Kina-Japan-Tajvan, spor oko otočja

[Halo Effect]

felixx kaže:

Ti si napisao 'posljednjih 100 godina'.
Daj si malo izračunaj. Pa drugi put napiši 'zadnjih 65' , ili kako ti paše.

Napisah "cijelo jedno stoljeće zabijanja nosa svugdje" i istina zaboravih za likove kao ti staviti disklejmer "s izuzetkom perioda od 1914-1918 i od 1941-1945".
Al istini za volju ima tu i puno više od samo jednog stoljeća sranja:

Timeline od USA military Involments

List of USA wars

felixx kaže:

Nijemci čak i više od nekih drugih.

Mmmdaa...istina, krivo sam se zarazio. Iznerviran tvojim glupostima i ja počeo pisati gluposti. Htjedoh reći - nisu se Nijemci nadali ničijem oslobođenju a posebno se nisu nadali oslobođenjima tipa Dresden i sl.

felixx kaže:

Figurativno, taj izraz znači totalno porazili, 'rasturili', nanijeli totalni poraz.
Uza sve uspjehe u borbi protiv Japanaca, ne možeš reći da su ih pregazili .
Isto tako niti MacArtura. Mnoge jedinice su u početnoj fazi bile potisnute od daleko brojnijeg protivnika dok su čuvale odstupnicu, ali ne možeš baš reći da su pregažene. Uostalom, nije sramota biti pregažen ako protivnik navaljuje deset puta većim snagama.

Ne, mnoge Američke jedinice jesu doslovce bile pregažene. I kažeš nije sramota biti pregažen od jačeg protivnika? Dakle i priznaješ da nije neko posebno herojstvo biti jača strana u sukobu? To kažeš ti koji svršavaš na svaki američki rat i veličaš njihove "herojske uspjehe" u borbama protiv tisuća puta slabijih protivnika?
Zanimljiv koncept.

Uglavnom ideja mojeg je izlaganja bila da je SAD već odavno itekako svjestan da Kina nije Granada ili Panama, a ne kao što se ovdje po forumu laprda kako je SAD toliko i toliko puta jači od Kine, kako Kina SAD-u nije nikakva prijetnja (ti i slični tebi koji tvrdite da Iran i Koreja jesu prijetnja SAD-u....) itd.

Dakle Kina je jaka. Jaka čak i za jednu Ameriku. A ne da joj tamo neki Hrvati seru po glavi kako nije jaka, isti Hrvati koji ne proizvode apsolutno ništa da joj seru kako proizvodi smeće i sl. Pa nisu se dali zajebavat ni od Amerikanaca, što bi trpili što im mi seremo po glavi? Sreća da smo mali ko ušenke u kosi pa to što im mi seremo po glavi ni ne osjete...

[felixx]

Halo Effect kaže:

NTo kažeš ti koji svršavaš na svaki američki rat i veličaš njihove "herojske uspjehe" u borbama protiv tisuća puta slabijih protivnika?

Obzirom da je ovo već na granici vrijeđanja, molim te da to potvrdiš citatom mog upisa koji je 'svršavanje i veličanje', a ne vojna analiza.

[Halo Effect]

felixx kaže:

Obzirom da je ovo već na granici vrijeđanja, molim te da to potvrdiš citatom mog upisa koji je 'svršavanje i veličanje', a ne vojna analiza.

Ništa od onoga što ti pišeš nije nikakva vojna analiza već tvoja privatna analiza potrkijepljena wikipedijskim poznavanjem činjenica. Dakle podložna oštroj kritici, štoviše ismijavanju (kao onomad kad si se blamirao razbacivanjem zvučnih termina radarske tehnologije iako o istima nemaš ni najmanje pojma...i mnoge druge zgode...)

Uostalom kako da ti u jednom citatu prenesem tvoj "cheerleader" ton kojim pišeš o Američkoj superiornosti?


Al ne mislim ja da si ti loš lik, dapače, vidiš da se trudim diskutirat s tobom. Shvati to kao kompliment. Mnogi na forumu nemaju tu čast.

[Pizvo]

Halo Effect kaže:

Napisah "cijelo jedno stoljeće zabijanja nosa svugdje" i istina zaboravih za likove kao ti staviti disklejmer "s izuzetkom perioda od 1914-1918 i od 1941-1945".
Al istini za volju ima tu i puno više od samo jednog stoljeća sranja:

Timeline od USA military Involments

List of USA wars

Već sam komentirao sličan upis prije. Trećina toga su ratovi u koje je SAD uvučen na ovaj ili onaj način, trećina su legitimne intervencije protiv zločinačkih režima i/ili na poziv napadnute države (najčešće saveznika), a o trećini bi se dalo raspravljati u smislu projekcije sile radi ostvarenja interesa, što je mogućnost koju iskorištavaju sve velesile, pa tako i Rusija (SSSR) koji su imali na desetke intervencija u istom razdoblju.

Ili ćemo argumentirati da npr. Ameri nisu trebali zbombat Srbiju 1999.?

Mmmdaa...istina, krivo sam se zarazio. Iznerviran tvojim glupostima i ja počeo pisati gluposti. Htjedoh reći - nisu se Nijemci nadali ničijem oslobođenju a posebno se nisu nadali oslobođenjima tipa Dresden i sl.

Nijemci su, što se rezultata rata tiče, dobili točno ono što su tražili, te i sami radili drugima. Možda zvuči grubo, ali ratovi nisu romantični ideal dvoboja dvaju časnih protivnika...

Ne, mnoge Američke jedinice jesu doslovce bile pregažene. I kažeš nije sramota biti pregažen od jačeg protivnika? Dakle i priznaješ da nije neko posebno herojstvo biti jača strana u sukobu? To kažeš ti koji svršavaš na svaki američki rat i veličaš njihove "herojske uspjehe" u borbama protiv tisuća puta slabijih protivnika?
Zanimljiv koncept.

Da, što se tiče tvoje tvrdnje o pregaženim UNovim snagama u J. Koreji, to je prilično daleko od istine. Naime, nakon početnih uspjeha kineske ofenzive, saveznici su krenuli u protuofenzivu i potisnuli Kineze natrag u S. Koreju, iako su imali 700.000 manje vojnika. Mir je sklopljen jer je SAD znao da sukob s Kinom može trajati vječno, a Kina da nije spremna za rat s SADom bez golemih žrtava, odnosno totalna pat pozicija. Btw., McArthur je smijenjen za vrijeme rata baš zato jer je agresivno predlagao korištenje nuklearnog oružija, a dogovorena granica na 38. paraleli je bila dobrovoljni gubitak dijela teritorija S.Koreje kojeg su još 1953. držali Južnokoreanci i Amerikanci nakon što su potisnuli kineske snage. Tolko o tome...

Uglavnom ideja mojeg je izlaganja bila da je SAD već odavno itekako svjestan da Kina nije Granada ili Panama, a ne kao što se ovdje po forumu laprda kako je SAD toliko i toliko puta jači od Kine, kako Kina SAD-u nije nikakva prijetnja (ti i slični tebi koji tvrdite da Iran i Koreja jesu prijetnja SAD-u....) itd.

Dakle Kina je jaka. Jaka čak i za jednu Ameriku. A ne da joj tamo neki Hrvati seru po glavi kako nije jaka, isti Hrvati koji ne proizvode apsolutno ništa da joj seru kako proizvodi smeće i sl. Pa nisu se dali zajebavat ni od Amerikanaca, što bi trpili što im mi seremo po glavi? Sreća da smo mali ko ušenke u kosi pa to što im mi seremo po glavi ni ne osjete...

Kina nije jaka u smislu da može svoju silu projicirati bilo kuda osim u neposrednom susjedstvu (čak ni tamo, jer graniče s Indijom i Rusijom) i u tom smislu nije velesila u rangu SADa i nekad SSSRa. Gospodarski su jaki, ali samo zahvaljujući SADu i Japanu koji tamo proizvode gomiletinu svojih proizvoda, što je uzrokovalo svojevrsnu međuovisnost tih država. Kina doista nema načina kako bi mogla ozbiljnije zaprijetiti SADu, ni vojno (za to još nemaju sposobnosti) ni gospodarski (s obzirom na zatvorenost EU i ruskog tržišta za kineske proizvode, pad SAD tržišta znači i kolaps kineskog izvozno orjentiranog gospodarstva).

