Ivo Andrić

[chicha chvorak]

Hroboatos kaže:

O čem ti to pričaš ? Ono što je autor napisao na hrvatskom jeziku, hrvatsko je, a što je napisao na srpskom- srpsko je. Ni prvi ni zadnji.

Isto je tako Stanko Vraz slovenski i hrvatski pisac. Što je napisao na slovenskom jeziku, slovensko je, a ono na hrvatskom- hrvatsko je.

Ne kontam? Valjda pisci pisu za covjecanstvo, a ne za hrvatsku, sloveniju, srbiju, englesku, ili kinu??? Covjek se sam svrstao , znao je sta cemo raditi od njega poslije svega...
Licno mislim da je Andric jugoslovenski pisac, kao sto je i sam izrazio zelju da bude i da nema potrebe za svojatanjem...

a sto je sigurno, bas je bio sweety
http://www.youtube.com/watch?v=smAxE...eature=related

[Hroboatos]

chicha chvorak kaže:

Ne kontam? Valjda pisci pisu za covjecanstvo, a ne za hrvatsku, sloveniju, srbiju, englesku, ili kinu??? Covjek se sam svrstao , znao je sta cemo raditi od njega poslije svega...
Licno mislim da je Andric jugoslovenski pisac, kao sto je i sam izrazio zelju da bude i da nema potrebe za svojatanjem...

a sto je sigurno, bas je bio sweety
http://www.youtube.com/watch?v=smAxE...eature=related

Imaš li sposobnost logičnog rasuđivanja, ili - ne ?
I je li ovo tvoje pisanije trolašenje, ili samo znak logičke slabotinje ?

To je dobro pitanje.

[chicha chvorak]

Kako povezati moj post sa tvojim komentarom???
Pitanje je sad...
Ovim postom komentarisem glupost nekih izjava na ovoj temi... a o cemu ti pricas?

[šejafana]

chicha chvorak kaže:

Licno mislim da je Andric jugoslovenski pisac, kao sto je i sam izrazio zelju da bude i da nema potrebe za svojatanjem...

pametan čovek, taj andrić. al džaba. lepo je predvideo ovakve likove poput hroboatosa

[F. Chief]

Dominicus kaže:

Takve ti nacoši ne čitaju, zato i jesu i ostaju to što jesu...

Ecce homo! Pa di si do sad?

A šta je ovaj Muharem pametnog napisao? Da i Rusi vole svoju djecu?
Jbt, ko da smo mala djeca, pa nam treba, eto, netko upaliti svjetlo u mraku medijskog sotoniziranja 'onih drugih'... A i taj Sting, ta njegova prenemaganja nisu za slušati u zadnje vrijeme... Infantilno.

Ja znam da Srbi vole svoju djecu, i svoju zemlju, i svoje kuće, i Kinezi, i Eskimi, i svoju djecu vole više nego moju recimo, i to je tako, i tako mora biti.

Nadalje, Muharem polemizira o čisto zakonskoj osnovi izdavanja djela, i tu se u potpunosti slažem s tipom, ako je zakon takav i takav, nema dvojbe nikakve, ko ima autorska prava, taj izdaje i bok.

No, najsmješnija izjava mu je na kraju, jer, jugonostalgičarski izjavljuje:

Muharem kaže:

Kad Marjanović adaktira Andrićevo jugoslavenstvo ovakvim rezoniranjem: “Što danas znači jugoslavenstvo? Ništa. Nostalgiju. Jugoslavenstvo nikad nije bilo nacionalna odrednica, bilo je odrednica pripadnosti državnoj zajednici. Ta zajednica je propala, sve je vraćeno izvornostima.“, on nastupa iz jedne beskrajno staromodne pozicije, koja, opet, zaslužuje da joj se posveti poseban tekst.

Šečer na kraju, izdao se Muharem...
Je, staromodno u pm, a jugoslavenstvo je 'in', i 'čehoslovaštvo', i 'sovjetstvo', sad samo čekamo 'europejstvo', to će biti narod da ti pamet stane...

