Kršćanstvo i islam - pogledi

[Endless]

nitko i ništa kaže:
A možda mi ovdje netko konačno to objasni?
Naime, još otkad sam bio klinac užasavala me priča o Abrahamu i njegovoj žrtvi Izaka. Čuo sam niz tumačenja ali nijedno mi nije uklonilo odbojnost koju osjećam prema toj priči.
Pa da vas pitam: je li Bog koji to traži dobar?

Ova priča kako Abraham žrtvuje sina Izaka ima tim manje smisla što nekoliko poglavlja ranije u Starom zavjetu Jahve kaže Abrahamu:

"...nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i njegovim potomstvom..." (Post. 17, 19)

Kako se ide poigravati s Abrahamom, zašto od njega traži Izakovu žrtvu, ako mu je obećao da će upravo Izak biti njegov saveznik?

Očito ovu priču treba shvatiti simbolično. Uzmemo li je u obzir doslovce, ništa nećemo shvatiti. Ili se možda izlažemo opasnosti da postanemo još luđi od ovog boga-luđaka koji se na tako okrutan način igra sa svojim sljedbenicima.

Izak je sin Sare, koja je teško zanijela. Izak bi mogao biti simbol teško stečenih zemaljskih plodova. I kad jedan čovjek, da bi se približio Bogu, želi žrtvovati ono što je teškom mukom stekao, to je onda znak njegove spremnosti da ide Božjim putem. Riječ je o kušnji kakvu je imao i Job. Tko nije spreman prodati sve što ima, ostaviti sve što je stekao, neće moći poći za svojim Gospodinom - jedna takva anegdota postoji negdje i u Novom zavjetu.

Inače Bog koji traži bilo kakvu krvnu žrtvu je plod ljudske praznovjerice. Baš kao i svaki antropomrfni bog, kao Jahve i Allah, bogovi stvoreni na sliku i priliku čovjeka.

Zato Stari zavjet, u kojem se miješaju univerzalni elementi s onima jednog naroda i rase, ne treba uzimati u obzir doslovno. U tim spisima nalazi se mnogo ljudskih izmišljotina i umišljotina, i Istina se sačuvala jedino u simbolima (između redaka - kako se to obično kaže). Svi sveti spisi su unakaženi, brojni interpolatori - umišljajući sebi bogomdani autoritet - izvodili su nad tim spisima svakakva čudesa, i jasno je onda da su mnoge priče i legende potpuno nelogične, smiješne i nejasne.

[*010#]

Endless kaže:


Zato Stari zavjet, u kojem se miješaju univerzalni elementi s onima jednog naroda i rase, ne treba uzimati u obzir doslovno. U tim spisima nalazi se mnogo ljudskih izmišljotina i umišljotina, i Istina se sačuvala jedino u simbolima (između redaka - kako se to obično kaže).

Bog u Starom Zavjetu je opisan kao personifikacija Zakona, univerzalnog zakona koji je predstavljen s Deset zapovijedi. Taj način prikazivanja Boga je znakovit za to razdoblje razvoja ljudske rase. Primjerice, slične opise nalazimo i u drugim religijama, recimo u Vedama.

Bog ljubomorni, osvetnik je samo personifikacija događanja kada čovjek krši Zakon, jer kazna za grijeh je smrt, to stoji i u Novom zavjetu.

[Endless]

*010# kaže:
Bog u Starom Zavjetu je opisan kao personifikacija Zakona, univerzalnog zakona koji je predstavljen s Deset zapovijedi. Taj način prikazivanja Boga je znakovit za to razdoblje razvoja ljudske rase. Primjerice, slične opise nalazimo i u drugim religijama, recimo u Vedama.

Bog ljubomorni, osvetnik je samo personifikacija događanja kada čovjek krši Zakon, jer kazna za grijeh je smrt, to stoji i u Novom zavjetu.