[Halo Effect]

Pizvo kaže:

Već sam komentirao sličan upis prije. Trećina toga su ratovi u koje je SAD uvučen na ovaj ili onaj način, trećina su legitimne intervencije protiv zločinačkih režima i/ili na poziv napadnute države (najčešće saveznika), a o trećini bi se dalo raspravljati u smislu projekcije sile radi ostvarenja interesa, što je mogućnost koju iskorištavaju sve velesile, pa tako i Rusija (SSSR) koji su imali na desetke intervencija u istom razdoblju.

Ili ćemo argumentirati da npr. Ameri nisu trebali zbombat Srbiju 1999.?

Ne, Amerikanci nisu trebali zbombati srbiju jer nigdje u Američkom ustavu a niti u Bibliji ne piše da to trebaju a niti su Šiptari ičime zadužili Amerikance da bi oni to trebali.
Inače ako se dobro sjećam ti si jedan sličan prijašnji upis "argumentirao" izjavom da je SAD intervenirao u Koreji i Vijetnamu na poziv "južnjačkih demokratskih vlasti" (i u jednoj i u drugoj državi). Nakon toga sam prestao čitati.
Al samo for the record - nijedna država nema tako obilan record podržavanja zločinačkih režima kao SAD (Južnokorejski, Južnovijetnamski, Tajvanski, Filipinski, Kubanski, Dominikanski...you name it...) tako da ti ona trećina o legitimnim intervencijama protiv istih pada u vodu.

Ona o pozivu napadnute države - tu sigurno misliš na Koreju i Vijetnam, u kojima je Amerika sama montirala vlast i kasnije sama sebe pozvala u Rat. A već ta dva rata tu dovoljno veća od svega ostalog pa ću se tu i zadržati...
I već smo o tome diskutirali, al vidim da nisi u međuvremenu proučio linkove koje sam stavljao.

Dakle ostaje ti samo ona treća trećina, zapravo jedina ispravna i jedina zbog koje Amerikanci interveniraju diljem svijeta.

Pizvo kaže:

Nijemci su, što se rezultata rata tiče, dobili točno ono što su tražili, te i sami radili drugima. Možda zvuči grubo, ali ratovi nisu romantični ideal dvoboja dvaju časnih protivnika...

Mdaa...genocid nad civilnim pučanstvom je ideal svakog pravog ratnika. Posebno izgleda ovih sa West Pointa...

Pizvo kaže:

Da, što se tiče tvoje tvrdnje o pregaženim UNovim snagama u J. Koreji, to je prilično daleko od istine. Naime, nakon početnih uspjeha kineske ofenzive, saveznici su krenuli u protuofenzivu i potisnuli Kineze natrag u S. Koreju, iako su imali 700.000 manje vojnika. Mir je sklopljen jer je SAD znao da sukob s Kinom može trajati vječno, a Kina da nije spremna za rat s SADom bez golemih žrtava, odnosno totalna pat pozicija. Btw., McArthur je smijenjen za vrijeme rata baš zato jer je agresivno predlagao korištenje nuklearnog oružija, a dogovorena granica na 38. paraleli je bila dobrovoljni gubitak dijela teritorija S.Koreje kojeg su još 1953. držali Južnokoreanci i Amerikanci nakon što su potisnuli kineske snage. Tolko o tome...

Nakon početnih uspjeha kineske ofenzive kažeš...? Nisu ih pregazili iako sami američki izvori tvrde kako su "some US units took heavy cassualties" i kako i sami Ameri tvrde da su naletjeli na odlično organizirane i sposobne protivničke vojnike i dobro razrađenu strategiju?
Uostalom rezultat rata je sam po sebi razočaravajući po Ameriku.

Pizvo kaže:

Kina nije jaka u smislu da može svoju silu projicirati bilo kuda osim u neposrednom susjedstvu (čak ni tamo, jer graniče s Indijom i Rusijom) i u tom smislu nije velesila u rangu SADa i nekad SSSRa. Gospodarski su jaki, ali samo zahvaljujući SADu i Japanu koji tamo proizvode gomiletinu svojih proizvoda, što je uzrokovalo svojevrsnu međuovisnost tih država. Kina doista nema načina kako bi mogla ozbiljnije zaprijetiti SADu, ni vojno (za to još nemaju sposobnosti) ni gospodarski (s obzirom na zatvorenost EU i ruskog tržišta za kineske proizvode, pad SAD tržišta znači i kolaps kineskog izvozno orjentiranog gospodarstva).

Kina JEST dovoljno jaka i sama činjenica da je SAD već pokušala ratovati protiv njih, da se panično bojala kineske intervencije u Vijetnamu, a poslije i da su ih ostavili na miru priličan broj godina dovoljno govori tome u prilog.
Il kako mi je jedan Rus rekao - "Amerikanci nisu kao mi, oni su pičkice, nikada neće napasti nekoga za koga znaju da će uzvratiti, makar ih ugristi za nogu..."

[USAisfreedom]

Ne, Amerikanci nisu trebali zbombati srbiju jer nigdje u Američkom ustavu a niti u Bibliji ne piše da to trebaju a niti su Šiptari ičime zadužili Amerikance da bi oni to trebali.
Inače ako se dobro sjećam ti si jedan sličan prijašnji upis "argumentirao" izjavom da je SAD intervenirao u Koreji i Vijetnamu na poziv "južnjačkih demokratskih vlasti" (i u jednoj i u drugoj državi). Nakon toga sam prestao čitati.

Da Amerikanci nisu "zbombali" Srbiju Kosovo bi bilo etnički očišćeno od Albanaca i bilo bi nezamislivo gore nego što jest - isto kao i u Koreji i Vijetnamu.
Južni Vijetnam i Južna Koreja su bile demokracije u začeću - nesavršene, ali na pravom putu i sigurno bolje od njihovih komunističkih neprijatelja.
Uostalom vidimo kako sada izgleda Južna Koreja koju je SAD obranio - jedna od najstabilnijih država Azije - i ujedinjeni Vijetnam danas, zemlja trećeg svijeta.

Nakon početnih uspjeha kineske ofenzive kažeš...? Nisu ih pregazili iako sami američki izvori tvrde kako su "some US units took heavy cassualties" i kako i sami Ameri tvrde da su naletjeli na odlično organizirane i sposobne protivničke vojnike i dobro razrađenu strategiju?
Uostalom rezultat rata je sam po sebi razočaravajući po Ameriku.

Rezultat rata je slobodna demokratska Južna Koreja.

Kina JEST dovoljno jaka i sama činjenica da je SAD već pokušala ratovati protiv njih, da se panično bojala kineske intervencije u Vijetnamu, a poslije i da su ih ostavili na miru priličan broj godina dovoljno govori tome u prilog.

Kina je kula od karata isto kao i bivši SSSR. Toliko su ovisni o američkoj ekonomiji da je dovoljno da se s njima prestane trgovati i Kinezi bi već za mjesec dana ostali bez novaca.

[O_D_E_Z]

USAisfreedom ti si jedan or rijetkih klaunova koji izmami osmjeh na lice svako jutro (KOMPLIMENT) i ako kojim slucajem "zasluzis" ban ovim putem agitiram da se to ne ostvari !

[Pizvo]

Halo Effect kaže:

Ne, Amerikanci nisu trebali zbombati srbiju jer nigdje u Američkom ustavu a niti u Bibliji ne piše da to trebaju a niti su Šiptari ičime zadužili Amerikance da bi oni to trebali.
Inače ako se dobro sjećam ti si jedan sličan prijašnji upis "argumentirao" izjavom da je SAD intervenirao u Koreji i Vijetnamu na poziv "južnjačkih demokratskih vlasti" (i u jednoj i u drugoj državi). Nakon toga sam prestao čitati.
Al samo for the record - nijedna država nema tako obilan record podržavanja zločinačkih režima kao SAD (Južnokorejski, Južnovijetnamski, Tajvanski, Filipinski, Kubanski, Dominikanski...you name it...) tako da ti ona trećina o legitimnim intervencijama protiv istih pada u vodu.