[Biobajt]

F. Chief kaže:

Je, staromodno u pm, a jugoslavenstvo je 'in', i 'čehoslovaštvo', i 'sovjetstvo', sad samo čekamo 'europejstvo', to će biti narod da ti pamet stane...

Šuti! Europejstvo me majke mi straši u pm. Tresem se pred njemačkom teutonska konačnošću rada i discipline, sve manje slobodnog vremena, reguliranje broja kokoši u domaćinstvu A još više me straši Amerikanstvo - poduzetnici na jahtama, Victoria Beckham i Zrće za one nakon četrdesete, Isuse!!! - Sodoma i Gomora

[Dominicus]

F. Chief kaže:

Ecce homo! Pa di si do sad?

A šta je ovaj Muharem pametnog napisao? Da i Rusi vole svoju djecu?
Jbt, ko da smo mala djeca, pa nam treba, eto, netko upaliti svjetlo u mraku medijskog sotoniziranja 'onih drugih'... A i taj Sting, ta njegova prenemaganja nisu za slušati u zadnje vrijeme... Infantilno.

Ja znam da Srbi vole svoju djecu, i svoju zemlju, i svoje kuće, i Kinezi, i Eskimi, i svoju djecu vole više nego moju recimo, i to je tako, i tako mora biti.

Nadalje, Muharem polemizira o čisto zakonskoj osnovi izdavanja djela, i tu se u potpunosti slažem s tipom, ako je zakon takav i takav, nema dvojbe nikakve, ko ima autorska prava, taj izdaje i bok.

No, najsmješnija izjava mu je na kraju, jer, jugonostalgičarski izjavljuje:



Šečer na kraju, izdao se Muharem...
Je, staromodno u pm, a jugoslavenstvo je 'in', i 'čehoslovaštvo', i 'sovjetstvo', sad samo čekamo 'europejstvo', to će biti narod da ti pamet stane...

Zabrasdismo, ali da te ipak pitam:
zašto onda "hrvatstvo" ispred "zagorstva"? Kako ti nisu mrske te unitarističke tendencije, te integralističke ujdurme, to trpanje u umjetni zajednički identitet?
Kaj nije već i zagorstvo dovoljno pluralističko? Mislim, Bedekovčani bi tu imali kaj reči, pa kaj oni imaju z onima iz Krapine... Da ne govorim o Prigorcima, tim vječnim neprijateljima ponosnog zagorskog naroda...
Ali doći će dan kad će se naši potomci smijati toj tamnici naroda zvanoj Hrvatska, u kojoj se zatiralo sve bednjansko i u kojoj je zagorski jezik i kultura bio potisnut na marginu i nasilu uguravan u tzv. hrvatsku.

[Hroboatos]

Ma, patetična piskaranja njekih ovdje neukih, a i "umovanja" nješto informiranijih po tiskovinama, a oko Ive Andrića, svode se na jednu- dvije stvari:

1. jugonacionalizam, kadkad preobražen u bosanski unitarizam. Manifestacija je često naglašavanje dobrih starih broznih vrjemena i t.d.

2. na jezičnom planu emocionalna blokada i odbijanje priznanja činjenice da su hrvatski i srpski dva jezika. Osim tradicionalnih jugounitarista, tu se prilično zastupljeni i BH Muslimani s novostandardiziranim bošnjačkim jezikom, a koji bi najradije stanje u SRBiH prikazali kao jezičnu idilu, te srpskohrvatski konstrukt kao tobože funkcionalan jezik.

Tu je suvišno ulaziti u bilo kakve jezične, povijesne, kulturološke, političke ... rasčlanbe, jer je zatupljenost dvama mitologemima- jugoslavenstvom i srpskohrvatskim "jezikom- jača od bilo kakve analize.