Taj Bog prema tome nije onaj Jedini, apstraktni, neuvjetovani Bog, DUH.
To je bog karme, sudbonoša.
To je bog kojeg su ljudi sebi izabrali i kojima je on postao NUŽAN, jer su tijekom razdoblja "evolucije" involuirali na razinu animalnog.
U takvim bogovima, okrutnim bogovima, zaodovoljstvo nalazi ono divlje, neobuzdano i animalno u čovjeku.
Skrivena životinja u čovjeku stvara sebi svoje ogledalo, da bi na taj način mogla objasniti svoju golu nagonsku stvarnost.

A što se grijeha tiče, Zakon je dan kao sredstvo spoznaje grijeha.
Nema čovjeka koji ga može ispuniti, a onaj koji ga ispunjava, može to učiniti jedino silnim potiskivanjem, dakle na štetu vlastitog duševnog i tjelesnog zdravlja.
Zakonadavac nam želi dati na znanje: "Ne, nećete ispuniti ove zakone!"
To tada znači da onaj koji mora ispuniti Zakon u nama tek mora biti rođen.
I tako dolazi Novi zavjet; dolazi točna skica kako će se Zakon ispuniti.
Ali s Novim zavjetom dolaze i novi-stari interpolatori, i tako se Isus pretvara u kultnu povijesnu ličnost, a vjera u Svjetlo, koje čini središnju točku, PUNINU, našeg bića marginalizira se na puko vjerovanje u dogme i uobrazilje umišljenih teologa.
I tako smo ponovo tamo gdje smo bili: na samom početku, kod Abrahama, kod želje da stvorimo neposredni dodir s božanskim, želeći (ili možda ne) žrtvovati ono najvrednije što smo ovdje stekli.

[Adura]

*010# kaže:
Krivo sam se izrazio, naime, ta suprotnost Bogu je mišljena kao suprotnost Božjoj volji. Zlo kao takvo nikako nije antipod Bogu jer bi to vodilo u dualnost.

No, kako islam gledao na to da čovjek krši Volju Svevišnjeg, a ipak je sve igra Božja-znači Božja volja je i to kršenje Njegove volje?

U pravo si kad kazes da bi antipod Bogu vodilu u dualitet.

Ovo drugo pitanje je zanimljivo.U islamu se to naziva vjerovanje u Kadr ;Bozije odredjenje.U sustini ovo pitanje je veoma zanimljivo, i jednostavno, ali odgovor na njega daje razlicita gledista.Napravio bih neki kao uvod u temu.Naime historijski gledano pitanje slovodne volje vs Bozije volje je bilo veoma aktuelno nekoliko stoljeca nakon Muhammedove s.a.v.s. smrti.Prve generacije muslimana nisu imale narocitu potrebu da odgovaraju na ovo pitanje, doduse bilo je objasnjenja ali pravi 'teoloski sukob' nastao je nekoliko stoljeca kasnije.Uh ne znam kako da ovo pojasnim a da ne idem previse opsirno
Uglavnom nekoliko stoljeca iza Muhammedove s.a.v.s. smrti doslo je do formiranja odredjenih ucenja.Neka od njih su isla u krajnosti , kao sto su antropomorfizam, kadrijizam ,dzabrijizam, zatim 'batinizam'(batin - znaci unutrasnje, skriveno , tajnovito), i naravno 'racinalizam' (mutazile).Posto je pitanje Bozijih atributa bilo u tom momentu veoma aktuelno klasicna ulema, koja se inace ogradjivala od tih pitanja i prepustala odgovore Allahu(tzv tavil), je nastojeci da odgovori na zablude onih koji su zastranili po pitanju doktrina(akaidskih tema) oformila akaidske skole.
Tako su se formirale dvije akaidske klasicne skole, esharije(asharije), i maturidije.Ove dvije skole se uvazavaju i imaju odredjeni koncenzus izmedju sebe(jedno od rijetkih pitanja po kojem se razlikuju jeste i pitanje slobodne volje)


Po pitanje covjecije volje vs Bozije volje, postoji nekoliko interpretacije, i ja su otprilike pokusati dati odgovor (odsnosno reci sta otprilike svaka od tih skole govore)

Asharije

Asharije su po pitanje slobodne volje covjeka zauzele sredisnji stav izmedju fatalista(dzabrije) i liberalista(mutazile).
Naime postojala je josh jedna skupina ljudi, veoma ortooksnih shvatanja , i sto bi rekli cisti fatalizam.Oni su smatrali da su ljudske radnje predodredjene, i da covjek nema snage da proizvede bilo koju akciju(radnju).Oni su govorili da je 'Sve od Boga'.Kadrije i Mutazile si smatrale , sa druge strane da covjek ima potpuno snagu da proizvede (stvori) neku radnju;i da covjek ima potpunu slobodu izbora;jer je snnaga za to storena od Boga samoga.