Gle, priroda režima ne utječe na legitimnost odluka, ukoliko se radi o međunarodno priznatim zemljama, pogotovo ako ima potporu UNa. U Korejskom ratu se upravo radilo o snagama UNa, uz Amere je tu bilo i preko 100.000 vojnika drugih država svijeta.

Što se tiče zločinačkih režima, stat ćemo samo na spominjanju žrtava komunizma, jer te ne želim javno sramotiti brojevima...

Mdaa...genocid nad civilnim pučanstvom je ideal svakog pravog ratnika. Posebno izgleda ovih sa West Pointa...

A gle, navedi mi jednu vojsku II. svj. rata koja je bila čista od takvih "podviga". Da ti pomognem - nema je.

Nakon početnih uspjeha kineske ofenzive kažeš...? Nisu ih pregazili iako sami američki izvori tvrde kako su "some US units took heavy cassualties" i kako i sami Ameri tvrde da su naletjeli na odlično organizirane i sposobne protivničke vojnike i dobro razrađenu strategiju?
Uostalom rezultat rata je sam po sebi razočaravajući po Ameriku.

Pa normalno da će neke jedinice imati "heavy cassualties" u ratu u kojem sudjeluje 2.5 milijuna vojnika. Poanta je da se do kraja 1951. kineska vojska počela raspadati po šavovima i trpila masovne gubitke, te su potjerani natrag prema granici. Ratne operacije su završile s taktičkom i teritorijalnom prednošću saveznika. Razlog zašto su Kinezi uopće imali uspjeha je čista masa vojnika, prekopirana ruska taktika od prije 10ak godina...

Kina JEST dovoljno jaka i sama činjenica da je SAD već pokušala ratovati protiv njih, da se panično bojala kineske intervencije u Vijetnamu, a poslije i da su ih ostavili na miru priličan broj godina dovoljno govori tome u prilog.
Il kako mi je jedan Rus rekao - "Amerikanci nisu kao mi, oni su pičkice, nikada neće napasti nekoga za koga znaju da će uzvratiti, makar ih ugristi za nogu..."

SAD je tada u Koreji imao duplo manje vojnika nego u Vijetnamu, a ni u Vijetnamu nisu udarili svom silom (nakon 1968. se počinju povlačiti, iako su snage Sjevera bile pred slomom). Računaj da je u Korejskom ratu sudjelovalo oko 300.000 Amerikanaca, sve ukupno, naspram 1.350.000 Kineza! Da su Ameri u tom trenu, kada su imali ponajveću vojsku u svojoj povijesti, sa iskustvom iz II svj. rata, udarili svom snagom, mogli su osvojiti i pošten komad Kine - ali nisu htjeli, jer im nije bilo u interesu, ni financijskom ni strateškom niti su htjeli još žrtava tako brzo nakon zadnjeg rata.

Dobar primjer toga ti je Bitka kod Hoengseonga, dio Četvrte ofenzive 1951., gdje je američka 2. divizija pojačana Francuzima pobijedila Kineze, iako je omjer vojnika bio nevjerojatnih 1:15. Kasnije su samo dvije divizije potpuno zaustavile Petu ofenzivu, gdje je napadalo gotovo 700.000 Kineza, da bi u protuofenzivi uspostavili Kanzas liniju, koja je sjeverno od 38. paralele i koju Kinezi do kraja rata nisu više probili.

Stvar je samo u tome što su Ameri bili svjesni koliko bi potencijalno iscrpljujuč bio rat protiv Kine, jer Kinezima milijun vojnika ne znači ništa, iako ginu ko muhe. No i dan danas se vojske SADa i Kine jednostavno ne mogu uspoređivati i SAD ima nemjerljivu prednost, bez obzira na kinesku brojnost.

Kad smo već kod Rusa, oni nakon II. svj. rata također nisu napali nikoga tko je približno u njihovoj kategoriji, a imaju i svoj "Vijetnam" u Afganistanu, što su Ameri nedavno odradili dosta uspješnije (makar se ni oni nisu proslavili).

[krnk]

Pizvo kaže:

Kad smo već kod Rusa, oni nakon II. svj. rata također nisu napali nikoga tko je približno u njihovoj kategoriji, a imaju i svoj "Vijetnam" u Afganistanu, što su Ameri nedavno odradili dosta uspješnije (makar se ni oni nisu proslavili).

Što su to ameri odradili uspiješnije u Afganistanu , pogotovo kad ih i Hrvatska mora spašavati i time ugrožavati čak i svoj turizam od kojeg joj ovisi privreda od kakvih talibana i al qaide .
Time što su čitav kršćanski demokratski zapad ili onaj koji tome bar teži zaratili s najgorim ekstremnim muslimanima i što je najbolje non stop gube baš ko i u Vjetnamu ?

[Pizvo]

krnk kaže:

Što su to ameri odradili uspiješnije u Afganistanu , pogotovo kad ih i Hrvatska mora spašavati

i time ugrožavati čak i svoj turizam od kojeg joj ovisi privreda od kakvih talibana i al qaide .

Time što su čitav kršćanski demokratski zapad ili onaj koji tome bar teži zaratili s najgorim ekstremnim muslimanima i što je najbolje non stop gube baš ko i u Vjetnamu ?

Da, baš je to razlog...

[krnk]

Pizvo kaže:

Da, baš je to razlog...

Ma kakvi ne gube , pa se zato usred New Yorka i UNa raspravlja o nekom filmu koji kao vrijeđa muslimane dok se po njihovim zemljama u koje ameri uvode demokraciju pale crkve i ubijaju kršćani kao nešto prihvatljivo .

[felixx]

Halo Effect kaže:

Ništa od onoga što ti pišeš nije nikakva vojna analiza već tvoja privatna analiza potrkijepljena wikipedijskim poznavanjem činjenica.

Može citat, umjesto bezveznog lupetanja?
Kužiš, dokaz za to što tvrdiš u ovom i prethodnom postu?

A o wikipediji - reci mi imaš li negdje na wikipediji neku analizu djelovanja DF 21 kakvu sam dao onako, iz glave u jednom pretodnom postu?
Je li do detalja dobra, možemo raspravljati. Ali nije izguglana.

(kao onomad kad si se blamirao razbacivanjem zvučnih termina radarske tehnologije iako o istima nemaš ni najmanje pojma...i mnoge druge zgode...)

I opet, citat?

Uostalom kako da ti u jednom citatu prenesem tvoj "cheerleader" ton kojim pišeš o Američkoj superiornosti?

Još bolje, prenesi ih nekoliko - ono, gdje nešto neargumentirano veličam, ?svršavam', je li? Ne ono gdje konstatiram kako su američke snage pomele protivnika.

Al ne mislim ja da si ti loš lik, dapače, vidiš da se trudim diskutirat s tobom. Shvati to kao kompliment. Mnogi na forumu nemaju tu čast.

[dampyr]

Pizvo kaže:

Što se tiče zločinačkih režima, stat ćemo samo na spominjanju žrtava komunizma, jer te ne želim javno sramotiti brojevima...

Koje su nemjerljivo manje od žrtava tzv. demokratskih zemalja. Od Konga gdje su Belgijanci ubili između 5 i 20 milijuna ljudi (12 po katoličkim misionarima), do 70 milijuna mrtvih u Indiji kao posljedica britanske vladavine (zadnja je Bengalska glad iz 1943. sa nekoliko milijuna mrtvih - britanske vlasti ne da nisu ništa učinile nego su britanski poreznici naplaćivali porez od doslovno od umirućih), pa britanska vlast u Irskoj, pa stotinjak i nešto tisuća ubijen u Indoneziji od strane Nizozemaca, pobijeni u Alžiru od Francuza, pa milijun i nešto na Filipinima od strane Amera (npr. strijeljanje svih muškaraca starijih od 10 godina i strijeljanje filipinskih muslimana mecima namazanim u svinjsku mast) itd.
Da skratim, za vrijeme Staljinove vladavine u SSSR-u je osuđeno na smrt 750 000 ljudi, a 1 850 000 na gulag. Neka ih je pola umrlo u gulagu i opet nisu uspjeli ubiti onoliko ljudi koliko su samo Amerikanci samo u Vijetnamu.