Stoga samo valja ponoviti elementarije za pisce koji su pisali na dvama (ili više) jezicima:

* pisac (ne samo autor beletristike, ali pretežito) može pisati na više jezika

* u zapadnom krugu, u drugom mileniju, čest je bio slučaj da se piše na vernakularu i na latinskom jeziku. Djela autora koji su pisali na latinskom često se njekako odjeljuju skupa, nu kad se prikazuju u okvirima nacionalnih književnosti postojećih nacija ili država, onda se svrstavaju u domaću literaturu. Tako Petrarcina latinska djela spadaju u talijansku književnost- a i u srednjovjekovni latinitet

* ako pak pisac piše na dvama živim jezicima, onda mu se djelo svrstava u dvije jezične književnosti. Izuzetci postoje, nu oni su najčešće na područjima filozofije i historiografije, a rjeđe "prave", t.zv. imaginativne literature. Tako je njemački polihistor Leibniz napisao svoje najpoznatije filozofsko djelo, "Monadologija", na francuskom; kod nas je Mauro Orbini svoju polumitološku povjesnicu "Kraljevstvo Slavena" napisao na (lošem) talijanskom. Leibniz ostaje njemački filozof, ali nešto postraničan; Orbini je hrvatski povjesničar zbog činjenice da je talijanski toga doba (početak 17. st.) bio svjetski jezik, a historiografija nije prava imaginativna literatura

* nu, to su sve pojave prije 19. st. Od onda nadalje, vrijedi da se književni opus razvrstava po jeziku, uz dodatnu dimenziju društvene uključenosti autora u njeku kulturnu sredinu. Ako je i autor preveo sva djela na jedan jezik, situacija je još jasnija. Primjeri:

1. Stanko Vraz ima zamjetan opus kako na slovenskom, tako i na hrvatskom jeziku. On je dionikom dvije književnosti- ali samo onim djelima koja su na respektivno slovenskom i hrvatskom.

2. Poljak Stanislaw Przybyszewski pisoa je na poljskom i njemačkom. Pripada objemama književnostima. Rus Vladimir Nabokov na ruskom i engleskom- pripada ruskoj i američkoj literaturi (svoja je djela, uz pomoć sina, prevodio s jednoga na drugi jezik).

3. u slučaju naroda na tlu propale Jugoslavije, od 19. st. nadalje, gdje se miješaju etničko, jezično i političko:

* Hrvat Josip Pančić-osim autentičnoga znanstvenoga rada- sudjelovao je u stvaranju srpske botaničke i ine terminolgije. Njegoov djelo ne pripada hrvatskoj jezičnoj ni znanstvenoj baštini

* Slovak Bogoslav Šulek otac je većine područja hrvatskoga znanstvenoga nazivlja, od kemije do vojske. Pripada isključivo hrvatskomu jeziku i baštini.

* Slovenac rodom August Musić hrvatski je filolog (klasični) i ostaje isključivo hrvatski- a ne slovenski

* za opsežno djelo slavista Vatroslava Jagića može se reći- kao znanstveno djelo, ono je univerzalno slavističko. U djelima pisanim na hrvatskom- hrvatsko je, onima na njemačkom i ruskom posvećenima hrvatskoj problematici- isto je hrvatsko (njemački i ruski su bili "međunarodni" slavistički jezici), dok mu je autobiografija, izašla 1930-ih i napisana na srpsko- dio srpske baštine, jer memoarska literature u 20. st. , a posebno na jezicima koji nisu "svjetski", određuje se prema jeziku.

* mkod beletrista: Ivo Cipicco pisao je na srpskom, i srpski je pisac; Simo Matavulj, iako mu je djelo dijelom uronjeno u problematiku Hrvata Dalmatinske zagore, pisoa je na srpskom i pripada jedino srpskoj književnosti; Grigor Vitez, dječji pisac koji je pisao na hrvatskom, pripada isključivo hrvatskoj (dječjoj) književnosti; Ivo Andrić, zavičajno b-h pisac, po jezičnom tipu pripada hrvatskoj (u manjoj mjeri) i srpskoj (u većoj) književnosti; Enver Čolaković, BH Musliman, pripada po izboru hrvatskoj, a po odluci pravnih sljednika-potomaka, i bošnjačkoj književnosti; Mirko Kovač, koji je veći dio napisao na srpskom jeziku, a sve preveo na hrvatski, pripada hrvatskoj, a zbog izvornoga oblika opusa kojeg s enije odrekao, i srpskoj književnosti; Petar Gudelj, hrvatski pjesnik koji je veći dio života proveo u Beogradu i pisao na srpskom, izbijanjem rata vratio se u Hrvatsku i preveo sva djela na hrvatski- tako spada samo u hrvatsku književnost.

itd. itd...