Asharije su zauzele sredisnji stav izmedju ova dva.Oni su napravili razliku izmedju stvarajuce(khalak), i 'priskrbljene'(kasb) radnje.Bog , po asharijama, je Stvoritelj (Khalakin) ljudskih radnji, ali covjek je priskrbitelj (muktasib) tih radnji.
Djela(radnje , akcije) ljudskih bica su stvorene (mukhalak) od strane Boga, jer stvorenja nisu u stanju (neovisno) stvarati (posto ne posjeduju atribute stvaranja).Ne postoji drugi Stovritelj sem Boga i stoga ljudska djela su stvorena od strane Boga.
Snaga (kudrah) za djela , po njima, je ili originalna - izvorna (kadamah) ili je izvedena(hadithah)Izvorna snaga sama po sebi je efektivna, dok izvedena(derivirana) snaga ne moze stvoriti nista.
Stoga snaga koji covjek posjeduje , a koja mu(i posto mu je) je data od Boga, jeste derivirana (izvedena).

Asharije stoga smatraju da je Bog stvoritelj ljudskih djela a da je covjek 'priskrbitelj'.(naime pravo znacenje 'priskrbljivanja' jeste da se takva radnja nije sposobna sama da stvori u potpunosti djelo ali je ona covjekovom namjerom pripada onome ko ga je namjerio (covjeku), a stvaranje djela i okolnosti pod kojima je djelo 'jeste' pripada Bogu.

Covjek ne moze stvoriti nista, a Bog je stvarni Storitelj svega.Bog znaci stvara u covjeku snagu da ucini neko djelo.On takodje u njemu stvara snagu koja mu daje slobodu izbora(ikhitijat) izmedju dobra i zla.Ovaj slobodan izbor koji covjek dobije nije efektivan da stvori radnju.Zbog toga covjekove radnje su stovrene od strane Boga; ali posto covjek dobija (Bozijom voljom) slobodan izbor, onda on u ovisnosti o namjeri bira jedno od dvije mogucnosti (izmedju dobra i zla).Posto covjek slobodno bira , (iako sama snaga dolazak u poziciju izbora pripada Bogu); i na osnovu tog slobodnog izbora , odnosno namjere, se desavaju radnje ; onda on priskrbljuje (iktisab) ono sto je rezultat izbora koji je ucinio.Drugim rijecima covjek biva odgovoran za svjestan izbor koji je ucinio izmedju dvije alternative.Ukoliko covjek izabere ispravan put biva nagradjen od strane Boga, a ukoliko ucini los izbor onda biva kaznjen od strane Boga.

Stoga ljudska djela , po Asharijama, nastaju kao kombinacija stvarnog uzroka (Boga), i izbora kojeg covjek slobodno bira, kao priskrbitelj.Bog takodje stovara 'dva puta'; sa ishodom (muhall) ili bez njega.LJudske radnje su Njegove tvorevine sa 'mahallom'(ishodistem).
Bog , po njima stvara u covjeku snagu, mogucnost, izbor, i volju da ucini neko djelo;a covjek sa deriviranom (izvedenom) snagom slobodno bira jednu od alternativa i namjreava ili zeli da ucini neku radnju; i u skladu sa namjerom Bog stvara i upotpunjuje to djelo.U covjekovoj namjeri tako je utemeljen dio covjeka koji ga cini odgovornim za svoja djela.

______

ps malo sam opsirnije pisao, sad sam moram icinastavim sljedeci puta jer sem Asharija postoji josh nekoliko misljenja -koje uvazava klasicna ulema)po ovom pitanju.