A gle, navedi mi jednu vojsku II. svj. rata koja je bila čista od takvih "podviga". Da ti pomognem - nema je.

Amerikancima, za razliku od drugih naroda nisu ginuli civili, a i američki ratni zarobljenici su imali potpuno drugačiji tretman od npr. sovjetskih ili poljskih.
Pa opet, čim su Amerikanci naišli na pravi rat, onaj u Ardenima, odmah su dobili zapovjed o ne zarobljavanju njemačkih vojnika. Tj. strijeljanje na licu mjesta. Npr. one iz postrojbe Brandenburg...

Pa normalno da će neke jedinice imati "heavy cassualties" u ratu u kojem sudjeluje 2.5 milijuna vojnika. Poanta je da se do kraja 1951. kineska vojska počela raspadati po šavovima i trpila masovne gubitke, te su potjerani natrag prema granici. Ratne operacije su završile s taktičkom i teritorijalnom prednošću saveznika. Razlog zašto su Kinezi uopće imali uspjeha je čista masa vojnika, prekopirana ruska taktika od prije 10ak godina...

Ovo tek pokazuje tvoje čisto neznanje. Da išta znaš o sovjetskom ratovanju onda bih znao da su Rusi bili nenadmašni u taktici, kamufliranju, korištenju topništva i u nizu drugih stvari, te da su sovjetski gubici u borbama bili jednaki njemačkim, tj. bili su veći 1941. i 42., jednaki 43., a puno manji 44. i 45. Razlozi zašto je poginulo toliko sovjetskih vojnika su: 1. nehumano postupanje prema ruskim ratnim zarobljenicima i 2. Nijemci bi hvatali sve muškarce starije od 17 i onda ih prikazivali kao zarobljene vojnike. Samo usporedi broj vojnika u sovjetskim armijama i broj zarobljenih vojnika u istim tim područjima samo par dana kasnije.

No pustimo samim Nijemcima da kažu -

Legendarni su opisi njemačkih vojnika koji su preživjeli sovjetske ofenzive, oni otprilike glase ovako: "Započeo je artiljerijski napad epskih razmjera, na svakih pet metara fronte nalazila se artiljerijska baterija, nakon što su nas tukli gotovo sat vremena započela je scena od koje nam se oduzeo dah - Crvena armija je jurnula na naše položaje uz borbene pokliče, napad je izgledao toliko veličanstveno da smo nekoliko trenutaka zapanjeni u čudu stali gledati bez da išta poduzimamo".

SAD je tada u Koreji imao duplo manje vojnika nego u Vijetnamu, a ni u Vijetnamu nisu udarili svom silom (nakon 1968. se počinju povlačiti, iako su snage Sjevera bile pred slomom). Računaj da je u Korejskom ratu sudjelovalo oko 300.000 Amerikanaca, sve ukupno, naspram 1.350.000 Kineza! Da su Ameri u tom trenu, kada su imali ponajveću vojsku u svojoj povijesti, sa iskustvom iz II svj. rata, udarili svom snagom, mogli su osvojiti i pošten komad Kine - ali nisu htjeli, jer im nije bilo u interesu, ni financijskom ni strateškom niti su htjeli još žrtava tako brzo nakon zadnjeg rata.

Amerikanci i njihovi saveznici su u Vijetnamu skupili najveću silu korištenu nakon 2. sv. rata - po broju vojnika. Što se tiče tehnike bacili su su više TNT-a samo u avionskim bombama nego što je korišteno sve skupa svih eksplozivnih sredstava u 2. sv. ratu. da ne govorimo da su koristili i bojne otrove.
U Koreji su ih kineki seljaci naoružani osobnim oružjem i nešto malo sovjetske tehnike tako stisnuli da je onaj ljigavac MacArthur htio upotrijebiti atomsku bombu.

Kad smo već kod Rusa, oni nakon II. svj. rata također nisu napali nikoga tko je približno u njihovoj kategoriji, a imaju i svoj "Vijetnam" u Afganistanu, što su Ameri nedavno odradili dosta uspješnije (makar se ni oni nisu proslavili).

Kako nisu? Ne bih rekao da je južnoafrička vojska za vrijeme aparthejda bila mačji kašalj pa opet su je zajedno sa Kubancima nabili u Angoli.
Također ne bih izraelsku vojsku nazvao mačjim kašljem pa ipak su se sukobili s njima 70-ih i nabili ih. Tj. sovjetski "savjetnici" u Egiptu i Siriji.

Također, usporedbe radi, u Čehoslovačkoj 68. je poginulo 108 Čeha i Slovaka, samo u Vijetnamu je poginulo 1 800 000 ljudi, ako ne računaš one koji su poginuli na američkoj strani. Od tih 1 800 000 pola su bili žene, djeca i starci, uglavnom stradali od napalma i bojnih otrova...

[Taifeng]

Pizvo kaže:

Stvar je samo u tome što su Ameri bili svjesni koliko bi potencijalno iscrpljujuč bio rat protiv Kine, jer Kinezima milijun vojnika ne znači ništa, iako ginu ko muhe. No i dan danas se vojske SADa i Kine jednostavno ne mogu uspoređivati i SAD ima nemjerljivu prednost, bez obzira na kinesku brojnost.

Ali sam sebi protuslovis. Prvo se raspravlja o tome kako SAD nije mogao napraviti pomak protiv Kine zbog brojeva, a nakon toga da SAD nakon 50 godina od Korejskog rata ima nemjerljivu prednost.... za razliku od razdoblja kad je Kina imala samo brojcanu prednost i nikakvu tehnologiju?

Ta "nemjerljiva prednost" je jako mjerljiva i iznosi nula. SAD nema nikakvu dokazanu vojnu prednost pred Kinom, bar kad je rijec o prostoru ispred kineskih vrata.

Ratove ne dobiva onaj tko ima bolju tehnologiju. Ratove dobiva onaj tko ih dobiva.

Problem sa zapadnjackim razmisljanjem o ratovanju je da se rat procjenjuje ovisno o broju poginulih na obje strane. Smatra se boljim ona strana na kojoj u bitki ili u ratu pogine manje ljudi. Odnosno boljim ona strana koja ima bolju tehnologiju. To nema veze sa stvarnim ishodima ratova i bitaka.

Ljudski resurs u ratu je takodjer resurs. Imati superiorniju tehnologiju je pohvalno, imati hrabre borce je takodjer pohvalno. Ali pogresno je gledati na odnos vojski kao na nogometnu utakmicu, gdje bi obje strane trebale imati 11 igraca da sve bude fer, ali jedna smije koristiti rakete.

dampyr kaže:

Koje su nemjerljivo manje od žrtava tzv. demokratskih zemalja.

Tocno tako, a treba napomenuti i da nedemokratske drzave skoro uvijek uvode red samo u svojim drzavama, na sto imaju pravo, a tzv. demokratske drzave masovno ubijaju ljude izvan svojih granice. To je ogromna razlika. To je kao da negiras pravo policiji neke drzave da mlati huligane, a istovremeno je OK ako tvoja vojska zari, pali i siluje po svijetu.

Neka netko da broj "zrtava komunizma" izvan samih komunistickih drzava, bas me zanima.

[Halo Effect]

USAisfreedom kaže:

Da Amerikanci nisu "zbombali" Srbiju Kosovo bi bilo etnički očišćeno od Albanaca i bilo bi nezamislivo gore nego što jest - isto kao i u Koreji i Vijetnamu.
Južni Vijetnam i Južna Koreja su bile demokracije u začeću - nesavršene, ali na pravom putu i sigurno bolje od njihovih komunističkih neprijatelja.
Uostalom vidimo kako sada izgleda Južna Koreja koju je SAD obranio - jedna od najstabilnijih država Azije - i ujedinjeni Vijetnam danas, zemlja trećeg svijeta.