[Biobajt]

Hroboatos kaže:

Tu je suvišno ulaziti u bilo kakve jezične, povijesne, kulturološke, političke ... rasčlanbe, jer je zatupljenost dvama mitologemima- jugoslavenstvom i srpskohrvatskim "jezikom- jača od bilo kakve analize.

Stoga samo valja ponoviti elementarije za pisce koji su pisali na dvama (ili više) jezicima:

* pisac (ne samo autor beletristike, ali pretežito) može pisati na više jezika

* ako pak pisac piše na dvama živim jezicima, onda mu se djelo svrstava u dvije jezične književnosti. Izuzetci postoje, nu oni su najčešće na područjima filozofije i historiografije, a rjeđe "prave", t.zv. imaginativne literature. Tako je njemački polihistor Leibniz napisao svoje najpoznatije filozofsko djelo, "Monadologija", na francuskom; kod nas je Mauro Orbini svoju polumitološku povjesnicu "Kraljevstvo Slavena" napisao na (lošem) talijanskom. Leibniz ostaje njemački filozof, ali nešto postraničan; Orbini je hrvatski povjesničar zbog činjenice da je talijanski toga doba (početak 17. st.) bio svjetski jezik, a historiografija nije prava imaginativna literatura

* nu, to su sve pojave prije 19. st. Od onda nadalje, vrijedi da se književni opus razvrstava po jeziku, uz dodatnu dimenziju društvene uključenosti autora u njeku kulturnu sredinu. Ako je i autor preveo sva djela na jedan jezik, situacija je još jasnija. Primjeri:

1. Stanko Vraz ima zamjetan opus kako na slovenskom, tako i na hrvatskom jeziku. On je dionikom dvije književnosti- ali samo onim djelima koja su na respektivno slovenskom i hrvatskom.

2. Poljak Stanislaw Przybyszewski pisoa je na poljskom i njemačkom. Pripada objemama književnostima. Rus Vladimir Nabokov na ruskom i engleskom- pripada ruskoj i američkoj literaturi (svoja je djela, uz pomoć sina, prevodio s jednoga na drugi jezik).

S prvim djelom se slažem. Očito je stvarno suvišno. Knjige pisane srpskim jezikom trebale bi se prevesti na hrvatski (bez politikantskih inhibicija) i obrnuto i kako god...

Naveo bi samo primjer Becketta koji je sva svoja najvažnija djela napisao prvo na francuskom, a onda ih preveo na engleski. I uvijek i svi za njega i dalje govore da je Irski pisac.

A pisao je na francuskom samo zato jer mu je odgovarao za njegovo pisanje "bez stila". To je univerzalni pisac, koji odabire jezik jer više odgovara njegovom izričaju, a ne zbog nečeg što s imaginativnom književnošću nema veze. E sad, je li on bio "društveno uključen u francusku kulturnu sredinu"? I slijedom toga - da li njegova djela pripadaju francuskom književnom korpusu? Meni izgleda da kod nas društvena uključenost uvijek znači samo i isključivo politička.

A Andrić neka bude jugoslaven ako hoće, samo ajde molim vas, radi mene i onih koji žele čitati na svom materinjem jeziku - prevedite Na Drini ćuprija na hrvatski!!!

[Dominicus]

Biobajt kaže:

radi mene i onih koji žele čitati na svom materinjem jeziku - prevedite Na Drini ćuprija na hrvatski!!!

Molim te, reci mi da se šališ ili da imaš 12 godina...

[šejafana]

Biobajt kaže:

prevedite Na Drini ćuprija na hrvatski!!!

Čujete čoveka, bacite se na prevođenje.

Ali nekoliko andrićevih knjiga je već kroatizirano* (protiv volje Ive andrića, naravno...boktemazo, kakvih retarda ima), tako da i pravi hrvati imaju u čemu uživati.

