nije ovo matematika pa da istina i postoji". O kvantiteti se može puno govoriti s filozofskog aspekta, ali mislim da je bolje to ostaviti za neko buduće zajedničko čitanje Hegelove "Znanosti logike", jer je tamo dosta opširno obrađena ta tema. Samo, vidim da smo zapeli već na trećem poglavlju "Fenomenologije duha", tako da sumnjam da ćemo ikad započeti s logikom.

[mravac8]

Leteća kaže:

Ja stvarno nisam sigurna. Pitam se koja je vrijednost rada jednog filozofa. Ne mora biti ona fantomska - može i tržišna, nema veze.

Pitaj tržište. Ako se filozofska misao prodala na tržištu za milijun eura onda je vrijednost rada filozofa milijun eura.

Naravno, tržište više cijeni stvari ili gole sise, pa će se prije rad porno glumice prodati za milijun eura.

Dakle, ispada da filozofija vrijedi manje od pornografije.

[Leteća]

mravac8 kaže:

Pitaj tržište. Ako se filozofska misao prodala na tržištu za milijun eura onda je vrijednost rada filozofa milijun eura.

Naravno, tržište više cijeni stvari ili gole sise, pa će se prije rad porno glumice prodati za milijun eura.

Dakle, ispada da filozofija vrijedi manje od pornografije.

Pa pokušavam, ali tema o Žižekovom cjeniku je zaključana. Ne znam koga da drugog uzmem za primjer. Sokrata, Platona, Diogena, Epikteta...? Nekako mi se čini da je iz povijesne distance najlakše utvrditi tko je koliko naplatio svoje filozofske misli, a zatim to usporediti s ondobnim BDP-om.

[R A V E N]

Zato što mi državni Dnevnik u 19:30 daje odgovore koji lošije korespondiraju sa realnošću.

[pećina]

Nea-- kaže:

Bez svijesti ne bi bio ničega svjestan - ni tih "drugih proizvoda evolucije", ni same evolucije, ni ničega.


Ako imaš i najmanju sumnju da je nekom manje svjesnom ili drugačije svjesnom biću "bolje" nego tebi, te mu čak u takvim zamišljanjima njegova "dobra" pomalo zavidiš - onda je istina ono što sam napisala
Samo, u takvim razmatranjima nemoj zaboraviti da je to što ti držiš "boljim" samo tvoje "bolje", "bolje" s pozicije tvoje svijesti - a ne "bolje" s pozicije svijesti tog drugačije svjesnog bića tj "bolje" gledano kroz njegove oči.

Ukratko, sve proizlazi iz tvoje svijesti tj iz tvojih misli - sva razmišljanja o drugačijim svijestima/mislima, o tvojoj vlastitoj svijesti/mislima, itd itd.
Vezan si uz svoju svijest, čak i u trenucima u kojima ti ona nije dovoljna ili u kojima je prezireš (smatrajući nekakve drugačije svijesti "boljima" od nje, štogod to značilo) i dok sanjaš i dok si budan i u svim mogućim i nemogućim uvjetima ....

Bez tvoje svijesti ti zapravo ne postojiš.

Vidiš, ovo je primjer iz naslova teme: tebi je svijest toliko bitna, toliko primarna i toliko se identificiraš s njom da svaka filozofska rasprava i nije rasprava koliko navođenje na tvoj mlin.

Za razliku od mene kojem svijest nije ništa posebno, a kamoli primarno pa mi nimalno ne utječe na arg....

[implosive]

Nažalost nekima je filozofija prilika za semantičko masturbiranje bez ikakvog cilja.
Zapravo cilj je da se ne dolazi do točke jer bi točka prekinula masturbaciju.
Njima filozofija nije alat u službi pronalaženja odgovora nego prilika da im semantička igra što duže traje jer u njoj upražnjavaju svoju verbalnu kreativnost.
Egotrip koji ne poznaje granice.

[- Sizif -]

pećina kaže:

Svaka filozofija ima motivaciju.

Ne samo filozofija, nego svaka ljudska djelatnost ima motivaciju. I kad se oljušte slojevi racionalnog koji toj motivaciji služe, u samoj srži je uvijek neki pokretač (osjećaj, volja, želja, nagon...) koji je izvanracionalan.

[servantes]

Sigmund kaže:

Ako se ne može misliti, onda se ne može ni govoriti, pa bih te lijepo molio da prestaneš govoriti o nebitku i nepostojećem.



Uopće ne vidim kako to slijedi iz prethodno rečenog.

Ako se o nebitku ne može misliti i govoriti slijedi da se o bitku može misliti i govoriti. Što je tu nelogično?

Pa se onda vidi na kraju da je mišljenje - minimalno - misao o vlastitom postojanju. To je odgovor na pitanje koje je pokretač teme postavio u prvom postu:

Da malo analiziramo. Ako je mišljenje - minimalno kako ti kažeš "misao o vlastitom postojanju", da li i školjka ima mišljenje? Ako je odgovor ne, tada "misao o vlastitom postojanju" zahtjeva prilično složen set uvjeta kako bi ta misao mogla biti mišljena. Npr postojanje "jastva". Ako je odgovor da, tada "misao o vlastitom postojanju" nije misao već samo osjet.

Ali, ti još nisi odgovorio, ako mišljenje (minimalno) nije to, što je onda? Isto tako, ustvrdio si da je bitak "nešto", ali nisi odgovorio na pitanje "što?"

Zanimljivo ni ti nisi odgovorio na pitanje što je bitak, a meni prigovaraš.
Bitak, ako uopće postoji, je sigurno nešto a ne ništa. Da je ništa tada ne bi bilo ničega, zar ne?
Kad fizika kaže da su gravitacijski valovi nabori prostorvremena postavlja se pitanje što se to nabire. Je li to bitak? Kakvo je filozofsko tumačenje?