[*010#]

Endless kaže:
Taj Bog prema tome nije onaj Jedini, apstraktni, neuvjetovani Bog, DUH.


"...Nema nikog ispod nas niti ikog iznad nas. Naše Jastvo je izraz samog Boga. Ne postoji Bog iznad, nego samo u ravnini izabrane stvarnosti. Taj Bog je u nama i mi smo Njegovi sinovi. Onaj bog iznad, koje slavimo je samo projekcija izabrane stvarnosti u pojedinoj osobi. ..." ...a demoni su projekcija nedostataka te stvarnosti...

A što se grijeha tiče, Zakon je dan kao sredstvo spoznaje grijeha.
Nema čovjeka koji ga može ispuniti, a onaj koji ga ispunjava, može to učiniti jedino silnim potiskivanjem, dakle na štetu vlastitog duševnog i tjelesnog zdravlja.

Čovjek može ispuniti te zakone ali to je onda ukroćena zvijer. "U želji da postanemo anđeli, postat ćemo demoni"-B.Pascal

Jako je to varljiv put. Ne slažem se s tobom da će se čovjek razboliti ako krene držat Zakon, jer ta akseza će u njemu probuditi određene procese umiranja svijetu kojima bi se čovjek trebao uzdignuti iznad moranja držanja Zakona i postati dijelom Zakona, da Zakon živi u njemu.

U potpunosti će to biti moguće tek kad umre jedan a rodi se drugi čovjek, drugo biće, odozgor.

Zakonadavac nam želi dati na znanje: "Ne, nećete ispuniti ove zakone!"
To tada znači da onaj koji mora ispuniti Zakon u nama tek mora biti rođen.
I tako dolazi Novi zavjet; dolazi točna skica kako će se Zakon ispuniti.

...u osobi Isusa Krista koji treba uskrsnuti u nama, u kojemu trebamo sebe prepoznati...i u tome nikakve dogme niti teologije ne pomažu...

[*010#]

Poštovanje Adura,

Drugim rijecima covjek biva odgovoran za svjestan izbor koji je ucinio izmedju dvije alternative.Ukoliko covjek izabere ispravan put biva nagradjen od strane Boga, a ukoliko ucini los izbor onda biva kaznjen od strane Boga.

Da, ovo je i moje viđenje-Bog stvara «izlog», mnoštvo možebitnih stvarnosti, a čovjek svojim izborima sebi bira gdje će i kako će živjeti. Pakao i raj su jedne od mogućnosti ( sa svojim raznim levelima ).

Prenosim s jednog sitea:

«…Kako biramo izmedju vecnog zivota i vecne smrti?
Birajuci ljubav mi biramo princip koji ima smisla da postoji za vecnost, zato sto je princip ljubavi predvidjeni princip opstanka za sve sto je Bog stvorio. Birajuci greh mi biramo smrt. "Koja dusa zgresi, ona ce umreti." (Jezekilj 18,20) Bog nema nikakvog razloga da ovekoveci gresan uzorak zivota; ni u raju, ni u paklu. "Vise nece biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3) Nepravedni ce izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopice se kao da su od voska (Psalam 68,2). Oganj ce ih pojesti (Otkrivenje 20,9).
"I bice kao da ih nikada bilo nije." (Avdija 16.st.) Ceo svemir ce biti cist. Samo ce na Isusovim rukama ostati oziljci od rana sa krsta Golgote, kao uspomena na delo Njegove velike ljubavi. I kada ga spaseni budu pitali: "Odakle ti rane na rukama?, odgovorice: Dobih ih u kuci prijatelja svojega." (Zaharije 13,16) …»
Iz Boga svi izlazimo, i u Njega se svi vraćamo, naznaka o tome ima i u Bibliji i u Kuranu. Dakle, na početku bijaše Bog, na kraju će biti Bog, a ova cijela «igra» je doista Život Boga. I mogla bi ona hadisa biti u pravu: Bio sam skrivena riznica, poželjeh se spoznati zato stvorih svijet.
Bog sam sebi stvori svijet kroz kojeg živi, i one zle mogućnosti stvori, i u njima se ne nađe, i one dobre stvori, i u njima se spoznat živi. Ono zlo na kraju nestane, ostaje samo Dobro, Apsolutno Dobro, koje kuca na vrata naših duša da bi sagorilo ono zlo u nama, da sagorilo sve ono što nije Bog u nama. Jer, samo On jest Dobar.