Zadužbina Ive Andrića, baš kao i nagrada koja nosi njegovo ime, osnovani su „na temelju testamentarne volje Ive Andrića, 12. marta 1976. [...] Prva i najvažnija odredba piščeve oporuke bila je da se njegova zaostavština sačuva kao celina i da se, kao legat, odnosno zadužbina, nameni za opšte kulturne i humanitarne potrebe

toliko o cepanju na srpsko i hrvatsko,

S pravne tačke gledišta, autorska prava na djela Ive Andrića ima Zadužbina Ive Andrića, sa sjedištem u beogradskoj ulici Milutina Bojića, na broju 4.

šta sad tu nije jasno? jugoslovenski pisac hrvatskog porekla na čija dela pravo polaže matica srpska. izričito odbijao da se njegova zaostavština deli. pripada jugoslovenskoj književnosti. tačka.

ovim je manje-više sve rečeno. ko ne vidi, ne želi da vidi

dvaesprvivek, al zamalo...

*refleks na tina ujeviča, jbg...

[Biobajt]

Dominicus kaže:

Molim te, reci mi da se šališ ili da imaš 12 godina...

Postoje dvije opcije:

a)ne šalim se - i zašto ne?
b)šalim se - ali zašto ne?

Istina je...da bolje čitam i pišem hrvatski nego srpski ili francuski, ali mogu prijeć preko toga da se Andrić i Beckett ne prevedu (ali hoću Becketta na engleski, jer francuski ne znam).

Ali pitam ja vas, kozmopoliti, evropljani, bošnjaci, hrvati i srbi... zašto, zašto, zašto to ne bi bilo dobro, na kraju? Možda bi bilo izlišno (ali vjerujem, samo na prvi pogled, jer vjerujem mlađim generacijama "onih kojima je hrvatski materinji jezik" - to je njihovo indijansko ime (ne hrvatsko)).

Prvo, riješiš tri muhe jednim udarcem - Srbinu daš šamar jer drži svačije blago samo za sebe, slijepom Hrvatu daš što želi da mirno ode masturbirat, a Jugoslavena šamarom probudiš iz kome u kojoj je već 20 godina. A to što se Andrić izjašnjavao kao Jugoslaven, boli me briga, jer je umro prije velike balkanske shizme...na kraju...i neka se njegova ostavština ne dijeli...neka bude po volji njegovoj...pokoj duši dao mu gospodin...(iako njegove riječi, s obzirom na to u koje su vrijeme bile izrečene, pod svijetlom sadašnjega stanja, znače da njegova književnost pripada svim nekadašnjim jugoslavenskim narodima, ovisno možda o jeziku, a možda ni o tome, nego čisto ideološki (jer shizma je ideološko razilaženje) - pa bi možda pametnije od prevođenja bilo izdati "Na Drini ćuprija" u nekoj novoj biblioteci "Veliki hrvatski klasici (uza svo dužno poštovanje, zaista)").

Drugo, ja zaista, zbilja, stvarno bolje čitam i pišem hrvatski nego srpski, i tačka. Sigurno znate za onu sintagmu "materinji jezik". Niste pak toliko blesavi. E sad, hoćeš-nećeš, moraš priznat da te mater, koliko god ti išla na živce, naučila hrvatski (ako si onako slučajno rođen negdje na kraju osamdesetih u puli)...i da ti nekako, na kraju, on najbolje ide...onako...tečnije nego engleski...

A možda se samo šalim...jer Andrića stvarno mogu doživjet i na srpskom (za razliku od Becketta na francuskom)

I na kraju - ajde lijepo odlepršajte svi koji jezik poistovjećujete s narodnošću punom ponosa...

[Hroboatos]

Biobajt kaže:

S prvim djelom se slažem. Očito je stvarno suvišno. Knjige pisane srpskim jezikom trebale bi se prevesti na hrvatski (bez politikantskih inhibicija) i obrnuto i kako god...

Naveo bi samo primjer Becketta koji je sva svoja najvažnija djela napisao prvo na francuskom, a onda ih preveo na engleski. I uvijek i svi za njega i dalje govore da je Irski pisac.