Moš li me prosvijetliti kada su nakon "oslobađanja i demokratizacije" održani prvi slobodni izbori u Južnoj Koreji odnosno Vijetnamu? Moš li mi navesti kada su održani prvi slobodni izbori u Kuvajtu nakon što je tamo SAD smakao Sadammovu diktaturu?
Moš li me prosvijetliti zašto su SAD minirale slobodne izbore koji su se u Vijetnamu trebali organizirati 1954-1956?
Jesi li kad čuo za Eisenhowerovu izjavu - "ako dopustimo slobodne izbore u Vijetnamu, Ho Chi Minh će odnijeti 80% glasova..."
Pogodi iz tri puta tko je tih godina u Vijetnamu bio najzainteresiraniji da se ti izbori održe? Tko je od njih imao najmanje koristi tj. najviše štete?

USAisfreedom kaže:

Rezultat rata je slobodna demokratska Južna Koreja.

Laž. Rezultat rata su tri desetljeća vojnih hunti koje su vladale Južnom Korejom uz blagoslov SAD-a, koje su još početkom osamdesetih ubijale studente koji su prosvjedovali, uz nikakve reakcije od SAD-a.

USAisfreedom kaže:

Kina je kula od karata isto kao i bivši SSSR. Toliko su ovisni o američkoj ekonomiji da je dovoljno da se s njima prestane trgovati i Kinezi bi već za mjesec dana ostali bez novaca.

Ma Kina je u rangu jedne Crne Gore, šverc-komerc država. Glavno je da se SAD u svojoj vanjskoj politici može oslanjati na razne velesile poput Palaua ili Kosova...


S obzirom da ponavljam neoborive činjenice po stoti put a evo i tebi već nekoliko puta, prijavljujem ovo uporno inzistiranje na dokazanim lažima kao trollanje.


SCAM ALERT - USAisfreedom je klon Majkla Kolinsa. Zaobilazite u širokom luku !!!

[Pizvo]

dampyr kaže:

Koje su nemjerljivo manje od žrtava tzv. demokratskih zemalja. Od Konga gdje su Belgijanci ubili između 5 i 20 milijuna ljudi (12 po katoličkim misionarima), do 70 milijuna mrtvih u Indiji kao posljedica britanske vladavine (zadnja je Bengalska glad iz 1943. sa nekoliko milijuna mrtvih - britanske vlasti ne da nisu ništa učinile nego su britanski poreznici naplaćivali porez od doslovno od umirućih), pa britanska vlast u Irskoj, pa stotinjak i nešto tisuća ubijen u Indoneziji od strane Nizozemaca, pobijeni u Alžiru od Francuza, pa milijun i nešto na Filipinima od strane Amera (npr. strijeljanje svih muškaraca starijih od 10 godina i strijeljanje filipinskih muslimana mecima namazanim u svinjsku mast) itd.
Da skratim, za vrijeme Staljinove vladavine u SSSR-u je osuđeno na smrt 750 000 ljudi, a 1 850 000 na gulag. Neka ih je pola umrlo u gulagu i opet nisu uspjeli ubiti onoliko ljudi koliko su samo Amerikanci samo u Vijetnamu.

Mogu i ja tak počet izmišljat brojeve. Evo, Kinezi su ubili milijardu ljudi.

Amerikancima, za razliku od drugih naroda nisu ginuli civili, a i američki ratni zarobljenici su imali potpuno drugačiji tretman od npr. sovjetskih ili poljskih.
Pa opet, čim su Amerikanci naišli na pravi rat, onaj u Ardenima, odmah su dobili zapovjed o ne zarobljavanju njemačkih vojnika. Tj. strijeljanje na licu mjesta. Npr. one iz postrojbe Brandenburg...

A na Pacifiku je to bio krivi rat, onak izviđački.

Strijeljanje na licu mjesta su pred kraj rata provodili ama baš i ama potpuno svi, bez najmanje iznimke.

Ovo tek pokazuje tvoje čisto neznanje. Da išta znaš o sovjetskom ratovanju onda bih znao da su Rusi bili nenadmašni u taktici, kamufliranju, korištenju topništva i u nizu drugih stvari, te da su sovjetski gubici u borbama bili jednaki njemačkim, tj. bili su veći 1941. i 42., jednaki 43., a puno manji 44. i 45. Razlozi zašto je poginulo toliko sovjetskih vojnika su: 1. nehumano postupanje prema ruskim ratnim zarobljenicima i 2. Nijemci bi hvatali sve muškarce starije od 17 i onda ih prikazivali kao zarobljene vojnike. Samo usporedi broj vojnika u sovjetskim armijama i broj zarobljenih vojnika u istim tim područjima samo par dana kasnije.

Tek 1945. godine se broj poginulih Rusa izjednačio, pa onda smanjio naspram njemačkih. Samo u bitci kod Kurska, najvećoj u povijesti, su Rusi, iako u protuofenzivi i s najmodernijim oružijem, imali duplo više gubitaka od Njemaca. A tu baš i nije bilo zarobljenika...

Amerikanci i njihovi saveznici su u Vijetnamu skupili najveću silu korištenu nakon 2. sv. rata - po broju vojnika. Što se tiče tehnike bacili su su više TNT-a samo u avionskim bombama nego što je korišteno sve skupa svih eksplozivnih sredstava u 2. sv. ratu. da ne govorimo da su koristili i bojne otrove.
U Koreji su ih kineki seljaci naoružani osobnim oružjem i nešto malo sovjetske tehnike tako stisnuli da je onaj ljigavac MacArthur htio upotrijebiti atomsku bombu.

A sad pazi ovaj podatak - to i dalje nije bila glavnina američke vojske, nisu udarili svom snagom, a jedini razlog zašto nakon 1968. i propasti Tet ofenzive nisu pregazili Sjever je promjena političke situacije u SADu i strategija izlaska iz Vijetnama.

U Koreji nikada nije bilo ozbiljno razmotreno atomsko oružije; neki, uključujući McArthura, su predlagali upotrebu da vide može li se učinkovito koristiti kao taktičko naoružanje protiv neprijateljskih trupa na terenu, ali je to američko vodstvo odmah decidirano odbilo, ostavljajući bombardere samo kao stratešku opciju. Kad je Doug postao preglasan, dobio je umirovljenje, a i predsjednička kampanja mu je propala kad je to procurilo u javnost.

Kako nisu? Ne bih rekao da je južnoafrička vojska za vrijeme aparthejda bila mačji kašalj pa opet su je zajedno sa Kubancima nabili u Angoli.
Također ne bih izraelsku vojsku nazvao mačjim kašljem pa ipak su se sukobili s njima 70-ih i nabili ih. Tj. sovjetski "savjetnici" u Egiptu i Siriji.

Južnoafrička vojska je bila sprdačina isto kao i afganistanska.

A ako misliš na Yom Kuppir rat, onda ne znam što si i gdje čitao, ali Izrael je totalno i kategorički razguzio napadače 1973.

http://en.wikipedia.org/wiki/Yom_Kippur_War

Također, usporedbe radi, u Čehoslovačkoj 68. je poginulo 108 Čeha i Slovaka, samo u Vijetnamu je poginulo 1 800 000 ljudi, ako ne računaš one koji su poginuli na američkoj strani. Od tih 1 800 000 pola su bili žene, djeca i starci, uglavnom stradali od napalma i bojnih otrova...

Al su zato u Afganistanu i Čečeniji malkoc popravili statistiku, da ne spominjemo pogubljene vlastite građane...

Taifeng kaže:

Ali sam sebi protuslovis. Prvo se raspravlja o tome kako SAD nije mogao napraviti pomak protiv Kine zbog brojeva, a nakon toga da SAD nakon 50 godina od Korejskog rata ima nemjerljivu prednost.... za razliku od razdoblja kad je Kina imala samo brojcanu prednost i nikakvu tehnologiju?