[Endless]

*010# kaže:

Jako je to varljiv put. Ne slažem se s tobom da će se čovjek razboliti ako krene držat Zakon, jer ta akseza će u njemu probuditi određene procese umiranja svijetu kojima bi se čovjek trebao uzdignuti iznad moranja držanja Zakona i postati dijelom Zakona, da Zakon živi u njemu.

Askezom se neće postići mnogo.
I Buda je pokušao, pa nije išlo.
Na kraju je shvatio da kompromis "Srednjeg puta" zlata vrijedi.

Umiranje za svijet ne potiže se zatvaranjem u četiri zida, niti bijegom u šume i planine. Ova metoda više ne vrijedi, iako je nekada, kad je astralno stanje naše atmosfere bilo čišće, ona bila učinkovita.
Sada je na snazi nešto drugo.
Potencijalne kandidate gura se među ljude, u gužvu i zbrku.
Zašto tako? - netko će se pitati.
Zato jer jedino u takvim uvjetima potencijalni kandidat može spoznati koliko su uistinu čvrste njegove veze s prolaznim i smrtnim.
Kad bi se zatvorio u 4 zida ili pobjegao u brda, on bi te veze samo POTISNUO, i tako bi njegov put bio put glume i pretvaranja.
Zato je ASKEZA put prošlosti.

Kršćanski mistici koji su bijegom od stvarnosti mislili da su se približili svom "Gospodinu Isusu Kristu" ipak su ostali samo na polaznoj točki.
Kad bi se oni, van svojih samostana ili špilja u kojima su pobožno molili, našli među ljudima, u vanjskom svijetu, odjednom bi taj svijet zrcalio njihove skrovite osobine, i oni bi to zrcaljenje pripisali djelovanju đavla . I tako, ne želeći prihvatiti sebe, ASKETI nužno moraju izmisliti biće Sotone, koga će okriviti za sve tamne sjene koje u sebi doživljavaju zbog refleksije njihove okoline. Kakve samo zablude i kakva samo tragedija iz toga proizlazi, imamo prilike vidjeti u svakoj religiji.

Jedina ASKEZA jest ne-djelovanje.
Sve je iluzija! Ništa nije stvarno! Nemojmo zaustavljati tokove, jer svaka posljedica ima svoj uzrok, i mi ne možemo zaustaviti djelovanje posljedice ako najprije ne uklonimo njihov UZROK. A UZROK je samo jedan: postojanje odvojeno od IZVORA! Iz te odijeljenosti nastale su sve patnje i sav jad.

Zašto ne-djelovanje?
Zato jer Svjetlo dolazi samo u TIŠINI!
Svaki naš angažman, svaki naš napor ovdje, stvara buku, a buka proizvodi sjene.
Povedemo li se za njima, mi ćemo sići još dublje u ILUZIJU.
Jer u buci javljaju se samo slike i glasovi naših mentalnih fikcija.

I tako se Zakon može provesti samo u potpunoj TIŠINI.
To više ne znači potiskivati nagone; to više ne znači glumiti i pretvarati se, graditi na površini jednu lažnu sliku koja se ruši tamo negdje iza leđa drugih, kad nas nitko ne vidi.
To znači spontano živjeti jedan potpuno drugačiji život.
Ne lebdjeti u oblacima, niti živjeti samo na posebnoj hrani, nego u sebi imati SVIJEST koja nadilazi "ja-jesam".
To znači ne griješiti zato jer je tako negdje rečeno, ili je tako negdje zapisano, nego - ne griješiti zato jer nam je to nešto SAMO PO SEBI razumljivo.
To je životni stil, novo stanje svijesti, otkrivanje potpuno nove stvarnosti koja teče paralelno s ovom, trodimenzionalnom, i isunjava sve pore praznog prostora.