A pisao je na francuskom samo zato jer mu je odgovarao za njegovo pisanje "bez stila". To je univerzalni pisac, koji odabire jezik jer više odgovara njegovom izričaju, a ne zbog nečeg što s imaginativnom književnošću nema veze. E sad, je li on bio "društveno uključen u francusku kulturnu sredinu"? I slijedom toga - da li njegova djela pripadaju francuskom književnom korpusu? Meni izgleda da kod nas društvena uključenost uvijek znači samo i isključivo politička.

A Andrić neka bude jugoslaven ako hoće, samo ajde molim vas, radi mene i onih koji žele čitati na svom materinjem jeziku - prevedite Na Drini ćuprija na hrvatski!!!

1. Beckett se stavlja i u francuski i engleski književni korpus.

2. glede Andrića i ostalih koji su pisali na srpskom, nama razumljiviom jeziku- nema potrjebe za prevođenjem ako tko želi čitati njegove knjige (isto se odnosi i na srbijanske srpske pisce- Vojislav Ilić, Stevan Sremac, Dobrica Ćosić,..). Oko pak uvrstbe u hrvatski književni korpus- što je nješto posve drugo- te knjige ne mogu biti uvrštene, a mogu one napisan na hrvatskom, dakle rani radovi.

Što se tiče pravne problematike, situacija je jasna:

* pravni je sljednik njegov legat, i oni imaju autorska prava na tiskanje i pretiskavanje Andrićevih knjiga

* Andrićeve priče o jugoslavenstvu nevažne su jer se ta država raspala, a literatura- kao i čehoslovačka ili sovjetska- nikada i nije postojala. Njegova djela na hrvatskom dijelom su hrvatske književnosti, što god on kao stari unitarist o tom mislio. Nu, ako njegov legat to ne dopušta, jedino smislen postupak je pravni spor kojim bi se legat prisilio da za taj dio Andrićeva opusa ne postavlja zaprjeke- uz normalno financijsko obeštećenje.

* mislim da je RH nedopustivo inertna glede pitanja autorskih prava u drugim slučajevima. Naime, velikosrpska petljanije oko tiskanja hrvatskih renesansnih i baroknih pisaca u edicijama srpske književnosti ("Deset vekova srpske književnosti") dala bi s epravno osporiti na dosta jednostavan način- iako su to odavno mrtvi autori, njihova kritička izdanja koja se tiskaju u srpskim literarno-propagandnim edicijama, napravljena su u JAZU (sada HAZU) i Matici hrvatskoj, negdje od 1870-ih do 1950-ih godina. Ta i takva izdanja, kao i doslovna krađa hrvatske narodne poezije, ipak podliježu pravnim sankcijama. Ono što su velikim trudom i naporom mnogi filolozi i stručnjaci obradili za moderna izdanja edicije "Stari pisci hrvatski"- sada se besramno pretiskava u srpskim šovenskim publikacijama. E- to se da pravno dovesti u pitanje.

[Biobajt]

Hroboatos kaže:

1. Beckett se stavlja i u francuski i engleski književni korpus.

Hvala na informaciji

[Biobajt]

Biobajt kaže:

pa bi možda pametnije od prevođenja bilo izdati "Na Drini ćuprija" u nekoj novoj biblioteci "Veliki hrvatski klasici (uza svo dužno poštovanje, zaista)").

Na srpskom. "Veliki hrvatski klasici (i vaši također)"

Zaista, kažem vam!, bilo bi najbolje silom nabit zavrtanj konačne dijalektičke sinteze povijesti (ali trebalo bi ga postaviti najprije obrnuto, da najprije misao ide malo prema natrag prije nego joj bude dodijeljena čast da bude usmjerena prema naprijed) u misaoni aparat onih koji su svoje osobne iskaznice na bilo koji način zaboli među dva zavrtnja dijalektike duha vremena i zaustavili poglavito svoj napredak.
Zavrtanj sveukupno dugačak na nekim mjestima čak i više od 20 godina.
Jer kada se aparat moje povijesti preklopi s aparatom duha vremena neki vijci i matice strašno strše.