Ne nije mogao - nije htio. Američka doktrina je i u II. svj. ratu bila da je svaki vojnik vrijedan i pošto poto se išlo u izvlačenje ranjenika i pazilo na gubitke. SAD nije htio eskaliranje rata protiv Kine iz istih razloga zbog čega će kasnije popušiti u Vijetnamu - raspoloženja javnosti, ali su omjeri u Korejskom ratu vjerno dočarali što bi se dogodilo Kinezima da su Ameri na njih sasuli dva milijuna svojih vojnika, predvođeni najodlikovanijim i najuspješnijim generalom u američkoj povijesti, koji je već u potpunosti uništio Japan, zemlju koja je bez pol muke osvojila pola Kine.

Ta "nemjerljiva prednost" je jako mjerljiva i iznosi nula. SAD nema nikakvu dokazanu vojnu prednost pred Kinom, bar kad je rijec o prostoru ispred kineskih vrata.

Ratove ne dobiva onaj tko ima bolju tehnologiju. Ratove dobiva onaj tko ih dobiva.

Pretpostavljam da zato Kini pod nosom postoji jedna J. Koreja i američki nosači parkirani tik do teritorijalnih voda...

Problem sa zapadnjackim razmisljanjem o ratovanju je da se rat procjenjuje ovisno o broju poginulih na obje strane. Smatra se boljim ona strana na kojoj u bitki ili u ratu pogine manje ljudi. Odnosno boljim ona strana koja ima bolju tehnologiju. To nema veze sa stvarnim ishodima ratova i bitaka.

Pa i nema. Zato je Vijetnam za Amere bio poraz, a Koreja pobjeda.

Ljudski resurs u ratu je takodjer resurs. Imati superiorniju tehnologiju je pohvalno, imati hrabre borce je takodjer pohvalno. Ali pogresno je gledati na odnos vojski kao na nogometnu utakmicu, gdje bi obje strane trebale imati 11 igraca da sve bude fer, ali jedna smije koristiti rakete.

Pusti ti hrabre borce, ja bi rađe jedan B2, fala.

Tocno tako, a treba napomenuti i da nedemokratske drzave skoro uvijek uvode red samo u svojim drzavama, na sto imaju pravo, a tzv. demokratske drzave masovno ubijaju ljude izvan svojih granice. To je ogromna razlika. To je kao da negiras pravo policiji neke drzave da mlati huligane, a istovremeno je OK ako tvoja vojska zari, pali i siluje po svijetu.

Ti si dakako svjestan da to rade više manje sve zemlje koje mogu? Po čemu je Rusija s intervencijom u Gruziji ili Kina s Vijetnamom ili zemlje oko Izraela s Izraelom i sl. drugačiji od SADa? Jedina razlika je što SAD ima dovoljno oružija i novaca da ratuje dalje od svog teritorija.

Uostalom, rat u Afganistanu, napad na Srbiju pa i Koreja su sasvim legitimne akcije koje su, iako dakako primarno u interesu SADa, pomogle narodu da izbori demokraciju i slobodu. Da li je bolje narodu Južne ili Sjeverne Koreje, što misliš?

[dampyr]

Pizvo kaže:

Mogu i ja tak počet izmišljat brojeve. Evo, Kinezi su ubili milijardu ljudi.

Koji ti je točno podatak sporan?

A na Pacifiku je to bio krivi rat, onak izviđački.

Strijeljanje na licu mjesta su pred kraj rata provodili ama baš i ama potpuno svi, bez najmanje iznimke.

Apsolutno nije istina. Pogotovo što imaš dokumentarne snimke u kojoj Rusi zarobljavaju tisuće naoružanih klinaca u naci uniformama sa RPG-eovima i ne ubijaju ih nego im se čude

Tek 1945. godine se broj poginulih Rusa izjednačio, pa onda smanjio naspram njemačkih. Samo u bitci kod Kurska, najvećoj u povijesti, su Rusi, iako u protuofenzivi i s najmodernijim oružijem, imali duplo više gubitaka od Njemaca. A tu baš i nije bilo zarobljenika...

Apslolutna neistina. Kao prvo moraš naučiti osnove. Bitka kod Kurska je bila njemačka, a ne sovjetska ofenziva. Kao drugo njemački gubici su iznosili 60 000 mrtvih, a sovjetski su objelodanjeni 1991. i iznosili su 80 000 mrtvih.

Još jedna stvar što se tiče Istočnog fronta je što svi računaju samo njemačke gubitke, a zaboravljaju ostale. A činjenica je da Njemci nisu SAMI ratovali na Istočnoj fronti. Na istočnoj fronti je poginulo preko 100 tisuća Talijana (od 300 000 sveukupno), oko pola milijuna Mađara i oko pola milijuna Rumunja. Da ne govorimo o dobrovoljcima iz cijele Europe, od španjolske Plave divizije do skandinavskih SS jedinica.
Njemački gubici su oko 5 milijuna vojnika. Znači gubici Osovine su preko 6 milijuna, gubici SSSR- su oko 9 i pol milijuna vojnika. Ako se oduzme nehumano postupanje Nijemaca prema sovjetskim zarobljenicima i trpanje svih starijih od 17 pod vojnike gubici su gotovo 1:1. Još se treba postaviti pitanje: Što da su Sovjeti postupali nehumano prema zarobljenicima na razini Njemaca? Što da su ubijali one klince i trpali ih pod ubijene njemačke vojnike kao što su Nijemci radili njima?

A sad pazi ovaj podatak - to i dalje nije bila glavnina američke vojske, nisu udarili svom snagom, a jedini razlog zašto nakon 1968. i propasti Tet ofenzive nisu pregazili Sjever je promjena političke situacije u SADu i strategija izlaska iz Vijetnama.

U Koreji nikada nije bilo ozbiljno razmotreno atomsko oružije; neki, uključujući McArthura, su predlagali upotrebu da vide može li se učinkovito koristiti kao taktičko naoružanje protiv neprijateljskih trupa na terenu, ali je to američko vodstvo odmah decidirano odbilo, ostavljajući bombardere samo kao stratešku opciju. Kad je Doug postao preglasan, dobio je umirovljenje, a i predsjednička kampanja mu je propala kad je to procurilo u javnost.

Pa zašto je došlo do te strategije? Zato što su dobijali rat?
A razlog zašto nisu išli na Sjever je upravo Korejski rat i što su znali što im se dogodilo kada su zadnji put izbili na kineske kopnene granice. I to od seljaka sa tanđarama i tu i tamo kojim ZiS-om i MiG-om...

Provjeri si tko su u američkoj vojsci bili "Never-Again Club" tj. koga su novinari tako nazivali...

Južnoafrička vojska je bila sprdačina isto kao i afganistanska.

A ako misliš na Yom Kuppir rat, onda ne znam što si i gdje čitao, ali Izrael je totalno i kategorički razguzio napadače 1973.

http://en.wikipedia.org/wiki/Yom_Kippur_War

Al su zato u Afganistanu i Čečeniji malkoc popravili statistiku, da ne spominjemo pogubljene vlastite građane...

To je sve što ti mogu reći za tu izjavu...

Ne, ne mislim na taj rat.

Za Politbiro odluka s početka 1970.g. o slanju regularnog sovjetskog topništva, PZO i zrakoplovnih postrojbi u Egipat kako bi mogle sudjelovati u borbama značila je veliko jačanje aganžmana.

Zamjenik ministra Vladimir Vinogradov prisjeća se kako su se neslaganja pojavila samo oko tehničkih pojedinosti. Naser je inzistirao da sovjetske snage otvoreno nastupe. Brežnjev se usprotivio. Naposljetku je dogovoreno da se neće podizati nepotrebna "larma".

Oko 20 000 sovjetskih vojnika i časnika služilo je u Egiptu duže ili kraće vrijeme u razdoblju od 1969.-1970. Sovjetski piloti su se borili sa izraelskim mlaznim lovcima, a topništvo Crvene Armije granatama je zasipalo izraelske položaje.

Na odluku Tel Aviva o prihvaćanju prekida vatre u listopadu 1970. ključni je utjecaj imala sovjetska potpora Egipćanima...