[*010#]

Endless kaže:


Jedina ASKEZA jest ne-djelovanje.
Sve je iluzija! Ništa nije stvarno! Nemojmo zaustavljati tokove, jer svaka posljedica ima svoj uzrok, i mi ne možemo zaustaviti djelovanje posljedice ako najprije ne uklonimo njihov UZROK. A UZROK je samo jedan: postojanje odvojeno od IZVORA! Iz te odijeljenosti nastale su sve patnje i sav jad.
.
.
I tako se Zakon može provesti samo u potpunoj TIŠINI.
To više ne znači potiskivati nagone; to više ne znači glumiti i pretvarati se, graditi na površini jednu lažnu sliku koja se ruši tamo negdje iza leđa drugih, kad nas nitko ne vidi.
To znači spontano živjeti jedan potpuno drugačiji život.
.
.
To je životni stil, novo stanje svijesti, otkrivanje potpuno nove stvarnosti koja teče paralelno s ovom, trodimenzionalnom, i isunjava sve pore praznog prostora.

Kao prvo, ako je sve iluzija lupi se ciglom u glavu pa ćeš skužiti da i nije baš tako, vidjet ćeš da je cigla itekako stvarna.

Drugo, ne-djelovati, i djelovati spontano možeš samo kada si probuđen, do tada, ako djeluješ po nagonima možeš slobodno silovati po ulici, što te sprečava?

I ovo treće. da to sve što si lijepo opisao postaje stil života, stoji, potpisujem, no jedno su fraze i pamfleti a drugo je doći do toga da ti Zakon bude stil života.

Ja te, čisto retorički, pitam kako ćeš to postići ako ćeš u startu izbjegavati askezu, podvig, i ravnati se po high life filozofiji? Kako ćeš doći do toga, ili pak misliš da smo svi već slobodni samo kaj to ne znamo?

[Endless]

*010# kaže:

Kao prvo, ako je sve iluzija lupi se ciglom u glavu pa ćeš skužiti da i nije baš tako, vidjet ćeš da je cigla itekako stvarna.

Nitko nama nije kriv što nas udarac sjene boli.

I ovo treće. da to sve što si lijepo opisao postaje stil života, stoji, potpisujem, no jedno su fraze i pamfleti a drugo je doći do toga da ti Zakon bude stil života.

[/B]

U pravu si!
Zato ću dalje, u "razgovoru" s tobom, šutjeti!

[nitko i ništa]

*010# kaže:
Kao prvo, ako je sve iluzija lupi se ciglom u glavu pa ćeš skužiti da i nije baš tako, vidjet ćeš da je cigla itekako stvarna.

Mala digresija.
Poznat je niz sličnih slučajeva, ali evo jedan koji se mene dojmio: čovjek je zabunom preko cijele noći ostao zaključan u hladnjači. Ujutro su ga našli mrtvog - smrzavanje. Neobično je to što hladnjača nije bila uključena, i temperatura je bila takva da se čovjek nipošto nije 'trebao' ('strogo znanstveno' bismo rekli: nije mogao) smrznuti.
Ne dokazujem ovdje ni stvarnost 'stvarnosti' niti nestvarnost 'iluzije', samo podsjećam da je moć uma (i straha, i fantazije) veća od onoga što dopušta uobičajeno poimanje.

[Collateral]

Endless kaže:
Kakve veze ima ABRAHAM s falsfikatorima koji su zasnovali tri velike sotonističke religije?

Ovo je uvreda za te tri religije!

[Collateral]

*010# kaže:
A to sam i ja napisao....

Inače, Bog po sebi nije osoba, nije niti ne osoba. Bog gledan iz pozicije stvorenog se vidi kao trojstvo. U Sebi je Jedan...

Kako Bog nije osoba, a onda pišeš da je -trojstvo? Konfuzan si.

[*010#]

Collateral kaže:
Kako Bog nije osoba, a onda pišeš da je -trojstvo? Konfuzan si.