Pa razumijeli vi mene ili ne... (dva sata i dvadeset, a ja stvarno još pijem kavu )

[šejafana]

Hroboatos kaže:

* Andrićeve priče o jugoslavenstvu nevažne su jer se ta država raspala,

jer država, ne postoji, nacija ne postoji? nešto smrdi na devetnaesti vek...logika?

Hroboatos kaže:

a literatura- kao i čehoslovačka ili sovjetska- nikada i nije postojala.

neznanje i laž.

http://www.sovlit.com

Hroboatos kaže:

Njegova djela na hrvatskom dijelom su hrvatske književnosti, što god on kao stari unitarist o tom mislio. Nu, ako njegov legat to ne dopušta, jedino smislen postupak je pravni spor kojim bi se legat prisilio da za taj dio Andrićeva opusa ne postavlja zaprjeke- uz normalno financijsko obeštećenje.

Kako se na hrvatskom kaže-nikad? da nije-štojebabimilotojojseisnilo?

[Hroboatos]

šejafana kaže:

jer država, ne postoji, nacija ne postoji? nešto smrdi na devetnaesti vek...logika?



neznanje i laž.

http://www.sovlit.com



Kako se na hrvatskom kaže-nikad? da nije-štojebabimilotojojseisnilo?

Ovaj je poster, rekao bih, poremećen. Iz upisa se vidi da misli da:

1. jugoslavenska nacija postoji (ili je bar postojala)

2. sovjetska književnost postoji (ili je bar postojala), ne kao mutna konstrukcija (n.pr. "europska književnost" ili literatura Europljana), nego kao autentična zbilja tipa "francuska književnost").

Očito, ako njetko misli da su te dvije stvari- jugoslavenska nacija i sovjetska književnost- (bile) realne, mjesto mu je u nekakvoj mentalnoj instituciji.

[F. Chief]

Dominicus kaže:

Zabrasdismo, ali da te ipak pitam:
zašto onda "hrvatstvo" ispred "zagorstva"? Kako ti nisu mrske te unitarističke tendencije, te integralističke ujdurme, to trpanje u umjetni zajednički identitet?
Kaj nije već i zagorstvo dovoljno pluralističko? Mislim, Bedekovčani bi tu imali kaj reči, pa kaj oni imaju z onima iz Krapine... Da ne govorim o Prigorcima, tim vječnim neprijateljima ponosnog zagorskog naroda...
Ali doći će dan kad će se naši potomci smijati toj tamnici naroda zvanoj Hrvatska, u kojoj se zatiralo sve bednjansko i u kojoj je zagorski jezik i kultura bio potisnut na marginu i nasilu uguravan u tzv. hrvatsku.

A tko veli da je nešto ispred nečega? Čovjek mora biti svjestan svog povijesnog i zemljopisnog određenja, svoje kulture, tradicije, jezika, svojih predaka, ne vidim ništa sporno u tome, niti mi se 'zagorstvo' sukobljava s 'hrvatstvom', ni s 'europejstvom', niti s bilo čijim identitetom. Aboridžin je Aboridžin, Englez je Englez, i Hrvat je Hrvat. Ne može Hrvat biti Aboridžin, zbog povijesti, jezika, svjetonazora, predaka, baštine. Zašto bi svi morali biti isti? Zašto se ne bi ponosili svak' svojim vrijednostima? Tko ne voli svoje, ne može poštivati ni tuđe. Zagorci, Slavonci, Dalmatinci, i ostali, kao regionalne inačice hrvatskog naroda, su kroz povijesni proces oblikovali zajedničku naciju: Hrvate, i zato je nacija proces. Proces ide u dva smjera, i prema diferencijaciji, i prema unifikaciji, ovisno o okolnostima.

Sličan proces prolaze recimo Amerikanci kao primjer jednog zasad vrlo uspješnog procesa u kojem se nikome ne brani vlastiti nacionalni osjećaj iz kojeg izrasta 'amerikanizam' (barem dok je dolar jak ), sličan proces prolaze Kinezi (Kinezi kao narod praktički ne postoje, oni su mješavina naroda, pa se zovu 'zhonghua minzu'), i to je proces oblikovanja nacije koji može, a i ne mora uspjeti, Francuzi, Španjolci, Britanci (ni oni de facto ne postoje), Švicarci, Belgijci, Kanađani, Indijci...