Zbog ustrajnog izraelskog zračnog bombardiranja, egipatska vojska se potkraj 1969. godine nalazila na rubu novog uništenja pa stoga u siječnju 1970. Naser odlazi u posjet Moskvi, gdje je od Sovjeta zatražio više bitnica projektila SAM te prateće vojno osoblje. No, Sovjeti nisu bili spremni dublje se involvirati u bliskoistočni sukob koji ih je vodio u dalju konfrontaciju sa Sjedinjenim Državama te je Moskva tek na Naserove prijetnje da će se okrenuti Washingtonu odlučila povećati broj svojih vojnika u Egiptu na više od deset tisuća, uključujući i stotinjak pilota. Na području kanala povećan je broj protuzračnih bitnica, koje su stvorile kišobran za egipatsko topništvo i uvelike ograničile učinkovitost izraelskog zrakoplovstva. I dolazak sovjetskih pilota brzo je registriran na nebu iznad Sueskog kanala rušenjem dvaju izraelskih zrakoplova u travnju 1970., tijekom kojeg je registrirana komunikacija pilota na ruskom jeziku. Pojačano uplitanje Moskve u konflikt na Bliskom istoku zabrinulo je Sjedinjene Američke Države, koje su pritiskale Izrael da obustavi zračne napade. Bijela kuća je poslala i tadašnjeg državnog tajnika Williama Rogersa da postigne primirje između zaraćenih strana, a Rogersov je plan predviđao povlačenje Izraela sa Sinajskog poluotoka u zamjenu za egipatsko poštovanje prekida vatre, što je Izrael odbio. U ožujku 1970. Sjedinjene su Države odlučile obustaviti ranije dogovorenu prodaju borbenih zrakoplova Izraelu te tako privoljeti Izrael na prestanak zračnih akcija. No, izraelski je stav omekšala tek potvrda sovjetskog vojnog angažmana na egipatskoj strani u proljeće 1970. te je druga američka inicijativa za primirjem našla plodno tlo u Tel Avivu.

http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvats...2005/iscrp.asp

[Pizvo]

dampyr kaže:

Koji ti je točno podatak sporan?

Svi navedeni.

Apsolutno nije istina. Pogotovo što imaš dokumentarne snimke u kojoj Rusi zarobljavaju tisuće naoružanih klinaca u naci uniformama sa RPG-eovima i ne ubijaju ih nego im se čude

Ma kakvi, uopće nije istina, ima na slici!

Apslolutna neistina. Kao prvo moraš naučiti osnove. Bitka kod Kurska je bila njemačka, a ne sovjetska ofenziva. Kao drugo njemački gubici su iznosili 60 000 mrtvih, a sovjetski su objelodanjeni 1991. i iznosili su 80 000 mrtvih.

Nisi ti baš dobar s povijesti, jelda?

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Kursk

Još jedna stvar što se tiče Istočnog fronta je što svi računaju samo njemačke gubitke, a zaboravljaju ostale. A činjenica je da Njemci nisu SAMI ratovali na Istočnoj fronti. Na istočnoj fronti je poginulo preko 100 tisuća Talijana (od 300 000 sveukupno), oko pola milijuna Mađara i oko pola milijuna Rumunja. Da ne govorimo o dobrovoljcima iz cijele Europe, od španjolske Plave divizije do skandinavskih SS jedinica.
Njemački gubici su oko 5 milijuna vojnika. Znači gubici Osovine su preko 6 milijuna, gubici SSSR- su oko 9 i pol milijuna vojnika. Ako se oduzme nehumano postupanje Nijemaca prema sovjetskim zarobljenicima i trpanje svih starijih od 17 pod vojnike gubici su gotovo 1:1. Još se treba postaviti pitanje: Što da su Sovjeti postupali nehumano prema zarobljenicima na razini Njemaca? Što da su ubijali one klince i trpali ih pod ubijene njemačke vojnike kao što su Nijemci radili njima?

Rumunjska i Mađarska su jedva zajedno imali pola milijuna mrtvih na istočnom frontu. Rusi su u zarobljeništvu ubili 850.000 Njemaca, Nijemci 3.600.000 Rusa.

http://en.wikipedia.org/wiki/Eastern...II)#Casualties

Pa zašto je došlo do te strategije? Zato što su dobijali rat?
A razlog zašto nisu išli na Sjever je upravo Korejski rat i što su znali što im se dogodilo kada su zadnji put izbili na kineske kopnene granice. I to od seljaka sa tanđarama i tu i tamo kojim ZiS-om i MiG-om...

Što im se dogodilo? 40.000 mrtvih Amerikanaca i 400.000 mrtvih Kineza, s tim da je SAD sa saveznicima do sklapanja primirja držao JI dio S.Koreje iznad 38. paralele koja je dogovorena kao granica.

Nisu išli na Sjever jer bi cijena bila još barem 10.000 mrtvih i produljenje sukoba, a američka javnost je počela prosvjedovati i predsjedniku je zbog rata pala popularnost na 42%. To je jedini razlog. Na terenu su snage stajale izvrsno.

Primijeti da je Kinezima prihvatljivo mjeriti mrtve u stotinama tisuća, a Ameri paze i na tisuću više i moraju biti oprezni zbog stava javnosti...

To je sve što ti mogu reći za tu izjavu...

Ne, ne mislim na taj rat.

http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvats...2005/iscrp.asp

Vau, čak dva zrakoplova su im srušili, nevjerojatno. Oćeš sad da ti nabrojim koliko su izraelske snage srušile ruskih pilota u Migovima samo u par godina odkad su dobili prve F15ce...?

Uostalom, Izrael je država veličine Hrvatske sa malkoc više stanovnika, a samo Sirija i Egipat imaju 100 milijuna stanovnika, pa još na to Rusi. I što Izraelci naprave? Prestanu gazit susjede i povuku se u svoje granice. Baš su kukavice...

[Halo Effect]

Pizvo kaže:

A sad pazi ovaj podatak - to i dalje nije bila glavnina američke vojske, nisu udarili svom snagom, a jedini razlog zašto nakon 1968. i propasti Tet ofenzive nisu pregazili Sjever je promjena političke situacije u SADu i strategija izlaska iz Vijetnama.

Kako to misliš "nisu pregazili sjever"???
Reci mi koje su to američke kopnene snage gazile sjever uopće?
Znaš li uopće protiv koga su se Amerikanci u Vijetnamu borili?

Pizvo kaže:

U Koreji nikada nije bilo ozbiljno razmotreno atomsko oružije; neki, uključujući McArthura, su predlagali upotrebu da vide može li se učinkovito koristiti kao taktičko naoružanje protiv neprijateljskih trupa na terenu, ali je to američko vodstvo odmah decidirano odbilo, ostavljajući bombardere samo kao stratešku opciju. Kad je Doug postao preglasan, dobio je umirovljenje, a i predsjednička kampanja mu je propala kad je to procurilo u javnost.

Katastrofalno nepoznavanje činjenica:

U.S. threat of atomic warfare

On 5 April 1950, the Joint Chiefs of Staff (JCS) issued orders for the retaliatory atomic bombing of Manchurian PRC military bases, if either their armies crossed into Korea or if PRC or KPA bombers attacked Korea from there. The President ordered the transfer of nine Mark 4 nuclear bombs "to the Air Force's Ninth Bomb Group, the designated carrier of the weapons ... [and] signed an order to use them against Chinese and Korean targets", which he never transmitted.[225]

Many American officials viewed the deployment of nuclear-capable (but not nuclear-armed) B-29 bombers to Britain as helping to resolve the Berlin Blockade of 1948-1949. Truman and Eisenhower both had military experience and viewed nuclear weapons as potentially usable components of their military. During Truman's first meeting to discuss the war on 25 June 1950, he ordered plans be prepared for attacking Soviet forces if they entered the war. By July, Truman approved another B-29 deployment to Britain, this time with bombs (but without their cores), to remind the Soviets of American offensive ability. Deployment of a similar fleet to Guam was leaked to The New York Times. As United Nations forces retreated to Pusan, and the CIA reported that mainland China was building up forces for a possible invasion of Taiwan, the Pentagon believed that Congress and the public would demand using nuclear weapons if the situation in Korea required them.[226]

As Chinese forces pushed back the United States forces from the Yalu River, Truman stated during a 30 November 1950 press conference that using nuclear weapons was "always been [under] active consideration", with control under the local military commander.[226] The Indian Ambassador, K. Madhava Panikkar, reports "that Truman announced that he was thinking of using the atom bomb in Korea. But the Chinese seemed totally unmoved by this threat ... The propaganda against American aggression was stepped up. The 'Aid Korea to resist America' campaign was made the slogan for increased production, greater national integration, and more rigid control over anti-national activities. One could not help feeling that Truman's threat came in very useful to the leaders of the Revolution, to enable them to keep up the tempo of their activities."[115][227][228]

Atom bomb test, 1951. This was the Operation Buster-Jangle Dog shot, on 1 November.