Čitaj pažljivije, napisao sam da je Bog Trojstven , da je Osoba kada Ga se percipira iz pozicije stvorenog, odnosno čovjeka.
Sam za sebe, i po sebi, nije osoba, nije ni ne-osoba, nije ni jedno ni drugo, a nije i jedno i drugo.
Bog nije ništa od onoga što jest.

[Endless]

Collateral kaže:

Ovo je uvreda za te tri religije!

Tko se vrijeđa, dokazuje ISTINU.

[*010#]

nitko i ništa kaže:

Ne dokazujem ovdje ni stvarnost 'stvarnosti' niti nestvarnost 'iluzije', samo podsjećam da je moć uma (i straha, i fantazije) veća od onoga što dopušta uobičajeno poimanje.

Stvarnost je "tamo" gdje ti je pozornost svijesti, fokus svijesti....

[Arye]

Avraham jest prvi monoteist. Njegovim putem kroz čitavu svoju povijest kroče Židovi kao njegovi potomci. Kasnije te ideje preuzima Muhamed (posljedica bliske kohabitacije sa Židovima) i u novoosnovanoj religiji zadržava taj židovski monoteizam. Kršćanstvo pak, koje se širi po grčko-rimskom politeističkom svijetu, ne uspijeva u tome. Ono je prikriveni politeizam. Prvo kršćanski je bog sastavljen (a to ima posljedice na čitav niz stvari - od toga da onda ne može biti bezgraničan, nadvremenski itd), no u kršćanstvu su uskrsnuli i svi bogovi grčko-rimskog svijeta u liku svetaca - bog za vino/svetac za vino; bog ljubavi/svetac zaštitnik zaljubljenih, bog lova/svetac zaštitnik lovaca etc. Čini se da politeistički mentalni sklop grčko-rimskog svijeta nije bio sposoban za korjeniti zaokret prema monoteizmu.
Uz to ideja o "otjelovljenju" boga potpuno nespojiva s istinskim monoteizmom bila je izrazito prihvatljiva tom grčko-rimskom svijetu.

[*010#]

Arye kaže:

Uz to ideja o "otjelovljenju" boga potpuno nespojiva s istinskim monoteizmom bila je izrazito prihvatljiva tom grčko-rimskom svijetu.

Izuzmemo li to što su neki kršćani samo zamaskirali svoje poganske bogove nekim svecima i što je taj kult donekle prisutan i sada(iako na jako niskom stupnju), molim te pojasni, prije svega, zašto je ideja o inkarniranom Bogu suprotna monoteizmu?

IMHO, bez toga monoteizam postaje panteizam.

[dersu]

pozdrav Sinisha,
pozdrav Adura,

ako religija propoveda pravu ljubav i nepovredjivanje onda i nije vazno koja je to religija i kako se zove.
Sto se tice ziveti u Zakonu i potrebe biti u askezu, podvig i sl. da bi se on ostvario, moj stav je da to nije jedini put. Ako u svom nemoralnom delovanju uvidis da preko nemorala povredjujes druge i spoznas bol te povredjenosti, onda naucis lekciju i te kako dobro, pa ti ne padne na pamet da opet isto radis.
Zivot je veliki ucitelj, od njega se ne treba bezati.

[ćubela]

Bog blagoslivlje Jismaela, ali svoj savez ce drzati s Izakom. Dakle sve je jasno. Isus ne dolazi preko Jismaela vec preko Izaka, Jakova i tako redom. Zna se tko je sin ropkinje,a tko je sin slobodne. Izak je sin obecanja. No nece svaki koji se smatra nasljednikom Izaka uci u raj, nego onaj koji vrsi volju Oca Isusova i Oca nasega. Nema u Bozjim ocima aumatizma. Svatko se od nas mora potruditi da bude upisan u knjigu zivota. Milost Gospodinova jos uvijek traje. Pozurite...

[ćubela]

Da to je odista uvreda. Slazem se i ja. Onaj koji vrijedja, pa ustraje u tome nije od Boga. Lazac je i takvoga niti pozdravljati.
No, ima lijek: pokajati se.

Collateral kaže:
Ovo je uvreda za te tri religije!