Jugoslaveni su bili neuspješan proces, izumrli su, više je razloga za to, jednostavno nije bilo dosta vremena, a i pokazalo se iznimno štetno nasilno zatiranje i negiranje nacionalnih osjećaja i stvaranje nekakve nove nacije na silu. Ti recimo radiš jednu smiješnu stvar (da ne velim nešto teže): negiraš postojanje nacionalnih osjećaja, postavljaš se superiorno prema 'zatucanim nacošima', i onda se čudiš reakciji...

Nacije bez države, Kurdi, Palestinci, se očajnički bore za svoj opstanak i mjesto pod suncem, baš me zanima zašto ne postanu Turci ili Židovi i riješe se muke?

Hoće li recimo 'europejac' zaživjeti kao nacija, kao odrednica čovjekovog identiteta na svjetskoj skali, ostaje za vidjeti našim potomcima...

Netko je tu spomenuo društveni doprinos pisca, i tu se u potpunosti slažem, pisac pripada nacionalnom korpusu ako je dao doprinos jeziku i baštini nacije, u skladu s povijesnim okolnostima, ako nije, nije relevantan u nacionalnoj ostavštini. Uzmite si Andrića, vratite nam Gundulića.

[šejafana]

Hroboatos kaže:

Ovaj je poster, rekao bih, poremećen. Iz upisa se vidi da misli da:

1. jugoslavenska nacija postoji (ili je bar postojala)

2. sovjetska književnost postoji (ili je bar postojala), ne kao mutna konstrukcija (n.pr. "europska književnost" ili literatura Europljana), nego kao autentična zbilja tipa "francuska književnost").

Očito, ako njetko misli da su te dvije stvari- jugoslavenska nacija i sovjetska književnost- (bile) realne, mjesto mu je u nekakvoj mentalnoj instituciji.

Kako volim direktne muškarce. Istina, većina šovinista se barem trudi da glumi kako formalno priznaje druge nacije, a ti si tako...sirovo iskren.

Btw, prijavljen si moderatoru zbog vređanja na nacionalnoj osnovi i negiranja egzistencije čitavih nacija i kultura. Evo, ja sam Jugoslovenka, iz mešanog braka, mešanih kultura i religija i tvoj šovinizam doživljavam veoma lično.

a i ovaj thread zaslužuje zatvaranje budući da ne postoji pravna mogućnost da se dela ive andrića nađu u ruhu matice hrvatske (dobro, autor mašta da će se matica s. odreći svojih prava na tiskanje njegovih dela, al to će pasti negde na grčke kalende) kako štovani predlaže, niti da u srbiji ona budu štampana kao dela srpskoga pisca. boktemazo, ta ja sam u srednjoj učila da je ivo jugosloven i da je jugoslovenski pisac, a jugoslavija se tad već davno raspala! srbija u najgorem zlobinom nacionalističkom transu nije dopuštala da se u udžbenicima andrić označava kao srpski pisac (ne znam jel to sad promenjeno, al ne bi me čudilo...), a ovaj tip...uffff....kakvih persona ima...:zid:

[F. Chief]

šejafana kaže:

Evo, ja sam Jugoslovenka, iz mešanog braka, mešanih kultura i religija i tvoj šovinizam doživljavam veoma lično.

'Jugosloveni' ne postoje, jer nemaju nikakvih obilježja koje bi nacija trebala imati, a ti si u zabludi. I Andrić je bio u zabludi, ali njega mogu razumjeti, jer je proces bio u toku, pa se nije moglo utvrditi je li će uspjeti ili ne (ustvari, moglo se, ali su mnogi zatvarali oči i živjeli u samozavaravanju), ali ti imaš sve informacije, pa ipak negiraš stvarnost.

Moglo bi se reći da ti širiš 'jugošovinizam'...

I da, zašto Andrića ne bi preveli na hrvatski, ako je pisao na srpskom?