After his statement caused concern in Europe, Truman met on 4 December 1950 with UK prime minister and Commonwealth spokesman Clement Attlee, French Premier René Pleven, and Foreign Minister Robert Schuman to discuss their worries about atomic warfare and its likely continental expansion. The US's forgoing atomic warfare was not because of "a disinclination by the Soviet Union and People's Republic of China to escalate" the Korean War, but because UN allies—notably from the UK, the Commonwealth, and France—were concerned about a geopolitical imbalance rendering NATO defenseless while the US fought China, who then might persuade the Soviet Union to conquer Western Europe.[115][229] The Joint Chiefs of Staff advised Truman to tell Attlee that the United States would only use nuclear weapons if necessary to protect an evacuation of UN troops, or to prevent a "major military disaster".[226]

On 6 December 1950, after the Chinese intervention repelled the UN Command armies from northern North Korea, General J. Lawton Collins (Army Chief of Staff), General MacArthur, Admiral C. Turner Joy, General George E. Stratemeyer, and staff officers Major General Doyle Hickey, Major General Charles A. Willoughby, and Major General Edwin K. Wright, met in Tokyo to plan strategy countering the Chinese intervention; they considered three potential atomic warfare scenarios encompassinging the next weeks and months of warfare.[115]
In the first scenario: If the PVA continued attacking in full and the UN Command is forbidden to blockade and bomb China, and without Nationalist Chinese reinforcements, and without an increase in US forces until April 1951 (four National Guard divisions were due to arrive), then atomic bombs might be used in North Korea.[115]
In the second scenario: If the PVA continued full attacks and the UN Command have blockaded China and have effective aerial reconnaissance and bombing of the Chinese interior, and the Nationalist Chinese soldiers are maximally exploited, and tactical atomic bombing is to hand, then the UN forces could hold positions deep in North Korea.[115]
In the third scenario: if the PRC agreed to not cross the 38th parallel border,

Both the Pentagon and the State Department were nonetheless cautious about using nuclear weapons due to the risk of general war with China and the diplomatic ramifications. Truman and his senior advisors agreed, and never seriously considered using them in early December 1950 despite the poor military situation in Korea.[226]

In 1951, the US escalated closest to atomic warfare in Korea. Because the PRC had deployed new armies to the Sino-Korean frontier, pit crews at the Kadena Air Base, Okinawa, assembled atomic bombs for Korean warfare, "lacking only the essential pit nuclear cores." In October 1951, the US effected Operation Hudson Harbor to establish nuclear weapons capability. USAF B-29 bombers practised individual bombing runs from Okinawa to North Korea (using dummy nuclear or conventional bombs), coordinated from Yokota Air Base in east-central Japan. Hudson Harbor tested "actual functioning of all activities which would be involved in an atomic strike, including weapons assembly and testing, leading, ground control of bomb aiming". The bombing run data indicated that atomic bombs would be tactically ineffective against massed infantry, because the "timely identification of large masses of enemy troops was extremely rare."[230][231][232][233][234] Ridgway was authorized to use nuclear weapons if a major air attack originated from outside Korea. [226]

http://en.wikipedia.org/wiki/Korean_...atomic_warfare

Pizvo kaže:

Pretpostavljam da zato Kini pod nosom postoji jedna J. Koreja i američki nosači parkirani tik do teritorijalnih voda...

I usude se bombardirati Kinu zbog "mirnih prosvjednika" kao Libiju? I dont think so...and guess why! Zapravo nemoj pogađat već pogledaj gornji citat.

Pizvo kaže:

Pa i nema. Zato je Vijetnam za Amere bio poraz, a Koreja pobjeda.

Glupost. I Vijetnam i Koreja su za Amere poraz, iako čisto tehnički gledano u Vijetnamu nisu izgubili, samo se povukli onoga trenutka kad su izgubili interes za Vijetnamom.

Pizvo kaže:

Ti si dakako svjestan da to rade više manje sve zemlje koje mogu? Po čemu je Rusija s intervencijom u Gruziji ili Kina s Vijetnamom ili zemlje oko Izraela s Izraelom i sl. drugačiji od SADa? Jedina razlika je što SAD ima dovoljno oružija i novaca da ratuje dalje od svog teritorija.

Znači ispravno je i pred Bogom i zakonom napadati druge zemlje jer eto i drugi to rade? Koi qrac onda mi prigovaramo Srbima već 20 godina???

Pizvo kaže:

Uostalom, rat u Afganistanu, napad na Srbiju pa i Koreja su sasvim legitimne akcije koje su, iako dakako primarno u interesu SADa, pomogle narodu da izbori demokraciju i slobodu. Da li je bolje narodu Južne ili Sjeverne Koreje, što misliš?

Rat u Afganistanu je bio legitiman? Misliš na ruski ili ovaj američki rat? I koja je razlika između ta dva rata?
Rat u Koreji je odnio 3 milijuna života a Južnom su Korejom skoro do devedesetih godina vladale vojne hunte uz podršku "najdemokratskijih vojnih snaga svijeta". Dakle demokratizacija se dogodila Americi unatoč a ne zahvaljujući njoj.
Bi li volio da danas izgine jedno milijun hrvata u krvavom ratu, da se Hrvatska podijeli na dva dijela, a da onaj tvoj dio zahvaljujući Americi postane bogat i prosperitetan nakon pola stoljeća?
Pa ne bi ni izabrali taj put da se mogu vratiti natrag.

I kako je ovo glupo pitanje je li bolje narodu Sjeverne ili Južne Koreje a svrha mu je dokazati blagotvoran učinak Američke okupacije?
Ajmo zamjeniti mjesta, da je Južna popušila neke od najgorih sankcija u povijesti a Sjeverna da ima povlašten gospodarski i politički status u odnosu na Ameriku?
Onaj tko nasilniku redovno puši od istoga ne dobija batine. Onaj tko pušenje odbije, batine dobije...simpl ez det.
Amerika je izravno odgovorna za ovu razliku između dvije Koreje ali istu koristi kao dokaz za sva zla u Sjevernoj Koreji i sva dobra u Južnoj Koreji. Lažovi i licemjeri, al me čudi kako u Hrvatskoj ima ljudi koji piju plitku američku propagandu...
Ček malo pa Hrvati su pili i HDZ-ovu propagandu...to objašnjava stvar...

[Halo Effect]

Još malo materijala koji se izravno tiče Sino-Američanskih odnosa i gdje sami Amerikanci priznaju koliko im je glavobolja Kina zadala. Potpuno suprotan ton od ovog na forumu...

http://www.gwu.edu/~nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB195/index.htm

http://www.watsoninstitute.org/pub/vietnam_weapons.pdf

http://www.paperlessarchives.com/vw_nuclear_option.html

Indeed, following the costs and frustrations of fighting the ‘limited’
Korean War ten years earlier with conventional weapons only, many
thought that the United States should or would employ nuclear
weapons in any subsequent similar war. One popular lesson the US
Army (along with some political leaders) learned from the Korean
stalemate was ‘never again a land war in Asia’, whose real meaning,
administration insiders with access to military planning understood,
was ‘never again a land war against China without nuclear weapons’

Ma Kina nije Americi bila ni crno ispod nokta. Manje nego Srbija...